- 1 -              Revd 3243/2020-3

Broj: Revd 3243/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, protiv 1. tuženice O. P., P., koju zastupaju punomoćnice A. K. N. i N. K., odvjetnice u Z., 2. tuženika S. iza R.-R. P. d.o.o., Z., kojeg zastupa stečajni upravitelj A. J., a ovog punomoćnik N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., P., R., R. d.o.o. u Z., 3. tuženika H. A. H. d.o.o., (ranije H. - K. d.o.o.), Z., i 4. tuženika A.-A. d.o.o., Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1320/20-3 od 23. lipnja 2020., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-251/2009-18 od 2. prosinca 2011., ispravljeni rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-251/2009-33 od 25. travnja 2012., na sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije prvotuženice odbacuje se.

              II. Prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika odbacuje se.

Obrazloženje

1.1. Prvotuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1320/20-3 od 23. lipnja 2020., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-251/2009-18 od 2. prosinca 2011. ispravljeni rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-251/2009-33 od 25. travnja 2012., radi slijedećeg pitanja:

              - Može li se tužbom za utvrđenje utvrđivati nevaljanost upisa izvršenih u zemljišnu knjigu temeljem odluke suda?

1.2. U odnosu na postavljeno pitanje prvotuženica, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenom pitanju različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj Gž-958/07 od 26. travnja 2007., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1941/06 od 29. siječnja 2009., Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-156/05-2 od 31. siječnja 2005. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-944/07-2 od 5. ožujka 2008.

2.1. Drugotuženik je, također, podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1320/20-3 od 23. lipnja 2020., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-251/2009-18 od 2. prosinca 2011. ispravljeni rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-251/2009-33 od 25. travnja 2012., radi slijedećeg pitanja:

              - Je li pravo Republike Hrvatske da traži utvrđenje svog ex lege stečenog prava vlasništva bez vremenskog ograničenja i neovisno o (ne)savjesnosti svog postupanja, protivno načelu pravne sigurnosti i ustavnom pravu na nepovredivost vlasništva?

2.2. U odnosu na postavljeno pitanje drugotuženik, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenom pitanju različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske, broj zahtjeva 32457/05 od 13. prosinca 2007., Depalle protiv Francuske, broj zahtjeva 34044/02 od 29. ožujka 2010., Beyeler protiv Italije broj zahtjeva 33202/96 od 5. siječnja 2000. te Ališić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Slovenije i bivše jugoslavenske Republike Makedonije, broj zahtjeva 60642/08 od 16. srpnja 2014.

3. Odgovor na prijedloge za dopuštenje nije podnesen.

4. Prijedlozi prvotuženice i drugotuženika za dopuštenje revizije su nedopušteni.

5.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje prvotuženice nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.2. To stoga što odgovor na postavljeno pitanje prvenstveno proizlazi iz sadržaja zakonskih normi kojima je regulirana tužba za utvrđenje (čl. 187. ZPP), koje odredbe su jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti, a pored toga, ono na što prvotuženica u postavljenom pitanju ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (pretpostavke za postavljanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje nevaljalosti upisa izvršenih u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda) je činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti svakog pojedinog slučaja, osobito o tome kako je postavljen konkretan tužbeni zahtjev i na temelju kojih činjenica u konkretnoj tužbi pa, u skladu s tim, o kojoj se točno vrsti tužbe radi (radi li se npr. o tužbi za utvrđenje prava vlasništva na temelju zakona, brisovnoj tužbi iz čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10) ili nekoj drugoj) pri čemu se kod svake pojedine vrste tužbe zahtijevaju druge pretpostavke.

6.1 U odnosu na prijedlogu drugotuženika, vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje drugotuženika također nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je i drugotuženikovo pitanje činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja, osobito o činjenici o kojoj se kategoriji nekretnine u odnosu na koju se traži utvrđenje prava vlasništva na temelju zakona radi (radi li se npr. o poljoprivrednom zemljištu izvan granica građevinskog područja ili o nekretnini unutar građevinskog područja i sl.).

6.2. Valja dodati i da se odluke Europskog suda za ljudska prava, na koje se drugotuženik poziva kao na revizijske razloge ne mogu smatrati kao odluke u kojima bi se radilo o usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama s ovopredmetnom situacijom. Naime, u predmetu Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske (broj zahtjeva 32457/05), sporan je bio otkup nekretnine na temelju ranije stečenog stanarskog prava, u predmetu Depalle protiv Francuske (broj zahtjeva 34044/02), u pitanju je bila nezakonito izgrađena kuća, u predmetu Beyeler protiv Italije (broj zahtjeva 33202/96) radilo se o Van Goghovoj slici koju je kupio Beyeler, a proglašena je talijanskim kulturnim blagom, dok se u predmetu Ališić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Slovenije i bivše jugoslavenske Republike Makedonije (broj zahtjeva 60642/08) radilo o tzv. staroj deviznoj štednji u Lj. Niti u jednoj od tih odluka nije zauzimano shvaćanje o stjecanju prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu izvan granica građevinskog područja.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije kako prvotuženice, tako i drugotuženika nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u toč. I. i II. izreke.

Zagreb, 21. travnja 2021.

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                     Mirjana Magud, v.r.