- 1 -              Rev 1715/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1715/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz G., kojeg zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-31/2017-2 od 11. svibnja 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Pn-17/15-90 od 2. prosinca 2016., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I./1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 22.741,82 kuna sa zateznom kamatom po stopi pobliže navedenoj u izreci presude tekućom na pojedinačne iznose u visini pobliže navedenoj u izreci presude i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, točkom I./2. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku plaćati tužitelju mjesečno iznos od 6.027,46 kuna počevši od 2. listopada 2012. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjeli iznos rente od 283.290,62 kuna plati odjednom zajedno sa zateznom kamatom, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude tekućom na svakomjesečni iznos od 6.027,46 kuna od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a u buduće sve do kada za to budu postojali zakonski uvjeti, da plaća iznos od 6.027,46 kuna do svakog 10. u tekućem mjesecu, zajedno sa zateznom kamatom po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Točkom I./3. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu tekuću na iznose pobliže navedene u izreci presude, po stopi u visini pobliže navedene u izreci presude. Točkom I./4. izreke presude odbijen je zahtjev kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, tekućom od donošenja prvostupanjske presudo do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 59.395,00 kuna u roku 15 dana.

 

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja žalba tužitelja odbijena je kao djelomično neosnovana i uvažena kao djelomično osnovana, a žalba tuženika uvažena je kao osnovana te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u pobijanom odbijajućem dijelu (st. 1., 2., 3. i 4. izreke), ukinuta u odluci o parničnom trošku (toč. II. izreke) i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, dok će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače uz naknadu troškova sastava revizije, podredno ukinu i predmet vrati drugom sucu pojedincu prvostupanjskog suda na ponovni postupak.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete proizašle iz prometne nezgode od 25. svibnja 2009. u kojoj je tužitelj kao vozač osobnog vozila pretrpio teške tjelesne ozljede, a koje su prema navodima tužbe prouzročene uporabom nepoznatog vozila i to zahtjev za isplatom iznosa od 22.741,82 kuna s naslova izgubljene zarade, dospjelog iznosa od 283.290,62 kuna s naslova rente temeljem izgubljene zarade, kao i ubuduće iznosa od 6.027,46 kuna s naslova mjesečne rente sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

8. Tužitelj se u reviziji poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a nastavno podnositelj osporava i izloženi materijalnopravni zaključak drugostupanjskog suda.

 

8.1. U odnosu na navode revidenta kojima ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valja odgovoriti da nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnima za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava (zapisnika o očevidu) i samog sadržaja tog zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama presude nižestupanjski sudovi daju valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati pravilnost i zakonitost nižestupanjskih odluka zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8.2. Revizijske navode tužitelja kojima kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sve imajući na umu da ovaj sud odlučuje na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

 

8.3. Prema odredbama čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Suprotno tvrdnji tužitelja drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode od značenja za odluku o predmetu spora i nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, na koju sadržajem revizije ukazuje. Naime, kako tužitelj nije pružio dokaze za svoje navode iznesene u tužbi i tijekom postupka, pravilno je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP odbijen tužbeni zahtjev, pa utoliko suprotna razlaganja u reviziji nemaju opravdanja i ne mogu se prihvatiti.

 

8.4. Prema tome, neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

9. Tužitelj u tužbi tvrdi da je ... stradao u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog vozila prilikom čega je pretrpio teške tjelesne ozljede, pri čemu je do prometne nezgode došlo uporabom nepoznatog vozila zbog čega smatra da je za štetu odgovoran tuženik te predlaže da sud presudom obveže tuženika na naknadu štete zbog izgubljene zarade i isplatu rente.

 

9.1. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji odbili su izloženi zahtjev uz izražavanje pravnog shvaćanja da tužitelj na kojem je teret dokaza i činjenica koje je iznio i koje mu idu u prilog (čl. 7. st. 1. ZPP i čl. 219. st. 1. ZPP) nije dokazao postojanje općih pretpostavki za naknadu štete odnosno da je uzrok skretanja njegovog vozila, zaslijepljenost svjetlima nepoznatog vozila koje mu je išlo u susret.

 

9.2. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

9.3. Pretpostavke odgovornosti za štetu jesu postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete.

 

9.4. Sukladno navedenim zakonskim odredbama i činjeničnim utvrđenjima u postupku koji je prethodio reviziji, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelj nije dokazao postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu (da je prometnu nezgodu u kojoj je stradao prouzročilo nepoznato vozilo zbog čega bi mu tuženik bio u obvezi naknaditi pretrpljenu štetu) odnosno nije dokazao jednu od općih pretpostavki za naknadu štete, čime su i prema shvaćanju revizijskog suda, pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete kao neosnovan u smislu odredbe čl. 7. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP.

 

10. Zbog svega, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer troškovi sastava odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka.

 

Zagreb, 21. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.