- 1 -              Rev-x 750/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 750/2017-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. Z., OIB: …, (ranije A. K. d.o.o. D. Z., G.), kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. M. M. P., S. I. Z., protiv I-tuženika A. P., S. I. Z., i II-tuženika V. P. d.o.o. S. I. Z., koje ovoje zastupa punomoćnica I. D., odvjetnica u S. I. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9377/11-2 od 22. svibnja 2012., kojom je u odnosu na I-tuženika A. P. preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-592/09-61 od 9. svibnja 2011., u sjednici dana 20. travnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9377/11-2 od 22. svibnja 2012. kojom je u odnosu na I-tuženika A. P. preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-592/09-61 od 9. svibnja 2011. i odbijen tužbeni zahtjev, i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini presudom poslovni broj P-592/09-61 od 9. svibnja 2011. naložio je tuženicima A. P. i „V. P.“ d.o.o. solidarno isplatiti tužitelju A. K. d.o.o. iznos od 322.492,81 kunu sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 9. svibnja 2011. do isplate po stopama navedenim u presudi, te naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 81.234,40 kuna (toč, I. izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen za zatezne kamate na iznos od 322.492,81 kunu za razdoblje od 13. srpnja 2004. do 8. svibnja 2011. (toč. II. izreke), te za iznos od 10 lipa (IV. izreke, pravilno toč. III).

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-9377/11-2 od 22. svibnja 2012. preinačio je prvostupanjsku presudu u odnosu na I-tuženika i u odnosu na njega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

 

2.1. Drugostupanjskim rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke u odnosu na II-tuženika i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč, I. izreke). Odlučeno je da se o troškovima postupka odluči u konačnoj odluci (toč. II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude je tužitelj podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, te zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika A. P., a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik A. P. nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

 

8. Pobijana presuda je donesena u sporu iz usmenog ugovora o izradi i montaži aluminijske bravarije na prizemlju, prvom i drugom katu te kupoli krova i ugradnji stakla na cijelom objektu V. P., a predmet spora je isplata preostalog dijela naknade za radove ugovorene 13. rujna 1998. i naknade za naknadno usmeno ugovorene radove.

 

9. Među strankama je bila sporna vrsta i količina izvedenih radova, te prestanak dijela potraživanja kompenzacijom, a u odnosu na I-tuženika je bila sporna i pasivna legitimacija.

 

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika na temelju utvrđenja da je I-tuženik osobno kao vlasnik trgovačkog društva V. P., i po ovlaštenju direktora društva Đ. P., kao naručitelj radova, pregovarao s direktorom tužitelja A. Š. o sklapanju ugovora o djelu; da su pregovori okončani na način da su direktor tužitelja A. Š. i A. P., kao naručitelj, dana 13. rujna 1998. sklopili ugovor o djelu, tj. ugovor o postavi „alu bravarije“ i stakla na objektu tuženika „V. P.“ i to „alu bravarije“ prizemlja, prvog i drugog kata, kupole krova i „alu bravarije“ potkrovlja uz ugovorenu naknadu u iznosu od 65.000 DEM“; da su stranke tijekom izvođenja radova usmeno ugovorile i dodatne poslove na lokalima u prizemlju objekta, a tijekom izvođenja radova vršene su izmjene pojedinih prozora; da stranke nisu sklopile pisani ugovor o izvođenju radova s detaljnim podacima o vrsti, količini i cijeni radova; da su radovi izvedeni i završeni sukladno pravilima struke; da stranke nisu izvršile primopredaju radova, a tuženici nisu prigovarali kvaliteti radova; da prema nalazu i mišljenju vještaka cijena izvedenih radova iznosi ukupno ( s PDV-om) 451.992,81 kunu; da je cijena djelomično plaćena kao avans, a djelomično naknadno; da tuženici nisu dokazali da bi platili ostatak naknade niti da bi tražbina prestala kompenzacijom, pa je preostalo potraživanje tužitelja u iznosu od 322.498,81 kunu.

 

10.1. Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika pozivom na odredbu čl. 600. i 623. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05), te je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju 322.492,81 kunu sa zateznim kamatama.

 

11. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbe oba tuženika, te je u odnosu na II-tuženika ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je u odnosu na I-tuženika preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP.

 

11.1. Iz obrazloženja presude suda drugog stupnja proizlazi da je taj sud prihvatio žalbene navode I-tuženika o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava pri odbijanju njegovog prigovora nedostatka pasivne legitimacije, ocijenivši da I-tuženik nije pasivno legitimiran. U obrazloženju je navedeno: „Prema ocjeni ovoga suda iz stanja spisa proizlazi da je I-tuženik u pregovaranju i realizaciji predmetnog posla s tužiteljem postupao po nalogu II-tuženika, dakle kao njegov punomoćnik, pa se izneseni prigovor promašene pasivne legitimacije ukazuje u cijelosti osnovanim.“

 

12. Ovaj sud je utvrdio da obrazloženje drugostupanjske presude proturječi samo sebi jer je sud preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP, kojom je propisano da će drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, iako iz sadržaju obrazloženja slijedi da je drugostupanjski sud odluku o preinačenju donio na temelji činjenica koje je sam utvrdio različito od prvostupanjskog suda. U obrazloženju je naime navedeno da je taj sud ocjenom stanja spisa utvrdio „da je I-tuženik u pregovaranju i realizaciji predmetnog posla s tužiteljem postupao po nalogu II-tuženika…“, iz čega slijedi da je sud našao kako su odlučne činjenice pogrešno utvrđene, pa je postupio po odredbi čl. 373.a. st. 1. toč. 2. ZPP i sam utvrdio odlučne činjenice drugačije od prvostupanjskog suda.

 

13. Drugostupanjsku presudu nije moguće ispitati jer obrazloženje ne sadrži razloge o činjenicama odlučnim za odluku o prigovoru promašene pasivne legitimacije I-tuženika. Iz obrazloženja nije jasno koje je od spornih odlučnih činjenica sud utvrdio, a obrazloženje se svelo na tvrdnju da „Prema ocjeni ovoga suda iz stanja spisa proizlazi da je I-tuženik u pregovaranju i realizaciji predmetnog posla s tužiteljem postupao po nalogu II-tuženika, dakle kao njegov punomoćnik, pa se izneseni prigovor promašene pasivne legitimacije ukazuje u cijelosti osnovanim…“. Potom slijedi zaključak da I-tuženik „nije postupao u svoje ime i za svoj račun“. Ovakvo utvrđenje je u suprotnosti sa sadržajem „Potvrde“ od 13. rujna 1998. (list 20. spisa), potpisane od strane I-tuženika i direktora II-tuženika (list 19. spisa), u kojoj je navedeno „Dana 13. 09. 98. ugovorena je izvedba alu bravarije i stakla za naručioca P. A. …“. Istinitost Potvrde su oba tuženika potvrdila u zajedničkom odgovoru na tužbu (list 19. spisa), a I-tuženik je u prigovoru promašene pasivne legitimacije (list 77. spisa) naveo da je on vlasnik poslovnih udjela II-tuženika, ali da nije direktor II-tuženika niti zastupnik po bilo kojoj osnovi. S druge strane u obrazloženju presude nisu navedeni dokazi iz kojih je sud utvrdio postupanje I-tužitelja po navodnoj punomoći II-tuženika u situaciji kad I-tuženik nije čak ni tvrdio da bi u pregovaranju i realizaciji predmetnog posla postupao po nalogu II-tuženika kao njegov punomoćnik.

 

14. S obzirom na iznesene kontradiktornosti presudu nije moguće ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

15. Stoga je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak po odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 20. travnja 2021.