- 1 -              Rev 1559/2017-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1559/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. H. iz Austrije, B., K., kojeg zastupa punomoćnica S. Š., odvjetnica u R., protiv tuženika G. R., kojeg zastupaju punomoćnici V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-317/2015 od 8. ožujka 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2530/12-22 od 29. svibnja 2014., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja P. H., ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-317/2015 od 8. ožujka 2017. i predmet vraća istom vijeću suda drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužitelj P. H. iz Austrije, B., K., vlasnik nekretnine označene kao k.č. br. ..., opisane kao gradilište površine 100m2, upisane u z.k. ul. br. ... k.o. P. te je tuženik dužan trpjeti da se na temelju presude po njezinoj pravomoćnosti izvrši uknjižba prava vlasništva sa imena tuženika na ime i u korist tužitelja, točkom II. izreke naloženo je zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci provedba točke I izreke presude te uknjižba prava vlasništva predmetne čestice sa imena tuženika na ime i u korist tužitelja, točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 24.994,29 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi od 12% godišnje i to od 29. svibnja 2014. pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok je točkom IV. izreke naloženo zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da izvrši upis zabilježbe spora na nekretninama upisanim u z.k. ul. ... k.o. P.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke uvažena je žalba tuženika, preinačena je presuda suda prvog stupnja i odbijen tužbeni zahtjev, dok je točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.056,25 kuna, u roku 15 dana.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP učinjenih u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u kojoj je predložio da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, troška žalbenog postupka i troška sastava revizije, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugom vijeću drugostupanjskog suda.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prije svega valja navesti da je, iako je tužitelj podnio reviziju i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, ovaj sud reviziju tužitelja razmatrao u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP obzirom na to da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je vlasnik nekretnine, anagrafskih oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja te da je tuženik dužan trpjeti da se na temelju presude po njezinoj pravomoćnosti izvrši uknjižba prava vlasništva sa imena tuženika na ime i u korist tužitelja.

 

8.1. Prema shvaćanju revizijskog suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom zbog čega nije osnovana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8.2. Prema odredbi čl. 385. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. tog Zakona, revizija se može podnijeti i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toga Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Obzirom na to da u postupku pred sudom drugog stupnja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP (koja postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude), to se tužitelj sadržajem revizije neosnovano poziva na navedenu povredu u revizijskom stupnju postupka.

 

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne nekretnine upisan tuženik, da je tužitelj kupio tu nekretninu 2004. i da ju osobno i putem svojih pravnih prednika koristi od 1920-tih godina, dakle, nešto više od devedeset godina računajući do podnošenja tužbe. Prethodno da je kao vlasnik bio upisan u zemljišnim knjigama I. P. sve do 1950. kada je sporna nekretnina prešla u režim općenarodne imovine. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da ju do tada posjedovao prednik tužitelja, koji je bio upisan kao vlasnik te kako tužitelja i njegove prednike nitko nije smetao u posjedu, niti im osporavao korištenje nekretnine, zbog čega je tužitelj s pravom smatrao da je pošteni posjednik jer je mislio da je prijeporni dio čestice prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora sastavni dio dvorišta s kućom, to da je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine dosjelošću.

 

9.1. Drugostupanjski sud je preinačujući prvostupanjsku presudu na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP ocijenio pogrešnom prosudbu prvostupanjskog suda da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću pri čemu citirajući odredbu čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 114/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP) u pogledu roka potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba i čl. 11. st. 1. ZVDSP-a u pogledu samostalnosti posjeda, ocjenjuje da kod početka računanja rokova treba uzeti i u obzir pravna pravila odredbi koja su bila na snazi u vrijeme prije njihova stupanja na snagu i to Opći građanski zakonik koji se od 1946. primjenjivao na temelju Zakona o primjeni pravnih propisa donesenih za vrijeme neprijateljske okupacije i prije 6. travnja 1941. (Službeni list FNRJ br. 89/46), a od 1991. na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91). Drugostupanjski sud ocjenjuje da do primjene odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) za izvanrednu dosjelosti od 1. rujna 1980. (do kojeg vremena su u primjeni bila pravna pravila Općeg građanskog zakonika) nisu protekli rokovi propisani pravnim pravilima OGZ-a, pa se za sve nekretnine koje su bile društveno vlasništvo, glede dosjelosti, vrijeme posjedovanja do 8. listopada 1991. ne može računati u dosjelost te ju treba iznova računati od 8. listopada 1991. Kako se vrijeme u kojem je nekretnina bila u vlasništvu prednika tuženika I. P. pa sve do podruštvovljenja (1950.) ne može pribrojiti u rok za dosjelost, to rok za izvanrednu dosjelost u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZVDSP-a teče od 8. listopada 1991., a do trenutka podnošenja tužbe u ovom postupku (10. rujna 2012.) nije se navršio, zbog čega je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

 

10. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se za sada prihvatiti pravilnim.

 

10.1. Člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) stavljen je izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. u čl. 388. st. 4. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Točno jest da je 17. studenoga 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-1235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

 

10.2. Međutim, prema već ustaljenoj praksi ovog suda u istovrsnim predmetima (primjerice u predmetu broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-1465/2017-2 od 24. rujna 2020., Rev-158/2017-2 od 7. svibnja 2019.) zauzeto je sljedeće shvaćanje:

 

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

 

10.3. Kako iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj osobno i putem prednika posjedovao spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991., sud drugog stupnja će uvažavajući citirano pravno shvaćanje ponovno ocijeniti žalbene navode tuženika da na strani tužitelja nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pored ostalog i zato jer se vrijeme posjedovanja (prije i nakon što je sporna nekretnina postala društveno vlasništvo) ne mogu zbrajati, obzirom da je do tog datuma predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo te postoje li interesi trećih osoba na predmetnoj nekretnini i od kakvog su utjecaja na stjecanje prava vlasništva tužitelja. Iz navedenih razloga valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja te ukinuti presudu sudu drugog stupnja i predmet vratiti istom vijeću suda drugog stupnja na ponovno suđenje u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

11. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 21. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.