- 1 -              Rev 136/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 136/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., K., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R., protiv tuženika H. c. d.o.o., Z., Ispostava R., OIB:..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-218/2015-3 od 7. listopada 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2365/10 od 8. travnja 2014., u sjednici održanoj 20. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-218/2015-3 od 7. listopada 2016. i sudi:

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda  u Rijeci broj P-2365/10 od 8. travnja 2014. u dijelu u toč. I. izreke.

 

              II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 10.092,89 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka (st. I. izreke), te je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 580,61 EUR (st. II. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.715,00 kn.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) reviziju je podnio tužitelj zbog pitanja za kojeg smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati uz naknadu troškova postupka.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava dopuštenost revizije i predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu.

 

5. Revizija tužitelja je dopuštena i osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima kojima ne može podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na naknadu štete koju je pretrpio na svom vozilu 30. kolovoza 2010. na način da je na državnoj cesti 8, na dijelu dionice kod S. došlo do prometne nezgode na način da je grupa srna udarila u motocikl KTM-990 reg. oznake ...

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno je:

 

              - da tuženik gospodari prometnicom na kojoj je došlo do prometne nezgode;

              - da u trenutku nezgode nije bio organiziran skupni lov;

              - da je na cesti bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“;

              - da se tužitelj vozilom kretao brzinom prilagođenom uvjetima na cesti;

              - da je tužitelju uslijed oštećenja na vozilu i opremi nastala šteta u iznosu od 10.092,89 EUR.

 

9. Na tako utvrđeno stanje prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05 i 75/09 - u daljnjem tekstu: ZL), koja je bila na snazi u vrijeme štetnog događaja, prihvatio tužbeni zahtjev. Pritom prvostupanjski sud izražava i shvaćanje da je tuženik, koji odgovara po načelu presumirane krivnje, propustio ograditi cestom, stoga da je odgovoran za nastalu štetu.

 

10. Drugostupanjski sud, ocijenivši pogrešnim shvaćanje prvostupanjskog suda o obvezi tuženika da postavlja zaštitnu ogradu, jer da s obzirom na kategoriju ceste na kojoj je došlo do nezgode, takva obveza nije postojala, tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim.

 

11. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj naznačuje pitanja:

 

              „I. Kojim se konkretnim postupcima vezano za čl. 86 st. 3 Zakona o lovstvu (NN 140/05 i 75/09) , koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja, nadležne uprave za ceste ekskulpiraju od odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti?

 

              II. Da li se nadležne uprave za gospodarenje cestama, koje su temeljem čl. 86 st. 3 Zakona o lovstvu (NN 140/05 i 75/09) , koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja, i sukladno načelu presumirane krivnje odgovarale za štetu nastale naletom divljači na vozila na cesti oslobađaju od iste odgovornosti postavljanjem prometnog znaka "divljač na cesti", te ukoliko se oslobađaju na kojoj udaljenosti od mjesta naleta mora biti postavljen isti znak "opasnost od divljači"?"

 

12. Obrazlažući važnost naznačenih pitanja ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova.

 

13. S obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, po ocjeni ovog suda naznačena pitanja važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

14. Izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu od 29. lipnja 2009. („Narodne novine“, broj 75/09), člankom 37., izmijenjen je čl. 86., koji nakon izmjene glasi:

 

(1) Osoba koja nanese štetu divljači u lovištu bespravnim lovom ili na drugi način obvezatna je nadoknaditi štetu.

 

(2) Naknada štete iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se u postupku pred redovnim sudom prema mjestu nastanka štete, ako se u roku od mjesec dana od dana nastale štete ne postigne sporazum o visini naknade sa štetnikom i ako naknada u tom roku ne bude isplaćena.

 

(3) Odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala. Iznimno od ove odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova.

 

(4) Odštetni cjenik za štete na divljači te mjerila i kriterije za naknadu štete na divljači i lovištu donosi Ministarstvo.

 

15. Dakle, novelirana odredba čl. 86. st. 3. ZL, koja je vrijedila u vrijeme štetnog događaja, prvenstveno propisuje opće pravilo da za nastalu štetu od divljači na prometnici odgovara pravna osoba koja gospodari prometnicom. Od tog općeg pravila, propisani su izuzeci, i to prvi, da za štetu na vozilu odgovara vozač ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno, drugi izuzetak, da za štetu odgovara ovlaštenik prava lova, ako je ista nastala vršenjem skupnog lova. Za zaključiti je da, ako nema gore navedenih izuzetaka, za štetu odgovara pravna osoba koja gospodari prometnicom, što jasno proizlazi iz dikcije odredbe.

 

Ova odredba je jasna, nedvosmislena, i nedvojbeno propisuje da za štetu na vozilu nastalu uslijed naleta divljači na javnoj cesti, odgovara pravna osoba koja upravlja prometnicom, ako je vozač prilagodio kretanje uvjetima na cesti, i ako šteta nije uvjetovana skupnim lovom. Tu odredbu treba primijeniti neovisno o tome što je kasnije, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj 153/09) navedena odredba prestala važiti.

 

Također, neovisno o svojim pravnotehničkim nedostacima ona propisuje tko je u ovakvoj situaciji stekao subjektivno pravo, i kao takva se ne može izuzeti iz primjene na način kako je to učinio sud drugog stupnja.

 

16. S obzirom  na navedeno, pravilan je pravni zaključak suda prvog stupnja, doduše ne iz razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi, da je u ovom slučaju tuženik odgovoran za štetu tužitelju, pa je primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo presudu suda drugog stupnja preinačiti i odbiti žalba tuženika kao neosnovanu.

 

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s odredbama čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP.

 

 

Zagreb, 20. travnja 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.