- 1 -              Revd 4175/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4175/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. k. A. d.o.o. u stečaju, S., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: …), koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3292/2020-2 od 8. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu posl. br. P-131/2019 od 12. lipnja 2020., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II. Tužiteljici se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenost revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda:

 

- u točki 1. izreke, u odluci kojom je tuženici naloženo platiti tužiteljici “4.296.157,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. travnja 2015. do isplate”,

 

- u točki 3. izreke “u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 789.456,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena”.

 

2. Tuženica je podnijela prijedlog da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija sukladno odredbama čl. 385. st. 1. i 3. i čl. 387. st. 2. u vezi odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a).

 

3. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog tuženice i predložila da se ovaj odbaci kao nedopušten, podredno odbije kao neosnovan.

 

4. Prijedlog tuženice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 8. rujna 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. U konkretnom slučaju tuženica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunila sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačila niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno - a ovdje odlučno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačila niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanje iz njezinog prijedloga:

 

“da li su sudovi osnovano zanemarivali činjenice i dokaze tuženika kojima je i osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te time povrijedili odredbe članka 13. Zakona o sustavu državne uprave” (obzirom da je “Potpuno pogrešno odbijeno stanovište tuženika da se zbog "ukidanja" ili "poništenja" dokumenata s kojima se nameće neka obveza trećemu, nije počinjena protupravnost zbog koje se državno tijelo može obvezati na naknadu štete. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom a pogotovo u žalbi tuženik je predočio odluke sudova kojima su potvrđeni stavovi tuženika da na osnovi odredaba članka 13. Zakona o sustavu državne uprave tuženik ne može biti odgovoran za eventualno nastalu štetu”),

 

kada:

 

7.1. to pitanje nije niti dovoljno određeno, toliko da bi se na njega mogao dati jasan odgovor - koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom pravnom odnosu već (ovdje odlučno za dopuštenost prijedloga) i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: njemu se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti,

 

7.2. je to pitanje u suštini usmjereno samo na okolnosti ovoga konkretnog slučaja, i to kako ih samo ona (a ne i sud) vidi (ili preocijenjuje) - i na traženje odgovora na pitanje je li ovdje, samo u tim okolnostima, pravilno odlučeno o tužbenom zahtjevu - u pravilno vođenom postupku,

 

7.3. prijedlog u svezi postavljenog pitanja, tako shvaćenog, ne sadrži niti određene razloge za zaključiti: da o tom pitanju postoji ili uopće može postojati neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

7.4. prethodno navedene razloge ne može nadomjestiti samo uopćeni poziv predlagateljice na odredbe ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije,

 

7.5. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati (obzirom da bi suprotnim postupanjem privilegirao ili pomagao predlagateljicu) samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga ona obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke, temeljene na zaključku “da je tužitelj dokazao da je zbog tuženika bio spriječen u ostvarivanju redovno očekivane dobiti” - obzirom da mu je “neosnovano blokiran račun još od srpnja 2010.”, pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

7.6. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih ona smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali njezinom shvaćanju ili težnji - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

8.1. da pitanje iz prijedloga tuženice nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga (pogotovo ne kraj zaključka na kojemu se temelji osporena presuda, a kojeg predlagateljica u prijedlogu zanemaruje: “…da predmet spora nije zahtjev radi naknade štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada uprave u smislu člana 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj: 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 193/03, 199/03 i 79/07), a kako to pogrešno tvrdi žalitelj u svojoj žalbi.”) ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.

 

8.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

9. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

10. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o tome prijedlogu.

 

Zagreb, 21. travnja 2021.