- 1 -              Rev 2353/17-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2353/17-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica u G., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6469/16-2 od 20. lipnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj P-1514/2015-35 od 30. lipnja 2016., u sjednici održanoj 20. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6469/16-2 od 20. lipnja 2017. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici presudom poslovni broj P-1514/2015-35 od 30. lipnja 2016. pod točkom I. utvrdio je da je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u z.k.ul. broj: 884 k.o. K. koje se sastoje od čkbr. 1087-  oranica M. B. sa 2 jutra i 316 čhv koja je u zemljišnim knjigama upisana na ime Republike Hrvatske što je tuženik Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti zemljišno-knjižnu provedbu, pod točkom II. izreke je naložio zemljišno-knjižnom odjelu Garešnica, Općinskog suda u Bjelovaru upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime i za korist tužitelja, dok je pod točkom II. (pravilno: III.) naložio tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.425,04 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-6469/16-2 od 20. lipnja 2017. pod točkom I. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu te je pod točkom 1. izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je vlasnik nekretnina upisanih u z.k.ul. broj 884 k.o. K. koje se sastoje od čkbr. 1087-  oranica M. B. sa 2 jutra i 316 čhv koja je u zemljišnim knjigama upisana na ime tuženice Republike Hrvatske što je tuženica Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti zemljišno-knjižnu provedbu, kao i da se nalaže Zemljišno-knjižnom odjelu Garešnica, Općinskog suda u Bjelovaru upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime i za korist tužitelja R. P.. Pod točkom 2. odbio je zahtjev tužitelja kojim traži od Zemljišno-knjižnog odjela Garešnica, Općinskog suda u Bjelovaru upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime i za korist tužitelja R. P..

 

              Nadalje, pod točkom II. odbio je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.425,04 kuna.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev odnosno da ukine drugostupanjsku odluku.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

             

6. Budući da je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/2019), ovaj sud je reviziju tužitelja razmatrao kao reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću.

 

9. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

 

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je utvrdio:

 

              - da je tužitelj kupoprodajnim ugovorima sklopljenim 2007. sa E. D. (koji je pak svoj dio kupio od S.-M. B. 1998.), B. G. i N. K. kao prodavateljima njihovih dijelova čestice br. 1087- oranica M. B., a koji su upisani u posjedovni list Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar kao posjednici,

 

              - da je sporna čestica u zemljišnim knjigama od 1901. upisana kao Zemljišna zajednica sela B., od 1947. kao općenarodna imovina, od 1963. kao društveno vlasništvo u trajnom korištenju Opće poljoprivredne zadruge T. P., od 1988. kao društveno vlasništvo s pravom korištenja P. G., a od 1997. vlasništvo RH,

 

              - da su tužitelj i njegovi prednici u samostalnom i nesmetanom posjedu sporne čestice više od 40 godina do 1988. kada je rješenjem Izvršnog vijeća Skupštine općine Garešnica od 30. rujna 1988. preuzeta u društveno vlasništvo.

 

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da se tužitelj kao samostalan posjednik nalazi u poštenom posjedu nekretnine sa svojim prednicima od diobe zemljišne zajednice 1937.-1938. do 1988., dakle, u trajanju duljem od 40 godina te da je stekao pravo vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine primjenom paragrafa 1460-1477 Općeg građanskog zakonika te čl. 28. i 30. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima kao i odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje u tekstu: ZVDSP-a).

 

12. Drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu zaključivši uvidom u kupoprodajne ugovore sklopljene između tužitelja i E. D. te tužitelja i N. K. da je tužitelj znao da stječe nekretninu u vlasništvu tuženice odnosno da stječe nekretninu od nevlasnika. Nadalje, drugostupanjski sud je zaključio da iz povijesnog zemljišnoknjižnog stanja proizlazi da tužitelj nije savjesni posjednik preko svojih prednika jer predmetna nekretnina nikad nije bila privatno vlasništvo s obzirom da je od 1901. nekretnina bila zemljišna zajednica sela B., a potom u režimu društvenog vlasništva što je tužitelj mogao znati provjerom zemljišnoknjižnog stanja.

 

13. Navedena shvaćanja drugostupanjskog suda nisu pravilna.

 

14. Pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da činjenica da je u zemljišnim knjigama nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske čini tužitelja nepoštenim posjednikom.

 

14.1. Naime, činjenica da su tužitelj i njegovi prednici kao posjednici nekretnina mogli znati ili su znali za upis u zemljišnim knjigama, odnosno da su te nekretnine u tim knjigama u razdoblju njihova posjedovanja bile upisane kao vlasništvo tuženice ili njezinih prednika, ne čini samo po sebi posjed tužitelja i njegovih prednika nesavjesnim ili nepoštenim ako su tužitelj i njegovi prednici za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici (tako i u Rev-1209/16, Revx-76/14 i dr.).

 

15. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije raspravio sve relevantne činjenice, odnosno jesu li s obzirom na izneseno pravno shvaćanje, u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

16. U nastavku postupka drugostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci.

 

17. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 20. travnja 2021.