- 1 -              Rev 1917/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1917/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica L. R., odvjetnica u B. M., protiv I-tuženika C. d.d., F. Z., kojeg zastupa punomoćnica K. V., univ. spec. iur. kod I-tuženika i II-tuženika B. V. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-52/14-4 od 21. veljače 2017., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-4043/09 od 4. studenoga 2013., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

              II. Zahtjev I-tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe za odgovor na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku C. d.d. isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 350.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 400.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe u visini pobliže navedenoj u izreci presude, točkom III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u visini od 36.307,57 kuna u roku 15 dana.

 

Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u odnos na II-tuženika, dok je točkom II. izreke odbijen tužiteljev prijedlog za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je djelomično žalba tuženika C. d.d. kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke do iznosa od 16.000,00 kuna, sa pripadajućom zakonskom kamatom, kao i u dijelu pod točkom II. (ispravno: III) izreke do iznosa od 1.752,72 kuna. Točkom II. izreke preinačena je djelomično presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke kao i u točki II. (ispravno: III) izreke na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu pod točkom I. izreke preko iznosa od 16.000,00 do iznosa od 350.000,00 kuna, odnosno za iznos od 334.000,00 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 1.752,72 kuna do iznosa od 36.307,57 kuna, odnosno za iznos od 34.554,85 kuna.

 

3. Protiv drugostupanjske presude pod točkom II. izreke u dijelu kojim je preinačena presuda suda prvog stupnja i odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 334.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da se drugostupanjska presuda preinači na način da se potvrdi prvostupanjska presuda pod točkom I. i III. izreke uz naknadu troškova postupka i troškova sastava revizije.

 

4. I-tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sudske pristojbe za odgovor na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za naknadu neimovinske štete prema I-tuženiku koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi ..., a koju je prouzrokovao osiguranik tuženika.

 

8. Tužitelj se u reviziji poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, a nastavno podnositelj osporava i izloženu ocjenu drugostupanjskog suda u pogledu visine dosuđene naknade štete.

 

8.1. Prema shvaćanju revizijskog suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom zbog čega nije osnovana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8.2. Također nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP obzirom da se suglasno odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP revizija mogla izjaviti samo zbog onih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koje su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom, dakle, ne i onih koje su učinjene u postupku pred prvostupanjskim sudom.

 

9. Tužitelj je ... u ... sata doživio prometnu nezgodu na ... na predjelu zvanom T. u kojoj je sudjelovao kao putnik u osobnom automobilu reg. oznake ... kojim je upravljao osiguranik I-tuženika te je u navedenoj prometnoj nesreći pretrpio…“teške tjelesne ozljede koje su mu uzrokovale materijalnu i nematerijalnu štetu.“

 

10. Prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da je tužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila ..., a koju je prouzročio osiguranik I-tuženice, zadobio teške tjelesne ozljede, koje su rezultirale konkretnom ugrozom života tužitelja i vrlo teškim oštećenjem njegova zdravlja, pa posljedično i teškim posljedicama po njegovo zdravlje trajnog karaktera kako na tjelesnom planu, tako i na duševnom planu, koje će mu otežavati svakodnevno funkcioniranje, budući je u trenutku ozljeđivanja imao ... godinu, pred kojim je život i zasnivanje obitelji, a imajući na umu sve okolnosti slučaja te pretrpljene fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne bolove zbog naruženosti kao kvalifikatorne okolnosti koje zajedno sa svim ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu da li je pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade, ocijenio je da je tužitelju na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) u vezi s čl. 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog čega mu pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 350.000,00 kuna jer taj novčani iznos predstavlja adekvatnu satisfakciju te je primjeren šteti koju je tužitelj pretrpio po toj osnovi, dok je u preostalom dijelu za iznos od 400.000,00 kuna sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev.

 

11. Drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 16.000,00 kuna, dok je u preostalom dijelu za iznos od 334.000,00 kuna preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP. Naime, drugostupanjski sud polazeći od utvrđenja da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede, koje je prouzročio vozač B. V. upravljajući vozilom registarske oznake ..., vlasništvo R. F., osiguranika I-tuženice, sve pobliže opisane u nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka dr. A. G., neuropsihijatra i dr. R. Š., kirurga te uzimajući u obzir da je I-tuženik tužitelju isplatio na temelju neimovinske štete iznos od 222.000,00 kuna na temelju nagodbe sklopljene 30. prosinca 2009. i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 30.000,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 20.000,00 kuna, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 150.000,00 kuna te za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti iznos od 22.000,00 kuna te uvažavajući Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete utvrđenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 29. studenoga 2002., ocijenio je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao I-tuženika da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 350.000,00 kuna.

 

12. Sud drugog stupnja ocjenjuje, imajući u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka R. Š., dr. med., neurokirurga iz kojeg proizlazi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede i to ozljedu više organskih sustava, šok uslijed krvarenja, traumatsko puknuće slezene, uništenje tankog i debelog crijeva završni dio, prijelom desne nadlaktice i prijelom trećeg do šestog rebra lijevo te da je uslijed prve hospitalizacije trpio jaku bol u trajanju od 7 dana, bol srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana te slabijeg intenziteta 20 dana, kod druge hospitalizacije tužitelj da je trpio bol srednjeg intenziteta 3 dana, slabijeg intenziteta 7 dana, kod treće hospitalizacije bol jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i slabijeg intenziteta 10 dana, dok kod četvrte hospitalizacije tužitelj je trpio bol srednjeg intenziteta 12 sati, a slabijeg intenziteta sljedećih 12 sati, ocjenjuje da tužitelju uslijed svih neugodnosti koje su pratile tijek liječenja (učestali bolni proljevi, grčevi, činjenica da je četiri puta hospitaliziran zbog operativnih zahvata i komplikacija kod liječenja) te da je trpio fizičke bolove kada je išao kod fizijatra i odlazio na previjanje rana, na ime pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove pripada iznos od 38.000,00 kuna.

 

12.1. Kako je tužitelju I-tuženik isplatio naknadu neimovinske štete prema kvalifikatornom kriteriju za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 30.000,00 kuna u mirnom postupku, to da tužitelju pripada daljnji iznos od 8.000,00 kuna za pretrpljene fizičke bolove.

 

12.2. Nadalje, kako iz nalaza i mišljenja mr. sc. A. G., dr. med. specijaliste neuropsihijatra proizlazi da je tužitelj neposredno nakon prometne nezgode kod dolaska svijesti osjećao primarni strah od smrti, a strah se ponavljao višekratno kroz prvi pet dana do završetka drugog operativnog zahvata. Sekundarni strah velikog intenziteta tužitelj da je osjećao u trajanju od 30 dana (do otpuštanja iz bolnice, potom ponovne operacije), nakon čega je tužitelj trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta sljedećih mjesec dana (strah da će ostati invalid s anus praeterom do konačnog odstranjenja anus praetera), dok je sekundarni strah slabijeg intenziteta imao sljedeću godinu i pol (bojazan kod problema sa stolicom, osjećaj promijenjenosti, bojazan da više neće moći ništa raditi). Kako je tužitelju prema kvalifikatornom kriteriju za pretrpljeni strah već isplaćena naknada od 20.000,00 kuna, da tužitelju pripada daljnji iznos od 5.000,00 kuna.

 

12.3. U odnosu na kvalifikatorni kriterij pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti sud drugog stupnja ocjenjuje da kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka R. Š. dr. med. neurokirurga, proizlazi da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio razderotinu tankog i debelog crijeva, te korijena debelog crijeva što ima za posljedicu potrebnu na posebnom vrstom prehrane pripremljenom na određeni način, češće obroke, te da je tužitelj zadobio razderotinu slezene s posljedičnim uklanjanjem iste što ima za posljedicu slabljenje imuno sustava te tako rizik češćih infekata razne naravi, koje ozljede su prouzročile trajnu organsku i funkcionalnu posljedicu koja utječe na smanjenje životne aktivnosti tužitelja za 40%, a prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka A. G., neuropsihijatra, smanjenje životnih aktivnosti prema tom kvalifikatornom kriteriju iznosi 7%, te objedinjenjem nalaza oba vještaka smanjenje opće životne aktivnosti iznosi ukupno 40%. Prema utvrđenju drugostupanjskog suda, a imajući na umu činjenicu da je I-tuženik isplatio tužitelju prema tom kvalifikatornom kriteriju iznos od 150.000,00 kuna,  navedeni iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene duševne bolove dostatnu i sukladno navedenom umanjenju životne aktivnosti u odnosu na težinu povreda, životnu dob i ukupnu umanjenu životnu aktivnost.

 

12.4. U odnosu na duševne boli zbog naruženosti sud drugog stupnja ocjenjuje, a polazeći od nalaza i mišljenja vještaka neurokirurga R. Š. dr. med. iz kojeg proizlazi da kod tužitelja postoji unakaženost u vidu postooperativnog ožiljka lateralne strane desne nadlaktice dužine oko 25 cm, širine oko 2,5 cm, jako uočljiv, blijedo crvene boje, na trbuhu da je vidljiv postoperativni ožiljak medijalne laporotomije dužine oko 35 cm, širine oko 2,5 cm blijedo crvene boje, jasno uočljiv, deformiran pupak, izmiče ga u stranu te je vidljiva postooperativna kila u području pupka, a u području lijevog donjeg kvadranta prednje stijenke trbuha vidljiv je drugi ožiljak dužine 15 cm, širine do 3 cm, jako uočljiv, a koji deformira prednju stranu trbuha, a kako se kod svih ožiljaka radi o keloidima, to postoji naruženost velikog stupnja-unakaženost na pokrivenim dijelovima tijela (nadlaktica, trbuh) pa je stoga vidljiva u situacijama intimnog života, ljeti kod sunčanja, kupanja zbog čega tužitelj trpi duševne zbog naruženosti, da tužitelju prema tom kvalifikatornom kriteriju pripada iznos od 28.000,00 kuna. Kako je I-tuženik već isplatio tužitelju iznos od 25.000,00 kuna, to drugostupanjski sud, imajući pri tome i u vidu okolnost da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja imao ... godinu, lokaciju ozljede, vidljive velike ožiljke na nadlaktici desne ruke, na trbuhu, deformaciju pupka, koji su vidljivi ljeti kod kupanja i sunčanja budući da tužitelj živi u Z. kada je sezona kupanja, ocjenjuje da tužitelj duševne bolove zbog naruženosti te da mu pripada uz isplaćeni iznos od 25.000,00 kuna i daljnji iznos od 3.000,00 kuna.

 

12.5. Obzirom da tužitelju prema ocjeni drugostupanjskog suda pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 238.000,00 kuna, a I-tuženik je u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 222.000,00 kuna na ime predmetne neimovinske štete, to je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja preko iznosa od 16.000,00 kuna do iznosa od 350.000,00 kuna, odnosno za iznos od 334.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

13. Neosnovano tužitelj ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu dosuđene visine naknade neimovinske štete.

 

13.1. I prema ocjeni revizijskog suda drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a u svezi s čl. 19. st. 1. ZOO-a kada je pravičnu novčanu naknadu u odnosu na pretrpljene fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženosti koji nisu samostalni oblik naknade štete već kvalifikatorne okolnosti koje zajedno sa ostalim okolnostima iz čl. 1100. ZOO-a utječu na visinu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, utvrdio za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 38.000,00 kuna, za pretrpljeni strah u iznosu od 25.000,00 kuna te za duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 28.000,00 kuna te kada je ocijenio da pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti predstavlja upravo iznos od 150.000,00 kuna kojeg je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, dosuđeni iznosi pravične novčane naknade u potpunosti su u skladu sa zadobivenim povredama tužitelja u štetnom događaju, kao i sa svim ostalim okolnostima slučaja kao što su dob tužitelja, karakter zadobivenih ozljeda, dužina i trajanje liječenja, a visina pravične novčane naknade je u skladu i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela (2/20) od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 kojim su Izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VRSH od 29. studenoga 2002. u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

 

14. Zbog svega, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer troškovi odgovora na reviziju u vidu sudskih pristojbi nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka.

 

Zagreb, 21. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.