- 1 -              Revd 3350/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3350/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. J. iz P. B., (OIB: …), zastupane po punomoćniku E. V., odvjetniku iz Z., protiv I. tuženika D. Š. (OIB: …) i II. tuženice M. Š. (OIB: …), oboje iz Z., i zastupanih po punomoćniku M. L., odvjetniku iz Z., radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1255/2019-2 od 4. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Stalne službe u Sesvetama posl. br. P-839/2017-29 od 30. studenoga 2018., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

 

1.1. pod točkom I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice:

 

- da se raskine Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 28. rujna 2012. između D. Š., njezinog oca i oca I. tuženika, kao primatelja uzdržavanja, te I. tuženika i II. tuženice (supruge I. tuženika), kao davatelja uzdržavanja, a koji je Ugovor i potvrđen 28. rujna 2012. kod javnog bilježnika O. R. iz Z., … pod posl. brojem: …,

 

- da se uspostavi u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu prijašnje stanje u zk. ul. 16203 k.o. G. Z., onako kako je bilo prije nego što su tuženici na osnovi navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ishodili upis nekretnina iz Ugovora u svoje vlasništvo, i to na način da se te nekretnine ponovo upišu kao vlasništvo D. Š. na osnovi presude,

 

- da se uspostavi u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, zk odjel Dugo Selo, prijašnje stanje u zk. ul. 510 k.o. R., onako kako je bilo prije nego što su tuženici na osnovi navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ishodili upis nekretnina iz Ugovora u svoje vlasništvo, i to na način da se te nekretnine ponovo upišu kao vlasništvo D. Š. na osnovi presude,

 

- da se uspostavi u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici prijašnje stanje u zk. ul. 632 k.o. D. R., onako kako je bilo prije nego što su tuženici na osnovi navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ishodili upis nekretnina iz Ugovora u svoje vlasništvo, i to na način da se te nekretnine ponovo upišu kao vlasništvo D. Š. na osnovi presude,

 

- da se uspostavi u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, z.k. odjel Slunj, prijašnje stanje u zk. ul. 141 k.o. R., onako kako je bilo prije nego što su tuženici na osnovi navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ishodili upis nekretnina iz Ugovora u svoje vlasništvo, i to na način da se te nekretnine ponovo upišu kao vlasništvo D. Š. na osnovi presude,

 

- da se tuženici obvežu nadoknaditi joj parnične troškove.

 

1.2. pod točkom II. izreke, naloženo tužiteljici da tuženicima nadoknadi trošak parničnog postupka od 41.250,00 kn.

 

2. Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu.

 

3. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog tužiteljice.

 

4. Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 4. lipnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. U konkretnom slučaju tužiteljica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunila sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačila niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačila niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njezinog prijedloga:

 

- “da li se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju treba izvršaviti u cijelosti kako ga je preuzeo davatelj uzdržavanja ili davatelj uzdržavanja može samostalno da odluči da će izvršaviti dio od preuzete obveze, a kako on to odlući?”

 

- “da li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju raskida zbog objektivnih razloga neispunjenja obveza preuzetih obveza upravo krivnjom strane koja je preuzela obvezu?”,

 

kada:

 

7.1. ta pitanja nisu niti dovoljno određena ili jasna, toliko da bi se na njih mogao dati jasan odgovor - koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom pravnom odnosu već (ovdje odlučno za dopuštenost prijedloga) i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: njima se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti, onih - odgovor na koja ne bi uvijek ovisio od činjeničnih okolnosti svakog pojedinog slučaja,

 

7.2. su ta pitanja, bar prema onome kako se obrazlažu (budući da su sama neodređena), u suštini usmjerena samo na okolnosti ovoga konkretnog slučaja, i to kako ih sama predlagateljica (a ne i sud) vidi (ili preocijenjuje) - i na traženje odgovora na pitanje je li ovdje, samo u tim okolnostima, pravilno odlučeno o njezinom zahtjevu - u pravilno vođenom postupku,

 

7.3. prijedlog u svezi postavljenih pitanja, tako shvaćenih, ne sadrži (važno stoga što je osporena presuda temeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja) niti određene razloge za zaključiti: da o tim pitanjima postoji ili uopće može postojati neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

7.4. prethodno navedene razloge ne može nadomjestiti njezin samo uopćeni navod o važnosti pitanja “za odluku u sporu”,

 

7.5. sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (kada) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što ocjenom dokaza ona nije zadovoljna i smatra da je trebalo istinitim prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog, drugostupanjski sud ne čini neku postupovnu povredu,

 

7.6. se odluke na koje se poziva - nalazeći da su donesene za sličan slučaj ali sa drugačijim shvaćanjem ili pristupom, sa osporenom presudom ne mogu uspoređivati: one su temeljene na ipak bitno drugačijem utvrđenju i procesnom pristupu, moguće onom kojeg ona sugerira ovdje prihvatiti i želi - ali koje ovdje nije utvrđeno niti aktualno,

 

7.7. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih ona obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

7.8. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih ona smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali njezinom shvaćanju ili težnji - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga tužiteljice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

9. Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 21. travnja 2021.