- 1 -              Revd 3423/2020-2

Broj: Revd 3423/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz F., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., Filijala V., V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. j.t.d. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4779/2015-10 od 3. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2337/12-91 od 20. ožujka 2015., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4779/2015-10 od 3. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2337/12-91 od 20. ožujka 2015.

2. Tuženik nije odgovorio na taj prijedlog.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Tužitelj je u reviziji postavio tri pitanja, od kojih:

4.1. – prvo postavljeno pitanje u sebi sadrži neistinitu tvrdnju, od koje potom i polazi, kako se je u ovom predmetu sud drugoga stupnja u prethodnoj odluci donesenoj 10. travnja 2012. već izjasnio da predmetna tužiteljeva tražbina na koju se odnosi tužbeni zahtjev nije zastarjela, a potom pobijanom presudom tužbeni zahtjev odbio zbog zastare, dok iz spisa proizlazi da je sud drugoga stupnja u prethodnoj odluci utvrdio da zastara nije nastupila u odnosu na druge tužiteljeve zahtjeve (za naknadu neimovinske štete te imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći), dok je pobijanom presudom odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu imovinske štete zbog gubitka zarade;

4.2. – drugo postavljeno pitanje, u vezi s početkom tijeka zastarnog roka u situaciji kada se naknada štete zahtijeva zbog naknadnih štetnih posljedica uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja, polazi od tvrdnje da tužitelj gubi zaradu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na stanje zbog kojeg je prethodno, ranijim sudskim odlukama, ostvario naknadu neimovinske i imovinske štete, dok se zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva iz pobijane presude temelji na utvrđenoj činjenici da je tužitelj postao nesposoban za rad u poljoprivredi i prije pogoršanja zdravlja za daljnjih 10%;

4.3. – treće postavljeno pitanje nije jasno određeno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), već polazi od nezadovoljstva stranke razlozima drugostupanjske presude koji se odnose na utvrđenje odlučnih činjenica na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka.

5. Stoga niti jedno od postavljenih pitanja nije važno za odluku u sporu te se na radi o pravnim pitanjima koja na umu ima odredba čl. 385. st. 1. ZPP.

6. K tome, tužitelj u odnosu na prvo i treće naznačeno pitanje nije izložio nikakve razloge važnosti, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 3. ZPP, dok se u odnosu na drugo postavljeno pitanje pozvao na pravno shvaćanje izraženo u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6533/85 od 12. studenoga 1985., koje se pak odnosi na situaciju kakva se činjenično i pravno ne može usporediti s predmetnom.

7. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 21. travnja 2021.

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.