Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 397/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz K. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo ..., OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-92/2018-3 od 28. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-468/13 od 20. listopada 2017., u sjednici održanoj 20. travnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-92/2018-3 od 28. studenoga 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-468/13 od 20. listopada 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženici naloženo je tužitelju isplatiti 261.407,98 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim izrekom presude te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 32.625,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1801/2020-2 od 4. studenoga 2020. tuženici dopuštena je revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 92/2018-3 od 28. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-468/13 od 20. listopada 2017. zbog pravnog pitanja:
„Kod utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad, a da pritom nije utvrđena opća nesposobnost za rad, pripada li tužitelju naknada cjelokupne štete u vidu izgubljene zarade kao razlike između plaće koju bi ostvario i mirovine, neovisno o eventualno preostaloj radnoj sposobnosti tužitelja?“.
4. Protiv navedene presude tuženica podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev kao neosnovan odbije, podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade koja se sastoji u razlici između plaće koju bi tužitelj primao po redovnom tijeku stvari da nije bilo ozljeđivanja i smanjenja radne sposobnosti, za koje je odgovorna tuženica, i invalidske mirovine koju tužitelj prima zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
8. Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su u cijelosti osnovanim, otklonivši pritom tvrdnje tuženice da je za ocjenu postojanja štete i njezine visine odlučna okolnost preostale radne sposobnosti tužitelja i objektivne mogućnosti da tužitelj s preostalom radnom sposobnošću ostvaruje zaradu.
9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
10. Naznačujući pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena tuženica u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava.
11. Prema odredbi čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) oštećenik, između ostaloga, ima pravo na novčanu rentu ako zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu.
12. Prema shvaćanju ovog suda dosudivši tužitelju rentu zbog izgubljene zarade, a propustivši pri tome raspraviti može li se tužitelj zaposliti sa svojom preostalom radnom sposobnošću, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili citiranu odredbu.
13. Naime, kada je kod oštećenika nastala nesposobnost za obavljanje dotadašnjeg posla, ali je preostala sposobnost za obavljanje drugih poslova, štetu bi predstavljala eventualna razlika između plaće koju bi tužitelj objektivno mogao ostvariti sa svojom preostalom radnom sposobnošću i mirovine koju prima, a koju štetu tužitelj mora dokazati prema općim pravilima o teretu dokazivanja.
14. Osnovan je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi postojanje i visinu štete nisu raspravili sukladno naprijed navedenom, nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom na ponovno suđenje.
Zagreb, 20. travnja 2021.
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.