1

Posl.br. 30 Pl-24/2020-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

 

Posl. br. 30 Pl-24/2020-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o za upravljanje nekretninama, iz P, P, OIB…, zastupanog po punomoćniku D.K., odvjetniku u P., protiv tuženika F.S., OIB…, iz Nj, M. W, zastupan po privremenom zastupniku S.G., odvjetniku u P, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 09. ožujka 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 20. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

              I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog ovog suda posl. br. 30 Pl-11/2020-2 od 21. travnja 2020. izdan na temelju vjerodostojne isprave – otvorenih stavki partnera po nivou i vrsti rada do 06. travnja 2020., kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos 1.986,00 kn (slovima: tisućudevetstoosamdesetišestkuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO) koja teče:

              - na iznos 122,40 kn od 26. veljače 2018. do isplate, - na iznos 122,40 kn od 26. ožujka 2018. do isplate, - na iznos 122,40 kn od 26. travnja 2018. do isplate, - na iznos 122,40 kn od 26. svibnja 2018. do isplate, - na iznos 122,40 kn od 26. lipnja 2018. do isplate, - na iznos 122,40 kn od 26. srpnja 2018. do isplate,

              - na iznos 122,40 kn od 26. kolovoza 2018. do isplate, - na iznos 122,40 kn od 26. rujna 2018. do isplate,

              - na iznos 122,40 kn od 26. listopada 2018. do isplate, - na iznos 122,40 kn od 26. studenog 2018. do isplate, - na iznos 122,40 kn od 26. prosinca 2018. do isplate,

              - na iznos 122,40 kn od 26. siječnja 2019. do isplate, - na iznos 122,40 kn od 26. veljače 2019. do isplate,

              - na iznos 122,40 kn od 26. ožujka 2019. do isplate, - na iznos 122,40 kn od 26. travnja 2019. do isplate,

              - na iznos 150,00 kn od 06. ožujka 2020. do isplate,

te kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 256,25 kn, sve u roku 15 dana.

              II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu 1.362,50 kuna, u roku 15 dana.

Obrazloženje

              Platnim nalogom ovog suda posl. br. 30 Pl-11/2020-2 od 21. travnja 2020. koji je izdan na temelju vjerodostojne isprave – otvorenih stavki partnera po nivou i vrsti rada do 06. travnja 2020. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos 1.986,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, koje na pojedine iznose teku kako je navedeno u tom platnom nalogu. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 256,25 kn.

              Na taj platni nalog tuženik je pravovremeno izjavio prigovor u kojem u osporava osnovu i visinu utuženog iznosa te ističe prigovor aktivne i pasivne legitimacije kao i prigovor zastare. Nadalje ističe da je iz povijesnog z.k. izvatka za z.k.ul.br. 3268 k.o. Poreč kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu vidljivo da je u postupku kod Zemljišnoknjižnog odjela u Poreču posl.br. Z- 5189/19 došlo do promjene vlasnika nekretnine (5. suvlasnički dio) s imena tuženika na novog vlasnika - pa od trenutka zaprimanja takvog z.k. prijedloga (08. travnja 2019.) radi uknjižbe prava vlasništva tuženik ne bi bio u obvezi plaćanja pričuve za travanj 2019. i ožujak 2020. Osim toga iz niti jednog predloženog dokaza po tužitelju da ne proizlazi osnovanim da bi tuženikov suvlasnički dio (3807/60160) prava vlasništva predstavljao 80 m2 posebnog dijela nekretnine, a što bi činilo osnovicu za pravilan obračun pričuve, dakle tuženik osporava da bi njegov suvlasnički dio u naravi predstavljao 80 m2 posebnog dijela k.č.br. 4113/2 k.o. Poreč.  Tužitelj je na ročištu koje je održano 09. ožujka 2021. istaknuo kako površina stana tuženika koja je temelj za obračun pričuve iznosi 80 m2, a što da jasno proizlazi iz priloženog međuvlasničkog ugovora u njegovom privitku 1. Taj međuvlasnički ugovor da je isprava koju su sačinili suvlasnici zgrade. Sukladno čl. 15. priloženog Ugovora o upravljanju proizlazi da se naknada za pričuvu plaća do 25. u mjesecu za prethodni mjesec, nastavno na navod iz odgovora na tužbu da utuženi period pričuve djelomično obuhvaća period nakon što je tuženik prodao predmetni stan. Vezano za istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelj ističe da je kao upravitelj zgrade ex lege ovlašten kao samostalna parnična stranka pokretati sudske postupke glede naplate pričuve a što proizlazi iz izravnog ovlaštenja zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a što da je već potvrđeno u nebrojenim odlukama viših i nižih sudova RH. Vezano za prigovor promašene pasivne legitimacije tuženik je bio suvlasnik predmetne nekretnine do 08. travnja 2019. i na taj se period odnosi predmetna tužba. Zadnja utužena stavka u iznosu od 150,00 kn da predstavlja trošak opomene koju je tužitelj uputio tuženiku prije pokretanja ovog postupka. Na konkretan se slučaj primjenjuje zastarni rok od 3 godine tako da nije nastupila zastara.

              Tužitelj u tužbi (vezano za tražbinu u odnosu na koju je postupak nastavljen povodom prigovora protiv platnog naloga) tvrdi da je upravitelj zgrade na adresi I. A. , P. koja se nalazi na k.č. br. 4113/2, k.o. Poreč, a tuženik da je bio suvlasnik predmetne nekretnine u utuženom periodu (od veljače 2018. do 08. travnja 2019.) i to: suvlasničkog udjela pod rednim brojem 5, suvlasnički dio 3807/60160, pa da kao upravitelj zgrade prema tuženiku ima potraživanje na ime sredstava zajedničke pričuve i drugih troškova za stambeni prostor na adresi P. u iznosu ukupno 1.986,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

 

 

              U dokaznom postupku pročitano je: međuvlasnički ugovor u uzajamnim odnosima u svezi upravljanja i korištenja nekretnine (str. 5-7), ugovor o upravljanju nekretninom (str. 8-9), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (str. 10-12), otvorene stavke partnera po nivou i vrsti rada do 06.04.2020. (str. 13), pismeno (str. 14). Dokazni prijedlozi tuženika da sud pribavi službenim putem prijedlog za uknjižbu i ugovor o kupoprodaji od 20. ožujka 2019., a koje isprave prileže u spisu ovog suda pod posl.br. Z-5189/2019 - je odbijen jer je stajalište suda da su odlučne činjenice utvrđene iz provedenih dokaza ili na temelju nespornih utvrđenja stranaka. Naime, među strankama nije sporno da je tuženik bio suvlasnik nekretnine k.č. br. 4113/2, k.o. Poreč do 08. travnja 2019.

Nadalje, zajednička pričuva uvedena je u naš pravni sustav stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996) i u primjeni je od 01. siječnja 1997.  Suvlasnici zgrade, sukladno čl. 86. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012,152/14 dalje: ZV-a) imaju, glede čitave nekretnine, dužnost snošenja troškova održavanja iste. Tu obvezu suvlasnici ostvaruju stvaranjem i stalnim doprinosima u zajedničku pričuvu srazmjerno veličini svog suvlasničkog dijela.

Čl. 90. st. 1. ZV-a definira zajedničku pričuvu kao zajedničku, namjenski vezanu, imovinu svih suvlasnika nekretnine koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšanje nekretnine kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Dakle, zajednička pričuva jest zajednička imovina svih svakodobnih suvlasnika zgrade i tom imovinom upravlja upravitelj zgrade (kojega suvlasnici imenuju među vlasničkim ugovorom) kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika, uloženom, na način da donosi plodove (npr. ukamaćivanjem kod poslovnih banaka ili ulaganjem u vrijednosne papire npr. državne ili obveznice jedinica lokalne samouprave).

U ovom je postupku utvrđeno čitanjem izvadaka iz zemljišne knjige (str. 10-12) da je tuženik bio suvlasnik nekretnine kako to tužitelj tvrdi u tužbi, slijedom čega je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovan.

Nadalje, nije sporno da tuženik nije platio zajedničku pričuvu za razdoblje od siječnja

2018. do travnja 2019. od čega najstariji utuženi iznos za siječanj 2018. dospijeva s danom 26. veljače 2018., pa kako je tužba u predmetu podnijeta 08. travnja 2020., stajalište je suda da nije protekao trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 226. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je neosnovan i istaknuti prigovor zastare.

Čitanjem Međuvlasničkog ugovora o uzajamnim odnosima u svezi upravljanja i korištenja nekretnine od 01. siječnja 2011. utvrđeno je da su isti sačinili suvlasnici zgrade sagrađene na k.č.br. 4113/2, k.o. Poreč, na adresi I. A. a u čijem je prilogu 1. navedeno da površina stana tuženika koja je temelj za obračun pričuve iznosi 80 m2.  Čitanjem čl. 15. Ugovora o upravljanju nekretninom od 02. kolovoza 2011. (str. 8-9) utvrđeno je da se naknada za pričuvu plaća do 25. u mjesecu za prethodni mjesec, a čl. 1. da su suvlasnici nekretnine k.č.br. 4113/2, k.o. Poreč poslove upravljanja nekretninom povjerili ovdje tužitelju.

Odredbom čl. 93. st. 1. ZV propisano je da upravitelj upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

              Iz ovako navedenog proizlazi da je neosnovan i prigovor promašene aktivne legitimacije istaknut po tuženiku.

              Tuženik je u prigovoru osporio i visinu tužbenog zahtjeva, a o čemu se tužitelj nije posebno očitovao. Vezano za isto sud je odlučio uz primjenu pravila o teretu dokazivanja, pa je stajalište suda da je visina tražbine tužitelja dokazana vjerodostojnom ispravom priloženom uz tužbu, a tuženik vezano za isto niti iznosi suprotne činjenice niti predlaže dokaze na te činjenice, pa je slijedom svega, a obzirom na utvrđenje da je pravna osnova potraživanja tužitelja osnovana, te kako je nedvojbeno da tuženik nije platio zajedničku pričuvu za utuženo razdoblje kada je bio suvlasnik predmetne nekretnine, valjalo je presuditi kao u točki I izreke, imajući u vidu i odredbu čl. čl. 451. st. 3. ZPP-a.

              Obzirom na istaknuti prigovor i odluku iz ove presude, valjalo je održati na snazi i platni nalog u dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku (o tome još i nastavno), te o daljnjem trošku odlučiti u ovoj presudi.

              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

              Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/1 dalje: Tarifa) i to za: sastav tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu 156,25 kn (tbr. 7. t. 1. i 4. i 42 Tarife) uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 100,00 kn što ukupno iznosi 256,25 kn kako je i odlučeno u platnom nalogu ovog suda posl. br. 30 Pl-11/2020-2 u točki II.  Tužitelju je priznat i daljnji trošak zastupanja po punomoćniku i to za zastupanje na ročištu 09. ožujka 2021. u iznosu 312,50 kn (tbr. 9. t. 1. i 42 Tarife), uvećano za sudsku pristojbu na presudu u iznosu 100,00 kn te predujam uplaćen za postavljanje i rad privremenog zastupnika tuženika u iznosu 950,00 kn, tj. sveukupno 1.362,50 kn.

              Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

U Poreču - Parenzo, 20. travnja 2021.

 

Sudac:

Sanja Oroz, v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave.

Presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba ne odgađa ovrhu.

Dna:

1. Tužitelj p.p.,

2. Privremeni zastupnik tuženika.