- 1 -              I Kž 56/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 56/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. M., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 23. studenog 2020. broj K-6/2020, ispravljene rješenjem od 8. siječnja 2021., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba opt. I. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Županijski sud u Osijeku, presudom od 23. studenog 2020. broj K-6/2020, proglasio je krivim opt. I. M. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11. i na temelju čl. 190. st. 3. KZ/11. osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

 

1.1. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 150/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 30,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa drogama te navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske, a nalaže se optuženiku da navedeni novčani iznos plati u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

 

2. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju K. A., odvjetniku iz O., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

2.1. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik u kojem predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

2.2. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. optuženik navodi da su izneseni razlozi iz pobijane presude proturječni u dijelu iskaza svjedoka M. Š. s iznesenom obranom optuženika, na koji način ne navodi niti obrazlaže koji segment navedene postupovne povrede nalazi ostvarenim, već zapravo upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, o čemu će više biti riječi kod obrazlaganja tog žalbenog osnova.

 

4.1. Nadalje, optuženik navodi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, prepoznavanju optuženika putem fotografija od strane svjedoka M. Š., pri čemu opširno elaborira zakonske odredbe Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na prepoznavanje. Na taj način ukazuje na postupovnu povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. iako je ne označava kao takvu.

 

4.2. Međutim, protivno žalbenim navodima, u ovom kaznenom predmetu nije provedena radnja prepoznavanja pa da bi prvostupanjski sud trebao postupati prema zakonskim odredbama na koje se poziva žalba optuženika. Naime, svjedoku M. Š. su pokazane fotografije više osoba tijekom njegovog ispitivanja na raspravi, kada je na jednoj od predočenih fotografija prepoznao optuženika kao osobu od koje je kupio drogu pa se, dakle, ne radi o provođenju radnje prepoznavanja kao jedne od dokaznih radnji, čije je provođenje regulirano u čl. 301. do 303. ZKP/08. Radi se o svjedočkom iskazu koji podliježe ocjeni kao i svaki drugi provedeni dokaz pa stoga nije prihvaćena žalba optuženika da bi se radilo o provođenju radnje prepoznavanja, a time i o nezakonitom dokazu, kako ga tretira žalba, pa da bi time bila ostvarena postupovna povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

 

4.3. S obzirom na navedeno, nisu ostvarene postupovne povrede na koje ukazuje optuženik u žalbi, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu, na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08., nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Nije osnovana niti žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koju optuženik nalazi u činjenici odbijanja dokaznih prijedloga obrane, provođenju prepoznavanja optuženika putem fotografija na temelju ranijeg viđenja optuženika te neutvrđivanju adrese i položaja kuće u kojoj je navodno živio optuženik.

 

5.1. Prijedlog obrane da se od hitne medicinske pomoći zatraže podaci o broju pružanja liječničke pomoći zbog intoksikacije osnovano nije prihvaćen jer svjedok M. Š. nije niti osporavao navedenu činjenicu i dozvoljava da ista govori da je "osvježivač" nabavljao i od drugih dobavljača. Međutim, ta činjenica ne oslobađa optuženika od odgovornosti za prodaju droge u konkretnom slučaju niti ta činjenica potvrđuje obranu optuženika, kako se to tvrdi u žalbi.

 

5.2. Neosnovano se iskaz svjedoka M. Š. nastoji osporiti pozivanjem na nalaz vještaka psihologa iz kojeg, po stavu žalbe, proizlazi da svjedok nije osoba sposobna za valjano i istinito iskazivanje. Naime, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, psihologijskim vještačenjem je utvrđeno da je svjedok M. Š. sposoban valjano i istinito iskazivati o proživljenim djelima koji su predmet postupka, kao i da je njegova izjava koherentna, jasna, logične strukture, a opširno su opisani detalji mjesta vremena i osoba, dok nema podataka o mogućem sugestibilnom utjecaju drugih osoba na neistinito izjavljivanje niti patološke motivacije za optuživanje. Kada se iskaz svjedoka M. Š. poveže s ostalim provedenim dokazima, prije svega iskazom oca i sestre svjedoka, I. Š. i L. Š., osnovano ga prvostupanjski sud prihvaća istinitim. Osim toga, svjedok M. Š. je na raspravi prepoznao optuženika na jednoj od predočenih fotografija. To prepoznavanje nije bilo rezultat ranijeg viđenja optuženika, za vrijeme vođenja ovog postupka, kako se to sugerira u žalbi, jer je svjedok još u tijeku istrage vrlo detaljno opisao osobu od koje je kupio "osvježivač" i na raspravi ga je prepoznao na fotografiji.

 

5.3. Za razliku od iskaza svjedoka M. Š. koji je potvrđen ostalim provedenim dokazima, obrana optuženika da je u vrijeme za koje ga se tereti da je svjedoku prodao drogu bio u Domu S.. V. u O., nije potvrđena uvidom u evidenciju ulaska i izlaska te ustanove za dan 24. kolovoza 2018..

 

5.4. U odnosu na kuću za koju je svjedok M. Š. tvrdio da se nalazi u V.,  i za koju je optuženik rekao da u njoj živi, pa je stoga s ocem otišao tamo da potraže optuženika zbog povrata ruksaka koji mu je optuženik uzeo i nije vratio, prvostupanjski sud nije na licu mjesta provjerio o kojoj kući se radi, s obzirom da je uvidom u izvod iz podataka o prebivalištu optuženika utvrdio da mu je jedna od adresa njegovog prebivališta bila  V.. Na taj način potvrđen je iskaz svjedoka M. Š. i u dijelu u kojem je govorio o mjestu stanovanja optuženika, za koje mu je optuženik sam rekao, pa zaključak prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza svjedoka M. Š. nije doveden u sumnju žalbenim navodima.

 

5.5. S obzirom na sve navedeno, nije prihvaćena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6. Iako u uvodu žalbe optuženik navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, pa je pobijana presuda ispitana u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

7. Nije osnovana niti žalba zbog odluke o kazni koju optuženik nalazi izuzetno visokom, s obzirom na malu količinu prodanog "osvježivača zraka" koji se legalno prodaje kao i da se radi o mladoj osobi, pa smatra da je trebalo primijeniti odredbe o ublažavanju kazne.

 

7.1. Prilikom odmjeravanja kazne, prvostupanjski sud je optuženiku cijenio kao olakotno da se radi o beskućniku, dok mu drugih olakotnih okolnosti nije našao. Mladost optuženika koja se ističe u žalbi nema značaj koji mu pridaje žalba, kada se uzme u obzir posljedica prodavanja droge djetetu, koja, iako u maloj količini ima za posljedicu traženje pomoći u hitnoj medicinskoj pomoći, što sve ukazuje na izuzetnu opasnost takvog postupanja optuženika. Kada se uzme u obzir ranija osuđivanost optuženika, navedene okolnosti koje se ističu u žalbi, mladost i relativno mala količina prodane droge, nemaju značaj osobito olakotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne, ispod minimuma zapriječene kazne za odnosno kazneno djelo.

 

7.2. Stoga je kazna zatvora izrečena optuženiku na granici minimuma zaprijećene kazne, a koju prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, primjerena za ostvarenje svrhe kažnjavanja kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije. Prije svega, takvom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja u vidu utjecaja, kako na počinitelja, tako i na sve druge osobe da ne čine ovakva i slična kaznena djela koja su u jednom razdoblju bila u znatnom porastu i to s teškim posljedicama, jer se djeci, konzumentima "osvježivača", u pravilu trebala pružati liječnička pomoć.

 

8. Optuženik ne obrazlaže niti žalbu u odnosu na oduzetu imovinsku korist, koja je oduzeta u skladu sa zakonom, jer nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, pa nije prihvaćena žalba optuženika niti u tom dijelu.

 

9. Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 21. travnja 2021.