- 1 -              Poslovni broj: I Kž-44/2021-12

Poslovni broj: I Kž-44/2021-12

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sande Janković, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše, Snježane Hrupek-Šabijan, mr.sc.Marijana Bitange i Lane Petö Kujundžić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. H., zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 5. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog M. H., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. veljače 2021. broj K-71/20, u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

I U povodu žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. H., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II Uslijed odluke pod I, žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. H. su bespredmetne.

 

III Na temelju članka 484. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljuje se istražni zatvor protiv optuženog M. H. iz osnova u članku 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi M. H.,  proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela i to djela protiv života i tijela -teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 5 u vezi s člankom 34.KZ/11., i protiv imovine – teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11., činjenično opisanih u točki 1. izreke, te kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11., činjenično opisanog u točki 2. izreke te presude. Nakon toga  za počinjena kaznena djela utvrđene su mu pojedinačne kazne zatvora i to u trajanju od   7 (sedam) godina za kazneno djelo iz članka 111. točka 5. KZ/11., u trajanju od 7 (sedam) mjeseci za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. KZ/11., i u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11., pa je uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 5 (pet) mjeseci.  U tu kaznu mu je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 28. travnja 2020. nadalje.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oštećeni D. P. upućen je imovinskopravni zahtjev ostvarivati  u parnici.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145.stavak.2 točka 1. do 6.ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja.

 

4. Na temelju članka 65. i 69. KZ/11 optuženiku M. H. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora a najdulje 3 (tri) godine.

 

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači  te ….“u odnosu na svako pojedinačno presuđeno kazneno djelo –i to pod točkom 1) za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 5. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 izrekne dulju bezuvjetnu kaznu zatvora, zatim za kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 da izrekne dulju bezuvjetnu kaznu zatvora bez primjene odredbi o ublažavanju kazne,te u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2) izreke presude za počinjeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem primjerenom trajanju, te uz primjenu odredbe članka 51. KZ/11 okrivljeniku izrekne jedinstvenu bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem,adekvatnom trajanju…..“

 

 

6. Optuženik se žali osobno i po branitelju, L. B. odvjetniku u Z. što će se razmatrati kao jedinstvena žalba. Žalba je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni bez izričito istaknutog prijedloga, a iz sadržaja žalbe vidljivo je da ustvari predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu, a podredno preinačiti na način da se u odnosu na utvrđene kazne te jedinstvenu kaznu zatvora izreknu blaže kazne.

 

7. Odgovor na žalbu je podnio optuženik te smatra da je zahtjev državnog odvjetnika za izricanje duljih pojedinačnih kazni kao i jedinstvene kazne zatvora posve neprihvatljiva.

 

8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. Postupajući po zahtjevu optuženika i njegovog branitelja, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici su izvješteni optuženik i njegov branitelj jer su to zahtijevali, kao i nadležni državni odvjetnik.

 

10. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika osobno i njegovog branitelja, u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08. a u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 4 ZKP/08.  

 

11. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, ovaj sud je našao razloge zbog kojih tu presudu je trebalo ukinuti po službenoj dužnosti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, uslijed čega su podnesene žalbe bespredmetne.

 

12. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da su na raspravi 19. siječnja 2021. (list 672-673 spisa) kao svjedoci saslušani D. F. i I. T., djelatnici … Policijske postaje PU Zagrebačke. Radi se o policijskim službenicima koji su po dojavi stigli  na intervenciju na mjesto događaja.

 

13. U iskazu svjedoci, između ostalog, navode i sadržaj razgovora koji su na mjestu događaja vodili s djelatnicima „Č.“ I. A. i M. V. (također svjedocima saslušanim u dokaznom postupku) koji im opisuju tijek i kronologiju sukoba koji je  nesporno nastao s optuženikom. Valja ukazati da članak 208. stavak 1. ZKP/08. daje ovlast policiji za prikupljanje obavijesti od građana, ali istodobno zabranjuje policiji ispitivanje građana u svojstvu svjedoka ili vještaka. Obavijest koju građanin daje, znajući da se radi o policijskom službeniku, obavještavajući ga o okolnostima vezanim uz kaznena djela, bez obzira u kojoj formi je dana i na čiju inicijativu, predstavlja obavijesni razgovor policijskog službenika s građaninom i na tome se ne može temeljiti sudska odluka. Sadržaj onoga što je građanin rekao policijskom službeniku ne može biti predmet dokazivanja u kaznenom postupku niti izravno, čitanjem zapisnika ili  nekog drugog dokumenta koji sadrži izjavu, a niti posredno, ispitivanjem policijskog službenika o sadržaju te obavijesti.

 

14. U situaciji kada bi policijski službenik kao  svjedok iskazivao o sadržaju onoga što mu je građanin rekao, vezano za okolnosti počinjenog kaznenog djela, taj dio iskaza svjedoka predstavljao bi nezakoniti dokaz u smislu članka 10. stavak 2.  ZKP/08. na kojem se ne može temeljiti sudska odluka.

15. Iako prvostupanjski sud u obrazloženju presude ne citira  iskaze svjedoka D. F. i I. T., niti se izričito ne poziva na njih obrazlažući sporne okolnosti, u obrazloženju presude (12. stranica drugi odlomak odozdola) nabraja sve saslušane svjedoke, pa tako i prethodno navedene policijske službenike, te navodi da iskaze tih svjedoka prihvaća u cijelosti zbog toga što su to osobe čiji su iskazi sami za sebe logične i zaokružene cjeline te su u suglasju s iskazima drugih svjedoka i dokumentacijom koja prileži spisu.

 

16. U konkretnom slučaju to je od izuzetnog značaja jer se upravo optuženik u žalbi poziva na iskaze navedenih svjedoka policijskih službenika (kao dio žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja) u dijelu komunikacije s djelatnicima „Č.“ I. A. i M. V. na mjestu događaja, te ukazuje na razlike u toj komunikaciji u odnosu na iskaz svjedoka na raspravi.

 

17. Zbog svega prethodno navedenog treba zaključiti da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. na koju sud u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu (članak 10. ZKP/08.).

 

18. Nadalje, utvrđena je i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

19. Naime, prvostupanjski sud u pretežitom dijelu obrazloženja iznosi argumentaciju zbog čega ne prihvaća obranu optuženika u spornom dijelu( za sada preuranjen zaključak, o čemu će naknadno biti riječ) i to u pogledu dinamike i tijeka događaja i pri tome se poziva na zaključke nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. V. P., te vještaka za balistička mehanoskopska vještačenja dipl. ing. M. G. u pogledu udaljenosti usta i položaja cijevi pištolja od tijela oštećenika, kao i iskaze saslušanih svjedoka. Međutim, u obrazloženju izostaju razlozi na kojima temelji zaključak (obrazloženje stranica 9. odlomak 3) da je do događaja došlo upravo na način opisan u činjeničnom opisu optužnice. Prvostupanjski sud utvrđuje da je okrivljeni H. pucao u S. kada je bio okrenut prema njemu i pucao u smjeru prsa oštećenika tako da je pogodio gornji režanj desnog plućnog krila, a samo mali pomak ruke okrivljenika u smjeru središnjeg dijela tijela mogao je dovesti do težih posljedica pa onda i do smrtnog ishoda kod oštećenika Smiljčića.

 

20. Konstatacija suda u vezi s mogućnošću nastanka težih posljedica i mogućim smrtnim ishodom proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. V. P., ali sud nije označio dokaze iz kojih proizlazi zaključak o odlučnim činjenicama te u tom smislu izostaje svestrana analiza iskaza saslušanih svjedoka te dovođenje tih iskaza u vezu. To je od posebnog  značaja jer saslušani svjedoci u odnosu na odlučnu činjenicu međusobnog položaja tijela optuženika i J. S. su iskazivali različito i nedosljedno u tijeku postupka. Stoga je ostalo nejasno na temelju kojih dokaza sud temelji svoj zaključak o međusobnom položaju tijela optuženika i J. S. prilikom i prije ispaljenja hitaca od strane optuženika a što se ukazuje kao odlučna činjenica.

 

 

21. S obzirom na to da su žalbe podnesene i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u nastavku ove odluke, temeljem članka 487. ZKP/08. upućuje na pravno odlučne činjenice koje treba raspraviti u ponovljenom postupku.

 

22. Optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju te u osobnoj žalbi ponavlja svoju obranu te upire na primjenu instituta nužne obrane. Ukazuje da se je zbog svoje bolesti (koja bi proizlazila iz medicinske dokumentacije) i oštećenika J. S. koji mu je klečao na leđima, počeo gušiti i ostajati bez svijesti, te je ispalio više hitaca u pod i jedan hitac preko svog lijevog ramena u pravcu oštećenika. Iznoseći svoju obranu, na upit navodi da je sve skupa na mjestu događaja ispalio pet hitaca.

 

23. To je bilo važno naglasiti jer je u činjeničnom opisu optužnice navedeno da je optuženik ispalio dva hica iz pištolja u pravcu oštećenika (što je moguć slijed događaja). Međutim, primjena odnosno isključenje instituta nužne obrane opisano u članku 21. KZ/11., zahtijeva temeljito i precizno utvrđenje činjeničnog stanja u pogledu tijeka i dinamike događaja. Pri tome valja ukazati na nespornu činjenicu da je optuženik zatečen po djelatnicima „Č.“ u počinjenju kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti (teška krađa u pokušaju, opisana u članku 229. stavak 1. točka 1. KZ/11.), pa su ga isti bili ovlašteni spriječiti u bijegu i zadržati ga do dolaska policije, sve u smislu članka 106. ZKP/08.

 

24. Dakle, slijedi da J. S. inicijalno u odnosu na optuženika nije bio u protupravnom napadu. Samo eventualna primjena sile (neophodna prilikom zadržavanja druge osobe protivno njenoj volji) koja bi se definirala kao pretjerana i ugrožavajuća za život, činila bi taj napad protupravnim.

 

25. Sud ukazuje na činjenicu koja bi proizlazila iz zapisnika o očevidu (list 27 spisa) te nalaza i mišljenja vještaka za balistička i mehanoskopska vještačenja (list 450 spisa) da su na mjestu događaja pronađene 4 čahure koje su ispaljene iz pištolja (nesporno oduzetog od optuženika) kao i dva streljiva.

 

26. Radi se o odlučnoj činjenici koja bi mogla ukazivati na tijek i dinamiku događaja od prvog kontakta djelatnika „Č.“ i optuženika pa do napuštanja optuženika mjesta događaja nakon ranjavanja J. S. kao i na provjeru obrane optuženika i saslušanih svjedoka J. S., I. A. i M. V.. Naime, J. S. u iskazu navodi da je čuo dva ispaljena hica iz pištolja, I. A. spominje također dva hica iz pištolja dok M. V. navodi da je čuo tri hica iz pištolja. Optuženik u obrani navodi da je ispalio pet hitaca iz pištolja (mijenja svoj iskaz u pogledu broja ispaljenih hitaca iz smjera pucanja). Pri tome valja ukazati da bi pronađena streljiva na mjestu događaja mogla upućivati na višekratno repetiranje pištolja (J. S. iskazuje da je nakon prvog hica čuo karakterističan zvuk repetiranja pištolja) pa tako ili na nesnalaženje optuženika koji nije vičan oružju u stresnoj situaciji ili na izrazitu upornost u uporabi pištolja.

 

27. Odlučna činjenica koju će također trebati nedvojbeno utvrditi je prethodna kažnjavanost optuženika (argumentacija optuženika u žalbi vezano uz odluku o kazni).

 

28. Naime, optuženik u žalbi ukazuje  da je sud pogrešno utvrdio dosadašnju višestruku osuđivanost jer je optuženik neosuđivana osoba prema izvatku iz kaznene evidencije. Prvostupanjski sud u obrazloženju odluke o kazni u presudi navodi da je optuženik višestruko osuđivana osoba, i to zbog kaznenih djela teške krađe, krađe i razbojništva, što uzima kao otegotnu okolnost. Također obrazlažući odluku o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, prvostupanjski sud uzima u obzir podatak iz kaznene evidencije da je optuženiku navedena sigurnosna mjera izricana u tri navrata, te da se očito nije uspješno izvršavala s obzirom na kratkotrajnost kazni zatvora na koje je optuženik  osuđivan.

 

29. Iz raspravnog zapisnika od 1. veljače 2021. (list 683 spisa) vidljivo je da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pročitao izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika (ne navodeći o kojem se izvatku i od kada radi) te da spisu prileži na listu 119 izvadak iz kaznene evidencije od 23. listopada 2018., te na listu 109 spisa se nalazi izvadak iz prekršajne evidencije od 26. veljače 2020.

 

30. Obrana je istu argumentaciju u pogledu neosuđivanosti optuženika koristila prilikom odluke o produljenju istražnog zatvora, što je vidljivo iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2021. (list 669 spisa) te od 28. listopada 2020. (list 628 spisa).

 

31. Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud voditi računa o okolnosti na koje mu je ovdje ukazano te će u prvom redu u pogledu iskaza ili dijelova iskaza svjedoka D. F. i I. T. odlučiti u smislu članka 10. stavak 2. ZKP/08. nakon čega će provesti sve do sada izvedene dokaze, koje će po potrebi dopuniti u dijelu sudskomedicinskog te balističkomehanoskopskog vještačenja. Vještacima će prezentirati dinamiku i tijek događaja kako je to opisao optuženik i kako je to opisao J. S. u dijelu međusobnog položaja tijela prije i prilikom ranjavanja (u tom smislu je zaključak prvostupanjskog suda preuranjen). Pri tome će se vještaci očitovati na koji se način u različite varijante događaja uklapa broj pronađenih čahura i streljiva na mjestu događaja. To je od posebnog značaja jer J. S. na raspravi od 12. siječnja 2021. (list 658/2) navodi da zapravo ne zna je li optuženik pucao preko ruke i preko ramena, a svjedok S. V. na raspravi 1. veljače 2021. (list 681 spisa) navodi da je prije nego što je čuo pucanj  vidio jednu osobu iznad druge u položaju koji bi odgovarao pokušaju reanimacije, a to bi opet upućivalo da su akteri bili okrenuti sučelice.

 

32. Prvostupanjski sud će tek nakon provedene  svestrane analize i ocjene rezultata dokaznog postupka iznova ocijeniti ima li pouzdanih dokaza o učinu terećenih kaznenih djela, pribaviti novi izvadak iz kaznene evidencije za optuženika te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

 

33. Slijedom svega naprijed izloženog, trebalo je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučiti kao u izreci pod točkom I i II.

 

34. Budući da se u trenutku odlučivanja na drugostupanjskoj sjednici optuženi M. H. nalazio u istražnom zatvoru iz osnova u članku 123. stavak 2. ZKP/08., odnosno u obligatornom istražnom zatvoru, a s obzirom na jedinstvenu kaznu zatvora izrečenu presudom Županijskog suda u Zagrebu od 4. veljače 2021. broj K-71/20 u trajanju od 8 (osam) godina i 5 (pet) mjeseci, ovaj sud je, postupajući sukladno članku 484. stavak 3. ZKP/08., po službenoj dužnosti ispitao postoje li i nadalje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika. Stoga je utvrđeno da takvi razlozi i dalje postoje u odnosu na primjenu mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točka 1. i 3. ZKP/08.

 

35. Naime, kada se uz postojanje osnovane sumnje da je ta optuženik počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 5. vezi članka 34. KZ/11., kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 34. KZ/ i za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11.,KZ/11., koja i nadalje proizlazi iz potvrđene optužnice, ima u vidu da je isti bio nedostupan sudu na adresi prebivališta …, na kojoj se nalazi napuštena polusrušena kuća, a dostava pismena bilo redovnim putem bilo po sudskom dostavljaču, te nalozi za dovođenje nisu polučili rezultate, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti opravdavaju bojazan da će optuženik puštanjem na slobodu pobjeći i time osujetiti vođenje kaznenog postupka. Stoga je protiv optuženog M. H. nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

 

36. Jednako tako, u odnosu na istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., ocjena je drugostupanjskog suda da na strani optuženika i nadalje postoje one osobite okolnosti koje ukazuju na visok stupanj opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. To stoga što način počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva,kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnice, ukazuje na izrazitu upornost i bezobzirnost u protupravnom postupanju koje se ogledaju u tome što je optuženik nakon što ga je oštećeni J. S. skoro savladao, izvukao pištolj i ispalio hitac u pravcu oštećenikove glave pa, kad ga nije uspio pogoditi, opalio je još jedan hitac koji je žrtvu pogodio u predjelu desne strane prsnog koša, nakon čega se dao u bijeg, a život je oštećeniku spašen hitnom medicinskom intervencijom. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti opravdavaju bojazan od ponavljanja djela u slučaju puštanja optuženika na slobodu.

 

37. Imajući na umu navedeno, a budući da postoje zakonski razlozi iz članka 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08. koji upućuju na neophodnost primjene mjere istražnog zatvora to je valjalo prilikom odluke o žalbi na presudu  kojom se  upućuje  predmet na ponovno odlučivanje  protiv optuženog M. H. istražni zatvor produljiti po citiranim zakonskim osnovama.

 

38. Slijednom navedenog, na temelju članak 127. stavak 5. i članka 484. stavak 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pod točkom III.

 

Zagreb, 21. travnja 2021.