- 1 -              Rev 272/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 272/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz V., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. o. d.o.o., iz V., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-366/2019-2 od 6. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-54/2018 od 27. lipnja 2019., u sjednici održanoj 20. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Odbija se revizija kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 3. svibnja 2018. kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu i da radni odnos tužitelju nije prestao te zahtjev za vraćanje tužitelja na radno mjesto iz ugovora o radu kao i naknadu parničnog troška (točka I. izreke). Tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda, a podredno nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik u odgovor na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7.1. Suprotno revizijskim navodima, izreka pobijane presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni i nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

 

7.2. Nisu počinjene ni bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. i  5. ZPP-a na koje se ukazuje sadržajem revizije, jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja te, suprotno tvrdnji revidenta, nije utvrdio činjenično stanje drugačije od prvostupanjskog suda, a niti je drugostupanjska presuda donesena pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. svibnja 2018. te vraćanje tužitelja na  posao.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2013., na radnom mjestu poslovođa građevinske grupe,

 

- da je tuženik 3. svibnja 2018. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu u kojoj se navodi da je tužitelj 2. svibnja 2018. sudjelovao u nezakonitom štrajku, da je poslodavac odmah po započinjanju štrajka pozvao radnika da ne sudjeluje u nezakonitom štrajku i da nastavi sa svojim radnim obvezama, što da je isti odbio te je nastavio sudjelovati u štrajku i najavio nastavak sudjelovanja u štrajku i sljedećega dana, odnosno 3. svibnja 2018. te da se 3. svibnja 2018. uopće nije pojavio na radnom mjestu, a da je poslodavcu bio nedostupan i nije odgovarao na telefonske pozive,

 

-da je postojalo određeno nezadovoljstvo među radnicima te da je svim radnicima, pa i tužitelju, bilo omogućeno pojedinačno razgovarati s direktorom, ali da su radnici to odbijali, jer su željeli s direktorom razgovarati svi zajedno,

 

-da se tužitelj 2. svibnja 2018. oglušio na nalog neposredno nadređenog, te da se toga dana skupina od 10-ak radnika tuženika, među kojima je bio i tužitelj, obratila liječnici opće medicine jer da se nisu dobro osjećali, a da ih je liječnica uputila na specijalistički pregled psihijatru koji je tužitelj obavio 3. svibnja 2018.,

 

-da tužitelj nije javio nadređenima da 2. i 3. svibnja 2018. neće biti na poslu odnosno da se  2. svibnja 2018. neće vratiti na posao te da u navedene dane nije na bilo koji način upoznao poslodavca zbog čega ne može obavljati svoje radne zadatke odnosno doći na posao,

 

-da iz liječničke dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelj 2. ili 3. svibnja 2018. bolovao od bilo kakve bolesti, niti da je tih dana bio na bolovanju,

 

-da iz iskaza liječnice opće medicine proizlazi da se tužitelju, ni drugim radnicima, nije moglo otvoriti bolovanje, niti je bilo indikacija za hospitalizaciju, 

 

-da je tužitelj bez opravdanog razloga 2. i 3. svibnja 2018. odbio izvršavati obveze preuzete ugovorom o radu.

 

10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu uz obrazloženje:

 

-da je tužitelj dva radna dana bez opravdanog razloga odbio izvršavati obveze preuzete ugovorom o radu i time počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz čl. 101. st. 2. točke 14. Pravilnika o radu koja predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu,

 

-da je tužitelj kao dugogodišnji radnik znao i morao znati da izostanak s posla može opravdati samo valjanom dokumentacijom što je u konkretnom slučaju izostalo,

 

-da je tuženik, neovisno o tome je li tužitelj sudjelovao u nezakonitom štrajku ili nije, opravdano izgubio povjerenje u tužitelja zbog neopravdanog odbijanja obavljanja posla 2. svibnja 2018., neodazivanja na pozive poslodavca i neopravdanog izostanka s rada 3. svibnja 2018.

 

11. Tužitelj u reviziji navodi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 116. st. 1. i čl. 119. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR) odnosno odredbe čl. 101. i 102. Pravilnika  o radu koje su usklađene s navedenim zakonskim odredbama.

 

12.1. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a  poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

12.2. Odredbom čl. 101. Pravilnika, a koja uređuje pitanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, propisano je što se smatra osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, pa se prema stavku 2. točki 14. navedenog članka takvom povredom smatra: odbijanje izvršavanja poslova, odnosno radnih zadataka, ako za to ne postoji opravdan razlog.

 

12.3. Tuženik kao poslodavac je ovlašten izvanredno otkazati ugovor o radu tužitelju kao radniku ako se njegovo konkretno postupanje, a koje mu poslodavac stavlja na teret može podvesti pod jedan od razloga propisanih Pravilnikom ili Zakonom o radu, kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa.

 

13. Pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da je, neovisno o tome je li se u konkretnom slučaju radilo o štrajku (kako to smatra tuženik) ili ne, opisano ponašanje tužitelja, koji je bez opravdanog razloga odbijao obavljati poslove, imalo obilježje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa propisane čl. 101. st. 2. točkom 14. Pravilnika zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

14. Isto tako, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da, a s obzirom na sve konkretne okolnosti (da je tužitelj bio urednog psihičkog statusa i da nije bio bolestan, niti hospitaliziran, da se oglušio  na nalog neposredno nadređenog, da ni na koji način nije upoznao poslodavca zbog čega ne može obavljati radne zadatke, da su radnici odbijali pojedinačne razgovore s direktorom), nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužitelju da iznese svoju obranu (čl. 119. st. 2. ZR-a).

 

15. Slijedom svega iznesenog, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su zahtjev tužitelja odbili, ocijenivši da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju bila dopuštena.

 

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

17. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

 

Zagreb, 20. travnja 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.