Poslovni broj: II Kž-121/2021-5

Poslovni broj: II Kž-121/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. G. i optuženog N. C., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog G. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-47/2021. (K-54/2020.) od 31. ožujka 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog G. G. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-47/2021. (K-54/2020.) od 31. ožujka 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-296/2020. od 4. kolovoza 2020., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-53/2020. od 5. listopada 2020., protiv optuženog G. G. i optuženog N. C., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. i kaznenih djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 2. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), pod točkom I. produljen istražni zatvor protiv optuženog G. G. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II. u istražni zatvor optuženom G. G. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 9. veljače 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi G. G. osobno i po branitelju odvjetniku N. A.. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se istražni zatvor optuženiku ukine i zamijeni mjerama opreza. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08., počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. te povrijedio pravo na pravično suđenje.

 

6. Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj obrazlaže da se "šprancirano" i na identičan način kao ranije tijekom postupka iznose razlozi o odlučnim činjenicama, upirući time na povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na ovog optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

7. Žalitelj smatra da svaki put kad se odlučuje o daljnjom primjeni mjere istražnog zatvora sudsko vijeće mora biti u drugom sastavu, smjerajući time očito na bitnu povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. Žalba dalje ne obrazlaže razloge koji bi mogli predstavljati povredu iz tog članka. Suprotno žalbi, iz spisa je razvidno da u donošenju pobijanog rješenja nisu sudjelovali svi isti suci koji su ranije u postupku odlučivali o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, ali bez obzira na to, u donošenju pobijane odluke nije ostvarena niti jedna od zakonskih pretpostavki iz članka 32. stavka 1. ZKP/08., kojom je propisano kada je sudac isključen od obavljanja sudačke dužnosti, niti je u žalbi navedena konkretna okolnost koja bi izazvala sumnju u nepristranost sudaca koji su sudjelovali u donošenju pobijanog rješenja. Stoga nije ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08.

 

8. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

 

8.1. Protivno takvim žalbenim prigovorima opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prije svega, ogleda se u naravi i načinu počinjenja terećenih mu kaznenih djela. Naime, prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice optuženik se tereti da je zajedno s drugim optuženikom u tri dana počinio šest kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11. i tri kaznena djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 2. u vezi članka 34. KZ/11., a pri tome je svaki put uporabljeno oružje. Ukupna materijalna šteta je prema optužnici 50.933,00 kuna, iz čega se sve može zaključiti o visokom stupnju kriminalne volje optuženika, te organiziranosti i iznimnoj upornosti u protupravnom postupanju.

 

8.2. Pored navedenog, činjenica prijašnje osuđivanosti optuženika (detaljno opisano u sedmom odlomku na drugoj i prvom odlomku na trećoj stranici pobijanog rješenja) upućuju da ni izricane ranije kazne nisu ostvarile očekivani preventivni učinak u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela. Izneseno, uz činjenicu da je optuženik u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je terećena kaznena djela počinio u razmaku tri dana, i to za vrijeme provjeravanja iz jedne od pravomoćnih presuda kojom je osuđen, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, upućuje na jasan zaključak da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti sa sličnim kriminalnim djelatnostima. Pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorima optuženika da je propust suda što mu nije pružena edukacija i poduka da ubuduće ne čini kaznena djela.

 

9. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, odnosno mjerom opreza kako predlaže žalitelj.

 

10. Ujedno, pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje ni stavom optuženika da se "osuđivanost za vrijeme dok je bio maloljetnik i mlađi punoljetnik ne bi trebala otegotno tretirati". Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja iteracijske opasnosti na strani optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru egzistiranja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za optuženika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

11. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni (od najmanje 3 godine do najviše 12 godina zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

11.1. Za naglasiti je da je promašen navod žalitelja o odvraćajućem učinku od počinjenja novih kaznenih djela zbog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru te da se istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne. Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja počinjenja ili dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode osobe pred nadležni sud (Europski sud za ljudska prava, Lawless v. Ireland (no. 3), §§ 13-14). Mjera istražnog zatvora nikad i u nikojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Dakle, svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija - popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

 

12. Protivno žalbenim navodima da prvostupanjski sud mjeru istražnog zatvora produljuje identičnim obrazloženjima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

13. Niti daljnji žalbeni navodi kojima optuženik upire na loše, pogoršano i ugroženo zdravstveno stanje nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, posebice, jer se optuženiku odgovarajuća zdravstvena skrb može pružiti i u zatvorskim uvjetima, Zatvorskoj bolnici ili drugoj zdravstvenoj ustanovi izvan zatvorskog sustava.

 

14. Navodi žalitelja da ga je supruga napustila i da je kao samohrani otac troje maloljetne djece bio u krajnjoj nuždi na sve moguće načine priskrbiti za obitelj ne dovode u pitanje argumente na kojima se temelji zaključak o postojanju osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na bojazan da će optuženik počiniti kazneno djelo.

 

15. Sukladno svemu navedenom neosnovano optuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije "pomno proučio" i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje osnovane sumnje i opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

16. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražno zatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih prava optuženika kao ni prava na pošteno suđenje.

 

17. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1683/2008. smatrajući da je riječ o sličnoj situaciji, napominje se da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

18. Bez značaja su i pretpostavke optuženika u žalbi o dinamici održavanja rasprave jer to ne utječu na egzistentnost pretpostavki za produljenje istražnog zatvora.

 

19. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 20. travnja 2021.