- 1 -              Revd 1713/2021-2

Broj: Revd 1713/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja te Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Ć. iz Z. D., Z. D., zastupanog po punomoćnicima iz OD G. i N., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika P. Z. d.d., Z., zastupane po punomoćnicima iz OD L. & partneri, odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-906/2020-2 od 13. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru, poslovni broj P-1776/18-20 od 30. listopada 2019., u sjednici održanoj 20. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-906/2020-2 od 13. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru, poslovni broj P-1776/18-20 od 30. listopada 2019.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koje se odnose na primjenu čl. 502. c. ZPP-a, uslijed podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07) i tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005) nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudi broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., a riječ je o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu, pogotovo što u prijedlogu nisu izneseni razlozi važnosti ni na jedno postavljeno pitanje (odluka VSRH ili županijskog suda u kojoj bi bilo izneseno suprotno pravno shvaćanje).

3. Pitanje koje se odnosi na (ne)dovoljnu određenost promjenjive kamatne stope ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojala zakonska obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Rev-1172/2018, Rev-3142/18 i dr., te jer je riječ o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

4. Pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, a koje se odnosi na prekid zastare uslijed podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07) i tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005) nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudi broj Rev-2254/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd-1494/2020., a riječ je i o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 20. travnja 2021.