1

Poslovni broj: 2 UsI-208/2021-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-208/2021-6

 

 

 

  U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Đ. Đ. S. d. o. o. S. B., kojega zastupa opunomoćenica A-M. B., odvjetnica u S. B, protiv tuženika Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, infrastrukturu i zaštitu okoliša, Ulica Petra Krešimira IV. br. 1, Slavonski Brod, radi uklanjanja ruševne zgrade, 20. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za oglašivanje ništavim, odnosno za poništavanje rješenja Brodsko-posavske županije, Upravnoga odjela za graditeljstvo, infrastrukturu i zaštitu okoliša KLASA: UP/II-363-03/20-01/08, URBROJ: 2178/1-03-02/07-21-15 od 14. siječnja 2021. i rješenja Grada Slavonskoga Broda, Upravnoga odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo KLASA: UP/I-363-04/16-01/215, URBROJ: 2178/01-09-20-58 od 4. prosinca 2020.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-363-03/20-01/08, URBROJ: 2178/1-03-02/07-21-15 od 14. siječnja 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Grada Slavonskoga Broda, Upravnoga odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo KLASA: UP/I-363-04/16-01/215, URBROJ: 2178/01-09-20-58 od 4. prosinca 2020., kojim je tužitelju naloženo da u roku od 60 dana od dana primitka rješenja ukloni ruševinu zgrade koja se nalazi na lokaciji k. č. br…., k. o. B. V. te je određen način izvršenja putem treće osobe na odgovornost i trošak tužitelja, po pravomoćnosti rješenja, ako tužitelj ne postupi po navedenoj naredbi.

Tužitelj u tužbi navodi kako je predmetni postupak pokrenut 29. studenoga 2016. i da je predmet postupka izgled nekretnine iz 2016. godine, a ne iz 2020. godine, dok je izgled nekretnine iz 2020. godine rezultat nezakonitoga postupanja prvostupanjskoga tijela iz 2016. godine. Ističe kako je vještak vještačio stanje nekretnine iz 2020. godine, a ne iz 2016. godine, što je apsurdno, jer se radi o postupku pokrenutom 2016. godine, a ne o novopokrenutom postupku iz 2020. godine. Ukazuje kako je predmet postupka iz 2016. godine cijela nekretnina, a ne njezin izmijenjeni izgled iz 2020. godine, koji je rezultat toga da žalba protiv prvoga rješenja od 29. studenoga 2016. ne odgađa njegovo izvršenje pa je tužitelj po istome morao postupiti u drugoj polovici 2017. godine da ne bi bio novčano kažnjen i prekršajno odgovarao, dok je i Građevinska inspekcija 31. ožujka 2017. utvrdila da se ne radi o ruševini. Napominje kako je rješenje od 29. studenoga 2016. do sada 7 puta izmijenjeno, što je utjecalo na današnji izgled nekretnine, jer žalbe ne odgađaju izvršenje rješenja od 29. studenoga 2016., dok u spisu postoje fotografije predmetne nekretnine iz 2016. godine, koje ne odgovaraju stanju iz 2020. godine. Iznosi kronologiju upravnoga postupka, odnosno da je prvo doneseno rješenje od 29. studenoga 2016., koje je povodom žalbe tužitelja zamijenjeno rješenjem od 16. siječnja 2020., a koje je poništeno rješenjem tuženika od 20. ožujka 2020. te je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 29. svibnja 2020., koje je poništeno rješenjem tuženika od 10. rujna 2020., a prvostupanjsko tijelo je u drugom ponovljenom postupku donijelo označeno rješenje od 4. prosinca 2020., na koje se tužitelj žalio, povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje od 14. siječnja 2021. Navodi kako je pristupio izvršenju rješenja od 29. studenoga 2016., jer žalba protiv njega ne odgađa njegovo izvršenje u smislu članka 50. stavka 2. Zakona o građevinskoj inspekciji pa je stoga neosnovan stav tuženika da je tužitelj tek po pravomoćnosti rješenja od 29. studenoga 2016. bio dužan rušiti predmetnu zgradu, posebice jer je tužitelju prijetila novčana kazna i prekršajna odgovornost, a obveza rušenja postoji od samoga donošenja rješenja, bez obzira kada je pravomoćno, što dovodi do zaključka da je prvotni izgled nekretnine iz 2016. godine promijenjen u drugoj polovici 2017. godine isključivo krivnjom prvostupanjskoga tijela. Ističe kako je već prilikom podnošenja žalbe na rješenje od 29. studenoga 2016. dokazao da predmetna zgrada ne predstavlja ruševinu, jer je dokazao da je bila prikladna za uporabu sukladno svojoj namjeni te da se rabila unazad pet godina, što proizlazi iz arhitektonskoga snimka postojećega stanja zgrade od 31. ožujka 2016. te iz računa za električnu energiju iz 2011. godine, iz kojih proizlazi da se zgrada rabila, slijedom čega u 2016. godini nisu ispunjene pretpostavke za definiciju predmetne zgrade kao ruševine iz članka 52. stavka 4. Zakona o građevinskoj inspekciji. Ukazuje kako je rješenjem od 16. siječnja 2020. djelomično usvojena žalba tužitelja te mu je naloženo da ukloni jugozapadni dio zgrade, što također smatra nezakonitim, jer je predmet postupka cijela zgrada, a ne njezin jugozapadni ili sjeveroistočni dio, što potvrđuje i načelo jedinstva nekretnine iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Također smatra kako ga je na rušenje dijela zgrade obvezalo rješenje od 29. studenoga 2016. pa iz razloga što je postupio po rješenju od 29. studenoga 2016. stanje zgrade iz 2016. godine ne može biti isto onome iz 2020. godine. Napominje da predmet rješenja od 4. prosinca 2020. ne može biti zgrada iz 2020. godine za postupak pokrenut 2016. godine, tim više što je Građevinska inspekcija 31. ožujka 2017. utvrdila da se ne radi o ruševini, odnosno da se radi o cjelovitoj zgradi. Navodi kako je vještak izjavio da nije izvršio uvid u spis, da nije upoznat s ranijim stanjem zgrade iz 2016. godine, već da ju je vještačio prema stanju iz 2020. godine, da nije bio obvezan iznijeti metodologiju te da nije ovlašten dati stručno mišljenje, dok je tužitelju kao stranci u postupku uskraćeno njegovo pravo iz članka 65. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku da predloži vještaka. Ističe kako su odluke prvostupanjskoga tijela i tuženika donesene u razdoblju od 2016. do 2021. godine kontradiktorne, posebice jer je predmet postupka cijela zgrada, čije se stanje trebalo utvrditi s 2016. godinom, jer zgrada 2021. godine ne može biti ista. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i oglasi ništavim, odnosno poništi rješenje tuženika KLASA: UP/II-363-03/20-01/08, URBROJ: 2178/1-03-02/07-21-15 od 14. siječnja 2021., rješenje Grada Slavonskoga Broda, Upravnoga odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo KLASA: UP/I-363-04/16-01/215, URBROJ: 2178/01-09-20-58 od 4. prosinca 2020. i rješenje Grada Slavonskoga Broda, Upravnoga odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo KLASA: UP/I-363-04/16-01/215, URBROJ: 2178/01-09-16-8 od 29. studenoga 2016., uz naknadu troška upravnoga spora.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanoga rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

Dana 13. travnja 2021. pred ovim sudom je održana rasprava na koju je pristupila opunomoćenica tužitelja A-M. B., odvjetnica u S. B., dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14.,  94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.).

Opunomoćenica tužitelja je na raspravi u spis dostavila fotografije predmetne građevine iz 2016. godine, kao i arhitektonsku snimku postojećega stanja izrađenu po društvu G. d.o.o., odnosno po ovlaštenom arhitektu R. P., dipl. ing. arh. broj: 31-3-2016 od 31. ožujka 2016. te je predložila izvođenje dokaza saslušanjem zakonskoga zastupnika tužitelja A. B.

Na navedenoj raspravi sud je, sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.), odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje zakonskoga zastupnika tužitelja A. B., budući je sud utvrdio kako je činjenično stanje u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno za donošenje pravilne odluke, a posebno jer su sve odlučne činjenice utvrđene na temelju materijalne dokumentacije koja prileži u spisu te saslušanje navedenog svjedoka nije potrebno za pravilno rješenje ovog upravnog spora.

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istima.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Člankom 3. stavkom 1. točkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da je predmet upravnoga spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

              Odredbom članka 49. Zakona o građevinskoj inspekciji (Narodne novine, broj: 153/13.) propisano je kako mjere propisane ovim Zakonom komunalni redar naređuje rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj ovim Zakonom (stavak 1.). Ako komunalni redar utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke (stavak 3.).

              Iz odredbe članka 50. Zakona o građevinskoj inspekciji proizlazi kako o žalbi izjavljenoj protiv rješenja komunalnog redara odlučuje upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave nadležno za drugostupanjske poslove komunalnog gospodarstva, odnosno Ministarstvo ako je žalba izjavljena protiv rješenja komunalnog redara Grada Zagreba (stavak 1.). Žalba izjavljena protiv rješenja komunalnog redara ne odgađa njegovo izvršenje ako ovim Zakonom nije propisano drukčije (stavak 2.).

              U skladu s odredbom članka 51. točke 1. Zakona o građevinskoj inspekciji u provedbi nadzora komunalni redar ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedeće mjere: uklanjanje ruševine zgrade.

              Prema odredbi članka 52. Zakona o građevinskoj inspekciji u provedbi nadzora komunalni redar rješenjem naređuje vlasniku zemljišta, odnosno nositelju prava građenja uklanjanje ruševine zgrade (stavak 1.). Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka: 1. određuje se rok u kojem je vlasnik, odnosno nositelj prava građenja obvezan postupiti po rješenju i 2. određuje se način izvršenja rješenja putem treće osobe (stavak 2.). Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se vlasnika, odnosno nositelja prava građenja da će se: 1. izvršenju rješenja putem treće osobe pristupiti ako se utvrdi da u određenom roku nije postupio po rješenju 2. izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika (stavak 3.). Ruševina zgrade u smislu stavka 1. ovoga članka su ostaci zgrade koja je zbog oštećenja ili nedostatka pojedinih dijelova izgubila svoja svojstva zbog čega nije prikladna za uporabu sukladno svojoj namjeni, a koja se zbog toga ne rabi najmanje pet godina (stavak 4.). Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se putem treće osobe po njegovoj pravomoćnosti (stavak 5.).

              Sukladno odredbi članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.) u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

              Člankom 30. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.

              Odredbom članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je kako službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.

              Iz odredbe članka 65. Zakona o općem upravnom postupku proizlazi da se, kad je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice koja je bitna za rješavanje upravne stvari potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže, dokaz može izvesti vještačenjem (stavak 1.). Službena osoba određuje vještačenje po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke. Za vještaka će se zaključkom odrediti osoba koja je odgovarajuće struke, a ovlaštena je za davanje mišljenja o pitanjima odgovarajuće struke ili osoba registrirana za vještačenje. Ako takvih osoba nema, za vještaka se može odrediti i druga osoba koja ima odgovarajuću stručnost potrebnu za vještačenje. Stranke će se uvijek prethodno saslušati o osobi vještaka (stavak 2.).

              U skladu s odredbom članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku rješenje će se oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

              Prema odredbi članka 125. Odluke o komunalnom redu (Službeni vjesnik Brodsko-posavske županije, broj: 15/06., 2/07., 3/08. i 6/09. te Službeni glasnik Grada Slavonskoga Broda, broj: 1/11., 2/14., 3/15. i 4/16.) pravna ili fizička osoba dužna je postupati po rješenju komunalnoga redara i pridržavati se propisanih obaveza i rokova. Ako izvršenik ne postupi po rješenju komunalnoga redara, potrebne radnje obavit će se  na njihov trošak preko treće osobe.

              Sukladno odredbi članka 132. točki 106. Odluke o komunalnom redu novčanom kaznom za počinjeni prekršaj kaznit će se pravna osoba i s njom izjednačena osoba u iznosu od 500,00 do 10.000,00 kn, fizička osoba obrtnika i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u iznosu od 300,00 do 5.000,00 kn te fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi u iznosu od 100,00 do 2.000,00 kn ako ne postupi sukladno članku 125.

Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je Grad Slavonski Brod, Upravni odjel za komunalni sustav i komunalno redarstvo 19. rujna 2016. sastavio zapisnik KLASA: UP/I-363-04/16-01/215, URBROJ: 2178/01-09-16-1 o izvršenom nadzoru komunalnoga redarstva u vezi ruševne zgrade na lokaciji k. č. br…, k. o. B. V., kojega je izvršio komunalni redar V. R., bacc. admin. publ.

U označenom zapisniku od 19. rujna 2016. navedeno je kako se na predmetnoj lokaciji u vlasništvu tužitelja nalazi nekretnina, koja u naravi čini derutnu zgradu i neuređeno dvorište, obraslo visokom travom. Prilikom nadzora nisu zatečene druge osobe na lokaciji. Pregledom objekta utvrđeno je da na pojedinim stranama nedostaju dijelovi zidova, da je nastupilo urušavanje dijelova krovišta, otpadanje fasade i druga znatna oštećenja. Nekretnina je napuštena te se duži vremenski period ne koristi u svrhe stanovanja, a po osobnom saznanju službene osobe dulje od 10 godina. Stoga se utvrđuje da se radi o ostacima zgrade koja je izgubila svojstva zbog oštećenja ili nedostatka pojedinih dijelova te nije prikladna za uporabu sukladno svojoj namjeni. Prema ocjeni službene osobe, nekretnina predstavlja opasnost za sigurnost i zdravlje ljudi, osobito uzimajući u obzir da se na navedenoj lokaciji zadržavaju djeca prilikom igre.

Tužitelj se na označeni zapisnik podneskom od 22. rujna 2016. očitovao, navodeći kako se objekt do 2012. godine koristio za stanovanje izbjegličke obitelji te kao dokaz prilaže uplatnice za električnu energiju za 2011. godinu, a da je devastacija objekta nastupila kasnije.

Spisu prileži i arhitektonska snimka postojećega stanja izrađena po društvu G- d.o.o., odnosno po ovlaštenom arhitektu R.P., dipl. ing. arh. broj: 31-3-2016 od 31. ožujka 2016., koju je tužitelj ovom sudu priložio i na raspravi održanoj 13. travnja 2021., iz koje proizlazi da je zgrada dovršena, u lošem stanju i duže vrijeme neodržavana. Zgrada je pokrivena i unutar zgrade su razvedene elektrotehničke instalacije. Fasada zgrade je ožbukana te je u potpunosti ugrađena stolarija. Parcela je priključena kolnim i pješačkim pristupom na ulicu (V. c.). Parcela ima priključak na javni vodovod i kanalizaciju.

Nakon toga, Grad Slavonski Brod, Upravni odjel za komunalni sustav i komunalno redarstvo je 29. studenoga 2016. donio rješenje KLASA: UP/I-363-04/16-01/215, URBROJ: 2178/01-09-16-8, kojim je tužitelju naredio da u roku od 60 dana ukloni predmetnu ruševnu zgradu, a ako tako ne postupi, određuje se način izvršenja putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika po pravomoćnosti rješenja.

Tužitelj se na označeno rješenje od 29. studenoga 2016. žalio, povodom koje žalbe je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-363-04/16-01/215, URBROJ: 2178/01-09-20-23 od 16. siječnja 2020., kojim je žalbu djelomično usvojilo i zamijenilo rješenje od 29. studenoga 2016. rješenjem od 16. siječnja 2020., na način da je tužitelju naložilo da u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja ukloni jugozapadni dio predmetne ruševne zgrade, uz upozorenje da ako tako ne postupi određuje se način izvršenja putem treće osobe na odgovornost i trošak tužitelja po pravomoćnosti rješenja, s obrazloženjem da je najveći dio jugozapadnoga dijela zgrade tužitelj uklonio pa ga je nedvojbeno učinio ruševinom te se tužitelju, sukladno načelu razmjernosti, dala blaža mjera uklanjanja samo jugozapadnoga dijela objekta.

Povodom žalbe tužitelja na spomenuto rješenje od 16. siječnja 2020., tuženik je donio rješenje KLASA: UP/II-363-03/20-01/8, URBROJ: 2178/1-03-20-1 od 20. ožujka 2020., kojim je poništio rješenje od16. siječnja 2020., s uputom da prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku nesporno utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 52. stavka 4. Zakona o građevinskoj inspekciji, odnosno predstavlja li predmetna zgrada ruševinu.

Rješenjem Grada Slavonskoga Broda, Upravnoga odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo KLASA: UP/I-363-04/16-01/215, URBROJ: 2178/01-09-20-36 od 29. svibnja 2020. obustavljen je postupak uklanjanja predmetne zgrade koji se odnosi na jugozapadni dio građevine, a nastavljen je u odnosu na sjeverozapadni dio građevine, s obrazloženjem kako je jugozapadni dio građevine tužitelj samostalno uklonio, dok će se u odnosu na sjeveroistočni dio građevine utvrditi predstavlja li isti oštećenu zgradu ili ruševinu.

Tuženik je povodom žalbe tužitelja rješenjem KLASA: UP/II-363-03/20-01/08, URBROJ: 2178/1-03-02/07-20-6 od 10. rujna 2020. poništio označeno rješenje od 29. svibnja 2020., s obrazloženjem kako prvostupanjsko tijelo nije valjano utvrdilo sve činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari, uzimajući u obzir dopis Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora građevinske inspekcije, Službe područnih jedinica – Odjela kontinentalne Hrvatske, Područne jedinice u Slavonskom Brodu – Odjela Brodsko-posavske županije KLASA: 362-02/17-16/51, URBROJ: 531-07-1-4-9-17-4 od 31. ožujka 2017., iz kojega proizlazi da se prema definiciji iz članka 52. stavka 4. Zakona o građevinskoj inspekciji predmetna građevina ne bi mogla definirati ruševinom.

Nakon toga, Grad Slavonski Brod, Upravni odjel za komunalni sustav i komunalno redarstvo je 30. studenoga 2020. donio zaključak KLASA: UP/I-363-04/16-01/215, URBROJ: 2178/01-09-20-48, kojim je odredio vještačenje u predmetnoj upravnoj stvari za dan 1. prosinca 2020., kojim je određeno da će vještačenje provesti stalni sudski vještak za područje građevinarstva I. R., dipl. ing. građ. te kojim je određeno da je predmet vještačenja nedvojbeno utvrđivanje činjenice predstavlja li predmetni objekt ruševinu zgrade u smislu članka 52. stavka 4. Zakona o građevinskoj inspekciji, odnosno zbog kojih svojstava se predmetni objekt smatra ili se ne može smatrati ruševinom.

Stalni sudski vještak za područje građevinarstva I. R., dipl. ing. građ. je 1. prosinca 2020. sastavio procjembeni elaborat broj: O.E.50/20-P za predmetnu nekretninu, u kojem je dao nalaz i mišljenje da je građevina u smislu mehaničke otpornosti i stabilnosti u ruševnom stanju – većim dijelom je već srušena te da u smislu statičke stabilnosti ne zadovoljava i ne osigurava osnovne pretpostavke za korištenje zgrade pa sukladno navedenome, zgrada predstavlja ruševinu zgrade, sukladno članku 52. stavku 4. Zakona o građevinskoj inspekciji.

Nakon toga, Grad Slavonski Brod, Upravni odjel za komunalni sustav i komunalno redarstvo je 3. prosinca 2020. sastavio zapisnik o održanoj usmenoj raspravi KLASA: 363-04/16-01/215, URBROJ: 2178/01-09-20-57, kojom prilikom je opunomoćenica tužitelja imala priliku vještaku I. R. postavljati pitanja te je vještak izjavio da je predmet vještačenja bio objekt na lokaciji Ulica v. c. k. č. br…, k. o. B. V. na dan 1. prosinca 2020., da nije izvršio uvid u spis i da mu nije poznato stanje objekta na dan 29. studenoga 2016., da niti jedna metodologija nije vezana za utvrđivanje je li građevina ruševina ili nije, da je vještačenje izvršio prema Zakonu o građevinskoj inspekciji i pravilima struke te da je iz fotodokumentacije vidljivo kako ½ zgrade nema stropnu konstrukciju, stolariju i drvenu građu, što su osnovne pretpostavke za uporabljivu građevinu.

Potom je prvostupanjsko tijelo donijelo označeno rješenje od 4. prosinca 2020., na koje se tužitelj žalio, povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje od 14. siječnja 2021., kojim je žalbu odbio.

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako su pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-363-03/20-01/08, URBROJ: 2178/1-03-02/07-21-15 od 14. siječnja 2021. i rješenje Grada Slavonskoga Broda, Upravnoga odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo KLASA: UP/I-363-04/16-01/215, URBROJ: 2178/01-09-20-58 od 4. prosinca 2020. zakonita.

Prvenstveno, nisu osnovani navodi tužitelja kako su ispunjeni uvjeti za oglašivanje ništavim označenih rješenja od 29. studenoga 2016., 4. prosinca 2020. i 14. siječnja 2021. iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer nisu ispunjene pretpostavke propisane točkama 1. – 6. te odredbe.

K tome, predmetom upravnoga spora mogu biti samo pobijano rješenje od 14. siječnja 2021. i označeno prvostupanjsko rješenje od 4. prosinca 2020. u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima, dok predmetom ovoga upravnog spora ne može biti spomenuto rješenje od 29. studenoga 2016., koje pravno ne egzistira, kao niti prvostupanjska rješenja od 16. siječnja i 29. svibnja 2020., jer je označenim rješenjima tuženika od 20. ožujka i 10. rujna 2020. predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak radi utvrđenja odlučne činjenice – predstavlja li predmetna građevina ruševinu zgrade u smislu odredbe članka 52. stavka 4. Zakona o građevinskoj inspekciji.

Nadalje, tužitelj u tužbi tvrdi kako predmetna građevina 2016. godine, u trenutku pokretanja predmetnoga upravnog postupka, nije predstavljala ruševinu u smislu članka 52. stavka 4. Zakona o građevinskoj inspekciji, već da je morao postupiti po označenom rješenju od 29. studenoga 2016. kako ne bi bio novčano kažnjen i prekršajno odgovarao te da su utvrđenja iz upravnoga postupka kontradiktorna, jer je predmet postupka trebala biti cijela zgrada, a ne njezin jugozapadni ili sjeveroistočni dio.

Sud ne prihvaća tvrdnje tužitelja da je predmetom upravnoga postupka bilo stanje predmetne građevine kakvo je bilo samo 2016. godine, jer se radilo o upravnom postupku pokrenutom nadzorom komunalnoga redara 19. rujna 2016., u kojem je nakon toga doneseno više prvostupanjskih i drugostupanjskih rješenja, ranije spomenutih te je nakon provedenoga vještačenja doneseno označeno prvostupanjsko rješenje od 4. prosinca 2020., koje je potvrđeno pobijanim rješenjem tuženika od 14. siječnja 2021., odnosno javnopravna tijela su tijekom provedenoga upravnog postupka, koji je trajao od 2016. do 2021. godine, utvrđivala materijalnu istinu u smislu članka 8. u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku, tj. utvrđivala su predstavlja li predmetna zgrada ruševinu u smislu članka 52. stavka 4. Zakona o građevinskoj inspekciji.

Pri tome, činjenica što je tužitelj djelomično, po vlastitim tvrdnjama u drugoj polovici 2017. godine, postupio po označenom rješenju od 29. studenoga 2016., koje je zaprimio 1. prosinca 2016., iako je istim upozoren da je po njemu dužan postupiti u roku od 60 dana od primitka rješenja, jer je smatrao da će biti novčano i prekršajno odgovoran, nije od utjecaja na zakonitost pobijanoga rješenja od 14. siječnja 2021.

Ovo stoga što se, u smislu odredbe članka 52. stavka 5. Zakona o građevinskoj inspekciji u vezi s odredbom članka 125. i 132. točke 106. Odluke o komunalnom redu, tek po pravomoćnosti rješenja može pristupiti izvršenju rješenja putem treće osobe, kao i kažnjavanju novčanom kaznom za eventualno počinjeni prekršaj, dok među strankama nije sporno da rješenje od 29. studenoga 2016. nije steklo svojstvo pravomoćnosti i da tužitelj za nepostupanje po istome nije novčano ili prekršajno kažnjen.

Također, tužitelju je označenim prvostupanjskim rješenjem od 4. prosinca 2020. naloženo uklanjanje cijele predmetne ruševne zgrade, dok od utjecaja nije činjenica što je ranijim poništenim prvostupanjskim rješenjem razmatano je li samo dio zgrade ruševan ili je to cijela predmetna zgrada, a spomenutim vještačenjem od 1. prosinca 2020. zaključeno je kako cijela predmetna zgrada predstavlja ruševinu zgrade u smislu članka 52. stavka 4. Zakona o građevinskoj inspekciji.

Tužitelj osporava i predmetni nalaz i mišljenje vještaka, ističući da isti nije sastavljen prema članku 65. Zakona o općem upravnom postupku te da nije prethodno saslušan o osobi vještaka.

Suprotno takvim navodima tužitelja, sud je uvidom u spomenuti procjembeni elaborat od 1. prosinca 2020., sastavljen po stalnom sudskom vještaku za područje građevinarstva I. R., dipl. ing. građ., utvrdio kako je isti neposrednim opažanjem predmetne građevine utvrdio da ista predstavlja ruševinu zgrade u smislu članka 52. stavka 4. Zakona o građevinskoj inspekciji te je isti popraćen fotoelaboratom predmetne ruševine, čime je vještak na nedvojben i stručan način utvrdio činjenicu bitnu za rješavanje predmetne upravne stvari, primjenjujući posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže.

Činjenica što tužitelju nije omogućeno da se prethodno sasluša o osobi vještaka i što je time povrijeđena odredba članka 65. stavka 2. te članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, nije utjecala na rješavanje predmeta postupka.

Naime, povreda odredbi Zakona o općem upravnom postupku, kojima je uređeno pravo izjašnjenja stranke ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj takve procesne povrede na rješavanje upravne stvari, dok bi ponovno vođenje postupka samo zbog parcijalnoga omogućavanja izjašnjenja stranke u postupku u stvari u odnosu na koju sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, ovo pogotovo jer je tužitelj tijekom cijeloga upravnog postupka imao mogućnost sudjelovanja u istome te je na usmenoj raspravi od 3. prosinca 2020. imao mogućnost neposredno imenovanom vještaku postavljati pitanja i iznijeti svoje viđenje vještačkoga nalaza i mišljenja.

Navedeni pravni stav izražen je i u presudi Upravnoga suda u Rijeci poslovni broj: 2 UsI-391/15-10 od 29. studenoga 2016., koja je potvrđena presudom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-178/17-2 od 30. ožujka 2017., a Ustavni sud Republike Hrvatske je povodom ustavne tužbe protiv presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske od 30. ožujka 2017. donio 14. studenoga 2019. odluku broj: U-III/3700/2017, kojom je ustavnu tužbu odbio.

Nastavno na navedeno sud je stajališta kako je u provedenom postupku na jasan i nedvosmislen način utvrđeno da predmetna građevina predstavlja ruševinu te je isto dokumentirano i odgovarajućim fotoelaboratom te je sud mišljenja da tužitelj navodima tužbe nije doveo u dvojbu tu odlučnu činjenicu pa je stoga i osnovano naređeno uklanjanje iste.

S obzirom na navedeno, sud je na temelju članka 57. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 20. travnja 2021.

 

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).