Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 11 Pr-293/20

Republika Hrvatska Općinski sud Dubrovnik
Dr. Ante Starčevića 23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari
tužiteljice D. L., OIB: , koju zastupa punomoćnica N. O.,
odvjetnica iz D., protiv tuženika S. u D., OIB:
, D., B. D. , kojeg zastupa punomoćnik
M. K., odvjetnik iz D., radi isplate, nakon održane javne glavne
rasprave zaključene 19. travnja 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i
punomoćnika tuženika, 20. travnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici 13.729,75 kuna bruto sa zateznom kamatom koja teče na iznos od

- 884,14 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2016.,
- 884,14 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2016.,
- 884,14 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2016.,
- 884,14 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2016.,
- 884,14 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2016.,
- 884,14 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2016.,
- 884,14 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2016.,
- 1.065,33 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2016.,
- 1.065,33 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2016.,
- 1.065,33 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2016.,
- 1.065,33 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016.,
- 1.066,87 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2016.
- 1.254,29 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2017. i
- 958,31 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2017.do
isplate,

i to zateznom kamatom koja teče na navedene bruto iznose umanjene za
iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanih u navedenim bruto
iznosima, a po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3
postotna poena.



2 Poslovni broj: 11 Pr-293/20

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka
u iznosu od 3.125,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2021. do
isplate po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3
postotna poena.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi podnesenoj 27. prosinca 2020. tvrdi da je zaposlenica
tuženika, time zaposlenica u javnoj službi, te da je tuženik od prosinca 2015., 2016. i
u siječnju 2017. obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna umjesto po
osnovici od 5.415,37 kuna, pa da joj duguje razliku plaće. Pojašnjava da je Vlada RH
sa sindikatom javnih službi 23. studenog 2006. sklopila Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama po kojem je dogovoreno povećanje osnovice za izračun
plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. godini, no da je uslijed
recesije 13. svibnja 2009. potpisan Dodatak sporazuma kojom je osnovica
privremeno zamrznuta na razini iz 2008., time na iznos od 5.108,84 kuna, dok je
povećanje osnovice za 2009. godinu odgođeno skladno čl. 3. Dodatka sporazuma.
Nadalje, tvrdi da je 26. listopada 2011. između Vlade Rh i sindikata javnih službi
sklopljena izmjena i dopuna Dodatka sporazuma, a koja je prihvaćena i u obliku
arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., i po kojoj isti traje 5 godina. Obzirom je rok od
pet godina istekao 26. siječnja 2017., a po Vjerodostojnom tumačenju Izmjena
Dodatka Sporazuma koji su obje strane prihvatile 28. prosinca 2012., smatra da mu
pripada pravo na osnovicu od 5.415,37 kuna. Pojašnjava da je spomenutim
tumačenjem određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi

5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku
Rh ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog
BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine)
prosječno dva ili više posto (mjerene aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se
iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Navodi da
je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (DZS) objavio prvu procjenu
tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je
BDP realno već za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje

2014. godine, što je potvrđeno procjenom DZS od 4. rujna 2015., dok je 27. studenog

2015. objavljena prva procjena za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je
BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje

2014., a što je potvrđeno procjenom DZS od 4. prosinca 2015., pa kako aritmetička
sredina navedenih stopa realnog rasta BDP-a iznosi 2 %, da je krajem studenog

2015. ispunjen uvjet iz čl. 3. Izmjena dodatka sporazuma po kojem se u prvom
slijedećem mjesecu vrši povećanje osnovice na način da ista iznosi 5.415,37 kuna.
Slijedom navedenog, zahtjeva razliku plaće za razdoblje od prosinca 2015. do
zaključno siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 13.729,75 kuna sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče na pojedinačnu razliku plaće od dospijeća do isplate,
uz obvezu tuženika da joj nadoknadi trošak postupka sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.



3 Poslovni broj: 11 Pr-293/20

Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tvrdnje tužiteljice te
predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da joj nadoknadi troškove postupka.
Ne osporava visinu potraživanja već osnovu istog.

Tijekom glavne rasprave pročitan je ugovor o radu, obračuni plaća, Izmjene i
dopune od 26.10.2011. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama,
Arbitražnu odluku od 07.12.2011., sporazum od 23.11.2006. o osnovici za plaće u
javnim službama, dodatak od 13.05.2009. Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama, vjerodostojno tumačenje od 28.12.2012. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, priopćenja za javnost Državnog
zavoda za statistiku u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg
proizvoda za drugo tromjesečje 2015., treće tromjesečje 2015., odluku Vlade RH od

29.12.2016. o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama.

Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno
utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu
ekonomičnosti postupka.

Obzirom između stranaka nije sporna sama visina potraživanja u smislu
obračuna koji je tužiteljica sama dostavila i po istom istaknula zahtjev za isplatu, nije
provođeno financijsko knjigovodstveno vještačenje.

Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19;
dalje: ZPP), utvrđeno je da je da tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koja joj je
isplaćena u odnosu na plaću koja bi mu bila isplaćena po osnovici određenoj
odredbom čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama, zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.,
a za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017.

U postupku nije sporno:

- postojanje i trajanje radnog odnosa u utuženom razdoblju, time
- da je tužiteljica u ovom razdoblju radila u javnoj službi kod tuženika, te
- da je za obračun plaće tužiteljice u utuženom razdoblju primijenjena osnovica
plaće u iznosu od 5.108,84 kuna.

Sporna je:

- pravna valjanost Dodataka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama,
zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u
smislu potpisnika iste te sastava pregovaračkog odbora, te
- ispunjenje uvjeta za primjenu osnovice od 5.418,37 kuna u utuženom
razdoblju.

U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike
i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje u tekstu: TKU) koji u čl. 51.
regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a
osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na
koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu



4 Poslovni broj: 11 Pr-293/20

godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća.

U istom čl. TKU, stavak 4., određeno je da ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. te
sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz
njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od

25.11.2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim
tim samim dokumentima.

Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni
sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i
visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske,
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat,
Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski
sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za
plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za
izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i
da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine.

Nadalje, Vlada RH i prethodno navedeni Sindikati javnih službi zaključili su 13.
svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a
temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz

2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice,
a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu
od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne
godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne
bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na
prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

Potom su Vlada RH te navedeni Sindikati javnih službi 26. listopada 2011.
zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se
odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl.
VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te
Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko
je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine)
trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u
razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna, dok je 7. prosinca 2011.
Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu
Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće, na način kako je to prethodno opisano.

Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute
Izmjene od 26. listopada 2011., donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno
tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV
u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu.



5 Poslovni broj: 11 Pr-293/20

Iz sadržaja Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane po
Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po
predstavnicima tog sindikata parafirane.

Kao što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu pod poslovnim brojem
Revr-408/12 te Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj U-
III/3535/12 tumačio, izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih
izvornih potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu
isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Tuženik
prigovora da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu
o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika pa da u tom smislu
navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama
od 26.10.2011. nije potpisao jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i
socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali
u izmjenama i dopunama te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama od 26.10.2011.

Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i
socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Dapače,
utvrđeno je da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu što znači da je
ravnopravno sa ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. predstavljaju
Kolektivni ugovor sklopljen skladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u
javnim službama (¨Narodne novine¨ broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica
plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i
Sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), a kojom je bila utvrđena
primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine
plaće u javnim službama, te odrede čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kojom je utvrđena
primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine
plaće u javnim službama.

Time, Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama predstavljaju valjanu osnovu potraživanja tužiteljice, s tim da je, zbog
pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu
(¨Narodne novine¨ broj 93/14, 127/17, dalje u tekstu ZR), primjena izmjena Dodatka
Sporazumu istekla 26. siječnja 2017., do kada je predstavljala valjanu osnovu za
obračun plaće tužitelja javnog službenika.

U odnosu na postojanje uvjeta za primjenu osnovice kako je ugovoreno ovim
izmjenama i dopunama dodatka sporazuma, odnosno za primjenu odredbe čl. 7. st.

1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od

26.10.2011. koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je
pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne
godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od
razdoblja navedenih u čl. 3-4 Izmjena i dopuna Sporazuma, ukazuje se da članak 7.
st. 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u
razdoblju opisanih u čl. 3-5 bio zabilježen negativan rast BDP-a . Iz odredbe čl. 3
proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje



6 Poslovni broj: 11 Pr-293/20

osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju
BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da je od IV
kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je
BDP stalno rastao. Odredba čl. 7 st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz
čl. 3 već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. 4 i 5 Izmjena Dodatka Sporazumu.
Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,
37 kuna. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. 4
st. 5 izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od

28.12.2012., jer je odredbom čl. 4 st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno
da će Vlada RH biti obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od

01.04.2013. pa nadalje, ako se do 31.12.2012. ne ispune pretpostavke iz čl. 3. iz
navedenog proizlazi da je tuženik tužiteljici počevši od 01.01.2016. bio u obvezi
obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5. 415,37 kuna, kako to tužitelj zahtjeva
(isto kao Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca

2020.)

Tuženik je poslodavac tužiteljice, te je upravo on legitimiran za potraživanja po
osnovi plaće obzirom je čl. 7. st. 1. ZR-a jasno propisano da je poslodavac obvezan u
radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je
obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada,
osobno obavljati preuzeti posao.

Obzirom se tuženik nije protivio visini tužbenog zahtjeva, pri tome pogrešno
smatrajući da isto nije legitimiran jer je on ustanova koja se financira iz državnog
proračuna, iz ove tvrdnje te činjenice da ne osporava visinu potraživanja u smislu
obračuna samog iznosa koji tužitelj zahtjeva uz primjenu osnovice od 5.414,37 kuna,
proizlazi da tuženik kao poslodavac prihvaća obračun tužitelja, pa kako ne postoje
razlozi koji bi upućivali da je obračun tužitelja nepotpun i nejasan, isti je u cijelosti
prihvaćen, a kako glasi u točki I.izreke ove presude.

Pri tome se ukazuje da tužiteljica nije u tužbi i tijekom postupka naznačila da
bi isplatu zahtijevala u neto iznosu, pa se, sukladno čl. 433.a ZPP-a, smatra se da je
utužila bruto iznose, radi čega je isto naznačeno u izreci presude.

Zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče je
dosuđena od 16.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, obzirom plaća dospijeva
najkasnije 15.tog u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 84. st. 3. ZR-a, a po
stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,
41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku ZOO), s tim da tužitelj ima pravo na zatezne
kamate na pojedinačne bruto razlike plaće umanjenje za iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak, sadržan u ovim iznosima, obzirom se sukladno čl. 45. st.

1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 117/04) predujam poreza
na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima
koji važe na dan isplate, a sukladno čl. 36. st. 1. i 2. istog zakona, istodobno s
isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli
na naplatu da bi tužiteljica imala pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu
zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.



7 Poslovni broj: 11 Pr-293/20

Tužiteljica je u cijelosti uspjela u postupku, pa temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i
čl. 155. ZPP-a, uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku, ima pravo na
nadoknadu troška sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 kuna (tbr. 7. t. 1. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ¨Narodne novine¨ broj 142/12,
103/14, 118/14, 107/15, u nastavku OT, u vezi tbr. 42. OT-a), te zastupanja na
ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari 19.4.2021. u iznosu od 1.250,00
kuna (tbr. 9. t. 1. OT-a u vezi tbr. 42. OT-a), te pristupa na ročište za objavu presude
u iznosu od 625,00 kuna (tbr. 9. toč. 3. OT-a i tbr. 42. OT-a), time ima pravo na
naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 3.125,00 kuna.

Odluka o zateznoj kamati tekućoj na trošak postupka je donesena temeljem čl.

30. Ovršnog zakona (¨Narodne novine¨ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), u
vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 20. travnja 2021.

Sutkinja

Marija Bušković, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana dostave otpravka
presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano
u tri istovjetna primjeraka.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu