- 1 -              Rev 595/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 595/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. A. L.1 iz Z., J., OIB: ..., i 2. A. L.2 iz Z., J., OIB: ..., oboje zastupanih po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Klinički bolnički centar S. M., Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-586/15-2 od 21. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2048/14-10 od 30. siječnja 2015., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

 

1. Revizija tuženice protiv pobijane presude u dijelu koji se odnosi na tužiteljicu ad.1. A. L.1 se odbacuje kao nedopuštena.

 

2. Revizija tuženice protiv pobijane presude u dijelu koji se odnosi na drugotužitelja A. L.2 se odbija kao neosnovana.

 

3. Revizija tuženice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanoj presudi se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-586/15-2 od 21. lipnja 2016. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2048/14-10 od 30. siječnja 2015. kojom je naloženo tuženici na ime naknade štete isplatiti prvotužiteljici A. L.1 iznos 26.500,00 kn, a drugotužitelju A. L.2 iznos 202.300,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama počev od 12. lipnja 2014. do isplate, a za više traženo u iznosu od 1.000,00 kn tužbeni zahtjev drugotužitelja je odbijen, te je ujedno naloženo tuženici isplatiti tužiteljima na ime troškova postupka iznos 11.480,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 30. siječnja 2015. do isplate.

 

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno o troškovima postupka, tuženica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja odnosno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

5. Predmet revizijskog postupka je pobijanom presudom dosuđena naknada štete i to: prvotužiteljici A. L.1 imovinske štete s osnova troškova izgradnje nadgrobnog spomenika pokojnom suprugu A. L.2 u iznosu 26.500,00 kn, a drugotužitelja A. L.2 pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti oca u iznosu 200.000,00 kn, te imovinske štete s osnova troškova nabave odjeće (crnine) i vijenca vezano za smrt oca pok. A. L.2 u iznosu 2.300,00 kn.

 

6. Prema odredbi čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

7. U smislu citirane odredbe, zahtjevi svakog od tužitelja su odvojeni pri čemu vrijednost predmeta spora zahtjeva prvotužiteljice je određen iznosom 26.500,00 kn, a ona drugotužitelja iznosom 202.300,00 kn.

 

8. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

 

9. Polazeći od vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela presude koji se odnosi na prvotužiteljicu (iznos 26.500,00 kn), ocijeniti je da protiv tog dijela drugostupanjske presude nema pretpostavki iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, zbog čega je u tom dijelu reviziju tuženice trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 77. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

10. Naprotiv obzirom na visinu novčanog iznosa koji je dosuđen drugotužitelju, protiv tog dijela pobijane presude je revizija dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

11. U skladu s tim, a postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

12. Tuženica osporavajući pravilnost pobijane presude glede dosuđene naknade neimovinske štete drugotužitelju, a vezano za smrt njegovog oca, u reviziji ustraje u prigovoru pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da je ta naknada previsoko odmjerena.

 

13. Odredbom čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje. ZOO) propisano je da u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njegove uže obitelji (bračni drug, djeca, roditelji).

 

14. Kod činjenice da je smrt oca drugotužitelja sada pok. A. L.2 posljedica liječničke pogreške, a za koju odgovara tuženica, na strani drugotužitelja su ostvarene pretpostavke za naknadu mu pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1101. ZOO.

 

15. Iznos 200.000,00 kn s tog osnova jest pravična novčana naknada, koja se u okolnostima konkretnog slučaja ukazuje primjerenom, a svrha koje je bar donekle ublažavanje štetnih posljedica koje su nastale drugotužitelju gubitkom oca, a zbog štetne radnje tuženice.

 

16. Kako je dakle dosuđenjem takve neimovinske štete pravilno primijenjeno materijalno pravo, to je u tom dijelu reviziju tuženice trebalo odbiti kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

17. Tuženica revizijom pobija i rješenje o trošku postupka sadržano u drugostupanjskoj presudi.

 

18. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 86. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.

 

19. Rješenje o trošku postupka po svojoj pravnoj naravi nije rješenje kojim je postupak pravomoćno završen, što znači da protiv tog rješenja nije dopušteno podnošenje revizije.

 

20. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015., a prema kojem:

 

"Pravomoćno rješenje o trošku parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.".

 

21. Stoga je reviziju tuženice u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka u drugostupanjskoj presudi trebalo odbaciti.

 

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 21. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.