- 1 -              Kzz 25/2020-3

Broj: Kzz 25/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika S. T., zbog prekršaja iz članka 196. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19. – dalje ZOSPC) odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 16. listopada 2020. broj ZPP-DO-50/2020., podnesenim protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru od 8. srpnja 2020. broj Pp P-848/2020., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 16. listopada 2020. broj ZPP-DO-50/2020.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 8. srpnja 2020. broj Pp P-848/2020., povodom prigovora okrivljenika S. T. podnesenog protiv obveznog prekršajnog naloga broj 511-02-10/05-4-221-1/2020 izdanog 2. ožujka 2020. od strane Postaje prometne policije B., PU bjelovarsko-moslavačke zbog prekršaja iz članka 196. stavka 7. ZOSPC, okrivljenik je, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13. i 157/13. - dalje: PZ), oslobođen od optužbe.

2. Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv ove pravomoćne presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. PZ u svezi s člankom 88. stavkom 2. PZ i člankom 165. stavkom 3. PZ, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 220. stavka 2. PZ u svezi s člankom 513. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), donese presudu da je zahtjev osnovan i utvrdi da je citiranom pravomoćnom presudom i sudskim postupkom koji je prethodio u korist okrivljenika S. T. povrijeđen zakon u odredbi članka 195. stavka 2. PZ u svezi s člankom 88. stavkom 2. PZ i člankom 165. stavkom 3. PZ.

4.1. Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

4.2. Nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je citiranom pravomoćnom presudom i sudskim postupkom koji joj je prethodio povrijeđen PZ u odredbi članka 88. stavka 2. PZ, kojom odredbom je propisano da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, kao i u odredbi članka 165. stavka 3. PZ koja propisuje dužnost suca da se brine o svestranom raspravljanju o predmetu.

4.3. Obrazlažući presudu kojom je okrivljenik S. T. u nedostatku dokaza oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 196. stavka 7. ZOSPC, sud je zaključio da, u situaciji kada okrivljenik poriče počinjenje prekršaja, "nema sigurnih dokaza da se na strani navedenog vozača radilo o izvršenju ove protupravne radnje" jer da policijski službenik I. P., koji je ispitan u svojstvu svjedoka i koji je zaustavio vozilo kojim je upravljao okrivljenik, nije neposrednim opažanjem utvrdio da bi okrivljenik za vrijeme vožnje uporabom ruke koristio mobilni uređaj, već da je okrivljenik zaustavljen po dojavi načelnika prometne policije koji se nalazio u njegovoj blizini, a da se "navedeni prekršaj sudionika u prometu utvrđuje isključivo neposrednim opažanjem od strane službene osobe koja vrši kontrolu prometa" i da je "bilo kakvo dojavljivanje nepropisne vožnje od strane sudionika u prometu neprihvatljivo".

4.4. Dakle, sud je, suprotno navodima iz zahtjeva, slobodno ocijenio dokaze na koje se u presudi očitovao i izrazio jasan i nedvosmislen stav o tome da dojavljivanje jednog policijskog službenika drugom policijskom službeniku, koji je u konačnici i zaustavio vozača, ali nije utvrdio prekršaj neposrednim opažanjem, nema takvu dokaznu snagu da bi se, u okolnostima kad okrivljenik prekršaj poriče, na temelju toga dokaza mogao izvesti nedvojben zaključak o počinjenom prekršaju. Stoga se u konkretnom slučaju sud nije rukovodio "formalnim dokaznim načelom", kako to pogrešno zaključuje državni odvjetnik, već je izrazio svoj stav o dokaznoj snazi pojedinog dokaza, a što je u skladu s odredbom članka 88. stavka 2. PZ.

4.5. Sud nije povrijedio ni odredbu članka 165. stavka 3. PZ jer je, u konkretnom slučaju, vodeći računa o tome da je pobijanoj presudi prethodio žurni prekršajni postupak, predmet svestrano raspravio u okviru predmeta raspravljanja i predloženih dokaza.

4.6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 512. ZKP/08.

Zagreb, 20. travnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.