- 1 -              Rev-x 772/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 772/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d. u stečaju, OIB: ..., K., Republika Slovenija, kao pravni sljednik tvrtke M. T. T. K., zastupan po stečajnom upravitelju S. R., kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u U., protiv tuženika Grada L., OIB: ..., kao pravnog sljednika Samoupravne interesne zajednice u stambeno – komunalnoj oblasti Općine L., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u L., radi utvrđenja i trpljenja, te u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Grada L., OIB: ..., kao pravnog slijednika Samoupravne interesne zajednice u stambeno – komunalnoj oblasti Općine L., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u L., protiv tužitelja-protutuženika T. d.d. u stečaju, OIB: ..., K., Republika Slovenija, kao pravni sljednik tvrtke M. T. T. T. K., zastupan po stečajnom upravitelju S. R., kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u U., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-777/2017-2 od 7. veljače 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-281/17 od 18. travnja 2017., u sjednici održanoj 20. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.              Odbija se revizija tuženika-protutužitelja kao neosnovana.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „I. Utvrđuje se da je Ugovor o prijenosu poslovnog prostora br. ..., koji je pravni prednik tužitelja M. T. T. K. sklopio dana 13.rujna 1985., s pravnim prednikom tuženika "Samoupravnom interesnom zajednicom u stambeno-komunalnoj djelatnosti općine L.", valjana pravna osnova stjecanja vlasništva tužitelja na nekretnini, koja je u tom ugovoru opisana kao "poslovni prostor površine 246,27 m2, u stambenoj zgradi u L., na k.č. br. 474 k.o. L.", a koja nekretnina je nakon preoblikovanja, odnosno osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. L. P., opisana i upisana kao posebni dio k.č. br. 137/1 u podul. br. 4. z.k. ul. 180 k.o. L. P., kako slijedi:

 

4. ETAŽA 1/14, s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio nekretnine: poslovni prostor, na adresi ..., ukupne površine 246,27 m2.

 

 

II. Tuženi je dužan trpjeti da tužitelj, temeljem ove presude i nakon njezine pravomoćnosti, ishodi kod nadležnog zemljišnoknjižnog suda u L., uknjižbu svog prava vlasništva na nekretnini koja je opisana kao posebni dio k.č. br. 137/1 u podul. br. 4 z.k. ul. 180 k.o. L. P. kako slijedi:

 

4. ETAŽA 1/14, s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio nekretnine: poslovni prostor, na adresi ..., ukupne površine 246,27 m2.

 

II. Tuženi je dužan tužitelju naknaditi troškove ovog postupka, u iznosu od 73.011,65 kn, u roku od 15 dana.

 

              Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

 

„I. Nalaže se protutuženiku da preda u posjed protutužitelju slobodnu od osoba i svojih stvari nekretninu, i to posebni dio k.č. 137/1 upisan u poduložak 4. z.k. ul. 180 k.o. L. P., i to 4. suvlasnički dio: 1/14 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio nekretnine: poslovni prostor, na adresi ..., ukupne površine 246/27 m2, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi nastali trošak postupka, te da mu na troška postupka plati i zateznu kamatu po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu tužitelja) Grada L. kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tužitelja–protutuženika i tuženika–protutužitelja (dalje u tekstu tuženika) za naknadu troškova ovog žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati žalbu tuženika i odbije zahtjev tužitelja, prihvati zahtjev tuženika te obveže tužitelja da mu u cijelosti naknadi trošak postupka, uključujući i trošak žalbe i revizije, ili ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje o žalbi tuženika. Potražuje trošak revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije, te potvrdi pobijana presuda i tuženika obveže na plaćanje daljnjih troškova postupka (troškova odgovora na reviziju).

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju tuženik ukazuje jer pobijana drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, te imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi, pa pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je kao pravni sljednik prava korištenja – upravljanja ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva na nekretnini koja je upisana kao posebni dio k.č.br. 137/1 u podul. br. 4 zk. ul. 180 k.o. L. P. i to na 4. etaži 1/14, s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio nekretnine: poslovni prostor, na adresi ..., ukupne površine 246,27 m2, a koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika te da stoga on ima pravo upisa svog pretvorenog prava korištenja u pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama. Predmet protutužbenog zahtjeva je predaja u posjed te nekretnine slobodna od osoba i stvari.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj pravni slijednik M. T. T. K.,

             

- da je taj prednik tužitelja sa tadašnjom Samoupravnom interesnom zajednicom u stambeno-komunalnoj oblasti općine L. sklopio ugovor o prijenosu poslovnog prostora,

 

- da je u vrijeme sklapanja tog ugovora u zemljišnim knjigama na toj čestici k.č.br. 474 k.o. L. bilo upisano da je općenarodna imovina dok je kao organ upravljanja upisana Stambena zajednica L.,

 

- da je SIZ imao ovlaštenje za sklapanje Ugovora o prijenosu poslovnog prostora kao i za otuđivanje predmetnog poslovnog prostora,

 

- da poslovni prostor koji je u Ugovoru o prijenosu poslovnog prostora opisan kao prodavaonica sa programom rezervnih dijelova površine 246,27 m2 u stambenoj zgradi u L., sagrađena na k.č.br. 474 k.o. L. nakon etažiranja zgrade, sada predstavlja poslovni prostor koji je pravilno određen u tužbenom i protutužbenom zahtjevu i kao takav upisan u zemljišnim knjigama,

 

- da se od sklapanja zapisnika o primopredaji poslovnog prostora (listovi 11 do 12 spisa) od 18. kolovoza 1986. tužitelj putem svog pravnog prednika nalazi u posjedu tog poslovnog prostora,

 

- da se ugovorom o prijenosu poslovnog prostora tadašnji SIZ obvezao predniku tužitelja da će za njega u postojećoj zgradi, pretvorenoj u stambeno poslovnu, izgraditi poslovni prostor u prizemlju te zgrade te mu osigurati svu tehničku dokumentaciju za taj prostor radi uknjižbe vlasništva, zajedno sa uporabnom dozvolom, dok se tužitelj obvezao isplatiti na ime vrijednosti tog poslovnog prostora iznos od tadašnjih 29.688.341,00 dinara kao i na ime sredstava za izgradnju stambene infrastrukture dodatnih 20% od vrijednosti izgradnje poslovnog prostora – 5.937.668,00 dinara,

 

- da su ti iznosi prilikom primopredaje umanjeni obzirom na utvrđene i priznate nedostatke,

 

- da je prednik tužitelja navedene iznose platio i da mu je SIZ predao svu potrebnu dokumentaciju (građevinsku i uporabnu dozvolu),

 

- da je izvršena valjana pretvorba prednika tužitelja te je predmetna nekretnina procijenjena u njegov društveni kapital.

 

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, a naročito činjenica da je u zemljišnim knjigama Samoupravna interesna zajednica na cijeloj toj nekretnini imala upisano pravo upravljanja, da je Samoupravna interesna zajednica u okviru svojih djelatnosti mogla izvoditi građevinske radove te sklapati ugovore o dodjeli stanova pa i poslovnih prostora kao i naplaćivati od investitora sredstva za izgradnju komunalne infrastrukture komunalne stambene izgradnje i to ne samo od strane investitora stambenih objekata već i drugih objekata, i da je tadašnja općina L. izdala građevinsku dozvolu za izgradnju stambeno poslovnog objekta SIZ-u kao investitoru nižestupanjski sudovi zaključuju da je tadašnja Samoupravna interesna zajednica u stambeno-komunalnoj oblasti Općina L. (dalje u tekstu SIZ) mogla raspolagati predmetnim poslovnim prostorom i isti prenijeti na korištenje – upravljanje predniku tužitelja, a na temelju samoupravnog sporazuma o održavanju sredstava za izgradnju stambene infrastrukture – čl. 2., jer je poslovni prostor izgrađen za tržište i to sredstvima koja je u cijelosti platio prednik tužitelja.

 

11. Prema čl. 2. st. 1. Ugovora propisano je da fizičke i pravne osobe jedne ugovorne strane koje su stekle neko pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne strane, imaju na teritoriju te ugovorne strane jednaku pravnu zaštitu pred sudom i drugim državnim tijelima kakva je i zajamčena domaćim fizičkim i pravnim osobama. Stavkom 2. istog članka Republika Hrvatska i Republika Slovenija su se sporazumjele da se pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima smatraju i prava korištenje, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu naplatnim putem.

 

11.1. U čl. 4. st. 2. Ugovora određeno je da će ugovorne strane omogućiti stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i upis u zemljišne knjige na svojem teritoriju fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne strane ako je valjana pravna osnova stjecanja nastala do dana uspostave neovisnosti one ugovorne strane na teritoriju koje se nekretnine nalaze, bez obzira na mjesto nastanka pravne osnove stjecanja.

 

12. Odredbom čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 11/01 – dalje: ZVDSP) propisano je da pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do dana stupanja na snagu tog zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu tog zakona pravo vlasništva dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

 

13. Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a naročito činjenicu da je tužitelj naplatnim pravnim poslom stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava korištenja odnosno prava vlasništva, koja je nastala prije dana uspostave neovisnosti Republike Hrvatske odnosno prije 8. listopada 1991., da je privatizacija poduzeća M. T. d.o.o. provedena u skladu s propisima Republike Slovenije, te da je u temeljni kapital navedenog društva unijeta i predmetna nekretnina, te da je tužitelj 1986. ustupio u posjed predmetnog poslovnog prostora i isplatio ugovoreni iznos za njegovu izgradnju to su nižestupanjski sudovi pravilno prihvatili tužbeni zahtjev, jer je tužitelj dokazao da ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava korištenja odnosno upravljanja, a koje pravo mu je stupanjem ZVDSP daje mogućnost i stjecanje prava vlasništva – čl. 360. ZVDSP.

 

14. S obzirom da je u postupku utvrđeno da tužitelj ima valjanu osnovu za stjecanje prava korištenja odnosno prava vlasništva na predmetnoj nekretnini to je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da tuženiku ne pripada pravo tražiti predaju u posjed predmetne nekretnine pa su isti pravilno na temelju odredbe čl. 161. i 162. ZVDSP odbili protutužbeni zahtjev na predaju u posjed predmetne nekretnine, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

15. Pritom se neosnovanim ukazuju revizijski navodi tuženika da SIZ nikada nije bio ovlašten prenositi pravo vlasništva i pravo korištenja s obzirom na činjenicu da je tužitelj na temelju naplatnog pravnog posla – ugovora o prijenosu poslovnog prostora, koji je pravna osnova za upis tadašnjeg prava korištenja upravljanja predmetnog poslovnog prostora, sa svrhom stjecanja prava vlasništva, da je isplatio kupoprodajnu cijenu tog poslovnog prostora i da se cijelo vrijeme nalazi u mirnom posjedu, a tužitelj nije dokazao da ga drži u posjedu po nekom drugom osnovu, i da je predmetni poslovni prostor procijenjen u društveni kapital prednika tužitelja to je i prema ocjeni ovog suda takav revizijski navod neosnovan.

 

16. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji je stranka dužna izložiti činjenice na kojima temelji svoje navode i obrazložiti razloge na kojima te činjenice temelji.

 

16.1. Kako u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika revizija ne sadrži razloge u smislu odredbi čl. 386. ZPP to u tom dijelu revizijski navodi nisu ni razmatrani.

 

17. Slijedom navedenog, nisu ostvareni revizijski razlozi pa je reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

 

Zagreb, 20. travnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.