Poslovni broj: I Kž-39/2021-6

Poslovni broj: I Kž-39/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. Š., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 22. veljače 2021. broj: K-23/2020-6., u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2021. u prisutnosti braniteljice optuženika M. L. L.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi V. Š., za kazneno djelo iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca.

 

II Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri, na način da se na temelju članka 72. KZ/11., u izrečenu sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je 1 (jednu) godinu dulje od izrečene kazne zatvora te počinje teći od izvršnosti ove presude, na temelju članka 72. stavka 7. KZ/11., uračunava vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 15. lipnja 2020. pa nadalje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženi V. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11., za koje je osuđen primjenom članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca.

 

2. Optuženom V. Š. je na temelju članka 58. KZ/11. (ispravno 57. KZ/11.) izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne ) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

3. Na temelju članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 (jedne) godine, te se optuženiku vraća osobni automobil oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta.

 

4. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. u vezi sa člankom 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.800,00 kuna i to 2.800,00 kuna na ime troškova prometnog vještačenja, 1.000,00 kuna na ime troškova medicinskog vještačenja i 1.000,00 kuna sudskog paušala.

 

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženom V. Š. izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

6. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po braniteljici M. L. L., odvjetnici u O., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu državnog odvjetnika.

 

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

8. Postupajući po zahtjevu optuženika, na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08. o sjednici su izviješteni optuženik i njegov branitelj, kao i nadležni državni odvjetnik.

 

9. Sjednica je održana u prisutnosti branitelja optuženika, te u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08.

 

10. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

11. Državni odvjetnik u žalbi smatra da, polazeći od raspona propisane kazne za presuđeno kazneno djelo, imajući u vidu dva njegova zaštitna objekta, nije bilo mjesta ublažavanju kazne, kao ni izricanju djelomične uvjetne osude. Smatra da se izrečenom kaznom neće ostvariti svrha kažnjavanja niti svrha generalne prevencije, jer je sud precijenio olakotne okolnosti, pa kada bi se one i prihvatile kao takve ne predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale ublažavanje kazne za konkretno kazneno djelo.

 

12. Državni odvjetnik ističe da je trebalo više cijeniti način i okolnosti počinjenja kaznenog djela, odnosno da se radi o kaznenom djelu počinjenom s neizravnom namjerom, da je optuženik prekršio više odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to vožnjom pod utjecajem alkohola u koncentraciji od najmanje 1,33 g/kg., te brzinom od 68 km/h na mjestu gdje je ograničenje 50 km/h, kao i neprilagođenom brzinom noćnim uvjetima i vožnji kroz naseljeno mjesto. Nadalje u žalbi analizira vozačke sposobnosti kod stupnja alkoholiziranosti koji je nedvojbeno utvrđen kod optuženika.

 

13. U odnosu na olakotne okolnosti državni odvjetnik smatra da je korektno ponašanje tijekom kaznenog postupka, priznanje krivnje, te izraženo kajanje očekivano ponašanje kod svake normalne osobe u ovakvoj situaciji i da je neprimjereno u prvi plan stavljati optuženika i njegove osobne i obiteljske prilike. Ukazuje da je žrtva također mlada osoba u dobi od 20 godina, te se neprimjereno „važe“ njen doprinos koji se sastoji u tome što je u ponoć hodala uz sam rub kolnika u svom selu, u neposrednoj blizini svoje kuće.

 

14. Ispitujući pobijanu presudu, u odluci o kazni, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a i ispravno ocijenio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je optuženom V. Š. opravdano olakotnim cijenio prethodnu kaznenu neosuđivanost (optuženik je prekršajno kažnjen zbog prekršaja iz članaka 43. stavka 2. u vezi sa člankom 293 stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama - Narodne novine br. 67/2008., 48/2010,, 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020. ), priznanje kaznenog djela, te izraženo kajanje kao i određeni doprinos oštećenika koji se kritične zgode kretao u noćnim satima kolnikom u tamnoj odjeći iako je uz obje strane ceste u tom dijelu postojao nogostup. Kao olakotno prvostupanjski sud je osnovano cijenio i činjenicu da je optuženik u međuvremenu osnovao obitelj, dobio dijete, te da su i optuženika pogodile posljedice kaznenog djela zbog čega je morao potražiti stručnu pomoć.

 

15. Utvrđenje prvostupanjskog suda da na strani optuženika nije našao otegotnih okolnosti nije s uspjehom dovedeno u pitanje argumentacijom državnog odvjetnika jer se žalitelj, kako to proizlazi iz prethodno iznesene žalbene argumentacije, zapravo zalaže za to da se optuženiku otegotnim cijene one okolnosti koje predstavljaju obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim.

 

16. Prvostupanjski sud je potom pravilno zaključio da sve prethodno izložene olakotne okolnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti, zbog čega se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane (članak 48. stavak 2. KZ/11.). Stoga nije prihvaćena argumentacija državnog odvjetnika koji smatra da olakotne okolnosti na strani optuženika nisu takvog značaja da bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

17. Kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., koja je optuženom V. Š. odmjerena primjenom odredaba o ublažavanju kazne, po ocjeni ovog suda u potpunosti je primjerena težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi konkretnog optuženika kao počinitelja, te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

18. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi predlaže izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, dakle suštinski smatrajući da nije bilo opravdano primijeniti na izrečenu kaznu zatvora institut iz članka 57. KZ/11., odnosno izreći optuženom V. Š. djelomičnu uvjetnu osudu.

 

19. Naime, optuženik je kritične zgode upravljao osobnim automobilom pod utjecajem alkohola te nedopuštenom i neprilagođenom brzinom. Svjestan navedenog, pristao je na ugrožavanje drugih sudionika u prometu, a što je u konačnosti rezultiralo prometnom nesrećom u kojoj je mlada osoba (20 godina) preminula. Imajući u vidu opisanu kriminalnu količinu u postupanju optuženika, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da se samo izricanjem bezuvjetne zatvorske kazne može postići svrha kažnjavanja i u smislu generalne i u smislu specijalne prevencije.

 

20. Budući da je i prema ocjeni ovog suda, upravo kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca, bez primjene djelomične uvjetne osude, prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., žalba državnog odvjetnika je prihvaćena te je pobijana presuda preinačena na način kako je to opisano u izreci ove presude.

 

21. Slijedom iznesenog te budući da nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u točki I izreke presude.

 

22. Postupajući međutim, po službenoj dužnosti, povodom podnesene žalbe (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.) trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i u odluci o izrečenoj sigurnosnoj mjeri iz članka 72. KZ/11., budući da je tom odlukom prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu i tako na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon u odredbi članka 469. točka 5. ZKP/08.

 

23. Naime, prema članku 72. stavak 7. KZ/11., vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole uračunava se u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom. Optuženiku je izrečena mjera opreza iz članka 98. stavak 2. točka 8. ZKP/08. (list 56 spisa), koja je i dalje na snazi. Prvostupanjski sud je propustio uračunati u izrečenu sigurnosnu mjeru vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 15. lipnja 2020. nadalje, pa je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i na temelju članka 72. stavka 7. KZ/11. u izrečenu sigurnosnu mjeru (koja sukladno članku 72. stavak 3. KZ/11. traje 1 (jednu) godinu dulje od izrečene kazne zatvora) uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole, jer se u konkretnom slučaju radi o povredi kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08. na štetu optuženika, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

24. Zbog iznijetih razloga postupljeno je kao u točki II izreke presude.

 

U Zagrebu 21. travnja 2021.