- 1 -              Rev 570/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 570/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Z. F.1, OIB: ..., drugotužitelja Z. F.2, OIB: ... i trećetužitelja P. F., OIB: ..., svi iz B., koje zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u V., protiv prvotuženika F. d.o.o. N. B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u O. i drugotuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., radi naknade štete, odlučujući o stranaka protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-487/2014-2 od 13. studenog 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Valpovu broj P-81/11-7 od 10. listopada 2013., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

I. Odbijaju se kao neosnovane revizije prvotuženika i drugotuženice podnesene protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-487/2014-2 od 13. studenog 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu broj P- 81/11-7 od 10. listopada 2013. u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke u odnosu na prvotužitelja Z. F.1.

 

II. Prihvaćaju se kao djelomično osnovane revizije prvotužitelja, drugotužitelja i trećetužitelja, preinačavaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-487/2014-2 od 13. studenog 2014. i presuda Općinskog suda u Valpovu broj P-81/11-7 od 10. listopada 2013. u odbijajućem dijelu pod točkom II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja za isplatu naknade neimovinske štete u iznosu 150.000,00 kuna, za isplatu naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 400,00 kuna mjesečno počevši od 22. veljače 2008. dok za to postoje uvjeti, za isplatu naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 400,00 kuna mjesečno počevši od 13. svibnja 2008. do kraja života, te u dijelu kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi drugotužitelja i trećetužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosima od po 40.000,00 kuna, kao i odluka o troškovima parničnog postupka, i sudi:

 

1. Nalaže se prvotuženiku F. d.o.o. N. B., OIB: ... i drugotuženici Republici Hrvatskoj, OIB: ..., da tužiteljima solidarno naknade neimovinsku i imovinsku štetu u daljnjim iznosima i to:

- prvotužitelju Z. F.1 iz B., OIB: ... po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje daljnji iznos pravične novčane naknade u visini od 150.000,00 kuna, s osnove gubitka zarade daljnji iznos od 400,00 kuna mjesečno počev od 22. veljače 2008. dok za to postoje uvjeti, te s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu daljnji iznos od 400,00 kn mjesečno, počevši od 13. svibnja 2008. do kraja života, s dospijećem dospjelih obroka na dan presuđenja, a dospijevajućih do svakog 15. u mjesecu za protekli mjesec,

 

- drugotužitelju Z. F.2 iz B., OIB: ... i trećetužitelju P. F. iz B., OIB: ... daljnje iznose pravične novčane naknade od po 40.000,00 kuna svakom, u roku od 15 dana.

 

2. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

 

III. Odbijaju se kao djelomično neosnovane revizije prvotužitelja, drugotužitelja i trećetužitelja u preostalom dijelu.

 

 

r i j e š i o  j e :

 

I. Odbacuju se kao nedopuštene revizije prvotuženika i drugotuženice podnesene protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke u odnosu na drugotužitelja Z. F.2 i trećetužitelja P. F.

 

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima troškove revizijskog postupka u iznosu od 5.290,68 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I - Nalaže se tuženicima – 1.tuženiku F. d.o.o. N. B., OIB: ... i 2.tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: ..., da tužiteljima solidarno naknade svu neimovinsku i imovinsku štetu i slijedom toga isplate sljedeće iznose:

 

-1.tužitelju Z. F.1 iz B., OIB: 48321901861, za teške tjelesne ozljede i teško narušenje zdravlja – 100%-tnu invalidnost, po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos jednokratne pravične novčane naknade u visini od 225.000,00 kn, s osnove gubitka zarade iznos od 600,00 kuna mjesečno počev od 22.02.2008.g. do navršenih 65 godina života, odnosno do 01.01.2031.g., te s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 600,00 kn mjesečno, počevši od izlaska iz bolnice 13.05.2008.g. do kraja života, s dospijećem dospjelih obroka na dan presuđenja, a dospijevajućih do svakog 15. u mjesecu za protekli mjesec, isplatom na ruke 1.tužitelju,

 

-2.tužitelju Z. F.2 iz B., OIB: ..., s osnove teškog invaliditeta roditelja – oca Z. F.1 iznos pravične novčane naknade od 60.000,00 kuna,

 

-te 3.tužitelju maloljetnom P. F. iz B., OIB: ..., iznos od 60.000,00 kuna s osnove teškog invaliditeta roditelja – oca Z. F.1, na ruke oca i zakonskog zastupnika Z. F.1, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

II – S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, sud 1., 2. i 3. tužitelje odbija.

 

III – Nalaže se 1.tužitelju Z. F.1, 2.tužitelju Z. F.2 i 3.tužitelju mlljt. P. F. da solidarno naknade prouzročen parnični trošak i to 1.tuženiku F. d.o.o. N. B. iznos od 25.062,50 kuna i 2.tuženiku RH iznos od 25.587,50 kuna, u roku od 15 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Žalba tuženika je djelomično osnovana pa se preinačava presuda prvostupanjskog suda u dijelu s kojim se obvezuju tuženi da solidarno plaćaju tužitelju Z. F.1 na ime izgubljene zarade mjesečni iznos od 600,00 kn počam od 22.2.2008.g. pa do dovršenih 65 godina života odnosno do 1.1.2031.g., tako da sada u tom dijelu glasi:

 

Tuženi su dužni s osnove izgubljene zarade plaćati tužitelju Z. F.1 mjesečni iznos od 600,00 kn počam od 22.2.2008.g. dok za to postoje zakonski uvjeti, dospjele obroke odjednom a dospijevajuće do svakog 15-og u mjesecu za protekli mjesec.

 

U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu presuda Općinskog suda u Osijeku posl.br. P-81/11 od 10.10.2013.g. ostaje neizmijenjena.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude prvotužitelj je podnio redovnu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

4. Protiv drugostupanjske presude drugotužitelj i trećetužitelj su podnijeli izvanrednu reviziju zbog materijalnopravnog pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti pobijane presude i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

5. Prvotuženik i drugotuženica su protiv drugostupanjske presude podnijeli redovne revizije zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su revizije prihvatiti, preinačiti pobijane presude i odbiti tužbeni zahtjev i odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti.

 

6. Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

7. Revizije tužitelja podnesene protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva su djelomično osnovane.

 

8. Revizije prvotuženika i drugotuženice su djelomično neosnovane, a djelomično nedopuštene.

 

9. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev prvotužitelja, kao oštećenika, za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja u štetnom događaju od 22. kolovoza 2008. kada je stradao od protupješačke mine i zadobio teške tjelesne ozljede, te tužbeni zahtjevi drugotužitelja i trećetužitelja za naknadu neimovinske štete koju, kao bliski srodnici oštećenika (sinovi), trpe zbog naročito teškog invaliditeta prvotužitelja.

 

10. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je prvotužitelj, radeći za prvotuženika kao čuvar lovišta P.1, 22. kolovoza 2008. nastradao u šumskom predjelu P.2 na način da je nagazio na zaostalu protupješačku minu,

 

- da je u istom štetnom događaju smrtno stradao čuvar lovišta F. V., dok je prvotužitelj zadobio teške tjelesne ozljede uslijed čega je ostao 100%-tni invalid,

 

- da je drugotuženica vlasnica šumskog zemljišta, koje je na temelju Ugovora o koncesiji uz novčanu naknadu, predala na korištenje prvotuženiku, koji se na tom zemljištu bavi lovom i uzgojem divljači,

 

- da je prvotužitelj obavljao poslove čuvara lovišta za prvotuženika od 2. veljače 2007. uz naknadu od oko 2.000,00 kuna do 2.300,00 kuna mjesečno, a dužnost mu je bila pokrivanje terena koji su se prostirali od nasipa do rijeke D. i to: R., P.2, V. T., G., T. i Š., sve do Š. D.,

 

- da je kritičnog dana prvotužitelj krenuo u obilazak područja pošavši od trase plinovoda za koju osobno smatra da je na minski sumnjivom području, pritom se kretao šumskim putem kojim je netko već prolazio, a došavši u blizinu mjesta događaja vidio je da na tlu leži divlja svinja, dok je kod nje u blizini vidio izvađenih 5-6 mina pored kojih su se nalazili pripadajući upaljači, pa je pretpostavio da su mine izvađene s cijelog tog područja gdje se nalazio,

 

- da je sišao s puta i hodao 3-4 metra prema D. da bolje pogleda uginulu svinju, kad je nagazio na minu,

 

- da se na području na kojem se dogodila nesreća obavljalo razminiranje od strane H. c. r., ali nije do kraja završeno, jer su od mina očišćeni samo šumski prosjeci i šumski putevi, kao i trase plinovoda i dalekovoda, dok su ostali dijelovi minski sumnjivo područje (MSP),

 

- da je prvotužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih je 100%-tni invalid te se kreće pomoću kolica i potrebna mu je tuđa pomoć i njega,

 

- da su drugotužitelj i trećetužitelj djeca prvotužitelja i s njim žive u zajedničkom domaćinstvu, nižestupanjski sudovi ocijenili su da su za nastanak štetnog događaja odgovorni prvotuženik, kao korisnik opasne stvari – nerazminiranog lovišta i drugotuženica, kao vlasnica opasne stvari, na temelju odredbe 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO). Međutim, zbog tužiteljeva doprinosa tužitelja nastanku štete u omjeru 70% sudovi djelomično prihvaćaju prvotužiteljev tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan za iznos od 225.000,00 kuna, zahtjev za platež mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 600,00 kuna mjesečno te zahtjev za platež rente za izgubljenu zaradu u visini 600,00 kuna mjesečno, dok tužbene zahtjeve drugotužitelja i trećetužitelja djelomično prihvaćaju u iznosima od po 60.000,00 kuna, pozivom na odredbu čl. 1067. st. 3. ZOO.

 

11. Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski sud je kao neosnovane odbio žalbe tužitelja u cijelosti. Žalbe prvotuženika i drugotuženice drugostupanjski sud je odbio kao djelomično neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o tužbenim zahtjevima, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), a djelomično je prihvatio žalbe tuženika i djelomično preinačio prvostupanjsku odluku o tijeku dosuđenih zateznih kamata na izgubljenu zaradu pozivom na odredbu čl. 373. točku 3. ZPP.

 

12. Odredbom čl. 382. st. 1. točkom 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

 

13. Nadalje, odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

14. U odnosu na revizije prvotuženika i drugotuženice protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenim zahtjevima drugotužitelja i trećetužitelja

 

14.1. U konkretnom slučaju, vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostupanjske presude kojom su odbijene žalba prvotuženika i žalba drugotuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na drugotužitelja i trećetužitelja, iznosi po 60.000,00 kuna u odnosu na svakog od njih.

 

14.2. S obzirom da vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude u odnosu na drugotužitelja i trećetužitelja ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna to revizija prvotuženika i drugotuženice podnesena protiv tog dijela drugostupanjske presude nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

14.3. Revizije prvotuženika i drugotuženice dopuštene su u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu prvotužitelja pa je ovaj sud pobijanu drugostupanjsku presudu u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ispitao samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.

 

14.4. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka prvotuženik i drugotuženica u revizijama navode da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su o odlučnim činjenicama navedeni razlozi koji su nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda prvotuženika i drugotuženice ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati.

 

14.5. U odnosu na navode prvotuženika i drugotuženice kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavaju utvrđenja nižestupanjskih sudova, te drugačije ocjenjuju dokaze izvedene u postupku, odnosno kojima prigovaraju utvrđenom činjeničnom stanju i upuštaju se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode revidenata iznesene u reviziji.

 

14.6. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava kojim prvotuženik i drugotuženica osporavaju ocjenu doprinosa prvotužitelja, valja reći da neosnovano revidenti tvrde da je njihova odgovornost u cijelosti isključena radnjom oštećenika-prvotužitelja u smislu odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO. Suprotno navodima revidenata, pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi da prvotužitelj nije svojim ponašanjem u toj mjeri utjecao na nastanak štetnog događaja da bi ono imalo za posljedicu potpuno isključenje odgovornosti prvotuženika i drugotuženice.

 

14.7. Nadalje, neosnovano revidenti u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporavaju odluke nižestupanjskih sudova o visini pravične novčane naknade neimovinske štete dosuđene prvotužitelju. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, sadržano u odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, kada su prvotužitelju dosudili pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje.

 

14.8. U odnosu na prigovore revidenata da prvotužitelju ne pripada pravo na naknadu izgubljene zarade jer nije bio u radnom odnosu već je radio „na crno“, valja reći da oštećeniku pripada pravo na naknadu imovinske štete koju trpi zbog izgubljene zarade, neovisno je li zarada ostvarena u sklopu radnog odnosa, ili je riječ o dodatnim primanjima koju osoba mimo radnog odnosa ostvaruje, a koju bi prema redovnom tijeku stvari, da nije bilo štete, mogao očekivati. Prema tome, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da prvotužitelj ima pravo na novčanu rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu koji odgovara mjesečnom primanju koje je ostvarivao kao čuvar lovišta.

 

14.9. Zbog navedenog su na temelju čl. 393. ZPP revizije prvotuženika i drugotuženice, u dijelu u kojem je odbijena njihova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na prvotužitelja, odbijene kao neosnovane pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

15. U odnosu na reviziju prvotužitelja

 

15.1. Prvotužitelj je u reviziji naveo da se drugostupanjski sud nije osvrnuo na njegove žalbene navode o pogrešno utvrđenom doprinosu prvotužitelja nastanku štete, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, niti je ispitao prvostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 365. ZPP, čime upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 365. ZPP i čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Suprotno navodima prvotužitelja iznesenim u reviziji, u obrazloženju pobijane presude drugostupanjski sud je otklonio žalbene navode prvotužitelja prihvativši kao pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda o doprinosu oštećenika. Ujedno je drugostupanjski sud otklonio i ostale žalbene navode prvotužitelja kojima se ukazivalo na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP kao i ostale bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Prema tome, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP u postupku pred drugostupanjski sudom na koju upire revident, budući da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati.

 

15.2. Nadalje, vijeće je ocijenilo da u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP, drugostupanjski sud se je, umjesto posebnog obrazloženja glede odlučnih činjenica i materijalnog prava, pozvao na obrazloženje prvostupanjske presude.

 

Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude (ako nije drugačije propisano) drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, iznimno od navedenog pravila, stavkom 5. istog članka je propisano da ako se presudom žalba odbija, a takav je i ovaj slučaj, u obrazloženju presude sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju kada prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava.

 

15.3. Ispitujući osnovanost revizijskih navoda prvotužitelja, vijeće je ocijenilo da je drugostupanjski sud postupio sukladno odredbi čl. 375. st. 1. i st. 5. ZPP te da je obrazloženje drugostupanjske presude sačinjeno sukladno citiranim odredbama pa nije osnovan revizijski navod da bi tijekom drugostupanjskog postupka bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. i st. 5. ZPP.

 

15.4. Međutim, osnovano navodi prvotužitelj da nižestupanjski sudovi nisu pravilno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1067. st. 3. ZOO prilikom ocjene doprinosa prvotužitelja nastanku štete, prema kojoj se vlasnik opasne stvari odnosno osoba koja se bavi opasnom djelatnošću oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

 

15.5. Naime, nižestupanjski sudovi su na temelju činjenica utvrđenih u postupku zaključili da je u konkretnom slučaju oštećenik pridonio nastanku štete jer je bio hrvatski branitelj, te mu je moralo biti poznato koliko su mine opasne, čak i nakon prestanka ratnih djelovanja, te da su na području B.1, koja je za vrijeme rata bila okupirana i gdje su vođene borbe, bile ukopane mine, kao i zbog činjenice da je prvotužitelj bio upozoravan da se ne kreće minski sumnjivim područjem, te je očito potpuno svjesno i na svoju ruku ušao u minski sumnjivo područje i pored znakova upozorenja.

 

15.6. Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je oštećenik pridonio nastanku štete neopreznim kretanjem kroz minski sumnjivo područje, zbog čega je dijelom šteta nastala, međutim omjer navedenog doprinosa nije pravilno ocijenjen. Prema stavu ovog vijeća prvotužitelju kao oštećeniku se može pripisati samo 50% doprinosa nastanku štete, budući da se prvotužitelj kao čuvar lovišta morao kretati unutar granica lovišta koje se prema utvrđenju nižestupanjskih sudova nalazi na minski sumnjivom području gdje uopće nije bilo mjesta obavljanju takve djelatnosti.

 

15.7. Prema tome, ukupno priznati iznos naknade neimovinske štete od 750.000,00 kuna valjalo je umanjiti za doprinos prvotužitelja nastanku štete od 50% i za iznos već dosuđen u postupku koji je prethodio reviziji te konačno suditi prvotužitelju daljnji iznos od 150.000,00 kuna na ime neimovinske štete. Ujedno je valjalo priznati iznos naknade imovinske štete s osnove gubitka zarade i s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu umanjiti za doprinos prvotužitelja nastanku štete od 50% i za iznos već dosuđen u postupku koji je prethodio reviziji te konačno suditi prvotužitelju daljnje iznose od po 400,00 kuna mjesečno za svaki od vidova imovinske štete.

 

15.8. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju prvotužitelja i preinačiti presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa naknade neimovinske štete u visini od 150.000,00 kuna i imovinske štete s osnove gubitka zarade i s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu te u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu daljnjih mjesečnih iznosa od po 400,00 kuna na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP te odlučiti kao u izreci (točka II. izreke presude), dok je u preostalom dijelu, valjalo odbiti reviziju prvotužitelja kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao pod točkom III. izreke presude.

 

16. U odnosu na reviziju drugotužitelja i trećetužitelja

 

16.1. Drugotužitelj i trećetužitelj u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude postavljaju materijalnopravno pitanje: „Imajući u vidu činjenicu da su tuženici znali da je područje budućeg lovišta br. XIV/20 – „P.1“ gotovo cijelom površinom minirano ili minski sumnjivo područje, da je unatoč tome II-tuženica na tom području ustanovila otvoreno državno lovište i potom s I-tuženikom zaključila ugovor o koncesiji prava lova, da je nakon zaključenja tog ugovora I-tuženik na području lovišta (dakle na miniranom i minski sumnjivom području) organizirao lovnu djelatnost, uključujući i zapošljavanje lovočuvara, a II-tuženica i nakon ustanovljenja lovišta na istom području nastavila sa iskorištavanjem šuma, bez da su zasebno ili zajedno poduzeli potrebne (dovoljne) mjere za razminiranje područja lovišta i sprječavanje kretanja ljudi tim područjem ili bar osigurali postavljanje jasnih i nedvosmislenih oznaka, mogu li se i takvim okolnostima tuženici osloboditi odgovornosti za štetu za 70% samo zato što je I-tužitelj obavljajući povjerene mu poslove ušao u minsko polje koje nije bilo kao takvo jasno označeno?“

 

16.2. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog materijalnopravnog pitanja, drugotužitelj i trećetužitelj navode da se odluka drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju temelji na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1024/07 od 30. siječnja 2008. i Rev-773/07 od 13. studenog 2007.

 

16.3. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije tuženika u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP vijeće je ocijenilo da materijalnopravno pitanje zbog kojeg je izvanredna revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

16.4. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog materijalnopravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

 

16.5. Osnovano navode revidenti da se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da je prvotužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štete u omjeru od 70% u smislu odredbe čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO.

 

16.6. Međutim, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je oštećenik ipak pridonio nastanku štete neopreznim kretanjem kroz minski sumnjivo područje, zbog čega je dijelom šteta i nastala, međutim omjer navedenog doprinosa nije pravilno ocijenjen, stoga se prema stavu ovog vijeća prvotužitelju kao oštećeniku može pripisati samo 50% doprinosa nastanku štete. Sukladno doprinosu prvotužitelja kao neposrednog oštećenika, valjalo je umanjiti priznati iznos naknade neimovinske štete drugotužitelju i trećetužitelju za doprinos nastanku štete od 50% i za iznos već dosuđen u postupku koji je prethodio reviziji te konačno suditi drugotužitelju i trećetužitelju, svakome daljnji iznos od 40.000,00 kuna.

 

16.7. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju drugotužitelja i trećetužitelja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa naknade neimovinske štete u visini od po 40.000,00 kuna za svakog pojedinačno, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP te odlučiti kao u izreci (točka II. izreke presude), dok je u preostalom dijelu, valjalo odbiti reviziju drugotužitelja i trećetužitelja kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao pod točkom III. izreke presude.

 

17. S obzirom da su povodom revizija tužitelja djelomično preinačene nižestupanjske presude, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka u skladu s čl. 166. st. 2. ZPP, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, sukladno vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tbr. 7., 8., 9., 28. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).

 

Imajući u vidu djelomičan uspjeh stranaka u sporu (50% - 50%) vijeće je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP odlučilo da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

17.1. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

 

18. Tužiteljima je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP dosuđen trošak za sastav revizije s pripadajućim PDV-om, sukladno uspjehu u revizijskom postupku u omjeru od 29%, u iznosu od 5.290,68 kuna, u skladu sa odredbama Tbr. 10/6 i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

Zagreb, 21. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.