1                                           10 P-279/2018-119

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Pazin, Dršćevka 1

10 P-279/2018-119

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu, u ime Republike Hrvatske, u pravnoj stvari tužitelja A. S., vl. Obrta za cestovni prijevoz robe „T. S.“, iz T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u P., protiv tuženika 1. C. o. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. – J. i J. iz R., i 2. UPRAVA, P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u P., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. ožujka 2021. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te punomoćnika 1. i 2. tuženika, na dan objave 20. travnja 2021.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Tuženici su solidarno dužni naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 46.486,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena teku od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate.“.

II Nalaže se tužitelju da 1. tuženiku C. o. d.d. Z. u roku od petnaest dana naknadi trošak postupka u iznosu od 8.750,00 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 20. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III U preostalom se dijelu, za iznos od 1.742,00 kuna sa zakonskom
zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odbija zahtjev 1. tuženika C. o. d.d. Z. za naknadu
troškova postupka.

 

              IV Nalaže se tužitelju da 2. tuženiku uprava, P., u roku od petnaest dana naknadi trošak postupka u iznosu od 23.244,00 kuna.

V U preostalom se dijelu, za iznos od 15.440,90 kuna, odbija zahtjev 2. tuženika uprave, P., za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

Tužitelj (u tužbi naznačen kao A. S., vl. Obrta za cestovni prijevoz robe „T. S.“, T.) je 07. veljače 2004. ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika, u kojoj tužbi navodi da je 04. kolovoza 2012. njegov zaposlenik, vozač kamiona P. E., upravljao skupinom vozila koja se sastojala od teretnog vozila, V. FH 12.440, god. proizvodnje 2006. reg. oznake PU … i priključnog vozila S. SO 1 SCS 24 L, god. proizvodnje 2004. reg. oznake PU …, kolnikom županijske ceste 5119, II dionicom na relaciji V.-B.. Radi se o makadamskoj cesti koja je na pojedinim mjestima podzidana kamenim podzidima. Dolaskom u desni zavoj u smjeru kretanja sklopa vozila, podzid je zbog dotrajalosti popustio te je došlo do ulegnuća podzida i propadanja kotača priključnog vozila ispod razine kolnika, a nakon toga do prevrtanja poluprikolice na bočnu desnu stranu. Isključivi razlog nastanka prometne nezgode, tj. prevrtanja poluprikolice jest neodržavanje kolnika, konkretnije neodržavanje podzida. U prometnoj nezgodni oštećeni su teretno I priključno vozilo tužitelja. Na teretnom vozilu oštećeni su prednji desni blatobran I prednji desni branik u vidu loma ogrebotine laka i boje i loma plastike stakla I ogrebotine plastike kućišta. Na priključnom vozilu oštećeni su odnosno uništeni: bočna desna oplata poluprikolice (aluminijske stranice), metalna konstrukcija poluprikolice (šasija), cerada vozila, nosači cerade, na način da su metalni i aluminijski dijelovi polomljeni i savinuti dok je cerada pokidana. Prema predračunu S. C.d.o.o. broj 328/13 od 18. veljače 2013. cijena dijelova za nadogradnju tj. za popravak oštećene poluprikolice iznosi 142.875,00 kn, dok prema ponudi A. H. PSC d.o.o. broj 105-21000001-13, cijena rada za saniranje poluprikolice uključivo i potrošni materijal iznosi 46.050,00 kn. Dakle, ukupna šteta na poluprikolici (uključujući dijelove i rad) iznosi 188.925,00 kn. U trenutku prometne nezgode, zaposlenik tužitelja prevozio je hranu za ribe za naručitelja T. d.o.o. koja je u prometnoj nezgodi u potpunosti uništena i ostala u provaliji. T. je bio dužan prijevoz vršiti za R. L. d.o.o. I za taj posao je angažirao tužitelja. Vrijednost robe iznosila je 147.131.13 kn, dok su manipulativni troškovi iznosili 40.260,00 kn, tako da društvo R. L. potražuje od trgovačkog društva T. d.o.o. iznos od ukupno 187.391,12 kn. Upravo ovaj iznos potražuje T. od tuženika. Zbog prometne nezgode, tužitelj nije bio u mogućnosti koristiti poluprikolicu u periodu od 04. kolovoza do 07. studenog 2012. i u tom periodu zbog oštećenja na vozilu bile su mu privremeno oduzete reg. pločice. Za ovaj period tužitelj potražuje naknadu za autodane vozila izvan rada. Gospodarsko interesno udruženje hrvatskih cestovnih prijevoznika „T." Z., donijelo je cjenik prijevoza robe u javnom cestovnom prometu, i u istome je cijena autodana vozila izvan rada u medunarodnom prometu, za vozila od 20-25 t, u koju spada i oštećeno vozilo tuženika 202 EUR po danu. S obzirom na prodajni tečaj (1 EUR=7.671059 kn), tužitelj za 1 autodan za vozilo izvan prometa potražuje iznos od 1.549,55 kn, odnosno za 30 autodana iznos od 46.486,50 kn. lako je njegovo vozilo bilo izvan rada 90 dana, tužitelj potražuje naknadu za 30 autodana. Tužitelju je u izvansudskom postupku djelomično isplaćena šteta od strane G. o. i to po polici osiguranja, transporta za materijalnu štetu na teretu iznos od 173.661.13 kn, te po polici kasko osiguranja vozila u iznosu od 60.801,26 kn. Tužitelj stoga ovime potražuje razliku između stvarne štete i iznosa koji su mu isplaćeni od strane G. o.. Tako potražuje: iznos od 128.123,74 kn,
na ime imovinske štete na poluprikolici i kamionu, iznos od 13.730,00 kn na ime imovinske štete zbog uništenja hrane za ribe, iznos od 46.486,50 kn na ime štete radi izgubljene zarade. Ukupno ovom tužbom tužitelj potražuje na ime naknade štete iznos od 188.340,24 kn. Predmetna prometna nezgoda dogodila se je na županijskoj cesti kojom upravlja uprava koja je dužna osigurati da se cesta održava na način da je sigurna za neometan promet. Uprava povjerila je poslove održavanja županijskih cesta na području županije trgovačkom društvu I. c. d.o.o. osiguraniku 1. tuženika. Niti uprava kao osoba koja je ovlaštena upravljati županijskom cestom, a niti I. c. d.o.o. (osiguranik 1.tuženika) kojima je
povjereno održavanje županijskih cesta na području županije nisu ispunile svoju obvezu iz Zakona o cestama i nisu postojeću županijsku cestu održavali sukladno važećim propisima (čl. 16. Zakona a cestama). Naime, osnovni cilj održavanja cesta je sprečavanje propadanja cesta i omogućavanje sigurnog odvijanja prometa (Čl. 3. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta). S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže da sud usvoji sljedeći tužbeni zahtjev:„ Tuženici su solidarno dužni naknaditi tužitelju štetu u ukupnom iznosu od 188.340,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena teku od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate.“.

U odgovoru na tužbu 1. tuženik je naveo da priznaje pasivnu legitimaciju jer je u vrijeme nastanka štetnog događaja 04. kolovoza 2012. s osiguranikom I. c. d.o.o. iz P., imao zaključeno osiguranje odgovornosti prema trećim osobama policom broj …, s valjanošću od 27. travnja 2012. do 27. travnja 2013., na svotu osiguranja od 600.000,00 kn po štetnom događaju (Agregatni limit ugovora: 1.200.000,00 kn). Prvotuženik u cijelosti osporava osnovanost osnove I visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor nagođene stvari. Naime, nije sporno da se 04. kolovoza 2012. oko 09,20 sati dogodila prometna nezgoda na kolniku županijske ceste ŽC 5119, II. dionice (V.-B.) kod 10 kilometara + 500 metara, na način da je vozač P. E., kada je u organizmu imao alkohola, upravljajući skupom vozila, koji se sastojao od teretnog vozila V. FH 12.440 reg. oznake i broja PU … I priključnog vozila S. SO 1 SCS 24 L reg. oznake i broja PU …, zbog nedržanja vozila što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da obzirom na brzinu kretanja vozila i osobine ceste (makadam) ne ugrožava druge sudionike u prometu, u jednom zavoju udesno, desnim kotačima priključnog vozila prešao preko kamene podzide, uslijed čega je došlo do njenog ulegnuća i urušavanja, te propadanja kotača priključnog vozila ispod razine kolnika 50 cm, a posljedično tome i do prevrtanja cjelokupnog skupa vozila. Time je vozač P. E. počinio prekršaje iz čl. 47. st. 2. i čl. 199. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je istome izdan Obavezni prekršajni nalog zbog počinjenih prometnih prekršaja, iz čega dalje slijedi da je za predmetnu prometnu nezgodu isključivo kriv vozač P. E.. Protiv pravne osobe I. c. d.o.o. P. niti protiv odgovorne osobe te pravne osobe nije pokrenut prekršajni postupak, već je zapisnik o očevidu samo stavljen u evidenciju. U vansudskom postupku naknade štete, prvotuženik je u štetovnom spisu koji je vođen pod brojem ODGP 319/13 rješavao odštetni zahtjev tužitelja, koji je temeljem zapisnika policije i izjave osiguranika I. c. d.o.o. odbijen kao neosnovan 05. travnja 2013. Naime, odmah nakon dojave o predmetnom štetnom događaju, policija je o obavljanju očevida obavijestila I. c. d.o.o., čiji su djelatnici izašli na lice mjesta. Iz priložene izjave nadcestara osiguranika o prometnoj nezgodi proizlazi da je županijska cesta ŽC 5119 V. — K., održavana prema ugovoru o redovnom održavanju cesta koji je potpisan sa 2.tuženikom, a kojim ugovorom su obuhvaćeni slijedeći radovi za navedenu cestu: dovoz i ugradnja kamenog materijala, profiliranje makadamskog kolnika, košnja trave i sječa grmlja i stabala zbog osiguranja slobodnog profila ceste. Također iz priložene izjave nadcestara osiguranika proizlazi da je na dan prometne nezgode kolnik bio dobar, a bio je osiguran i standardni profit ceste. Prilikom obavljanja službenog očevida od strane policije, na strani osiguranika nisu utvrđeni nikakvi propusti u održavanju predmetne županijske ceste, te je prvotuženik utvrdio da zbog navedenog ne postoji niti odgovornost njegovog osiguranika I. c. d.o.o. zbog lošeg održavanja kolnika. Vozač vozila tužitelja oštetio je skup vozila tužitelja vožnjom izvan kolnika, po kamenoj podzidi, te je u ovom slučaju uzrok prometne nezgode isključivo neprilagođena brzina kretanja vozila tužitelja, zbog čega osiguranik tuženika ne može snositi odgovornost. Zbog svega navedenog, u cijelosti osporava osnovanost osnove tužbenog zahtjeva. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na razliku imovinske štete na kamionu i poluprikolici i uništenoj hrani za ribe, te u cijelosti za štetu zbog izgubljene zarade zbog nemogućnosti korištenja poluprikolice za period od 30 autodana, tužbeni zahtjev u cijelosti osporava po visini. Naime, u vansudskom postupku tužitelj je uz svoj zahtjev za naknadu štete od 29. ožujka 2013., dostavio 1.tuženiku dokumentaciju koja se odnosi na utvrđivanje visine štete, koju je priložio i uz tužbu u predmetnoj pravnoj stvari. Radi se o predračunu br. 00328/13 S. C. d.o.o. od 18. veljače 2013., ponudi br. 105-21000001-13 od 05. ožujka 2013. i Obavijesti o knjiženju br. 40-32000004-12 R. L. od 15. studenog 2012. Iz priloženih dokaza (predračun i ponuda) proizlazi da tužitelj nije popravio štetu na priključnom vozilu, jer bi u suprotnom dostavio račun popravka. Međutim, tužitelj je 1.tuženiku dostavio daljnje dokaze da mu je potraživana šteta u cijelosti nadoknađena od strane osiguravatelja G. H. d.d. i to po: polici osiguranja transporta za štetu na teretu u iznosu od 173.661,13 kn 27. veljače 2013. (147.131,13 kn za uništenu hranu za ribe prema terećenju C. d.o.o. Z. I 26.530,00 kn za manipulativne troškove-uklanjanje tereta, max. pokriće po polici 3.500,00 EUR) te polici kasko osiguranja vozila za štetu na priključnom vozilu PU … u iznosu od 60.801,26 kn 02. prosinca 2012. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju razvidno je da je za štetu na teretu iz naslova osiguranja transporta tužitelj zaključio I potpisao sa osiguravateljem G. H. d.d. vansudsku nagodbu (Zaključni sporazum) 19. veljače 2013. na način da su se stranke sporazumjele da se na ime odštete isplati iznos od 173.661,13 kn. Isto tako, za štetu na priključnom vozilu PU … na temelju kasko osiguranja tužitelj je zaključio i potpisao sa osiguravateljem G. H. d.d. vansudsku nagodbu (Zaključni sporazum) 22. listopada 2012. godine na način da su se stranke sporazumjele da se na ime odštete isplati iznos od 60.801,26 kn. Potpisom oba zaključna sporazuma oštećeni/tužitelj izjavio je da će Isplatom utvrđene visine odštete biti u potpunosti namiren za svu štetu koja je proizašla ili može proizaći iz predmetnog štetnog događaja, te da nije primio niti očekuje primiti bilo kakvu naknadu štete niti od jedne pravne ili fizičke osobe i da se odriče bilo kakvog drugog zahtjeva za naknadu štete prema osiguraniku ili štetniku. Zbog navedenog ističe prigovor nagođene stvari jer se pravni učinci zaključene vansudske nagodbe (Zaključnog sporazuma) između tužitelja i osiguravatelja G. H. d.d. protežu na svu eventualnu preostalu štetu i na sve eventualne ostale pravne ili fizičke osobe koje bi po bilo kojoj osnovi tužitelju mogle biti odgovorne za štetu koju trpi. Osim toga, obzirom da se navedeni osiguravatelj G. H. d.d. nije obratio 1.tuženiku sa regresnim zahtjevom za iznose koje je tužitelju isplatio iz naslova transportnog i kasko osiguranja, navedeno upućuje na zaključak o nepostojanju neke druge odgovorne osobe, za štetu koju trpi tužitelj, osim vozača tužiteljevog vozila. Smatra osnovanim istaknuti prigovor nagođene stvari i predlaže da se tužitelj u cijelosti odbije s tužbom I tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

U odgovoru na tužbu 2.tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi I tužbenom zahtjevu tužitelja, kako po njegovoj osnovi, tako i po visini samog zahtjeva. U cijelosti negira da bi do izlijetanja vozila izvan kolnika došlo zbog stanja istog, odnosno da bi podzid popustio. Vozač vozila tužitelja isključivo je svojom krivnjom vozilom izletio izvan kolnika. Podzid ni u kojem slučaju nije bio oštećen, niti je on uzrok prometne nesreće. S obzirom na činjenicu što sa društvom I. c. d.o.o. P. ima zaključen Ugovor o održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta u županiji, nakon nastanka predmetne prometne nesreće, na lice mjesta je izašao djelatnik te pravne osobe koji nije uočio nikakva oštećenja koja bi bila uzrokom prometne nesreće. Predmetna dionica ceste je 04. kolovoza 2012. obilažena 2 puta, sukladno važećim propisima. Iz zapisnika o očevidu PP P. proizlazi da je prilikom vršenja očevida od strane policijskih djelatnika utvrđeno počinjenje 2 prekršaja od strane vozača, i to iz 61. 47. st. 2. i čl. 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ZSPC). Člankom 47. st. 2. ZSPC-a propisano je da se je vozač dužan kretati obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene, dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti. Člankom 199. st. 1. ZSPC-a propisano je da vozač vozila kategorije Cl, C1E, C, CE, D1, D1E, D, DE I H, instruktor vožnje, mladi vozač, kao i vozač vozila B kategorije kojem je upravljanje vozilom osnovno zanimanje (taksisti, vozači hitne pomoći, vozači u tvrtkama i tijelima državne vlasti itd.), u vrijeme kada obavlja te poslove, ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako u organizmu ima droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima ili ako u krvi ima alkohola. Dakle, kao prvo, vozač vozila tužitelja uopće nije smio predmetnog dana upravljati vozilom, tj. nije smio ni sjesti za volan, ukoliko je bio pod utjecajem bilo koje količine alkohola u krvi, droga ili lijekova, kao što to proizlazi iz Zapisnika o očevidu. Posebno se napominje da se radi o profesionalnom vozaču, koji upravlja iznimno opasnom stvari (radi se skupu teretnih vozila), koji zbog alkohola, droga ili lijekova ne bi ni na koji način smio sudjelovati u prometu, a postupanjem suprotno zakonskim propisima, u opasnost dovodi velik broj osoba i imovinu velike vrijednosti. Naime, puka je sreća da nitko nije nastradao u toj prometnoj nesreći. S druge strane, već je iz Zapisnika o očevidu razvidno da se je vozač tegljača istim, kretao ne samo po rubu kolnika, nego očito i preko ruba, pa je iz tog razloga i došlo do nastanka predmetne nesreće. U cijelosti se osporava visina tužbenog zahtjeva. Iz dijela Zapisnika kojeg je zaprimio 2.tuženik ne proizlazi da bi bilo kakva roba bila u kamionima. U slučaju da tužitelj dokaže postojanje robe u kamionu, osporava se da je ona uništena, kao i njena vrijednost. Tužitelj nije dokazao nikakve isprave o količini i vrsti tereta kojeg je navodno prevozio. Nadalje, nije jasno temeljem čega je G. o. d.d. isplatilo samo djelomično štetu, a ne u čitavoj visini koju potražuje tužitelj. Osporava se iznos koji se potražuje na ime naknade izmakle dobiti, jer tužitelj ničim nije dokazao da je imao ugovorene ture za vožnju, a mogao je svakako koristiti i iznajmljenu prikolicu ili neku drugu svoju ukoliko ju ima, jer su znatna oštećenja nastala samo na prikolici, a što proizlazi iz činjeničnog opisa tužbe, pa tako ni cjenik prijevoza na kojeg se poziva tužitelj nije osnovan jer se on odnosi na skup vozila zajedno sa kamionom, a ne samo na priključno vozilo. Iz predračuna S. C. d.o.o. proizlazi da je isti sačinjen 18. veljače 2013., dakle, 7 mjeseci nakon prometne nesreće, dok iz činjeničnog opisa tužbe proizlazi da bi prikolica bila sanirana u 11. mjesecu 2012. Iz obavijesti o knjiženju tvrtke R. l. d.o.o. proizlazi da se terećenje za robu odnosi za dan 03. kolovoza 2012., dok iz činjeničnog opisa tužbe proizlazi da se nesreća dogodila 04. kolovoza 2012., a nije jasno ni o kojoj se robi radi, koje količine, koji su ti manipulativni troškovi.

Na pripremnom ročištu održanom 13. listopada 2015. punomoćnik tužitelja naveo je da je u tužbi omaškom pogrešno navedeno ime tužitelja te da ispravlja isto na način da glasi "A. S.".

 

Presudom ovog suda posl. br. P-1427/15-12 od 20. studenog 2015. odlučeno je kako slijedi:

"I U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Tuženici su solidarno dužni naknaditi tužitelju štetu u ukupnom iznosu od 188.340,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena teku od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate.“.

II Nalaže se tužitelju da 2. tuženiku u roku od osam dana naknadi parnični trošak u iznosu od 10.492,00 kuna.

III U cijelosti se odbijaju zahtjevi tužitelja i 1. tuženika C. O.
d.d. Z. za naknadu troškova postupka.".

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž 438/2016-
2 14. lipnja 2018. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda ovog suda posl.br. P-1427/2015-12 od 20. studenog 2015. u točki I. izreke za iznos glavnice od 141.853,74 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a rješenjem sadržanim u toj odluci ista je presuda ukinuta u točki I. izreke za iznos od 46.486,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom, u točki II. izreke, te u dijelu točke III. izreke kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, te se za navedeno predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku preostalo je odlučiti o tužiteljevom zahtjevu za isplatu iznosa od 46.486,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom, na ime naknade štete s osnova izmakle dobiti (zbog nemogućnosti korištenja poluprikolice uslijed predmetne prometne nezgode).

Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu i to u zapisnik o očevidu sa prilozima na listovima 5-8, predračun na listu 9, ponudu na listu 10, obavijest o knjiženju na listu 11, uvjerenje na listu 12, cjenik na listovima 13-14, tečajnu listu na listu 15, izvatke o prometima po računu na listovima 16-17, izjavu o prometnoj nezgodi na listu 26, obavijest na listovima 27-28, odštetni zahtjev na listovima 29-30, dopis na listu 31, sporazum na listu 32, dopis na listu 33, sporazum na listu 34, dopis na listovima 35-36, račune na listovima 37-43, police osiguranja na listovima 44-46, zapisnike na listovima 47-52, izjavu na listu 58, putni list na listovima 59-60, uvjeti osiguranja na listovima 73-76, izvješće na listovima 77-78, preslik spisa policijske uprave PP P. na listovima 151-163, dopis policijske postaje Pazin na listovima 205-206, fotografije na listovima 214-232, nalaz i mišljenje vještaka S. K. sa prilozima na listovima 244-260, nalaz i mišljenje vještaka A. R. na listovima 263-267, dopunu nalaza i mišljenja vještaka S. K.na listovima 328-344. Nadalje, izvedeni su dokazi uviđajem na licu mjesta, vještačenjem po vještaku prometne struke A. R. i vještaku građevinske struke S. K. te saslušanjem svjedoka E. P., Ž. P., B. G., M. Č., F. Š. i S. K..

 

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Svjedok E. P. je iskazao: "Predmetnog dana upravljao sam tegljačem marke V. sa poluprikolicom iz smjera V. prema K.. Na mjestu gdje se sada nalazimo u desnom zavoju u smjeru kretanja stanje nije bilo kakvo je danas, već se na mjestu gdje sada počinje raslinje nalazio potporni zidić u ravnini s cestom. Naknadno je na tom mjestu, gdje se sada nalazi raslinje, nasipano do razine ceste. U tom zavoju pokušao sam vozilo usmjeriti što više lijevo jer je cesta bila uska. Na desni retrovizor provjeravao sam gdje se nalazi desni kotač od poluprikolice. On se nalazio na cesti. Međutim, u jednom trenutku se odronio jedan dio ceste gdje se nalazio potporni zidić te se je poluprikolica nagla prema desno, odnosno prema provaliji. Tada sam povukao ručnu kočnicu i izašao iz kamiona jer je postojala opasnost da prikolica ne povuče cijeli tegljač. Ja sam tada telefonski nazvao tužitelja da pošalje pomoć. U jednom trenutku je pukla cerada te je teret ispao u provaliju. U trenutku pucanja cerade već su na lice mjesta došli tužitelj i policija. Oštećenja na prikolici nastala su od terete kada je ispadao, a poluprikolica ostala visiti. Teret je bio hrana za ribe u vrećama od 800-1000 kg. Nakon toga je došla dizalica te je poluprikolica vraćena na cestu." Na upite svjedok je odgovorio: da prije predmetne nezgode nije konzumirao alkohol već je samo pojeo salatu sa vinskim octom te to nije bilo od nikakva utjecaja na njegovo upravljanje vozilom u trenutku nezgode; da je dopuštena težina tereta u predmetnoj poluprikolici 26 tona, a da je u trenutku nezgode u njoj bilo oko 22 tone; da se u trenutku nezgode kretao brzinom od 15-20 km/h; da on nije primijetio znakove ograničenja brzine; da je s lijeve strane gledajući u smjeru kretanja u odnosu na današnje stanje u trenutku nezgode bilo nešto više raslinja; da je na fotografijama sa lista 6-8 spisa
prikazano lice mjesta nezgode; da je predmetne fotografije on osobno snimio kad je
došao prvi puta na lice mjesta; da je ukupno bruto težina tegljača i poluprikolice sa teretom bila oko 37 tona u trenutku nezgode; da mu nije poznato da postoje neka posebna ograničenja tonaže za predmetnu prometnicu; da zna da u V. postoji ograničenje od 10 tona, ali da on tuda nije vozio već obilaskom za kamione kod restorana "M."; da je dana kad se dogodila nezgoda prvi puta tuda prolazio sa kamionom, a da nakon toga nije vozio ovom cestom; da ne zna je li prikolica nakon nezgode popravljena; da je ukupna dužina tegljača i poluprikolice bila oko 16 m; da se predmetnog dana kretao iz pravca P. uz aerodrom te da mu nije poznato da tamo postoji ograničenje tonaže; da u trenutku nezgode nije postojao znak sa fotografije broj 3 sa lista 7 spisa.

Svjedok Ž. P. iskazao je: "Ja sam zaposlen kao ophodar u I. c. d.o.o. P. od 2012. Predmetnog dana pozvao me je dežurni i rekao da se desila prometna nezgoda te sam upućen da reguliram promet. Došao sam na lice mjesta. Na mjestu koje sad pokazujem visila je poluprikolica prema provaliji, a kabina tegljača se nalazila naprijed s lijeve strane prema lijevom usjeku. Na licu mjesta je bila policija te su me oni poslali da zatvorim promet iz pravca V.. To sam i učinio.". Na upite svjedok je odgovorio: da se ne sjeća da je tada vidio da je cerada pukla i da je teret u provaliji; da je nakon što su mu javili da je poluprikolica podignuta i tegljač, otišao prema K.; da je on vidio tegljač i prikolicu kako su parkirani na proširenju prema B.; da je nakon nezgode promet normaliziran s time da je na mjesto oštećenja na desnoj strani ceste prema B. stavio znakove ograničenja brzine 30 km/h i znak opasnosti vertikala; da je on o svemu napisao izvješće dežurnom; da je M. P. nadcestar I. c. te da je on upoznat sa njegovim izvješćem; da je vjerojatno do oštećenja došlo zbog težine kamiona jer je cesta stara; da se nakon kružnog toka kod aerodroma (D66) na cesti D400 uz aerodrom nalazio znak 8 tona po osovini; kod restorana "M." nalazi se znak ograničenja tonaže od 10 tona po osovini; da osim znaka upozorenja vertikala nije postavio i traku upozorenja; da on osobno ne ophodari tu dionicu ceste te da on nakon nezgode nije bio na licu mjesta; da su za održavanje predmetne ceste bili zaduženi nadcestar i brigada, odnosno zaduženi radnici; da se ne sjeća kada je prije nezgode bio na licu mjesta; da je oštećenje ceste odnosno potpornog zida bilo široko oko 1,5 m; da je stanje s lijeve strane ceste bilo slično kao i danas.

Svjedokinja B. G. iskazala je: "Od 1998. sam zaposlena kao voditelj Odjela kod 2. tuženika. Prvi put sam za predmetnu nezgodu saznala kad sam dobila poziv za svjedočenje. 2. tuženik je
zaključio ugovor o redovitom održavanju cijele cestovne mreže županijskih I lokalnih cesta sa I. c. d.o.o. P.. Konkretno se ova dionica održava na način da
se osigura prohodnost navoženjem kamenih materijala koje se razastiru po kolniku, po potrebi se i uvaljaju. Cesta se dvaput mjesečno pregledava, pregledavaju se njezini elementi te ukoliko se uoče strukturna oštećenja I. c. d.o.o. izvješćuju 2. tuženika o potrebi popravka ili veće intervencije. Niti prije niti poslije predmetne
nezgode od strane I. c. d.o.o. P. 2. tuženik nije izvješten o potrebi bilo kakve intervencije. Manje intervencije poput popravka bankina I. c. d.o.o. izvode same u sklopu redovitog održavanja, što je sve regulirano ugovorom, popisom i opisom poslova, pravilnikom o održavanju te troškovnikom koji prati ugovor.". Na upite svjedokinja je odgovorila: da bi u slučaju da je došlo do odrona potpornog zidića u širini od cca 1,5 m I. c. d.o.o. svakako trebale obavijestiti 2. tuženika jer bi se
radilo o potrebi veće intervencije; da ona sada na terenu ne vidi potporni zid, već joj se čini da se radi o stabiliziranoj kosini koja je postojala odavno; da može pretpostaviti da je vozač tegljača jednom gumom izašao izvan kolnika na djelu gdje počinje predmetna kosina; da županijska cesta V. – raskrižje K. u naselju V. ima
ograničenje nosivosti 10 tona ukupne mase; da je kamion zaobilaznim neregistriranim šumskim putevima, koji nisu registrirani kao županijske i lokalne ceste, u jednom trenutku stupio na kolnik županijske ceste na kojoj je ograničenje 10 tona ukupne mase te se nije ni smio naći na ovoj cesti; da nitko pa ni policija nije obavijestila 2. tuženika da je potrebna intervencija odnosno popravak; da je inače praksa da policija redovno obavještava 2. tuženika ukoliko sumnja da je do prometne nezgode došlo zbog stanja ceste; da je predmetna cesta sagrađena vjerojatno u doba Austrougarske; da na istoj nisu vršeni nikakvi veći radovi, već samo radovi održavanja; da često obilazi predmetnu cestu, te da je ona u voznom stanju; da 2. tuženik nije predložio postavljanje znakova ograničenja tonaže za predmetnu dionicu jer se do nje ne može doći osim po cestama na kojima su već postavljeni znakovi ograničenja tonaže; da ona ne zna da postoje zaobilazni putevi; da postoji obveza I. c. d.o.o. da podnese izvješća o izvršenim radovima redovnog održavanja te se ti izvještaji mjesečno arhiviraju; da se popravci bankine evidentiraju u građevinskom dnevniku kada su izvršeni; da bi saniranje bankine u širini 1,5 m spadalo u redovito održavanje, pri čemu treba imati u vidu prirodu oštećenja; da se znakovi upozorenja i traka stavljaju kada nastane oštećenje i uklanjaju se kad se oštećenje ukloni; da budući da nema znakova na licu mjesta može zaključiti da je oštećenje uklonjeno; da ne zna da li je u vrijeme predmetne nezgode bilo uobičajeno da se prije popravka fotografira lice mjesta.

Svjedok M. Č. je iskazao: „Predmetnog dana sam kao policijski službenik, vođa očevidne ekipe u cestovnom prometu, upućen na lice mjesta na cesti V. – B. radi očevida prometne nezgode. Sa mnom je bio kolega F. Š. koji je tehničar. Tegljač sa poluprikolicom je bio zaustavljen na licu mjesta jer su jedan
ili dva kotača poluprikolice propala na mjestu gdje se nalazila kamena podzida
gledajući sa desne strane kretanja vozila prema B.. Koliko se sjećam poluprikolica
je bila oštećena sa desne strane uslijed težine tereta. Cerada je bila nabubrena zbog
tereta koji je visio prema provaliji koja se nalazila s desne strane. Kolega F. Š. je fotografirao lice mjesta te je uzeo mjere za skicu mjesta. Ja sam razgovarao sa
vozačem te mislim da je bio alkotestiran. Vozač je rekao da je ulaskom u zavoj išao s
vozilom ulijevo koliko je mogao, ali da je s desne zadnje strane kotač poluprikolice propao. To odgovara stanju na licu mjesta koje smo zatekli. Do nezgode je došlo jer je došlo do ulegnuća podzida. Inače radi se o staroj austrougarskoj cesti, kako su mi tada rekli. Naime ja sam se tada pitao zašto se radi o županijskoj cesti kada nema suvremeni kolnik već se radi o makadamskoj cesti.“. Na upite svjedok je odgovorio: da se sad zbog proteka vremena ne može sjetiti je li na predmetnom mjestu ili prije njega bilo postavljenih prometnih znakova; da je od predmetne nezgode prošlo dosta vremena, a da prije tog ročišta nije ponovno pogledao zapisnik o očevidu pa se toga sada ne može sjetiti; da je predmetnog dana bilo je sunčano, a makadamski kolnik je bio suh; da se nakon uvida u zapisnik o očevidu od 9. rujna 2012. sa prilozima sjetio da je protiv vozača izdan prekršajni nalog te da je isti alkotestiran, a iz zapisnika proizlazi da je utvrdio da gledano od smjera kretanja vozila nije bilo postavljenih prometnih znakova; da se ne sjeća da mu je vozač tada rekao kojim putem je dovezao vozilo na predmetnu cestu; da se ne sjeća da li je s lijeve strane ceste održavano raslinje u predmetnom zavoju, na tom mjestu u zavoju s lijeve strane gledajući u pravcu kretanja bila je jedna stijena, kolnik je bio dobar te da na njemu nije bilo nikakvih rupa ili slično; da se ne sjeća da je osigurao lice mjesta jer je on sa kolegom išao na drugi očevid; da je u jednom trenutku nakon očevida desna strana poluprikolice popustila I teret je ispao u provaliju, radilo se o ribljoj hrani jer je njemu to tada zasmrdjelo; da je u trenutku kad su on i kolega napustili lice mjesta poluprikolica bila nagnuta nad provalijom te je i tegljač bio nagnut, podzid je bio ulegnut; da pored predmetnog tegljača i prikolice nije moglo proći drugo vozilo jer se radi o zavoju koji je tada bio zakrčen; da se ne sjeća drugog kamiona niti kuda je vozio; da su sa poluprikolice privremeno skinute registarske oznake jer ista nije bila sposobna prometovati, te je registarske oznake uzeo je sa sobom; da na predmetnoj dionici gledajući u smjeru vozila uopće nije bilo znakova; da on ne zna da li je podzid na predmetnom mjestu bio ulegnut i prije predmetne nesreće; da on ne zna da li su predmetnom cestom ranije prometovali kamioni prije ili poslije predmetne nezgode; da se on sada ne sjeća koliko je ograničene brzine na predmetnom dijelu ceste, ali da je to naznačeno u zapisniku o očevidu; da je s lijeve strane uz kolnik predmetnog zavoja bila stijena, a ne na kolniku ili iznad njega; da se ne sjeća zbog kojeg prekršaja je izdan obvezni prekršajni nalog, ali da to mora pisati u zapisniku o očevidu; da se ne sjeća na koji način je utvrđeno postojanje tog prekršaja iz čl. 47. st. 2. i čl. 199. st 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (kojim je propisano da je vozač dužan kretati kada trake nisu obilježene što bliže desnom rubu kolnika i na kolikoj udaljenosti od njega da s obzirom na brzinu vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste da ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti), ali da se prekršajni nalozi izdaju na temelju utvrđenog činjeničnog stanja na licu mjesta, on piše obvezni prekršajni nalog te je to tada on i napravio; da je on sastavio službenu bilješku sa lista 163 spisa po iskazu vozača te da se navedeno u toj službenoj zabilježbi poklapa s onime što je već iskazao; da iz iskaza vozača proizlazi da je on kamion maksimalno pomjerio ka lijevom rubu; da se, međutim, zapisnik o očevidu kod prometne nesreće treba zaključiti prekršajnim nalogom protiv odgovorne osobe, a isti je izdan protiv vozača nakon izvršenog očevida.

Svjedok F. Š. je iskazao: „Vezano uz predmetni događaj sjećam se da smo ja i M. Č. upućeni na mjesto događaja na cesti V. – K. koja ide do B.. Na licu mjesta u desnom zavoju gledajući u smjeru kretanja bio je zaustavljen tegljač sa poluprikolicom. Zadnji desni kotač poluprikolice bio je izvan ruba kolnika prema strmini sa desne strane. Poluprikolica je bila nagnuta prema strmini. Cesta nije bila dobro održavana odnosno nije mi bilo jasno zašto se radi o županijskoj cesti kad nije asfaltirana. Pretpostavljam da vozač nije dobro ulovio luk u desnom zavoju te da je zbog toga zadnji kotač poluprikolice izašao izvan kolnika uslijed čega se prikolica nagnula prema strmini. Koliko se sjećam čini mi se da je na mjestu gdje je zadnji desni kotač poluprikolice izašao izvan kolnika bio malo ulegnut makadam. Koliko se sjećam nije bilo nikakvog podzida niti zaštitne ograde na tom mjestu. Ja sam fotografirao lice mjesta, izvršio mjerenja te nacrtao skicu mjesta događaja. Ostali dio očevida izvršio je M. Č. koji je saslušao vozača, a možda i ostale svjedoke te je on izdao obavezni prekršajni nalog. Utvrđenje stanja kolnika, vremenskih uvjeta, postojanja prometnih znakova i sl. spada u poslove za koje je zadužen M. Č. te ja to tada nisam radio.“ .

Svjedok S. K. je iskazao: „Ja sam u vrijeme predmetnog događaja bio vozač kod prijevoznika E. K.. Vozili smo hranu za ribe na lokaciju P. B.. Ja sam vozio šleper sa poluprikolicom u koju je bila natovarena hrana u mrežama od koje je svaka težila jednu tonu, a bilo je 24 takvih mreža. Drugi šleper sa poluprikolicom je vozio E. P. za prijevoznika A. S.. Hranu smo natovarili u V.. E. je prespavao doma te smo se ujutro sa kamionima našli na benzinskoj pumpi na izlazu iz I. i., a koja se nalazi na S. F.. E. je vozio prvi, a ja za njime. Do ceste za B. došli smo preko V. asfaltiranom županijskom cestom te smo se na oko 1km od V. uključili na neasfaltiranu prometnicu koja vodi prema P. B.. Budući da se na P. B. nalazi malo okretište koje je dovoljno samo za jedan šleper, ja sam svoj šleper pustio na jednom proširenju predmetne neasfaltirane prometnice te sam ušao u kabinu kao suvozač od E.. Dolaskom u desni zavoj gdje se desila predmetna nezgoda E. je s kabinom kamiona došao skroz na lijevu stranu do kamenja uz prometnicu, a kako bi pokušao savladati predmetni zavoj. Kad je skoro savladao predmetni zavoj primjetili smo da se zadnji dio, odnosno poluprikolica nagla u desno te je počela sve više visiti prema provaliji. Zbog navedenog je E. ugasio motor te smo izašli iz vozila. E. je zvao gazdu, odnosno A. S., zatim je došla policija te su došli neki djelatnici C.. U jednom trenutku, nakon dva do tri sata je pod težinom hrane popustio desni dio poluprikolice, pukla je cerada i hrana je pala u provaliju. Pretpostavljam da je pod teretom vozila popustila bankina po kojoj se vozilo kretalo svojom desnom stranom te da je zbog toga došlo do nezgode.“. Na upite svjedok je odgovorio: da je težina njegovog šlepera sa poluprikolicom od 15 do 17 tona, a da je teret, odnosno hrana bila teška 24 tone, što je ukupno 39 do 41 tona; da je i E. P. prevozio također 24 tone hrane, a da je njegov šleper sa poluprikolicom bio težak oko 15 tona, dakle ukupno je u trenutku nezgode skup vozila sa teretom bio težak 39 tona; da je već jednom ranije on vozio isti skup vozila sa istim teretom od 24 tone do P. B. te da je predmetni zavoj savladao, ali da je bio u neizvjesnosti i zabrinut da li će to uspjeti jer su mu drugi prijevoznici koji su vozili istim putem rekli da je teško savladati predmetni zavoj; da se on tog dana sa E. nigdje nije zaustavio na piću niti je video da je E. nešto pio; da je E. u trenutku kad je savladavao predmetni zavoj gledao u desni retrovizor ali da se po njegovom (svjedokovom) iskustvu pod tim kutem ne može vidjeti zadnji desni kotač poluprikolice na retrovizoru; da je tako i on prvi put kad je vozio na predmetnom zavoju prošao na način da je vozilo doveo do krajnjeg ruba ceste lijevo, zadnji kotač nije vidio na retrovizoru, ali je zavoj ipak prošao; da bi po njemu E. prošao predmetni zavoj da nije popustila bankina pod teretom vozila, a da je popustila zaključuje po zvuku koji je čuo; da je predmetna prometnica bila u urednom stanju, nije bilo rupa i slično, ali da ga čudi da na predmetnom mjestu u zavoju nije šira budući da istom prometuju šleperi koji prevoze hranu na P. B.; da je uz desni rub prometnice odmah uz bankinu bilo nešto raslinja uz cijeli predmetni zavoj; . da ga je prije oko 15 dana tužitelj odveo na predmetni zavoj te je vidio da je isti nasipan i da je sada širi na mjestu gdje se desila nezgoda i to za metar i pol do dva metra; da nakon što se desila predmetna nezgoda na istom mjestu nije mogao proći šleper sa poluprikolicom jer se na predmetnom mjestu odronila bankina; da na predmetnoj cesti, a niti na cesti od ipsilona do V. nije vidio nikakav znak ograničenja tonaže; da E. prije savladavanja predmetnog zavoja nije izašao iz vozila da provjeri da li može proći; da on ne zna da li je E. ranije vozio tom dionicom; da postoji još jedan put za P. B. kojim je on doveo hranu sa svojim šleperom nakon što se desila predmetna
nezgoda, ali da je taj put puno dulji te je lošije održavan jer mu je vozilo bilo svo
izgrebano te je između šlepera i poluprikolice ostalo puno slomljenih grana; da nakon
tog dana više nije vozio za P. B.; da ga je prije 15-ak dana telefonom nazvao tužitelj i pitao ima li vremena da ide pogledati predmetno mjesto nezgode, što je on I učinio; da ga je tužitelj iz P. vozio na mjesto nezgode i vratio natrag; da se predmetna nezgoda desila u kolovozu između 8h i 9h ujutro; da je na mjestu nezgode popustila bankina u cijeloj svojoj širini do kolnika odnosno cca 50cm u širinu.

Vještak građevinske struke S. K. u svom je nalazu iznio sljedeće završno mišljenje:

"Uvidom u predmetni spis, u fotografije prema policijskom izvidu s mjesta
nezgode, iskaze svjedoka, zatim uviđajem na licu mjesta, prometnica odnosno kolnička konstrukcija je bila održavana, kolnik je bio hrapav, dobar, suh i ne klizav (str. spisa 50). Na fotografijama iz policijskog izvida, vidljivo je da je kolnička konstrukcija ceste bila dobro nasipana i stabilizirana, bez ulegnuća ili vidljivih deformacija. Također je vidljivo na fotografijama da rubni dijelovi ceste, odnosno bankine nisu dobro održavani i da je bilo zatečeno srednje visoka vegetacija na pojedinim dijelovima.
Prilikom sudskog uviđaja također je zatečeno stanje kolničke konstrukcije održavano, nasuto i stabilizirano. Također su dijelovi bankine ozelenjeni travom I srednje visokim raslinjem koje bi trebalo držati nisko, odnosno podrezati ga. Analizom mjesta događaja koji se je desio u desnom zavoju vidljivo je da se na lijevoj strani zavoja nalazi veći dio prirodne stijene koji se nalazi skoro do samog ruba kolnika, na čijem dijelu je najuža širina kolnika. Predmetno teretno vozilo prilikom savladavanja zavoja zbog spomenute stijene nije mogao dovoljno zaokrenuti vozilo te je prešao na lijevu stranu kolnika do same stijene kako bi savladao zavoj, dok se poluprikolica kretala izvan stabilizirane kolničke konstrukcije, odnosno bankinom. Nije mi poznato da li je tom prilikom poluprikolica išla bankinom po njenim vanjskim rubom ili je poluprikolica sjekla zavoj preko bankine, čime su desni kotači poluprikolice propali i dogodila se opisana prometna nezgoda.

U ovom nalazu i mišljenju sam prikazao približno utvrđen vanjski i unutarnji radijus kolničke konstrukcije iz katastarske podloge. Mišljenja sam da je potrebno točno utvrditi unutarnji i vanjski kolnički radijus, odnosno radijus zavoja, zatim poziciju prirodne stijene s lijeve strane zavoja na čijem dijelu je izmjerena širina kolnika 480 cm te na osnovu dobivenih podataka uzimajući u obzir tehničke karakteristike vozila s poluprikolicom utvrditi radijus kretanja, odnosno radijus horizontalne prohodnosti teretnog vozila, odnosno da li se je vozilo kretalo isključivom kolnikom prometnice koji je namijenjen prometu vozila a ne bankinom koja nije predviđena za prijenos većih prometnih opterećenja i promet vozila i da li je vozilo moglo savladati zavoj vozeći kolničkom površinom. Podzid ako je i postojao i na kojem se desilo odronjavanje nalazi se na desnom vanjskom rubu bankine. Obzirom na navedno, vozilo se nije moglo kretati bankinom, odnosno njenim vanjskim rubom (ili preko njega) već isključivo stabiliziranim kolničkim trakom.

Promatranjem zavoja koji je prikazan na fotografijama od 12-14 do, a koji se nalazi prije spornog zavoja vidljiva je kolnička prometna konstrukcija kao I širina bankine do podzida na čijem se rubu nalaze kameni odbojnici. Također je vidljivo da bankina nije prometna površina i da kameni odbojnici me dozvoljavaju promet po toj površini.".

U podnesku od 15. lipnja 2020. tužitelj je naveo da ne prihvaća nalaz vještaka
S. K.. Vještak protivno činjenicama utvrđenim na očevidu navodi da bi uz makadamsku prometnicu postojala zemljana bankina po kojoj da bi bilo zabranjeno
kretanje. Cijela prometnica nasuta je kamenom i šljunkom, nema zemljane površine, osim što je kako to pravilno navodi i vještak dio ceste uz rub, kako s lijeve, tako i s desne strane obrastao travom i niskim grmljem. Ovo sve zbog neodržavanja prometnice, kako je u svom nalazu utvrdio prometni vještak A. R.. Nikakvog zaštitnog pojasa uz cestu nema niti je to vidljivo na licu mjesta, već se radi samo o činjenici da je dio kolnika neodržavan i na njemu se nalazi trava i nisko grmlje jer je s druge strane (desno od kretanja vozila) visinska razlika (manja ili veća provalija) u odnosu na okolni teren.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. siječnja 2021. vještak S. K. je naveo da u cijelosti ustraje kod nalaza i mišljenja koje je u pisanom obliku dostavio
sudu te se na primjedbe tužitelja iznesene u podnesku od 15. lipnja 2020. očitovao kako slijedi: Uz makadamsku prometnicu na predmetnom mjestu postojala je zemljana bankina, a to je razvidno iz fotografija broj 7, 8 i 9 na stranicama 6 i 7 nalaza. Predmetne fotografije su sačinjene prilikom sudskog uviđaja. Također i na fotografiji broj 15 koja je sačinjena prilikom policijskog uviđaja te je dostavljena u spis predmeta od strane policijske postaje, razvidno je da na tom mjestu raste trava i nisko raslinje iz čega proizlazi da se na tom mjestu nalazi zemljana bankina. Ako se ta fotografija broj 15 nalaza usporedi sa fotografijom broj 6 koja je sačinjena prilikom sudskog uviđaja, vidljivo je da se radi o gotovo istom kutu snimanja te da je stanje više-manje bilo identično u vrijeme prometne nezgode kao i u vrijeme sudskog uviđaja. Dakle radi se o stanju prometnice na dan prometne nezgode. Vozilo se u trenutku nezgode nije kretalo kolničkom konstrukcijom u cijelosti već je u trenutku kada je prednjim dijelom prešlo na lijevi prometni trak uz stijenu koja se tamo nalazi zadnjim desnim dijelom prikolice prešlo na zemljanu bankinu. Zemljani materijal nema čvrstoću kao što ima kolnička konstrukcija pa je zbog težine vozila došlo do sloma tla te se zbog toga prikolica nagnula na desnu stranu prema depresiji. Mogu zaključiti da se navedeno desilo zbog prevelike težine vozila, odnosno jer nije poštivano ograničenje tonaže od 10 tona po osovini. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je vozilo sa teretom u trenutku nezgode imalo 37 tona. Na fotografijama broj 12, 13 i 14 nalaza vidljivo je stanje na zavoju koji se nalazi neposredno prije zavoja na kojem se dogodila predmetna prometna nezgoda, te se na tim fotografijama vidi podzid za koji nije utvrđeno da li se nalazi na mjestu di se dogodila predmetna prometna nezgoda te je vidljiv način konstrukcije u zavojima na predmetnoj dionici. Funkcija podzida nije da podupire konstrukciju ceste već je njegova funkcija da se kosina ispod konstrukcije ceste zaštiti od erozije tla. Na tim fotografijama vidljiva je i zemljana bankina, ali su vidljivi i kameni graničnici čija je svrha da se spriječi prometovanje po samom rubu bankine te kao vizualno upozorenje kraja bankine. U svakom slučaju, dio na kojem se nalazi bankina nije namijenjen prometovanju vozila. Prema mom mišljenju, iako je predmetno vozilo bilo teže nego što je dopušteno do prometne nezgode ne bi došlo da se ono nije kretalo po zemljanoj bankini. To se može zaključiti iz činjenice da je vozeći po kolniku vozilo došlo do otprilike polovine predmetne dionice. Zaključno, do predmetne prometne nezgode nije došlo zbog neodržavanja ceste. Činjenica da se na predmetnoj bankini nalazilo nisko raslinje eventualno može utjecati na preglednost kod nižih vozila, ali nije bila od utjecaja u konkretnom slučaju jer se vozač nalazio na puno većoj visini od one kojoj bi to raslinje smetalo u pogledu preglednosti.

Na upit suca, a nakon što su mu predočene fotografije na listovima 6-8 spisa, vještak je odgovorio da se na fotografiji broj 1 vidi mjesto prometne nezgode, da na fotografijama 2-4 ne može reći radi li se o mjestu prometne nezgode, a da fotografije broj 5 i 6 na listu 8 spisa nisu fotografije mjesta prometne nezgode već se po njegovoj ocjeni radi o zavoju koji se nalazi prije zavoja (gledajući u smjeru kretanja vozila), a o kojem je prethodno govorio.

Na upit suca, a nakon što su mu predočene fotografije na listovima 214-232 spisa vještak navodi da se na fotografijama na listovima 214 i 215 vidi da se na predmetnom mjestu uz desnu stranu kolnika nalazila zemljana bankina obrasla niskim raslinjem, da je iz fotografija na listovima 216 i 217 vidljivo da je predmetna prikolica prešla na površinu bankine, a da se na fotografijama na listovima 218 i 219 vidi da je došlo do potkopavanja tla uslijed prevrtanja prikolice.

Na upit tužitelja da li je predmetni skup vozila mogao savladati predmetni zavoj
bez da vozi izvan kolnika, odnosno po bankini, vještak je odgovorio da je to pitanje za prometnog vještaka te da je on u svom nalazu i mišljenju i naveo da bi trebalo utvrditi radijus kretanja, odnosno radijus horizontalne prohodnosti, a što je posao prometnog vještaka.

Na upit 2. tuženika da li je došlo do sloma tla na kolniku, vještak je odgovorio da to nije primijetio niti ne proizlazi iz fotografija. Iz fotografija učinjene prilikom policijskog uviđaja razvidno je da je sam kolnik jako dobro održavan.

Vještak prometne struke A. R. u svom je pisanom nalazu zaključio kako slijedi:

"Očevidom na mjestu prometne nesreće utvrđeno je da predmetna prometnica
nije održavana. Rub kolnika nije vidljiv zbog trave i raslinja a isto je stanje po fotodokumentaciji bilo i u vrijeme štetnog događaja.

-Predmetni skup vozila tužitelja savladavao je zavoj brzinom od oko 22 km/h
kad je došlo do naginjanja vozila udesno, zaustavljanja i podizanja lijevog pogonskog
kotača vučnog vozila kad je tahograf registrirao ubrzavanje.

-Mjesto gubitka nadzora nad vozilom nalazi se prije zaustavnog položaja vozila za oko 14,80 m u desnom oštrom zavoju i uz desni rub kolnika.

-Predmeti cestovni zavoj po smjeru kretanja skupa teretnog vozila moguće je savladati graničnom brzinom od 33 km/h pa brzina kretanja vozila nije u uzročnoj vezi sa gubitkom nadzora nad vozilom.

-Na osnovu iskaza vozača, ophodara i prometnog policajca koji je vršio očevid, do prometne nesreće je došlo zbog urušavanja potpornog zida uz desni rub kolnika. U fotodokumentaciji izrađenoj po djelatnicima policije navedeno urušavanje nije registrirano.

-Cjenik autodana za predmetno priključno vozilo po T., Z. u domaćem prometu iznosio je u vrijeme štetnog događaja: 1.256,00 Kn ili 162,00 eura, a u međunarodnom prometu: 1.571,00 Kn ili 202,00 eura".

U podnesku od 9. lipnja 2020. 1.tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka A. R., u dijelu koji se odnosi na ograničenje brzine od 90 km/h, utvrđenu
brzinu kretanja vozila, kao i zaključak da brzina kretanja teretnog vozila nije uzrok
predmetne prometne nezgode. Vještak je prihvatio ograničenje brzine od 90 km/h, kako je navedeno u zapisniku policije, iako se ovdje radi o makadamskom putu, pa se nikako ne bi moglo primijeniti opće ograničenje brzine od 90 km/h koje vrijedi na županijskim cestama. Vještak je na osnovu preslike tahografskog listića utvrdio da se teretno vozilo u trenutku predmetne nezgode kretalo brzinom od 22 km/h, a predmetni zavoj u smjeru kretanja skupa teretnog vozila je moguće savladati graničnom brzinom od 33 km/h. Zaključak je vještaka da brzina kretanja vozila nije uzrok nastanka predmetne nezgode, pri čemu vještak nije uzeo u obzir neke druge činjenice koje su bile ili su mogle biti od utjecaja na izlijetanje teretnog vozila s kolnika. Tako vještak nije uzeo u obzir ukupnu bruto tonažu vozila koja je po navodima vozača iznosila 37 tona, kao ni ukupnu dužinu vozila od 16 m, što predmetna makadamska cesta zbog težine skupnog vozila i konfiguracije nije mogla podnijeti. Prvotuženik drži da je upravo prevelika težina i dužina vozila, nemogućnost manevriranja zbog zavoja i uskog kolnika, čemu je dodatno pridonijela i alkoholiziranost vozača i neprilagođena brzina uzrok ove nezgode. Vještak bi se trebao očitovati da li je i u kojoj mjeri težina terete koji se prenosio mogao utjecati na destabilizaciju vozila, da li bi i pod kojim uvjetima vozilo uspjelo savladati zavoj i izbjeći nezgodu. Stoga je potrebno nadopuniti nalaz I mišljenje na način da vještak utvrdi radijus kretanja odnosno radijus horizontalne prohodnosti teretnog vozila uzimajući u obzir gabarite vozila, širinu kolničke konstrukcije bruto težinu tegljača i dr.

U podnesku od 11. lipnja 2020. 2.tuženik je prigovorio nalazu I mišljenju vještaka A. R.. Ne prihvaća zaključak vještaka prometne struke u dijelu u kojem isti navodi kako je kolnik bio neodržavan, te da se zbog visokog raslinja nije
razaznao rub kolnika. Naime, prvo i osnovno pitanje u konkretnoj prometnoj situaciji je
to da je uopće pitanje što je to neodržavanje kolnika, što se pod tim pojmom misli, te
što je cestovni pojas, što kolnik, a što bankina uz rub kolnika. Postoje nekoliko sastavni dijelova – elemenata ceste koje vještak prometne struke sve sortira u jedan te isti pojam – kolnik, što je potpuno pogrešno. Nadalje, radi se o makadamskoj cesti, dakle dionici ceste koja je takva sama po sebi, i koja je svakom kome stupi na nju odmah poznato da se radi o makadamu, ali o makadamu iznimne kvalitete, budući da se predmetni zavoj nalazi u usjeku, na čvrstoj podlozi - stijeni. Raslinje je vidljivo uz bankinu i ono ne može ni u kojem slučaju predstavljati neodržavanje kolnika, to proizlazi i iz fotografija lica mjesta. Vještak ne pravi razliku između kolnika i bankine, te čitav cestovni pojas tretira isključivo kao kolnik namijenjen kretanju vozila, što nije točno, kao što je naprijed i navedeno. Odredbom iz čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ZSPC) izričito propisano da je vozač brzinu svojeg vozila dužan prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa, tako da svoje vozilo može pravovremeno zastaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku. Prema tome, u konkretnom slučaju, kada se je vozač kretao predmetnim dijelom ceste, sa tegljačem koji vuče priključno vozilo dužine od 16,5 metara, težine od oko 37 tona, pun tereta, s time da vozač prvi puta vozi po toj prometnici, pod utjecajem alkohola, on je bio dužan ne samo smanjiti svoje vozilo dodatno, nego je bio dužan po potrebi u potpunosti zaustaviti svoje vozilo, prije zavoja, izaći izvan kabine, te se osobno uvjeriti da li i u kojim uvjetima uopće može savladati zavoj tim skupom vozila, odnosno da li je to uopće moguće. Dakle, ključno je pitanje da li je taj skup vozila uopće bio prikladan za savladavanje tog zavoja. Nadalje, kada se govori o održavanju, jasno je vidljivo da se radi o prirodnom okruženju prometnice, da je sa lijeve strane ogromna stijena, koja označava kraj kolnika, dok se s desne strane vrlo jasno vidi rub kolnika; radi se o stjenovitom i vrlo kvalitetnom prirodnom kolniku. To je vrlo jasno vidljivo kraj činjenice što tegljač nije sletio izvan kolnika sa prednjim kotačima kamiona već sa zadnjim kotačima priključnog vozila velike dužine i velikog osovinskog opterećenja, kada je vjerojatno sa kotačima poluprikolice izašao izvan kolnika, najprije na bankinu, pa potom i izvan cestovnog pojasa, kada se je djelovanjem sile, teret u prikolici u potpunosti prenio na desnu stranu, čime je došlo do djelomičnog prevrtanja. Osporava i brzinu kretanja vozila, koje je vještak utvrdio na temelju tahografskog listića datiranog na dan 09.08.2012., kada
je očito da se je prometna nesreća dogodila 04.08.2012., tako da je očito kako se taj tahografski listić ne može primijeniti u ovom konkretnom slučaju. Ne prihvaća zaključak vještaka prometne struke da je predmetni zavoj moguće savladati brzinom od 33 km/h, pogotovo ne onaj vozač koji se prvi put nalazi na toj cesti. Prihvaća dio nalaza I mišljenja u dijelu u kojem se navodi da u fotodokumentaciji urušavanje nije registrirano, i to iz razloga što do urušavanja nije niti došlo, nego se je očito odlomio jedan dio izvan kolnika, koji nije namijenjen kretanju vozila, i to uslijed težine skupa vozila, nakon izlijetanja izvan kolnika, a ne da bi kolnik „popustio“ pod opterećenjem. Međutim, ono što je bitno i važno za napomenuti jeste činjenica da vještak prometne struke nije prikazao radijus zavoja, niti položaj skupa vozila, u istom mjerilu, i to dinamično; dakle, niti prije, niti za vrijeme izlijetanja, niti nakon izlijetanja, niti je prikazao kako se i na koji način u odnosu na tegljač (kamion, traktor) ponaša priključno vozilo, po kojoj trasi kolnika prolazi, i u kojem se smjeru i položaju mora držati traktor da bi skup vozila prošao po zavoju, ali po kolniku koji je namijenjen kretnju, a ne po bankini. Vještak ne pravi razliku između kolnika i bankine, on uzima čitavu širinu cestovnog zemljišta kao da je namijenjena kretanju vozila, iako tomu nije tako. Također, uzima se kao zdravo za gotovo da se vozilo može kretati čitavom širinom kolnika, čak i onom koja je namijenjena za kretanja vozilima iz suprotnog smjera. Iz nalaza vještaka prometne struke proizlazi da je radijus zavoja 27 metara, dok iz nalaza i mišljenja vještaka graditeljske struke, koji je prikazao zavoj u posebnoj skici, proizlazi da je unutarnji radijus zavoja oko 17 metara, a vanjski oko 22 metra.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. studenog 2020. vještak A. R. je naveo da ostaje kod danog nalaza i mišljenja. U nalazu i mišljenju kojeg je u pisanom obliku dostavio sudu utvrđen je radijus kretanja vozila u trenutku gubitka
nadzora, a to mjesto je udaljeno od zaustavnog položaja unazad za 14,8 metara te je
na tom mjestu radijus zavoja 27,5 metara odnosno gubitak nadzora se dogodio u ulaznom dijelu zavoja gdje je veći radijus od radijusa na sredini zavoja. Predmetni kolnik nije značajnije održavan jer se potporni zid od raslinja uopće ne vidi kao ni desna bankina koja je sva pod raslinjem. Zaključno kolnik predmetnog zavoja nije pravilno održavan. Na upit suca vještak je odgovorio da bi se predmetna prometna nezgoda dogodila i u slučaju da se desna bankina odnosno potporni zid vidio odnosno da je raslinje bilo očišćeno, dakle, to nije u uzročnoj vezi sa prometnom nezgodom. Iz zapisnika policije proizlazi da je desni potporni zid zavoja urušen, međutim nigdje to nije vidljivo po fotografijama uviđaja. Također prilikom uviđaja nije utvrdio da je potporni zid urušen. Na upit suca vještak je odgovorio da je on upravo iskazao vezano uz fotografije koje se nalaze na CD-u koje je uz predmet dostavila Policijska postaja Pula a nalazi se na listu 151 spisa. Naa fotografijama koje se nalaze na listovima 214-232 spisa također se ne može vidjeti da je potporni zidić urušen. Iz fotografija na listovima 6-8 spisa ne vidi da je predmetni potporni zidić urušen, a iz fotografije broj 5 na listu 8 spisa vidljivo je da potporni zidić nije urušen. Vezano uz utjecaj ukupne bruto težine tegljača i poluprikolice koja je iznosila 37 tona u trenutku nezgode može samo zaključiti da se predmetno vozilo nije smjelo kretati asfaltiranom prometnicom na kojoj je postavljena tabela sa opterećenjem 10 tona po osovini. Šofer je rekao da se on kretao sporednom prometnicom koja je izgrađena uz restoran M. izvan glavne prometnice i vodi do naselja V.. Na tom mjestu nalazi se znak ograničenja tonaže od 10 tona po osovini. Njemu nije poznato koju je prometnicu šofer koristio. Predmetni skup vozila imao je ukupno 3 osovine pa bi prema ograničenju od 10 tona po osovini mogao ukupno težiti 30 tona. Kolnik je odvojen od bankine i isti je pregledan, a bankina je puna raslinja pa ju nije moguće odvojiti od kolnika. Kolnik je prohodan. Na skici lica mjesta na listu 164 spisa prikazan je predmetni zavoj gdje je vidljivo da je kolnik prohodan a desna bankina do kolnika je puna raslinja. Inače bankina nije namijenjena za promet vozila već za pješake, prometne znakove i sl. U zaustavnom položaju skupa vozila priključno vozilo je stražnjim kotačima bilo na bankini. Da je mjesto prometne nezgode fotografirano po pravilima struke, tada bi sigurno na makadamskoj bio prikazan radijus kretanja vozila po predmetnom zavoju. Na tahografnom listiću upisano je da se prometna nesreća dogodila 9. kolovoza 2012., a u zapisniku djelatnika policije 4. kolovoza 2012. On to ne može objasniti ali može sa sigurnošću reći da je tahografski listić stvaran zbog toga što je u času prevrtanja i podizanja pogonskih kotača došlo do naglog porasta brzine, a što je upravo znak da je taj tahograf bio na licu mjesta. Vrlo je moguće da je policija u zapisniku o očevidu navela pogrešan datum prometne nezgode. Teoretski je moguće da je listić tahografa zamijenjen, no međutim ovaj tahograf sigurno prikazuje naginjanje vozila, odnosno zaključuje da realno prikazuje štetni događaj. Iz tahografskog listića proizlazi da se predmetni događaj desio oko 9,05 sati ujutro, što odgovara vremenu u zapisniku policije. Kad prometni znak ograničenja brzine ne postoji bez obzira o kojoj kategoriji cesta se radi (makadam, asfalt, kocka) ograničenje je veličine 90km/h, a sve sukladno pozitivnim propisima, ali u svakom slučaju vozač je prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama dužan prilagoditi svoju vožnju uvjetima na cesti. Kolnik je bio vizualno ispravan za vožnju. Tako nije bilo napuklina, nakupina i slično što bi otežavalo promet. Ukupnu tonažu samog vozila sa prikolicom utvrdio je prema tablicama u težini od 16 tona pa je za zaključiti da je teret bio cca 21 tonu, a sve budući da je prema iskazu vozača ukupna težina bila 37 tona. Težina tereta mogla je biti i veća i manja, a prema ispravnom spisu policija nije vagala teret. Moguće je da je uzrok prometne nezgode urušavanje potpornog zidića, ali je isto tako moguće da je do nezgode došlo zato što se potporni zidić urušio nakon što je vozač zadnjim desnim kotačem izašao izvan gabarita kolnika. Također je moguće da se predmetni potporni zidić uopće nije urušio već da je do prevrtanja prikolice došlo samo uslijed toga što je vozilo izašlo izvan gabarita kolnika odnosno zbog neke radnje po vozaču, primjerice do naglog okretanja volana u zavoju. Zaključno, ja sa sigurnošću nisam utvrdio uzrok predmetne prometne nezgode, ali sam sa sigurnošću utvrdio da brzina kretanja vozila nije uzrok. Zbog neodržavanja odnosno raslinja, bankina nije bila uočljiva već samo kraj kolnika, odnosno oba kraja kolnika, ali po bankini se ne vozi. On iz fotografija na listovima 218-219 spisa ne može zaključiti da se urušio potporni zidić.

Osnovom pravila o teretu dokazivanja, sadržanog u odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) svaka je strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje i činjenice koje joj idu u korist. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju do zaključenja glavne rasprave sudu pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a. ZPP-a.

Na temelju ocjene svih dokaza ukupno i svakog dokaza pojedinačno, sud je zaključio da tužitelj nije dokazao osnovnu tvrdnju na kojoj temelji tužbeni zahtjev nije dokazao da je predmetni štetni događaj nastao zbog nepravilnog održavanja predmetne prometnice.

Upravo suprotno, naime, proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske
struke S. K., koji je zaključio:

- da je kolnička konstrukcija bila održavana, dobro nasipana i stabilizirana, bez ulegnuća ili vidljivih deformacija, kolnik je bio hrapav, dobar, suh i nije bio klizav;
- da se vozilo u trenutku nezgode nije kretalo stabiliziranom kolničkom
konstrukcijom u cijelosti već je u trenutku kada je prednjim dijelom prešlo na lijevi
prometni trak uz stijenu koja se tamo nalazi zadnjim desnim dijelom prikolice prešlo na
zemljanu bankinu koja nije namijenjena prometovanju vozila,

- da se ne može utvrditi je li se poluprikolica kretala bankinom po njenom vanjskim rubom ili je sjekla zavoj preko bankine,

- da zemljani materijal nema čvrstoću kao što ima kolnička konstrukcija pa je zbog težine vozila došlo do sloma tla te se zbog toga prikolica nagnula na desnu stranu prema depresiji,

- da se može zaključiti da je do sloma tla došlo zbog prevelike težine vozila,
odnosno jer nije poštivano ograničenje tonaže od 10 tona po osovini;
- da do prometne nezgode ne bi došlo da se vozilo nije kretalo po zemljanoj bankini,

- da bankine nisu dobro održavane jer su ozelenjene travom i srednje visokim
raslinjem koje bi trebalo podrezati, što da eventualno može utjecati na preglednost kod
nižih vozila, ali da nije bila od utjecaja u konkretnom slučaju jer se vozač nalazio na puno većoj visini od one kojoj bi to raslinje smetalo u pogledu preglednosti,

-          da, zaključno, do predmetne prometne nezgode nije došlo zbog neodržavanja ceste.

Sud je nalaz i mišljenje građevinske struke S. K. ocijenio objektivnim, potpunim te izrađenim u skladu s pravilima struke. Vještak je nalaz i mišljenje, po ocjeni
suda, stručno, logično i argumentirao obrazložio te je prilikom usmenog iznošenja
nalaza na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. siječnja 2021. uspješno otklonio sve primjedbe na svoj nalaz i mišljenje. Njegov je nalaz suglasan sa ostalim izvedenim dokazima, osobito fotografijama sa policijskog uviđaja (na dan prometne nezgode) i sa sudskog uviđaja, koje su priložene njegovom nalazu (na str. 333-336 spisa) te fotografijama na str. 214-217 spisa, a sve kako je vještak iskazao na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. siječnja 2021.

Da je kolnik bio ispravan za vožnju proizlazi i iz nalaza prometnog vještaka
A. R. (sa ročišta za glavnu raspravu od 5. studenog 2020.). I prema tom vještaku desna bankina uz kolnik je bila pod raslinjem, ali bi se predmetna prometna nezgoda dogodila i u slučaju da je raslinje na bankini bilo očišćeno, dakle, to nije u uzročnoj vezi sa prometnom nezgodom.

Utvrđenje vještaka građevinske struke S. K. da se u trenutku nezgode predmetno vozilo desnim dijelom prikolice kretalo po zemljanoj bankini (koja nije namijenjena prometovanju vozila) suglasno je sa iskazom svjedoka S. K. (koji je vozio drugi šleper sa poluprikolicom) da je pod teretom vozila popustila bankina po kojoj se vozilo kretalo svojom desnom stranom. I prometni vještak A. R. je na ročištu 5. studenog 2020. naveo da je u zaustavnom položaju skupa vozila priključno vozilo stražnjim kotačima bilo na bankini te da bankina nije namijenjena za promet vozila već za pješake, prometne znakove i slično.

Zaključak vještaka K. da je do sloma tla došlo zbog prevelike težine vozila,
odnosno jer nije poštivano ograničenje tonaže od 10 tona po osovini, proizlazi i iz ostalih dokaza. Svjedok E. P. (vozač koji je upravljao predmetnim skupom vozila)
glede toga je iskazao da je u trenutku nezgode ukupno bruto težina tegljača i
poluprikolice sa teretom bila oko 37 tona te da zna da u V. postoji ograničenje od
10 tona, ali da on tuda nije vozio već obilaskom za kamione kod restorana "M.".
Vještak A. R. je (na ročištu 5. studenog 2020.) naveo da se može zaključiti
da se predmetno vozilo nije smjelo kretati asfaltiranom prometnicom na kojoj je
postavljena tabela sa opterećenjem 10 tona po osovini. Šofer je rekao da se on kretao sporednom prometnicom koja je izgrađena uz restoran "M." izvan glavne prometnice i vodi do naselja V.. Na tom mjestu nalazi se znak ograničenja tonaže od 10 tona po osovini. Predmetni skup vozila imao je ukupno 3 osovine pa bi prema ograničenju od 10 tona po osovini mogao ukupno težiti 30 tona. Svjedok Ž. P., ophodar u I. c. d.o.o. P., iskazao je da je do oštećenja potpornog zida
vjerojatno došlo zbog težine kamiona jer je cesta stara; kod restorana "M." nalazi se
znak ograničenja tonaže od 10 tona po osovini. Svjedok S. K. koji je vozio drugi šleper sa poluprikolicom iskazao je da su on i E. P. do predmetne ceste došli preko V. asfaltiranom županijskom cestom te su se na oko jedan kilometer od V. uključili na predmetnu neasfaltiranu prometnicu (koja vodi prema P. B.). Naveo je i da pretpostavlja da je pod teretom vozila popustila bankina po kojoj se vozilo kretalo svojom desnom stranom te da je zbog toga došlo do nezgode. Iskaz svjedoka S. K. da su on i E. P.do predmetne ceste došli preko V. asfaltiranom županijskom cestom nije sukladan iskazu svjedoka E. P. koji je iskazao da on nije vozio kroz V. već obilaskom za kamione kod restorana "M.". Međutim, iz izvedenih dokaza (iskaz vještaka A. R. i svjedoka Ž. P.) proizlazi da se i uz restoran "M." (kao i u V.) nalazi znak ograničenja tonaže od 10 tona po osovini, pa je u tom pogledu svejedno je li E. P. vozio kroz V. ili obilaskom kod restorana "M.".

Imajući u vidu sve prethodno navedeno sud je utvrdio: da je kolnička konstrukcija bila uredno održavana; da bankine nisu dobro održavane jer su bileobrasle raslinjem, ali da to nije bilo od utjecaja na predmetnu prometnu nezgodu; da se vozilo u trenutku nezgode desnim dijelom prikolice kretalo bankinom koja nije namijenjena prometovanju; da nije poštivano ograničenje tonaže od 10 tona po osovini te da je zbog težine vozila došlo do sloma tla; da do prometne nezgode ne bi došlo da se vozilo nije kretalo po zemljanoj bankini.

S obzirom na ta utvrđenja sud je, temeljem čl. 219. i čl. 221.a. ZPP-a, zaključio da tužitelj nije dokazao da je uzrok predmetne prometne nezgode neodržavanje predmetne ceste (od strane 2.tuženika). Dakle, tužitelj nije dokazao osnov tužbenog zahtjeva pa je, stoga, njegov tužbeni zahtjev odbijen (točka I izreke).

Temeljem čl. 154. st. 1. i čl 155. ZPP-a tužitelju je naloženo da 1.tuženiku naknadi sljedeće troškove postupka: za zastupanje na ročištima od 17. svibnja 2019., 29. listopada 2019., 5. studenog 2020., 19. siječnja 2021., 10. ožujka 2021. iznos od 1.000,00 kuna po ročištu (Tbr. 9.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), za sastav podneska od 9. lipnja 2020. i 9. prosinca 2020. iznos od 1.000,00 kuna po podnesku (Tbr. 8.1 Tarife), PDV u iznosu od 1.750,00 kn (Tbr. 42 Tarife), ukupno 8.750,00 kn. Temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima na troškove postupka 1.tuženiku je dosuđena zakonska zatezna kamata (zatražena u troškovniku 1.tuženika) koja teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a budući da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora (sve u točki II izreke).

Odbijen je zahtjev 1. tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 1.117,00 kn. Naime, tu pristojbu 1. tuženik nije platio (rješenjem Općinskog suda u P. posl.br. P-29/14-12 od 11. lipnja 2014. prihvaćen je njegov prigovor te je ukinuto rješenje o pristojbi). Također, odbijen je zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn te zatraženi PDV na taj iznos od 125,00 kn, jer 1. tuženik nije pristupio na to ročište. Posljedično, odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na te troškove (sve u točki III izreke).

Temeljem čl. 154. st. 1. i čl 155. ZPP-a tužitelju je naloženo da 2.tuženiku naknadi sljedeće troškove postupka: za zastupanje na ročištima od 20. ožujka 2015. I 13. listopada 2015. iznos od 2.500,00 kn po ročištu (Tbr. 9.1 Tarife), za zastupanje na ročištima od 29. studenog 2018., 16. siječnja 2019., 17. svibnja 2019., 29. listopada 2019., 5. studenog 2020., 19. siječnja 2021. i 10. ožujka 2021. iznos od 1.000,00 kn po ročištu (Tbr. 9.1 Tarife), za sastav odgovora na tužbu iznos od 2.500,00 kn (Tbr. 8.1 Tarife), za sastav podnesaka od 22. svibnja 2019., 4. srpnja 2019. i 11. lipnja 2019. iznos od 1.000,00 kn po podnesku (Tbr.8.1. Tarife), PDV u iznosu od 4.375,00 kn (Tbr. 42 Tarife), trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 1.117,00 kn, trošak svjedoka M. Č. u iznosu od 220,00 kn i svjedoka F. Š. u iznosu od 32,00 kn, ukupno 23.244,00 kn. Kao što je prethodno navedeno 2.tuženiku je dosuđen trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 1.117,00 kn. Trošak dodatne pristojbe na rješenje P- 29/14-9 od 26. ožujka 2014. od 100,00 kuna 2.tuženiku nije priznat jer je taj trošak on sam uzrokovao nepravovremenim plaćanjem pristojbe.

Nadalje, 2.tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja (protiv prve prvostupanjske presude) u iznosu od 3.125,00 kn sa PDV-om i trošak pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 1.216,70 kn, jer trošak odgovora na tu žalbu nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Nadalje, 2.tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju tužitelja (protiv prve drugostupanjske odluke) u iznosu od 3.125,00 kn sa PDV-om i trošak pristojbe na odgovor na reviziju u iznosu od 984,50 kn, jer o tom trošku treba odlučiti VSRH u postupku revizije.

Nadalje, 2.tuženiku nije priznat trošak prijenosa podataka na CD u iznosu od 15,00 kn jer taj trošak nije ničim dokazao.

Kao što je prethodno navedeno 2.tuženiku je dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu te sastav podnesaka od 22. svibnja 2019., 4. srpnja 2019. i 11. lipnja 2019. (ukupno 4 podneska u prvostupanjskom postupku). Prema Tbr. 8. odvjetnik ima pravo na naknadu sveukupno 4 podneska u prvostupanjskom postupku. Stoga 2.tuženiku nije priznat trošak sastava preostalih pet podnesaka za koje je tražio naknadu u troškovniku (na str. 373 spisa).

Također, 2. tuženiku je odbijen zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, jer 2. tuženik nije pristupio na to ročište.
2.tuženiku nije priznat ni PDV na troškove koji mu nisu priznati.

Sukladno prethodno navedenom odbijen je 2.tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 15.440,90 kn (točka V izreke).

 

U Pazinu, 20. travnja 2021.

Sudac

Ivan Dujić

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po pun.

- 1. tuženiku po pun.
- 2. tuženiku po pun.