Poslovni broj: UsInoi-45/20-7

             

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija, Zagreb, Ivana Lučića 6, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, u kojemu sudjeluju zainteresirane osobe: pod 1) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u D., D., i pod 2) Centar za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, I. Lučića 6, radi naknade za oduzetu imovinu, 20. travnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

        

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-942-01/16-01/…, Urbroj: 514-05-02-01-02/… od 8. listopada 2020.

 

Obrazloženje

 

Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u D.- ž., Službe za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP/I-943-01/…, Urbroj: 2117-04/… od 17. listopada 2016. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je naknada koje je obveznik tužitelj priznata u iznosima i za imovinu te ovlaštenicima sve kako je opisano u izreci toga rješenja.

              Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, u bitnome, prigovara da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer da nije riješeno primjenom članaka 45. do 47. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; dalje: Zakon o naknadi), koje da je trebalo primijeniti, te obveznikom naknade odrediti zainteresiranu osobu pod 5) a ne tužitelja. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.

              Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Na temelju članka 19. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS-a), ovaj sud je pozvao zainteresirane osobe da sudjeluju u ovome sporu, dostavivši im tužbu na odgovor, koji nije podnijela ona pod 1), dok je ona pod 2) u odgovoru u bitnome navela kao i tuženik, ističući da je osporeno rješenje zakonito i predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva.

Dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. ZUS-a.

Potom je ova presuda donesena bez rasprave, jer su ispunjene pretpostavke iz članka 36. točke 4. ZUS-a koji propisuje da sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

Pritom je ovaj sud, u ovome sporu, uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovome sporu, i to čitanjem spisa ovoga spora i spisa toga postupka koji je dostavljen uz tuženikov odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Nije sporno među strankama ovoga upravnog spora da se u ovoj upravnoj stvari radi o  naknadi za dio imovine oduzetog poduzeća D. p. d.d., i to za stanove otkupljene po ranijim nositeljima stanarskog prava, a koja ovdje predmetna imovina u postupku pretvorbe nije unesena u kapital bilo kojeg društva.

Stoga, suprotno tvrdnjama tužitelja, pravilno osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem, naknada nije određena na način odn. u obliku kako propisuju članci 45. do 47. Zakona o naknadi, nego je određena i obračunata na način odn. u obliku kako propisuje članak 28. toga zakona, koji obračun se ni ne dovodi u pitanje tužbenim navodima.

Prethodno navedeno pravno shvaćanje, zauzeto je i u upravnosudskoj odn. ustavnosudskoj praksi, na koju se prvostupanjsko tijelo pravilno, navođenjem broja i datuma odluke, pozvalo u obrazloženju svog rješenja (str. 21). Na to se obrazloženje stoga pravilno upućuje i obrazloženjem osporenog rješenja, a kao pravilno ga u cijelosti prihvaća i ovaj sud.  

Zbog navedenog je ovaj sud osporeno rješenje ocijenio zakonitim, ne nalazeći ostvarenje kojega od razloga ništavosti (iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09) na koje (prema članku 31. stavku 2. ZUS-a) pazi po službenoj dužnosti pa je, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, presuđeno kao u izreci.

 

U Splitu 20. travnja 2021.

 

                                                   SUDAC

   Milan Franić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 6 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

 

DNA:

-  tužitelju

-  tuženiku

-  svakoj zaint. o.

-  u spis

 

Rj/ Spis u kal 50 dana.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Tamara Taraš