Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Revt 286/2016-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice K. R. iz P., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika-protutužitelja Z. V., vlasnika obrta T. V. iz P., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u P., radi raskida ugovora i predaje stroja po tužbenom zahtjevu odnosno naknade štete po protutužbenom zahtjevu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3777/12-3 od 2. ožujka 2016. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-427/11-34 od 28. studenog 2011., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice-protutuženice u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice-protutuženice u odnosu na odluku o parničnom trošku odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I 1. „Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 19. prosinca 2008. godine kojim je tužiteljica K. R. vl. obrta Građevinske usluge G. iz P., prodala tuženiku Z. V. vlasniku obrta T. V. iz P., bager F. K. br. … sa hidrauličnim čekićem i planirnom korpom za kupoprodajnu cijenu od 410.000,00 kuna, uvećano za PDV po stopi od 22%, što je ukupno iznosilo 500.200,00 Kn.
2. Nalaže se tuženiku Z. V. vl. obrta T. V. iz P., da tužiteljici K. R. vl. obrta Građevinske usluge G. iz P., vrati u posjed bager F. K. br. … sa hidrauličnim čekićem i planirnom korpom, a to u roku od osam dana.
I. Nalaže se tužiteljici-protutuženici isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 109.008,44 Kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. travnja 2011. godine do isplate, a po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je prethodila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a to u roku od osam dana.
III Odbija se kao neosnovan višak protutužbenog zahtjeva kojim tuženik-protutužitelj potražuje od tužiteljice-protutuženice iznos od 790.991,56 Kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. travnja 2011. godine do isplate, po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je prethodila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
IV Nalaže se tuženiku- protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 85.038,10 Kn , a to u roku od osam dana.“
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-427/11-34 od 28. studenog 2011. u točki III izreke.
II. Uvažavaju se tužiteljičina i tuženikova žalba te se preinačuje presuda Trgovačkog suda Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-427/11-34 od 28. studenog 2011. u točkama I. 1. i 2., II. i IV. izreke i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev (točke I 1. i 2.izreke) koji glasi:
„Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 19. prosinca 2008. godine kojim je tužiteljica K. R. vl. obrta Građevinske usluge G. iz P., prodala tuženiku Z. V. vlasniku obrta T. V. iz P., bager F. K. br. … sa hidrauličnim čekićem i planirnom korpom za kupoprodajnu cijenu od 410.000,00 kuna, uvećano za PDV po stopi od 22%, što je ukupno iznosilo 500.200,00 Kn.
Nalaže se tuženiku Z. V. vl. obrta T. V. iz P., da tužiteljici K. R. vl. obrta Građevinske usluge G. iz P., vrati u posjed bager F. K. br. … sa hidrauličnim čekićem i planirnom korpom, a to u roku od osam dana.“
2. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužiteljici isplatiti tuženiku iznos od 109.008,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. travnja 2011., do isplate, po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je prethodila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
3. Svaka stranka je dužna snositi svoje troškove postupka.“
3. Protiv presude drugostupanjskog suda, u dijelu pod toč. II. 1. i 3. izreke, tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda u tom dijelu preinači.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice-protutuženice u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu je neosnovana, dok je revizija tužiteljice-protutuženice u odnosu na odluku o parničnim troškovima nedopuštena.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Revidentica je u reviziji navela da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali u reviziji nije određeno navela niti obrazložila razloge zbog kojih je reviziju podnijela zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji bitna povreda, a to je bila dužna učiniti sukladno izričitoj odredbi čl. 386. st. 1. ZPP-a.
Budući da tužiteljica-protutuženica u reviziji nije određeno navela niti obrazložila razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP-a, taj neobrazložen revizijski razlog nije uzeo u obzir.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice upravljen na utvrđenje da je raskinut Ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 19. prosinca 2008. (dalje: Ugovor). Tužiteljica-protutuženica ujedno od tuženika-protutužitelja potražuje povrat bagera koji je bio predmetom kupoprodaje. Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 900.000,00 kuna, koju je pretrpio prodajom svoje nekretnine u ovršnom postupku, a koju je dao u zalog radi osiguranja tražbine banke prema tužiteljici-protutuženici kao korisnici kredita.
9. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev utvrdivši u bitnom da su stranke zaključile dana 19. prosinca 2008. Ugovor kojim je tužiteljica-protutuženica prodala tuženiku-protutužitelju bager F. K. gusjeničar s hidrauličnim čekićem i planirnom korpom; da je iz tuženikova-protutužiteljeva ponašanja bilo razvidno da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku i da je tuženik-protutužitelj obaviješten o raskidu tog ugovora. Ocjena je tog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za raskid ugovora prema odredbama čl. 363. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), kao i povrat bagera koji je bio predmetnom kupoprodaje na temelju odredbe čl. 368. ZOO-a.
9.1. Protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud djelomično je prihvatio (za iznos od 109.008,44 kuna) pozivom na odredbu čl. 1086. u vezi s čl. 1089. ZOO-a na temelju utvrđenja:
- da je nekretnina tuženika-protutužitelja, koju je dao u zalog radi osiguranja novčane tražbine banke prema tužiteljici-protutuženici kao korisnici kredita po Ugovoru o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom br. 02-290/29/2007 od 16. kolovoza 2007. i Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama od istog datuma, prodana u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Požegi pod poslovnim brojem Ovrv-437/09,
- da je predmetni ovršni postupak pokrenula banka jer tužiteljica-protutuženica nije vraćala kredit pa joj je isti otkazan,
- da je tuženiku-protutužitelju nastupila šteta u iznosu od 109.008,44 kuna (koji iznos predstavlja razliku tržišne vrijednosti objekta - 630.025,30 kuna koju je utvrdio ovlašteni vještak P. M. u ovršnom postupku i iznosa od 521.016,86 kuna za koji je nekretnina prodana na javnoj dražbi),
- da je u preostalom dijelu (za razliku u iznosu od 790.991,56 kuna) protutužbeni zahtjev neosnovan.
10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:
- da dopis C. d.d. ne upućuje na zaključak da tuženik-protutužitelj nije namjeravao ispuniti svoju ugovornu obvezu, već upravo suprotno,
- da je tužiteljica-protutuženica prodala tuženiku-protutužitelju kao kupcu sporni bager za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 410.000,00 kuna uvećanu za PDV od 22%, odnosno ukupno za iznos od 500.200,00 kuna (čl. 2. Ugovora),
- da se tuženik-protutužitelj kao kupac obvezao platiti tužiteljici-protutuženici u cijelosti ili sukcesivno u ratama na žiro-račun broj 2485003-1100258116 koji se vodi kod u C. d.d. u P. (čl. 3. Ugovora),
- da se tuženik-protutužitelj obvezao uplatiti cijenu u budućem periodu, sve ovisno o ishođenju kredita u C. d.d. P. čija je svrha i namjena dobivanja kredita za kupovinu i plaćanja predmetne pokretnine (čl. 4. Ugovora).
- da se u čl. 5. prodavatelj (tužiteljica-protutuženica) obvezuje dostaviti kupcu (tuženiku-protutužitelju) svu potrebnu dokumentaciju vezanu za pokretninu, a koja se odnosi na dokumentaciju koja dokazuje tijek nabavke stroja kao i vlasništva,
- da je u skladu s odredbom iz čl. 4. Ugovora tuženik-protutužitelj podnio zahtjev za odobrenje kredita, dakle, ispunio je svoju ugovornu obvezu,
- da razlozi zbog kojih kredit tuženiku-protutužitelju nije odobren (jer nije priložio svu potrebnu dokumentaciju) nikako ne mogu upućivati na zaključak kakav je prvostupanjski sud izveo, odnosno da tuženik-protutužitelj nije namjeravao ispuniti svoju ugovornu obvezu,
- da u spisu ne postoji odluka banke kojom bi se moglo utvrditi zašto banka nije razmatrala zahtjev tuženika-protutužitelja, koja je to dokumentacija koju je trebao dostaviti, je li nemogućnost dostavljanja dokumentacija vezana uz čl. 5. Ugovora koja se odnosi na obvezu tužiteljice-protutuženice da tuženiku-protutužitelju dostavi potrebnu dokumentaciju,
- da je tuženik-protutužitelj osporavao primitak izjave o raskidu kupoprodajnog ugovora od 20. travnja 2009. odnosno sadržaj navedenog dopisa na listu 68. spisa pa sama predaja određene preporučene pošiljke H. - H. d.d., što proizlazi iz potvrde o primitku pošiljke s lista 69. spisa, ne dokazuje odlučnu činjenicu primitka izjave o raskidu,
- da tom ispravom moguće dokazati tek činjenicu da je tužiteljica-protutuženica nešto otpremila putem pošte, ali ne i sadržaj otpremljene pošiljke, odnosno radi li se upravo o izjavi o raskidu ugovora,
- da navedena isprava u konkretnom slučaju ne predstavlja dokaz o primitku izjave o raskidu ugovora niti se na bilo koji način može dovesti u vezu sa sadržajem dopisa kojim je tužiteljica-protutuženica sukladno odredbi čl. 363. ZOO-a bez dodatnog roka izjavila tuženiku-protutuženiku raskid ugovora,
- da stoga ugovor nije raskinut na temelju odredbe čl. 363. ZOO-a, posljedično čemu neosnovano tužiteljica-protutuženica zahtijeva i povrat pokretnine - bagera na temelju odredbe čl. 368. ZOO-a.
10.1. Drugostupanjski sud odbio je protutužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz zaključak da se radi o dobrovoljnom založnom pravu na nekretnini koje je stečeno na temelju ugovora kojim se zalogodavac obvezuje na određenoj nekretnini zasnovati hipoteku u korist vjerovnika, do prodaje te nekretnine nije došlo poduzetim radnjama tužiteljice, već je banka iskoristila svoje zakonsko pravo da se namiri iz predmeta zaloga. Stoga po mišljenju tog suda tuženik-protutužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti tužiteljice-protutuženice za štetu iz odredbe čl. 1045. ZOO-a, a koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
11. U revizijskoj fazi postupka, sporna je odluka drugostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutuženice odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za raskid Ugovora i povrat bagera.
12. Odredbom čl. 363. ZOO-a propisano je da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće izvršiti niti u naknadnom roku.
Prema odredbi čl. 368. st. 2. ZOO-a, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.
12. 1. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je utvrdio da je tuženik-protutužitelj podnošenjem zahtjeva banci ispunio svoju ugovornu obvezu iz odredbe čl. 4. Ugovora, dok razlozi zbog kojih mu kredit tuženiku-protutužitelju nije odobren nikako ne mogu upućivati na zaključak da tuženik-protutužitelj nije namjeravao ispuniti svoju ugovornu obvezu.
12.2. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, a koja se u revizijskom stupnju ne mogu pobijati (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora u skladu s odredbom čl. 363. ZOO-a. Stoga je, a kraj zaključka da ugovor nije raskinut, pravilna ocjena drugostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje raskida ugovora kao i povrata bagera.
12.3. Slijedom navedenog, nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
12.4. Ostali navodi revidentice u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka - suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima sudova. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa navodi tužiteljice-protutuženice u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.
13. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice-protutuženice kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
14. U odnosu na reviziju protiv odluke o parničnom trošku valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
14. 1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a) pa odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.).
15. Radi navedenog valjalo je reviziju tužiteljice-protutuženice na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a kao i odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 21. travnja 2021.
Predsjednik vijeća |
Željko Glušić, v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.