1

Poslovni broj: Ref. 10 Povrv-28/2020-12

 

        

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

 

Poslovni broj: Ref. 10 Povrv-28/2020-12

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u S. B., po sucu Marini Vučetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. Z., , zastupanih po Odvjetničkom društvu Z. i partneri d.o.o. O., protiv tuženika M. M., iz D. B. radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 18. ožujka 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. J., odvjetnika iz S. B. i tuženika osobno i rasprave održane 20. travnja 2021. na kojoj je i objavljena odluka, istog dana

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-5221/19 od 17. rujna 2019. koje je izdao javni bilježnik R.-A. Č. iz S. B. u dijelu kojim se nalaže tuženiku M. M. iz D. B. 112 isplatiti tužitelju A. H. d.o.o. Z., iznos od 2.487,10 kn (slovima: dvijetisućečetiristoosamdesetsedamkunaidesetlipa) s kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 18. prosinca 2018. do isplate, sve u roku 15 dana.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-5221/19 od 17. rujna 2019. koje je izdao javni bilježnik R.-A. Č. iz S. B. i odbija se tužitelju sa zahtjevom u dijelu koji glasi:

"Nalaže tuženiku M. M. iz D. B. 112 isplatiti tužitelju A. H. d.o.o. Z., iznos od  816,26 kn (slovima: osamstošesnaestkunaidvadesetšestlipa) sa kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 18. prosinca 2018. do isplate, sve u roku 15 dana."

 

III. Nalaže se tuženiku  M. M. iz D. B. isplatiti tužitelju A. H. d.o.o. Z., na ime troškova postupka iznos 1.784,37 kn sa zateznom kamatom koja teče od 20. travnja 2021. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se tužitelj A. H. d.o.o. Z., sa zahtjevom za isplatu troškova postupku u iznosu od 107,50 kn.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio tužbu protiv tuženika kao ovršenika, radi isplate.

2. U tužbi je navedeno da na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga, tuženik duguje tužitelju iznos od 3.303,36 kn s pripadajućim zateznim kamatama i tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je 2018. sklopio ugovor  s V. za Internet te fiksnu liniju. Međutim V. mu je ponudio model sa sim karticom koji idem putem 4G mobilne mreže te su mu obećali da je to nova tehnologija i da će puno bolje raditi nego putem telefonske linije. Od prvog dana je imao problema gdje je morao gasiti uređaj jer nije bilo interneta tj. gubio se 4G signal. Na poziva V. su mu odgovarali da će se s vremenom mreža stabilizirati. Jedno vrijeme uopće nije imao signal, upućivao je poziv službi na korisnike te je nakon toga, odnosno mjesec dana od sklapanja ugovora primijetio na fiksnoj liniji da može primati samo dolazne pozive, a ne i odlazne. Kada je ponovno zvao službu za korisnike uvjeravali su ga da je problem u uređaju. Ponovno je zvao pa mu je rečeno da će izaći tehničar na teren. Nakon 10 dana linija nije proradila niti je tehničar došao, a brzina interneta nije biti približna onoj koja je ugovorena. Stoga je odlučio sat-televiziju od V. zadržati, a zbog poteškoća interneta i fiksne linije bio je prisiljen prijeći kod drugog operatera jer nije htio plaćati nešto što nije niti koristio. Uz ugovor je dobio i S. TV koji je trebao otplaćivati na rate, ali pošto je raskinuo ugovor prestale su mu stizati uplatnice.

3.1. I nadalje želi otplatiti TV uređaj, a protivi se dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu štete radi prijevremenog raskida ugovora, smatra da do istog nije došlo njegovom krivnjom nego krivnjom tužitelja koji kao operater nije mogao ponuditi kvalitetnu uslugu s obzirom da nema signala u njegovom mjestu stanovanja.

4. U podnesku od 27. veljače 2020. tužitelj je naveo da tuženik u svom prigovoru ne osporava predmetni dug u iznosu od 2.400,00 kn na ime otplate uređaja, dok osporava dug u dijelu koji se odnosi na potraživanja tužitelja u iznosu od 903,36 kn koji uključuje iznos naknade štete za prijevremeni raskid ugovora te mjesečnu naknadu za uslugu za 11/18. Nadalje, tuženik navodi kako želi zadržati uređaj te isti do kraja otplatiti. Vezano uz navode tuženika kojima osporava naknadu štete za prijevremeni raskid ugovora tužitelj ističe da je tuženik podnio tužitelju Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa za uslugu "H. D." od 5. srpnja 2018. s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca, ostvarivši tako pogodnost kupnje uređaja "43 UHD 4K smart TV MU6172" po promotivnoj cijeni od 3.179,00 kn na 24 mjesečne rate kao i 24 mjesečni popust na mjesečnu pretplatničku naknadu. Tužitelj je odmah prihvatio tuženikov Zahtjev od 5. srpnja 2018. te se smatra da je pretplatnički ugovor sklopljen. Temeljem navedenog Zahtjeva tužitelj i tuženik su o kupnji navedenog uređaja sklopili i Ugovor o kupnju uređaja uz obročnu otplatu od 5.7.2018. Prigodom preuzimanja uređaja, tuženik je nesporno na ime uređaja platio tužitelju iznos od 299,00 kn, a preostali dužni iznos od 2.880,00 kn na ime uređaja, tuženik se sukladno sklopljenom ugovoru obvezao plaćati tijekom 24 mjeseca u mjesečnim ratama od po 120,00 kn. Nadalje, obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca znači da tuženik/pretplatnik ne može raskinuti predmetne ugovore prije isteka vremenskog razdoblja od 24 mjeseca bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid ugovora (tzv. penala). Posebnim zakonom tj. čl. 41. st. 5 Zakona o elektroničkim komunikacijama propisano je da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. O ovoj se odredbi posebno pregovaralo što je vidljivo iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Slijedom navedenog tužitelj je pravilno tuženiku u računu za 11/18 zaračunao naknadu za prijevremeni raskid ugovora i preostale rate za kupljeni uređaj. Tužitelj je prije pokretanja ovršnog postupka tuženiku poslao i Obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora. Tužitelj visinu i osnovanost konkretne novčane tražbine dokazuje i vjerodostojnom ispravom u vidu prijepisa mjesečnog računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka sa specifikacijama usluga, naknada i poziva. Tuženik navedeni račun nije niti djelomično namirio, a ukoliko tvrdi suprotno, na njemu je teret dokazivanja. Nadalje, tuženik je mogao, ukoliko je bio nezadovoljan visinom računa ili kvalitetom pružene usluge, u roku od 30 dana, podnošenjem pisanog prigovora pokrenuti reklamacijski postupak. Na temelju podataka dostavljenih od  strane nadležnih službi tužitelja, proizlazi kako tuženik naprijed opisanu pravnu proceduru nije iskoristio. Kako tuženi pisane prigovora na utužene račune nije podnosio, dosljednom primjenom odredbe čl. 50 ZEK-a ima se smatrati da se isti s iznosima navedenih računa i suglasio. Tuženik je, dakle, prekludiran u ovoj fazi postupka iznositi prigovore koji se tiču visine spornih računa, budući da je svojom krivnjom propustio pravodobno prigovoriti računima u rokovima propisanim citiranim odredbama.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 17. prosinca 2018. iz kojeg je vidljivo da je naveden dug tuženika u iznosu od 3.303,36 kn (str. 3 spisa). Sud je izvršio uvid i u prigovor tuženika od 13. siječnja 2019. iz kojeg je vidljivo da je tuženik isti uputio tužitelju jer je nezadovoljan kvalitetom usluga tužitelja i jer se nije mogao koristiti internetom niti je imao telefonsku uslugu i da je nekoliko puta zbog toga zvao tužitelja koji nije ništa poduzeo da bi popravio kvalitetu svojih usluga (str. 7 do 8 spisa). Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra je vidljivo da je pravni slijednik V. sada A.H. (str. 18 spisa). Uvidom u preslik zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa je vidljivo da je isti podnio M. M. V.-u  5. srpnja 2018. (str. 19 spisa) i uvidom u preslik Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu je vidljivo da je M. M. kod Vip-a kupio smart Tv za iznos od 120,00 kn mjesečno na 24 rate od 5. srpnja 2018. do 16. srpnja 2020. (str. 21 spisa). Tužitelj je dostavio sudu i Opće uvjete tužitelja A. iz kojih je vidljivo da isti vrijede od 1. listopada 2018. (str. 23 do 25 spisa). Uvidom u evidenciju tužitelja je vidljivo da je datum raskida ugovorne obveze bio 19. studenog 2018. (str. 26 spisa). Uvidom u preslik računa je vidljivo da isti glasi na iznos od 3.303,36 kn, da se iznos od 2.400,00 kn odnosi na otplatu uređaja na rate (str. 27 spisa) i iznos od 816,26 kn je naknada štete za prijevremeni raskid ugovora, a iznos od 87,10 kn se odnosi na dug po računu bog mjesečne naknade (str. 27 spisa). Na računu nije navedeno da tuženik ima pravo prigovora na isti i kome može podnijeti prigovor. Uvidom u karticu korisnika je vidljivo da je naveden ukupan dug na ime tuženika u iznosu od 3.303,36 kn (str. 28 spisa). 

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

7. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

-          dug tuženika ukupno iznosi 3.303,36 kn prema tužitelju

-          nije sporan iznos duga u od 2.400,00 kn na ime otplate televizora,

-          a iznos od 87,10 kn se odnosi na dug po računu radi mjesečne naknade za studeni 2018.

7.1. U svezi navedenog sud je  odlučio kao pod točkom I. izreke presude na  temelju čl. 65. u svezi čl. 9. Zakona  obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje – ZOO-a) tuženik je u obvezi isplatiti  dug tužitelju u iznosu od 2.400,00 kn na ime otplate televizora, i  iznos od 87,10 kn se odnosi na dug po računu radi mjesečne naknade što ukupno iznosi  2.487,10 kn   i sud je i u s vezi navedenog na temelju čl. 451.st.3. Zakona  o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje – ZPP-a) i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u tom dijelu.

7.2. Zatezna kamata teče od prvog slijedeće dana od dana dospijeća računa, 18. prosinca 2018. broj 0000794549122018  kako je to i navedeno u izreci presude pod točk. I. na temelju čl. 29.st.2. ZOO-a.

8. Tijekom postupka je bilo sporno je li tuženik u obvezi platiti iznos od 816,26 kn   radi naknade štete za prijevremeni raskid ugovora  jer tuženik smatra da nije u obvezi platiti, a tužitelj se tome protivi i smatra da je tuženik u obvezi platiti i taj dio duga.

8.1. Na temelju čl. 41. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17) prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom, dok je st. 3. istog članka propisano da operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti pretplatničke ugovore na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga, u skladu s odredbama čl. 42. i 42.a istog Zakona, a svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor temeljem objavljenih općih uvjeta poslovanja iz čl. 42. i cjenika usluga iz čl. 42.a. istog Zakona. Odredbom čl. 14. Općih uvjeta poslovanja A.H.  d.o.o. je propisano da u slučaju da pretplatnik jednostrano raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora ili ako ugovor tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od stane A.H.  d.o.o. krivnjom pretplatnika, pretplatnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

8.2.Nesporno je i da je između stranaka sklopljen pretplatnički ugovor koji predstavlja potrošački ugovor jer je sklopljen između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe, potrošača, na isti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14. i 110/15.,14/19 – dalje: ZZP).

8.3.Odredbu iz Općih uvjeta tužitelja o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid nesporno formulirao tužitelj-teleoperater, dok je tuženik potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa prihvatio uvjete ugovora i izabrane tarife te tako i ovu odredbu. Međutim, o predmetnim odredbama, pa tako i o spornoj odredbi iz čl. 14. Općih uvjeta poslovanja se nije pregovaralo između stranaka, pa je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što mu je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora ispuniti u cijelosti svoju obvezu u odnosu na mjesečne naknade za izabranu tarifu, dok druga strana više svoju obvezu neće ispunjavati. U svezi navedenog odredba čl.14. Općih uvjeta je ništetna u smislu odredbi čl. 49. st. 1. i 2. ZZP, s obzirom da citirani zakon predstavlja lex specialis, u odnosu na čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Odredbom čl. 49. st. 1. ZZP propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom st. 2. određeno je da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a o čemu je u konkretnoj pravnoj stvari riječ. Tu je riječ o oborivoj predmnijevi jednostrano formulirane klauzule, kojom se štiti položaj slabije ugovorne strane, odnosno potrošača. Iz tog razloga teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo je na trgovcu. Na temelju čl. 327. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

8.3. U svezi navedenog tužitelj nije dokazao da bi mu šteta nastala u visini ugovorenih mjesečnih naknada do isteka ugovorenog trajanja ugovornog odnosa, te tužbeni zahtjev, u dijelu koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora, nije osnovan i sud je i odlučio kao pod točk. II. izreke presude i odbio tužitelja u dijelu zahtjeva koji traži isplatu iznosa od 816,26 kn jer isti nesporno nije osnovan i sud je u tom dijelu i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju čl. 451.st.3. ZPP-a

9. Na temelju čl. 154.st.2. ZPP tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka prema uspjehu u sporu tužitelja.

9.1. Tužitelj je potraživao isplatu iznosa od 3.303,36 kn dosuđen je iznos od 2.487,10 kn   dakle tužitelj je uspio u postupku sa 75%.

9.2. Tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka u iznosu od 500,00 kn za trošak sastava obrazloženog podneska od 26. veljače 2020. (tbr. 8.t.1. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; NN  142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; dalje - OT). Priznat je i trošak zastupanja na ročištu 18. ožujka 2021. u iznosu od 500,00 kn (tbr. 9.t.1. OT), što ukupno iznosi 1.000,00 kn.

9.3. Tužitelj potražuje naknadu ovršnog postupka u iznosu od ukupno 912,50 kn, dakle tužitelj potražuje naknadu nastalih troškova.

9.4.Tužitelju su priznati troškovi sastava prijedloga za ovrhu  u iznosu  od 500,00 kn (tbr. 11.t.1. OT), trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 160,00, jer bez plaćanja iste i nije mogao pokrenuti postupak i trošak dostave u iznosu od 30,00 kn, što ukupno iznosi 690,00 kn.

9.5.Ukupno su tužitelju priznati troškovi postupka u iznosu od 1.690,00 kn.

9.6.Tužitelj je uspio u postupku 75% te mu je priznat trošak u iznosu od 1.267,50 kn, pripadajući porez iznosi 316,87 kn (tbr. 42 OT), pristojba na presudu iznosi 200,00 kn. Ukupno su tužitelju priznati troškovi u iznosu od  1.784,37 kn kako je to i navedeno pod točk. III. izreke presude.

9.7. Zatezna kamata na troškove postupka teče od 20. travnja 2021. kao dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 29.st.2. ZOO-a.

9.8.Tužitelju nije priznat trošak PDV-a na u iznosu od 7,50 kn na troškove dostave jer tužitelj nesporno nije u obvezi platiti PDV na dostavu pa ga neosnovano i potražuje od tuženika i nije priznat materijalni trošak u iznosu od 50,00 kn u ovršnom postupku i materijalni trošak u iznosu od 50,00 kn u parničnom postupku jer tužitelj nije dostavio sudu dokaz da je isti zaista i nastao u tom iznosu i na što se odnosi. U svezi navedenog sud je odlučio kao pod točkom IV. izreke presude i odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 107,50 kn.

 

 

Slavonski Brod, 20. travnja 2021.

 

Sudac

Marina Vučetić

 

 

 

 

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.