1              Poslovni broj: I Kž-35/2021-5

Poslovni broj: I Kž-35/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj K-18/2020. od 9. veljače 2021., u sjednici održanoj 20. travnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Dubrovniku, na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženi S. B. oslobođen je optužbe da bi na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

 

2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

3. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 1. i 2. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

4. Odgovor na žalbu podnio je branitelj optuženika s prijedlogom da se žalba državnog odvjetništva odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

7. Ispitujući presudu u onom djelu koji se pobija žalbom, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., tj. postoji li povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9.-11. i članka 468. stavak 2. ZKP/08. te je li rasprava provedena suprotno odredbama zakona i održana u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja, te je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena niti jedna navedena povreda bilo formalne ili materijalne naravi.

 

8. No, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi u žalbi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Tako u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik žalbom prvenstveno dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda kako optuženik nije imao namjeru nanijeti štetu društvu N. N. d.o.o., kao i to da tom oštećeniku nije počinjena šteta. Žalbom se, nadalje tvrdi kako je takav zaključak prvostupanjskog suda pogrešno izveden iz činjenice da je optuženik po zanimanju ing. elektrotehnike, te da se kao direktor trudio i radio na održavanju tvrtke i njene imovine, održavajući likvidnost društva, te da je pri donošenju bitnih odluka za društvo koristio usluge koje mu je pružalo Odvjetničko društvo Ć., M., Ž. Š. d.o.o. iz Z., a kojima je vjerovao, poglavito po pitanju odluka o pravnim pitanjima ili poslovima, pa da je zbog toga prvostupanjski sud na temelju istog izveo pogrešan zaključak kako je optuženik tvrtku vodio u maniri dobrog domaćina ili dobrog gospodarstvenika.

 

9. Nasuprot tome, žalitelj smatra da je šteta nastupila i da je nastala umanjenjem imovine oštećenika i to optuženikovim nepodnošenjem prigovora na rješenje o ovrsi za potraživanja Odvjetničkog društva Ć., M., Ž. Š. d.o.o. iz Z. koja su nesumnjivo nastala prije predstečajne nagodbe, a za koje potraživanje, sukladno odredbi članka 81. stavak 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, nije bilo dopušteno pokretanje ovršnog postupka protiv društva N. N. d.o.o. radi utvrđivanja i ostvarivanja tražbine koja je nastupila prije otvaranja predstečajne nagodbe. Osim toga, žalitelj smatra kako je prvostupanjski sud posve nekritički analizirao provedene dokaze, a na nebitnim činjenicama utvrđivao da ne postoje dokazi kako je optuženi počinio terećeno kazneno djelo, te da je pri tome olako poklonio vjeru obrani optuženika i iskazu svjedoka D. M. kako je dogovoreno da će društvo N. N. platiti odvjetničke usluge nakon provedene uknjižbe kuće u D., tj. nakon dovršetka predstečajne nagodbe, iako su njihovi iskazi u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama, a naročito sa činjenicama da su odvjetničke usluge poduzete i nastale u 2012., 2013. i 2014., te dospjele prije otvaranja predstečajnog postupka, a ipak nisu prijavljene u tom predstečajnom postupku.

 

10. Ovaj Visoki kazneni sud, kao drugostupanjski sud, nalazi da je u pravu žalitelj u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zaključaka koje je u pobijanoj presudi iznio sud prvog stupnja. Naime, razmatrajući žalbene prigovore državnog odvjetnika, doista je upitan zaključak prvostupanjskog suda o tome kada je dospjelo potraživanje Odvjetničkog društva Ć., M., Ž. Š. d.o.o. iz Z. Prvostupanjski sud nedvojbeno utvrđuje kako su radnje koje je odvjetničko društvo poduzimalo za račun oštećenika bile tijekom 2012., 2013. i 20. ožujka 2014. (dakle prije predstečajne nagodbe), ali unatoč tome, pogrešno zaključuje da je potraživanje dospjelo tek ispostavljanjem računa broj 109/1/1 od 17. lipnja 2015., iako je i zastupanje u zemljišnoknjižnom postupku i zastupanje u poreznom postupku dovršeno još 2013.

 

11. Stoga je prvostupanjski sud trebao vrijeme izvršenih odvjetničkih usluga dovesti u vezu ponajprije sa člankom 72. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prema kojem nedospjele tražbine vjerovnika dospijevaju otvaranjem postupka predstečajne nagodbe radi ponovnog ugovaranja rokova i načina njihova plaćanja, a u skladu s planom financijskog restrukturiranja, a potom je trebao s više pažnje razmotriti da li može bezrezervno prihvatiti obranu optuženika i svjedoka M. u pogledu dospijeća plaćanja izvršenih odvjetničkih usluga.

 

12. No i mimo toga, te kako je za sada pogrešan zaključak prvostupanjskog suda za već ranije spomenuti izloženi stav u pogledu vremena nastanka tražbine vjerovnika Odvjetničkog društva Ć., M., Ž. Š. d.o.o. iz Z., prvostupanjski sud nadalje nije iznio niti dostatne razloge zbog kojih drži da je u konkretnoj situaciji isključeno postupanje optuženika u vođenju poslova društva s pozornošću savjesnog i urednog gospodarstvenika u zaštiti imovinskih interesa oštećenika.

 

13. Tako, prvostupanjski sud kao razloge za oslobađajuću presudu nalazi da se optuženik kao dugogodišnji direktor tvrtke jako trudio oko održavanja tvrtke i njene imovine, te da se "ne smije pri tom zanemariti činjenica da je okrivljenik dipl. ing. elektrotehnike, te da je pri donošenju bitnih odluka za društvo u kome je odgovorna osoba, koristio usluge koje mu je pružao odvjetnik D. M. i njegovo odvjetničko društvo ….. odvjetnik M. kao školovan i plaćen za savjetovanje u tom kritičnom momentu posla ili poslovanja tvrtke, savjetuje okrivljenika da bi svako daljnje opiranje ili prigovaranje rješenju o ovrsi moglo prouzročiti daljnje financijske tegobe društvu, a što je i sam mislio….pa se uz ovakovo ponašanje optuženika ne može utvrditi njegovo postupanje sa namjerom…."

 

14. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da zanimanje optuženika (ing. elektrotehnike) i ponašanje u tvrtki, ni u kojem slučaju ne mogu biti oni važni razlozi i one bitne činjenice na temelju kojih je sud došao do zaključka kako nema dokaza za inkriminirano ponašanje. Pri tome, valja naglasiti kako su konkretnim opisom djela u optužnici navedene sve činjenice koje određuju bitne elemente kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Prvostupanjski sud je doista bio dužan obrazložiti da li nalazi dokazanim da su ti bitni elementi kaznenog djela i dokazani ili nisu, a ne samo paušalno navesti kako kod optuženika nije utvrdio namjeru "jer je on ing. elektrotehnike kojem je bila potrebna stručna pravna pomoć koju je dobio od odvjetnika i koji mu je savjetovao da bi svako daljnje opiranje ili prigovaranje rješenju o ovrsi moglo prouzročiti daljnje financijske tegobe društvu", a što nije niti kritički ocijenjeno, a niti analizirano u odnosu na neprijepornu činjenicu da je ta ovrha podnesena upravo od strane tog odvjetnika i to protivno članku 81. stavak 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a kako je to već navedeno pod točkom 9. ovog rješenja.

 

15. Nadalje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud propustio osvrnuti se na dokaze koje je proveo u prvostupanjskom postupku, a između ostalog i u dokaz broj 7. - ugovor o poravnanju između tvrtki N. N. d.o.o. i I. d.o.o. D. (list spisa 41-42), a posebno na članak 1. i 2. istog u kojem je navedeno da su u poravnanje uključeni i troškovi ovršnog postupka u iznosu od 64.625,00 kuna, kao i na sastav tih troškova od strane odvjetnika M. na iznos od 46.640,00 kuna, te PDV-e od 11.660,00 kuna (ukupno 58.300,00 kuna – list 37), a koji trošak je ponovno zatražen u istom iznosu u računu broj 109/1/1 kao dokazu koji je proveden (list spisa 149-150) i koji je podnesen kao vjerodostojna isprava za novu ovrhu. Stoga je neophodno i bitno ispitati optuženika na te okolnosti, kao i svjedoka M., te utvrditi da li je optuženik kao direktor društva, koji je potpisao to poravnanje, bio svjestan i znao u vrijeme kada je ponovna ovrha pokrenuta da je predstečajni postupak dovršen predstečajnom nagodbom, a potom ocijeniti da li su te činjenice podrazumijevale i podnošenje prigovora na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovr-483/15. javnog bilježnika od 13. studenog 2015. na iznos od 257.915,63 kuna uvećano za zatezne kamate i koje ukupno potraživanje nije prijavljeno u predstečajnom postupku, kao i osvrnuti se na to da je dio iz tog iznosa već bio obuhvaćen istim poravnanjem koje je potpisao sam optuženik, vodeći računa i o tome da dužnost direktora podrazumijeva vođenje društva sa pozornošću savjesnog i urednog gospodarstvenika u zaštiti imovinskih interesa oštećenika.

 

16. Naime, analizirajući provedene dokaze, prvostupanjski sud sumarno zaključuje kako je tražbina Odvjetničkog društva Ć., M., Ž. Š. d.o.o. iz Z. nastala nakon pravomoćnog dovršetka postupka predstečajne nagodbe, podnošenjem računa broj 109/1/1 od 17. lipnja 2015. za odvjetničke usluge izvršene tijekom 2012., 2013. i 20. ožujka 2014., pa da stoga nije postojala obveza optuženika, kao direktora trgovačkog društva N. N. d.o.o. iz D., da podnese prigovor na rješenje o ovrsi kojim se određuje prisilna naplata računa Odvjetničkog društva Ć., M., Ž. Š. d.o.o. iz Z., tim više što je odvjetničko društvo odvjetničke usluge izvršilo, pa oštećeniku nije nastala nikakva šteta, a niti je optuženiku bila namjera nanijeti štetu društvu N. N. jer se on jako trudio zaštititi interese i imovinu društva. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda za sada je preuranjen, a u odnosu na sve prethodno opisane propuste u analizi provedenih dokaza i bez kritičke ocjene obrane optuženika.

 

17. Dakle, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke te izvesti sve već izvedene, a po potrebi i druge dokaze, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će onda i valjano obrazložiti, pred posve izmijenjenim vijećem.

 

18. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku i to, na temelju članka 484. stavak 1. ZKP/08., pred potpuno izmijenjenim vijećem, na način kako je navedeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 20. travnja 2021.