Poslovni broj: 17 Gž-238/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 17 Gž-238/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, M. o., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., protiv tuženika B. K. P. iz H., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. S., odvjetniku u O. društvu M.-L.-B.-T. j.t.d., Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1473/2019-30 od 9. travnja 2020., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1473/2019 od 28. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1473/2019-30 od 9. travnja 2020.

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 208.126,47 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2013. do isplate i iznos od 165.301,65 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2013. do isplate,

 

b) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 41.750,00 kn,

 

c) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

 

              II.              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1473/2019-30 od 9. travnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen.

 

              III.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 500,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 208.126,47 kn i iznos od 165.301,65 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 41.750,00 kn (točka I. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen (točka II. izreke).

 

2.              Protiv dosuđujućeg dijela presude žali se tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.              Žalbu protiv odluke o troškovima parničnog postupka podnijela je i tužiteljica također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, odnosno podredno, istu u tom dijelu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4.              Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

 

5.              Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i tuženika, pobijana presuda nije nejasna i proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu i tužiteljica i tuženik.

 

6.              Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7.              Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je C. osiguranje d.d. pokrenula protiv tužiteljice i tuženika kao solidarnih dužnika parnični postupak predmet kojeg je bio regresni zahtjev C. osiguranje d.d. za isplatom koji je nastao povodom isplate naknade štete oštećenicima iz štetnog događaja od 1. siječnja 1994. u kojem je smrtno stradao J. S.,

- da je u navedenom postupku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama posl. broj P-1273/09 od 18. lipnja 2009. tužiteljici i tuženiku naloženo da C. osiguranju d.d. solidarno isplate iznos od 205.778,36 kn sa zateznim kamatama tekućim od 8. listopada 2000. do isplate i nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 84.575,72 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2009. do isplate,

- da je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Sesvetama posl. broj P-1273/09 od 18. lipnja 2009. provedena pljenidba sredstava sa računa državnog proračuna u korist ovrhovoditelja C. osiguranja d.d. dana 2. siječnja 2013. u iznosu od 416.252,95 kn te dana 4. studenog 2013. u iznosu od 330.603,34 kn,

- da se udjeli tužiteljice i tuženika kao solidarnih dužnika ne mogu utvrditi uslijed čega na svakog od njih pada jednak udio u šteti, te da razlozi pravičnosti ne zahtijevaju da se drugačije odluči,

- da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosima od 208.126,47 kn i 165.301,65 kn.

 

8.              Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.

 

9.              Tuženik žalbenim navodima osporava utvrđenje suda prvog stupnja da se udjeli tužiteljice i tuženika u šteti ne mogu utvrditi, te da stoga na svakog pada jednak udio u šteti. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, u konkretnom slučaju, tuženik je kao pripadnik oružanih snaga bez znanja nadređenih samovoljno oduzeo teretno motorno vozilo kojim je neovlašteno upravljao i prouzročio prometnu nesreću u kojoj je poginula jedna osoba. Tužiteljica je s druge strane, odgovorna za štetu i to solidarno s tuženikom, kao imateljica opasne stvari (teretnog motornog vozila) jer svojim propustima nije onemogućila da joj tuženik neovlašteno oduzme teretno motorno vozilo. Kod takvih činjeničnih utvrđenja pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da se udjeli tužiteljice i tuženika kao solidarnih dužnika ne mogu utvrditi, te da stoga na svakog od njih pada jednak udio u šteti. Također, pravilan je i zaključak suda da razlozi pravičnosti ne zahtijevaju da se donese drugačija odluka od one da je udio tužiteljice i tuženika u prouzročenju štete jednak. To iz razloga što postupanje tuženika u konkretnom slučaju tj. neovlašteno i samovoljno oduzimanje teretnog motornog vozila za što je tuženik i stegovno kažnjen, ne pruža temelj da se udio tuženika u prouzročenoj šteti utvrdi u manjem udjelu od polovice. Okolnost što je tužiteljica država i samim time solventnija od tuženika, na koju okolnost tuženik ukazuje u podnijetoj žalbi, u konkretnom slučaju ne opravdava da se odredi da je zbog razloga pravičnosti tuženik obvezan tužiteljici isplatiti manji iznos od dosuđenog.

 

10.              Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1109. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) kada je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.

 

11.              Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je pobija tuženik.

 

12.              Osim odluke o glavnoj stvari, i odluka o troškovima je pravilna, ali ne iz razloga koje u obrazloženju navodi sud prvog stupnja. Naime, pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT) dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7.1. OT), trošak sastava podnesaka od 27. studenog 2013. i 17. rujna 2015. u iznosu od po 2.500,00 kn (Tbr. 8.1. OT) za svaki podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 25. studenog 2013., 11. veljače 2014., 23. listopada 2014., 19. svibnja 2015., 29. listopada 2015. i 15. prosinca 2016. u iznosu od po 2.500,00 kn (Tbr. 9.1. OT) za svako ročište, trošak zastupanja na očevidu održanom dana 15. ožujka 2016. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9.7. OT), trošak sastava podneska od 21. lipnja 2016. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8.3. OT), trošak sastava žalbe od 10. veljače 2017. u iznosu od 6.250,00 kn (Tbr. 10.1. OT), te trošak zastupanja na ročištu održanom 25. veljače 2020. u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 9.1. OT), što sveukupno iznosi 36.750,00 kn.

 

13.              Nepravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio trošak zastupanja na ročištima održanim 21. siječnja 2013., 22. svibnja 2013., 14. listopada 2013., 16. listopada 2014., 29. ožujka 2016 i 13. prosinca 2016., te trošak zastupanja na očevidu održanom dana 21. svibnja 2015 jer tih dana ročišta odnosno očevid nisu održavana, a osim toga tužiteljica za te parnične radnje i nije zahtijevala naknadu troškova. 

 

14.              Gore navedenom iznosu od 36.750,00 kn, potrebno je pridodati i troškove koje sud prvog stupnja nepravilno nije dosudio, a to je trošak sastava tužbe u predmetu P-418/14 u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7.1. OT), te trošak sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 28. OT), tako da je tužiteljici valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 41.750,00 kn, dakle, upravo u iznosu koji je dosudio sud prvog stupnja.

 

15.              Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen.

 

16.              Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

17.              Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 21. travnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj