- 1 -              Rev-x 598/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 598/2016-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice I. F. iz M., B., OIB …, II. mljt. tužiteljice M. K. iz M., B., OIB …, zastupanoj po majci i z.z. I. F. i III. tužitelja B. K. iz P., OIB …, koje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. i V. Z., odvjetnici u P., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Podružnica P., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Poli poslovni broj Gž-2870/14-2 od 27. travnja 2015. kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj P-555/12-37 od 16. studenoga 2012., u sjednici održanoj 31. svibnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se presuda Županijskog suda u Puli-Poli poslovni broj Gž-2870/14-2 od 27. travnja 2015. preinačuje u dijelu kojim je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena toč. V. izreke presude Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj P-555/12-37 od 16. studenoga 2012. te u odnosu na parnični trošak i sudi:

 

"1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj P-555/12-37 od 16. studenoga 2012. u toč. V. izreke.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 7.385,70 kn u roku od 15 dana"

 

II. Revizija tuženika protiv dijela iste drugostupanjske presude kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda odbija se kao neosnovana.

 

III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 5.662,00 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti I. tužiteljici na ime naknade materijalne štete iznos od 4.962,09 kn sa zakonskom kamatom tekućom na pojedine iznose, te na ime naknade nematerijalne štete iznos od 66.145,76 kn  sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2012. pa sve do isplate, sve kako je to opisano kao pod toč. I. izreke. Pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku da mljt. II. tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 113.708,47 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2012. pa do isplate. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti III. tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 66.145,76 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada pa do isplate. Pod toč. IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 10.958,03 kn za zateznom kamatom tekućom od 19. listopada pa do isplate. Pod toč. V. izreke odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjev I. tužiteljice za naknadu materijalne štete u iznosu od 7.443,14 kn i za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 72.000,00 kn, II. tužiteljice za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 60.000,00 kn, III. tužitelja za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 72.000,00 kn sa zateznim kamatama te parnični trošak u iznosu od 38.027,28 kn. Pod toč. VI. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 60.626,75 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod toč I. izreke prihvaćena je žalba tužitelja te je odbijena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda na način da je tuženik dužan I. tužiteljici na ime naknade materijalne štete isplatiti iznos od 12.405,23 kn sa zateznom kamatom kako je to opisano u izreci, te na ime naknade nematerijalne štete iznos od 138.145,76 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenoga 2012. pa do isplate, mljt. II. tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 173.708,47 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenoga 2012. pa do isplate, te III. tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 138.145,76 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenoga 2012. pa do isplate. Naloženo je tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 51.522,00 kn. Pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima trošak sastava žalbe u iznosu od 4.687,50 kn, dok je pod toč. III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

 

3. Protiv dijela toč. I. izreke drugostupanjske presude u odnosu na naknadu nematerijalne štete dosuđene tužiteljima, tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP-a) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno i reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. i 3. ZPP. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu ili da ukine istu i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu za sastav revizije u iznosu od 9.375,00 kn te sudsku pristojbu u iznosu od 9.948,10 kn.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je djelomično osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a toga Zakona.

 

7. Budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP-a revizija tuženika razmatrana je kao redovna revizija.

 

8. Na temelju čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Predmet spora je zahtjev I. i III. tužitelja da im tuženik naknadi štetu za pretrpljene duševne boli zbog smrti kćeri te zahtjev II. tužiteljice zbog smrti sestre koja je poginula u prometnoj nezgodi ... u dobi od … godina.

 

10. U revizijskom stupnju postupka sporno je pitanje sudogovornosti srodnice tužitelja u nastanku prometne nezgode i štete, visina naknade nematerijalne štete I., II. i III. tužiteljima te odluka o trošku postupka.

 

11. Revizijski navodi da žalbeni sud nije ovlašten preocjenjivanjem izvedenih dokaza utvrđivati dodatno posredno važne činjenice koje nije utvrdio prvostupanjski sud i na temelju takve ocjene preinačiti prvostupanjsku presudu, a što je dovelo do nezakonitog načina odlučivanja žalbenog suda, ukazujući pritom na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, nisu osnovani.

 

12. Odredbom čl. 373.a st. 1. ZPP propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

13. Prilikom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

 

14. Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je, postupajući sukladno čl. 373.a ZPP ocjenjujući bitne činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu (drugu varijantu načina nastanka prometne nezgode po kazivanju II. tužiteljice i svjedokinje G. M. (bake II. tuženice) imao ovlaštenje preinačiti prvostupanjsku odluku, a razlozi drugostupanjske presude u pogledu postojanja odlučnih činjenica načina kretanja sada pok. srodnice tužitelja nisu u proturječnosti s nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, te se pobijana presuda može ispitati.

 

15. Stoga su neosnovani navodi revidenta da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

16. Međutim, djelomično je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. U postupku je utvrđeno:

 

17.1. - da je do prometne nezgode došlo tako što je osiguranik tuženika M. D. upravljajući osobnim automobilom prednjim dijelom vozila udario pješakinju (srodnicu tužitelja) koja se u tom trenutku kretala po pješačkom prijelazu,

 

17.2. - da je u kaznenom postupku koji se vodio pod brojem K-22/10 donesena nepravomoćna presuda kojom je M. D. proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz nehaja prema čl. 272. st. 1., 2. i 4. Kaznenog zakona RH te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci uz izricanje uvjetne osuda uz rok kušnje od 3 godine,

 

17.3. - da je obustavljen kazneni postupak protiv osiguranika tuženika zbog njegove smrti ...,

 

17.4. - da se vozilo osiguranika tuženika u trenutku naleta kretalo brzinom od oko 45 km/h, a u trenutku kočenja brzinom od oko 58,76 km/h

 

17.5. - da je tuženik tijekom postupka isplatio I. i III. tužiteljima kao roditeljima na ime naknade nematerijalne štete svakome po iznos od 168.000,00 kn te II. tužiteljici kao sestri iznos od 26.291,53 kn.

 

18. Polazeći od utvrđenih činjenica prvostupanjski sud priklanja se nalazu i mišljenju prometnog vještačenja o načinu kretanja sada pok. srodnice tužitelja i to prema kazivanju osiguranika tuženika. Pritom prvostupanjski sud je zaključio da je srodnica tužitelja u dobi od … godina neoprezno pretrčavala prometnicu na obilježenom pješačkom prijelazu kojom se u tom trenutku dopuštenom brzinom kretao osiguranik tuženika, da je srodnica tužitelja bila bez nadzora odrasle osobe odnosno da je njezina baka s kojom se srodnica tužitelja približavala prometnici propustila poduzeti dužnu pažnju nadzora nad starijom unukom koja joj je bila s desne strane uz nogu, te koju nesporno nije držala za ruku, dok je sa svoje lijeve strane za ruku držala mlađu unuku II. tuženicu (tada u dobi od … godina). Prvostupanjski sud je ocijenio postojanje doprinosa osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode u omjeru od 70%, a doprinos srodnice tužitelja u omjeru od 30% te je sukladno tome prihvatio i tužbeni zahtjev tužitelja te dosudio I. i III. tužiteljima pravičnu novčanu naknadu zbog duševnih boli koje trpe roditelji zbog gubitka djeteta od … godina u ukupnoj visini iznosu od 240.000,00 kn, pri čemu je odbio isplaćeni iznos tijekom postupka (svakom roditelju po 101.854,24 kn) te nakon umanjenja suodgovornosti srodnice tužitelja naložio svakom roditelju daljnju isplatu iznosa od 66.145,76 kn. U odnosu na zahtjev mljt. II. tuženice prvostupanjski sud je prilikom utvrđivanja pravične novčane naknade na ime duševnih boli zbog gubitka sestre utvrdio ukupan iznos od 200.000,00 kn odnosno 140.000,00 kn razmjerno omjeru podijeljene odgovornosti od 30% te nakon nesporno isplaćenog iznosa tijekom postupka od 26.291,53 kn utvrdio obvezu tuženika na isplatu daljnjeg iznosa od 113.708,47 kn. Pritom je prvostupanjski sud cijenio okolnosti postojanja emocionalne sestrinske povezanosti starije i mlađe sestre, kao i činjenicu da je mljt. II. tuženica neposredno vidjela prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradala njezina starija sestra kao i činjenicu da dijete te dobi (tada … godina) s jačim senzibilitetom doživljava i proživljava gubitak sestre kao bliske osobe o kojem se teže umije izraziti, a koji će naročito osjećati tijekom svog odrastanja.

 

19. Međutim, drugostupanjski sud, cijeneći drugu varijantu iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka o načinu kretanja sada pok. srodnice tužitelja, a sačinjenu prema iskazu mljt. II. tužiteljice i svjedokinje G. M., bake, utvrdio da su tri pješaka, od toga dvoje djece, stajala pored pješačkog prijelaza, da je osiguranik tuženika u trenutku kada ga je ugledala svjedokinja G. M. (koja je stajala ispred pješačkog prijelaza) bio udaljen 83 metra, te da je imao dovoljno vremena (5,5 sekundi) da prije dolaska do tri pješaka reagira na način da prilagodi brzinu kretanja svog vozila odnosno da zaustavi vozilo kako bi omogućio pješacima prelazak kolnika, a sve sukladno odredbi čl. 134. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 105/04, dalje: ZOSPC), da je osiguranik tuženika bio prometnim znakom upozoren na postojanje obilježenog pješačkog prijelaza, da se pored kolnika nije nalazila staza za kretanje pješaka, pa da je ugledavši djecu u pratnji odrasle osobe koja stoje na obilježenom pješačkom prijelazu mogao jasno zaključiti da je njihova namjera prelazak kolnika po kojem se kretao, te da na strani sada pok. srodnice tužitelja (koja je tada bila u dobi od … godina i koja je istrčala na obilježeni pješački prijelaz) ne postoji doprinos za nastanak prometne nezgode, za razliku od osiguranika tuženika, koji je isključivo odgovoran. Stoga je drugostupanjski sud, utvrđujući ukupnu visinu naknade nematerijalne štete kao i  prvostupanjski sud preinačio presudu prvostupanjskog suda pozivom na odredbu čl. 373.a. ZPP te prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

20. Takav zaključak drugostupanjskog suda u odnosu na pitanje postojanja isključive odgovornosti osiguranika tuženika ne može se prihvatiti.

 

21. Polazeći od utvrđenja drugostupanjskog suda o načinu kretanja sada pok. srodnice tužitelja u trenutku nastanka prometne nezgode odnosno da je ista zajedno s II. tuženicom i svjedokinjom G. M., bakom stajala na obilježenom pješačkom prijelazu, drugostupanjski sud je dao valjane razloge, ali je pritom pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da na strani sada pok. srodnice tužitelja ne postoji doprinos za nastanak prometne nezgode. To stoga što je drugostupanjski sud, analizirajući varijantu nastanka prometne nezgode prema iskazu mljt. II. tužiteljice i bake, propustio uzeti u obzir dio vještačenja u kojem vještak decidirano iskazuje da se nesreća mogla izbjeći da je dijete bilo pod nadzorom odrasle osobe.

 

22. Upravo imajući na umu sve okolnosti koje su dovele do nastanka štetnog događaja ovaj sud nalazi da je trebalo primijeniti odredbu čl. 177. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO) prema kojoj se osiguranik tuženika kao imalac opasne stvari djelomično oslobađa od odgovornosti (omjeru od 30%), jer je sada pok. srodnica tužitelja pridonijela nastanku štete u omjeru od 30%.

 

23. Stoga u odnosu na nematerijalnu štetu I. i III. tužiteljima od ukupno zatraženog iznosa 240.000,00 kn tuženik je dužan svakom roditelju isplatiti daljnji iznos od 66.145,76 kn s pripadajućim zateznim kamatama, pri čemu je ukupno zatraženi iznos umanjen za isplaćeni dio od strane tuženika u izvan sudskom postupku (svakom roditelju po 101.854,24 kn) te za utvrđenu suodgovornost pok. prednice tužitelja u omjeru od 30%.

 

24. Tuženik je dužan mljt. II. tužiteljici od ukupno zatraženog iznosa 200.000,00 kn umanjenog za isplaćeni iznos od 26.291,53 kn te za utvrđenu suodgovornost pok. prednice tužitelja od 30% isplatiti na ime naknade nematerijalne štete daljnji iznos od 113.708,47 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

25. S obzirom da je drugostupanjski sud preinačivši prvostupanjsku presudu, na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatio, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika u tom dijelu i preinačiti drugostupanjsku presudu u tom dijelu te odlučiti kao u toč. I. 1. izreke.

 

26. Osnovano nižestupanjski sudovi zaključuju da s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja (osobito životnu dob djeteta od … godina) te nespornu činjenicu da je mljt. II. tužiteljica kao … bila očevidac prometne nezgode u kojoj je smrtno stradala njezina sestra L. K. (koja je tada bila godinu dana starija od mljt. II. tužiteljice) da naknada nematerijalne štete na ime duševnih boli zbog smrti kćeri I. i III. tužiteljima pripada u iznosu od 240.000,00 kn, odnosno II. tužiteljici zbog gubitka sestre u iznosu od 200.000,00 kn.

 

27. Slijedom navedenog na temelju čl. 393. ZPP u tom dijelu trebalo je odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u toč. II. izreke.

 

28. Revident je djelomično u pravu kada ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja odluke o parničnom trošku, jer je pogrešan pristup prvostupanjskog suda samo u dijelu u kojem sud dodatno uvećava vrijednost predmeta spora u parnici s više tužitelja za zastupanje više osoba sukladno Tbr. 36. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04 i 148/09) odnosno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje – Tarifa), dok je vrijednost predmeta spora pravilno utvrđena zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja u konkretnom slučaju kada je u tužbi istaknuto više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

 

28.1. Naime, prema odredbi čl. 37. st. 1. ZPP ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, a prema odredbi st. 2. toga članka ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

28.2. Iz sadržaja potonje odredbe proizlazi da u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Međutim, ta odredba je neprimjenjiva u slučaju odlučivanja o troškovima postupka na temelju odredaba čl. 161. ZPP.

 

28.3. Prema odredbi st. 1. toga članka suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema odredbi st. 2. toga članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva. Pravilno je, stoga, kod donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrđena zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja, dok je pogrešno pridodano povećanje od 20% za zastupanje preostala dva tužitelja sukladno Tbr. 36. st. 1. Tarife (tako u odluci poslovni broj Rev 2752/11-2 od  22. rujna 2015.).

 

28.4. Tužiteljima su pravilno u prvostupanjskoj odluci, u skladu s odredbama Tarife priznati troškovi zastupanja po odvjetniku ukupno 3300 bodova ili 33.000,00 kn što uvećano za pripadajući PDV (8.250,00 kn) iznosi 41.250,00 kn, a razmjerno uspjehu sva tri tužitelja u sporu (53%) tužiteljima pripada iznos od 21.862,50 kn. Tužitelji su uplatili sudsku pristojbu (list 219. i 220) u ukupnom iznosu od 8.215,95 kn, a sukladno postignutom uspjehu u sporu od 53% pripada im pravo na naknadu u iznosu od 4.354,45 kn, odnosno sveukupno iznos od 26.216,95 kn. Trošak žalbe nije priznat, jer tužitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku.

 

28.5. Tuženiku je također pravilno obračunat parnični trošak te je istome priznato ukupno 3275 bodova odnosno s pripadajućim PDV ukupan iznos od 40.937,50 kn, a sukladno uspjehu u parnici u odnosu na sve tužitelje u omjeru od 46% pravilno je prvostupanjski sud dosudio tuženiku iznos od 18.831,25 kn. Primjenom pravila o prijeboju parničnog troška tuženik je dužan naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 7.385,70 kn.

 

28.6. U žalbenom postupku tuženik nije uspio te mu stoga nije priznato pravo na trošak sastava žalbe. U revizijskom stupnju postupka tuženiku pripada pravo na naknadu za sastav revizije s pripadajućim PDV u iznosu od 6.250 (Tbr.10/6 Tarife) te uplaćene sudske pristojbe u iznosu od 5.074,00 kn što ukupno iznosi 11.324,00 kn, a s obzirom na uspjeh tuženika u ovom stadiju od 50% ukupno mu pripada iznos od 5.662,00 kn.

 

29. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP, prema uspjehu stranaka u postupku te je odlučeno kao u toč. I.2. i toč. III. izreke ove presude.

 

Zagreb, 31. svibnja 2022.