Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 2970/2018-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika B. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja J. K. iz Z., B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., radi isplate (tužbeni zahtjev) i radi utvrđenja ništavosti (protutužbeni zahtjev), odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-566/17-2 od 12. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11937/07-102 od 24. veljače 2016., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-566/17-2 od 12. lipnja 2018. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11937/07-102 od 24. veljače 2016. u toč. I. izreke.
r i j e š i o j e:
Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-566/17-2 od 12. lipnja 2018. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11937/07-102 od 24. veljače 2016. u toč. IV. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:
„I Nalaže se tuženiku protutužitelju J. K. platiti tužitelju protutuženiku iznos od 255.645,94 € sa kamatom tekućom od 02.05.1996. godine do isplate, po stopi koju Z. b. d.d. plaća na devizne štednu uloge po viđenju u DEM na iznos od 500.000,00 DEM do 31.12.2001. godine, a od 01.01.2002. godine do isplate, po stopi koju Z. b. d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR-ima, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku protutužitelju naknaditi tužitelju protutuženiku troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 375.831,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (24.02.16.) do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
III Tužitelj se odbija sa dijelom zahtjeva kojim potražuje isplatu glavnice u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate; sa dijelom zahtjeva kojim kamatu potražuje od 19.09.1995. do 01.05.1996.godine; sa dijelom zahtjeva kojim od 01.01.2006. do 31.12.2007.godine. potražuje zakonsku zateznu kamatu po stopi iz čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate; sa dijelom zahtjeva kojim od 01.01.2008.godine do isplate potražuje zakonsku zateznu kamatu po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena.
IV Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da Ugovor o zajmu datiran 20.07.1995.godine kojim tužitelj daje u zajam, a tuženik prima u zajam iznos od 500.000,00 DEM kao i pismeno očitovanje od 04.12.1995. godine su ništavi, te ne proizvode nikakve pravne učinke, te se ima smatrati kao da ne postoje, što je tužitelj protutuženik dužan priznati, jer u protivnom njegovo priznanje zamjenjuje ova presuda, sve to kao i naknaditi trošak ovog postupka u roku 15 dana.".“
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika protutužitelja J. K. i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke presude.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj podnio je reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te je predložio ovom revizijskom sudu da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužitelj-protutuženik nije podnio odgovor na reviziju.
5. Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.
6. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužitelja-protutuženika za ispunjenje ugovorne obveze koja se sastoji u isplati kunske protuvrijednosti iznosa od 255.645,94 € na temelju ugovora o zajmu sklopljenog 20. srpnja 1995., s osnove kojega je tužitelj-protutuženik pozajmio tuženiku-protutužitelju iznos od tadašnjih 500.000,00 DEM. Predmet spora po protutužbi je zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenje da su ništavi predmetni ugovor o zajmu i pisano očitovanje od 4. prosinca 1995.
7. U odnosu na protutužbeni zahtjev za utvrđenje da su ništavi predmetni ugovor o zajmu i pisano očitovanje od 4. prosinca 1995., valja reći da tuženik-protutužitelj ni sud tijekom trajanja predmetnog postupka nisu u odnosu na navedeni zahtjev odredili vrijednost predmeta spora. S obzirom na to da tuženik-protutužitelj u protutužbi nije označio vrijednost predmeta spora glede zahtjeva za utvrđenje ništavim ugovora o zajmu i očitovanja od 4. prosinca 1995., a niti je prvostupanjski sud do zaključenja glavne rasprave utvrdio vrijednost predmeta spora na način propisan čl. 40. st. 4. ZPP, to se u smislu odredbe čl. čl. 40. st. 5. ZPP ima smatrati da je vrijednost predmeta spora tog zahtjeva 50.000,00 kn.
7.1. Kako dakle vrijednost predmeta spora glede zahtjeva za utvrđenje ništavim ugovora o zajmu i očitovanja od 4. prosinca 1995. iznosi 50.000,00 kn, dakle ne prelazi 200.000,00 kn, a što je pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, revizija tuženika-protutužitelja nije dopuštena u odnosu na taj dio pobijane presude s obzirom da se ne može razmatrati ni kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Naime, u reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
7.2. Predmetna je revizija u cijelosti sastavljena kao (redovna) revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP te nema sadržaj propisan odredbom čl. 382. st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.
8. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije u dijelu u kojem je ona dopuštena (protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku protutužitelju platiti tužitelju-protutuženiku iznos od 255.645,94 € sa zateznom kamatom tekućom od 2. svibnja 1996. do isplate) pobijanu presudu ispitao samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U postupku koji je prethodio revizijskome utvrđeno je:
- da je ugovor o zajmu između ovih stranaka sklopljen 20. srpnja 1995.,
- da prema čl. 1. predmetnog ugovora o zajmu tužitelj-protutuženik daje u zajam tuženiku-protutužitelju iznos od 500.000,00 DEM, koji se tuženik obvezuje vratiti najkasnije do 19. rujna 1995.,
- da iz Očitovanja od 4. prosinca 1995. proizlazi da stranke sporazumno utvrđuju da su zaključile Ugovor o zajmu 20. srpnja 1995. i da tuženik ni u jednom dijelu nije izvršio povrat pozajmljenog iznosa od 500.000,00 DEM,
- da iz iskaza svjedoka M. J., D. D. i I. G. proizlazi da je tužitelj-protutuženik u ljeto 1995. u kafiću u ... ulici u Z. predao tuženiku-protutužitelju na ruke iznos od 500.000,00 DEM.
9. Na temelju tih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da su stranke sklopile Ugovoru o zajmu u stranoj valuti, što je suprotno odredbi čl. 10. st. 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata (Narodne novine br. 91.a/93, 36/98 i 32/01), pa da se samim time radi o ništavom pravnom poslu u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, dalje: ZOO), a na koju ništavost sud na temelju odredbe čl. 109. ZOO pazi po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog, budući se radi o ništavom pravnom poslu, nižestupanjski sudovi su zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu utuženog iznosa usvojili na temelju odredbe čl. 104. st. 1. ZOO kojim je propisano da je u slučaju ništavosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ono što je primila po osnovi takvog ugovora. U predmetnom slučaju to znači da je tuženik-protutužitelj dužan vratiti tužitelju-protutuženiku ono što je primio na temelju takvog ugovora o zajmu, a to je upravo strana valuta i to njemačke marke, odnosno uslijed promjene valute eure.
10. Tuženik-protutužitelj se u reviziji poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pri čemu nije jasno u odnosu na koju od nižestupanjskih presuda se predmetna bitna povreda odredaba parničnog postupka odnosi, međutim istu obrazlaže tvrdnjom da „je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ti su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni sami sebi.“
11. Suprotno navedenom, nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. U okviru ovoga revizijskog razloga tuženik-protutužitelj u reviziji paušalno prigovora i ocjeni dokaza, osobito ocjeni iskaza pojedinih svjedoka, međutim prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke jasno izložio kako i zašto je ocijenio iskaze pojedinih svjedoka, koje obrazloženje odgovara zapisnicima o iskazima tih svjedoka.
Također, u odnosu na prijedlog tuženika-protutužitelja za saslušanjem svjedoka P. D., valja reći da tuženik-protutužitelj tijekom cijelog trajanja prvostupanjskog postupka nije dostavio adresu za predloženog svjedoka, iako mu je to prvostupanjski sud naložio u svom rješenju na raspravi održanoj 12. listopada 1999.
12. Pritom se napominje kako tuženik-protutužitelj revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP podrobnije obrazlaže ukazivanjem na činjenično stanje drukčije od onoga utvrđenoga u postupku koji je prethodio revizijskome, pa tako navodi da je „sud propustio utvrditi sam ugovor o zajmu“ i „kako je tuženik tijekom postupka isticao da nije primio sporni iznos od tužitelja“, iako je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da su stranke sklopile ugovor o zajmu 20. srpnja 1995., te da je tuženik-protutužitelj na temelju navedenog ugovora pozajmio od tužitelja-protutuženika iznos od 500.000,00 DEM, dok mu je navedeni iznos predan u ljeto 1995. u kafiću u ... ulici u Z. Također, samim time za odluku u ovome sporu nije od utjecaja činjenica na koji je način tužitelj-protutuženik stekao iznos koji je pozajmio tuženiku-protutužitelju. Navedene tvrdnje tuženika-protutužitelja čine i pretežni dio sadržaja predmetne revizije, čime drugostupanjsku presudu pobija zbog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije dopušten revizijski razlog (čl. 385. ZPP).
Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka nije ostvaren.
13. Također, neosnovani su navodi tuženika-protutužitelja kako su nižestupanjski sudovi iskazali pristranost tužitelju-protutuženiku time što su usvojili tužbeni zahtjev na drugoj pravnoj osnovi od one koju je isti isticao tijekom postupka, a sve s obzirom na to da je sud u skladu s odredbom čl. 186. st. 3. ZPP dužan po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan. U reviziji tuženika-protutuženika nema jasno određenih revizijskih razloga, s obzirom na to da cjelokupno obrazloženje predstavlja kombinaciju činjeničnih, materijalnopravnih i procesnopravnih navoda.
14. Stoga je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno pa kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je istu odbiti kao neosnovanu te je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.
Zagreb, 21. travnja 2021.
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.