Poslovni broj 20 Gž-1732/2019-2

Poslovni broj Gž-1732/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. K. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva O., R. & S. iz O., protiv tuženika M. V. iz O., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Povrv-704/2017-31 od 26. ožujka 2019., 21. travnja  2021.,

p r e s u d i o   j e

Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Povrv-704/2017-31 od 26. ožujka 2019., u točki 2. izreke i sudi:

Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika V. P. iz R., posl.br. Ovrv-1153/2017 od 3. veljače 2017. u dijelu  kojim je naloženo tuženiku M. V. da tužitelju B. K. d.o.o. Z. isplati iznos od 2.293,49 kn u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Citiranom presudom u točki 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.174,31 kn sa zateznim kamatama, točkom 2. izreke odbijen je zahtjev za isplatom iznosa od 2.293,49 kn s osnove zateznih kamata za razdoblje do 28. prosinca 2016., točkom 3. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 7.646,87 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka (točka 4. izreke).

Protiv točke 2. izreke citirane presude žalbu podnosi tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos glavnice od 9.174,31 kn zajedno sa zateznim kamatama i iznos od 2.293,49 kn koji predstavlja obračunatu zateznu kamatu na navedenu glavnicu za razdoblje od 23. svibnja 2014. do 28. prosinca 2016. godine.

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da se utužena  tražbina odnosi na dugovanje tuženika s osnove korištenja Visa Revolving Business kartice H. A.-A.-B. d.d., s osnove Ugovora br. ... od 29. siječnja 2008., temeljem kojeg je tuženiku dana 15. veljače 2008. izdana kartica u skladu s Općim pravilima i uvjetima za izdavanje i korištenje Visa Revolving Business kartica. Nadalje utvrđuje da je Ugovor između izdavatelja kartice H. A.-A.-B. d.d. i tuženika raskinut Izjavom od 23. svibnja 2014. godine u kojoj je naznačeno da je raskidom Ugovora tražbina dospjela u cijelosti na naplatu, te da je uz raskid Ugovora tuženiku dostavljen i izvod iz poslovnih knjiga iz kojeg proizlazi da na dan 23. svibnja 2014. ukupan dug tuženika po Visa Business Revolving kartici, partija ..., iznosi 9.174,31 kn. Aktivna legitimacija tužitelja da proizlazi iz Ugovora o ustupu tražbina od 7. rujna 2016., kojim je  A. B. d.d. ustupio tužitelju tražbine zajedno sa svim sporednim pravima, sukladno odredbama čl. 80.-87. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO). Kako tuženik nije dokazao da je podmirio dugovanje u iznosu od 9.174,31 kn, prvostupanjski sud ga je obvezao na plaćanje navedenog iznosa. 

U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata obračunatih za razdoblje do 28. prosinca 2016. u iznosu od 2.293,49 kn prvostupanjski sud utvrđuje da na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, te da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, kako je propisano odredbom čl. 31.    ZOO-a. Kako je u postupku utvrđeno da tuženik niti djelomično nije podmirio glavnu tražbinu, tužitelj da ne može zahtijevati zatezne kamate sve dok ne prestane glavna novčana tražbina iz koje one proizlaze. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 2.293,49 kn. 

Osnovano navodi tužitelj u žalbi da prvostupanjski sud nije pravilno primjenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 31. ZOO-a, odlučujući o zahtjevu za isplatom obračunate zatezne kamate. Pri tome prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nije nerazumljiva, ni proturječna i može se ispitati.

Naime, u konkretnom slučaju tužitelj ne potražuje kamate na kamate, kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud. Tužitelj je obračunao zatezne kamate na iznos (neplaćene) glavnice od 9.174,31 kn za razdoblje od dospijeća 23. svibnja 2014. do 28. prosinca 2016. i tako obračunate kamate iznose 2.293,49 kn. Na tako obračunate kamate tužitelj nije potraživao zatezne kamate jer na to nema pravo, te je zatim na iznos od 9.174,31  kn potraživao kamate počev od 29. prosinca 2016. godine, što mu je i dosuđeno. Slijedom navedenog, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, tužitelj je osnovano zatražio obračunatu zateznu kamatu bez obzira što nije plaćena glavnica, te je stoga valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i dosuditi mu zatraženi iznos obračunate zatezne kamate od 2.293,49 kn.   

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 373. točke 3.  ZPP-a.

Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točkama 1., 3. i 4.  izreke.

U Rijeci 21. travnja 2021.

Sudac

Ksenija Dimec