Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Broj:4.Pn-88/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi po sucu Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja I. M. iz P., OIB:…, zastupan po punomoćnici M. R., odvj. u P., protiv tuženika J. o. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & p. iz Z., dana 17.ožujka 2021. nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti punomoćnice tužitelja M. R., odvj. u P. i pun. tuženika odvj. M. V., 20.travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Tužitelj I. M. iz P., OIB:… odbija se s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Nalaže se tuženiku J. o. d.d., Z., OIB:…, da isplati tužitelju I. M. iz P., OIB:…, iznos od 39.708,49 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 22.prosinca 2013.godine do isplate određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka prema čl.29.st.2.i.8. ZOO-a, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku da tužitelju nakani sve parnične troškove koji proizlaze iz ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29.st.2.i.8. ZOO-a, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
Broj:4.Pn-88/2020-3
II Nalaže se tužitelju I. M. iz P., OIB:… da tuženiku J. o. d.d., Z., OIB:… na ime naknade troškova parničnog postupka plati iznos od 3.750,00 kuna, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj I. M. podnio je tužbu protiv tuženika J. o. d.d. radi naknade štete. U tužbi navodi da se dana 22.prosinca 2013.dogodila prometna nezgoda u N. S. u kojoj je sudjelovao kao oštećenik. Nakon nezgode tuženiku je slao odštetni zahtjev nakon kojeg je utvrđeno da mu pripada pravo na iznos od 6.200,00 kuna uz njegovu suodgovornost od 50%, dakle ukupno 3.100,000 kuna. Nakon toga je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Požegi broj Pp 4. P-84/14 utvrđeno da on nije počinio prekršaj iz čl.114.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je njegova suodgovornost time uklonjena pa mu je temeljem te presude ponuđena nova izvansudska nagodba na ime naknade imovinske štete u iznosu od 6.700,00 kuna. Dopisom od 10.studenog 2015. tuženik mu je ponudio iznos od 13.600,00 kuna. Dopisom od 9.veljače 2017. Tuženik je obavijestio tužitelja kako je istekao subjektivni rok propisan čl. 230.st.1.Zakona o obveznim odnosima te kako nema pravnog osnova za isplatu odštete pa je tužitelj dana 23.listopada 2017.ponovno poslao odštetni zahtjev koji je tuženik odnio kao pravno neosnovan jer je navodno nastupila zastara.
Tužitelj smatra da nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja. Navodi da je dana 22.prosinca 2012.dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj i u kojoj je nastala materijalna šteta u smislu oštećenja motocikla, opreme za vožnju motociklom i drugih osobnih predmet tužitelja. Tužitelj smatra da je svakom ponudom od strane tuženika upućene tužitelju prekinuta zastara potraživanja, a posljednja je glasila na iznos od 13.700,00 kuna od 10.studenog 2015.g. odnosno 2 godine i mjesec dana prije slanja odštetnog zahtjeva koji je tuženik odbio pozivajući se na zastaru. Navodi da se u razdoblju od 10.studenog 2015. do 23.listopada 2017., kada je poslan posljednji odštetni zahtjev, odvijala e- mail korespondencija između tužitelja i zaposlenika tuženika iz koje je vidljivo kako je pozivao nadležne osobe unutar osiguranja da izvrše procjenu vozila te je bio prisiljen odvesti vozilo na procjenu štete u firmu R. d.o.o. gdje mu je izvršena procjena dana 19.veljače 2016, nakon što tuženik to nije učinio. Zbog navedenoga tužitelj od tuženika potražuje s osnova police osiguranja, a temeljem procjene R. d.o.o.-a na ime naknade oštećenja na motoru iznos od 25.908,49 kuna, te na ime naknade zbog stvari koje su mu oštećene u nezgodi (mobitel, rukavice, čizme itd.) iznos od 13.800,00 kuna, odnosno na ime naknade materijalne štete potražuje iznos od ukupno 39.708,49 kuna.
Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare jer se štetni događaj dogodio 22.ožujak 2013., dok je tužitelj tužbu podnio 27.veljače 2018, odnosno više od 3 godine od dana nastanka štetnog događaja. Nesporno je da se dana 22.prosinca 2013.dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg.oz. PŽ… za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen-temeljem članka 22.st.1. Zakona o obveznim osiguranima u prometu, ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu kaju uporabom vozila može nanijeti trećim
Broj:4.Pn-88/2020-3
osobama zbog: tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik ne osporava da je za nastanak štetnog događaja odgovoran njegov osiguranik, koji je oduzeo prednost tužitelju te na taj način doveo do nastanka štetnog događaja. Tuženik osporava visinu štete na motociklu tužitelja koju je tužitelj utvrdio ponudom tvrtke R. d.o.o.te također osporava kako po osnovu tako i po visini štetu na stvarima i to kacigi, rukavicama, čizmama i mobitelu. Tuženik također osporava i zatraženu zakonsku zateznu kamatu na imovinsku štetu.
Tuženikov prigovor zastare potraživanja je osnovan.
Odredba članka 234.stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11; dalje: ZOO) propisuje da tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala, a prema članku 230.st.1. istoga zakona tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala, a neposredni zahtjev treće oštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu.
U ovom slučaju tužitelj je treća osoba iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.
Kako navodi sam tužitelj prometna nezgoda u kojoj je stradao dogodila se 22.prosinca 2013. te je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev 2.siječnja 2014., a 31.siječnja 2014. tuženik je tužitelju ponudio sporazum o izvansudskoj nagodbi za iznos od 3.100,000 kuna te je tužitelju isplaćen nesporni iznos naknade štete u iznosu od 3.100,00 kuna, a po prigovoru tužitelju je 18.lipnja 2014. isplaćen iznos od još 3.600,00 kuna nakon što je tužitelj ponovno uložio prigovor na tuženikovu ponudu te mu je tuženik dana 10.studenog 2015.ponudio sporazum o izvansudskoj nagodbi za iznos naknade od još 6.900,00 kuna. Dana 9.siječnja 2017. tuženik je tužitelju isplatio iznos od još 6.900,00 kuna, te je između stranaka nesporno da je tuženik tužitelju na ime naknade štete, povodom predmetnog štetnog događaja, isplatio iznos od ukupno 13.600,00 kuna.
Tužitelj je najkasnije u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku znao za štetu i tko ju je počinio jer je zahtjev podnio osiguratelju štetnika.
Zastara se prekida kada dužnik prizna dug (čl.240. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO-a), te podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležni tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Time što je tužitelj izvan postupka pred sudom, prije podizanja tužbe, pozvao štetnikovog osiguratelja da mu isplati štetu, ne nastupa prekid zastarijevanja (čl.244.ZOO-a), a činjenica da je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos naknade štete, ne znači da je time priznao ostatak tužiteljevog potraživanja.
Budući je tužitelj za štetu i tko ju je počinio znao najkasnije u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, a to je 2.siječanj 2014., ali je tužbu protiv tuženika podnio tek 27.veljače 2018., odnosno nakon isteka trogodišnjeg roka zastare iz članak 230. Zakona o obveznim odnosima ZOO-a, sud je tužitelja odbio s tužbenim
Broj:4.Pn-88/2020-3
zahtjevom te mu je, na temelju članka 154.st.1. Zakona o parničnom postupku naložio da tuženiku na ime naknade troškova parničnog postupka plati iznos od 3.750,00 kuna, koji trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu (1.000,00 kuna) I zastupanje na dva ročišta (2x1.000,00 kuna), sve s PDV-om (750,00kuna).
Požega, 20.travanj 2021.
S u d a c :
Melita Novak, v.r.
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.
Dna:
1. M. R., odvj.
2. OD G.& ., O.