- 1 -              Poslovni broj: I Kž-55/2021-4

Poslovni broj: I Kž-55/2021-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. H. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-22/2020. od 11. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2021.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom optuženi G. H. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11., opisanog u izreci presude, te ga je na temelju iste zakonske odredbe prvostupanjski sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11. optuženom G. H. u izrečenu zatvorsku kaznu uračunato je vrijeme lišenja slobode od 15. siječnja 2020. do 3. prosinca 2020. Po osnovi iz članka 48. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženom G. H. naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu "…preinači u dijelu odluke o kazni te okrivljenika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u skladu sa odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Žalitelj nije u pravu kada u žalbi navodi "…da je sud podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti te da nije dovoljno cijenio sve okolnosti počinjenog kaznenog djela…", slijedom čega "…je izrečena kazna preblaga".

6.1. Naime, odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena člankom 41. KZ/11., dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (članak 47. KZ/11.) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja.

6.2. Žalitelj ne problematizira potpunost utvrđenih činjenica relevantnih za izbor mjere izrečene kazne. Ono što dovodi u pitanje je vrednovanje, valorizaciju tako utvrđenih činjenica, odnosno "podcijenjenost utvrđenih otegotnih okolnosti". Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, nalazi kako je prvostupanjski sud, ne samo pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne okolnosti glede izbora mjere izrečene kazne, već je iste i ispravno valorizirao i ocijenio. Unutar zakonskog okvira propisane kazne pravilno je prvostupanjski sud vrednovao utvrđene otegotne okolnosti, kao i olakotnu okolnost i na temelju istih izrekao primjerenu kaznu koja će ostvariti svoju svrhu, kako u smislu individualne, tako i generalne prevencije.

6.3. Neosnovano, pritom, žalitelj ističe kako bi sud trebao kao težinu djela (koju je prvostupanjski sud već ocijenio kao "stupanj povrede zaštićenog dobra") uzeti i okolnost da je optuženi G. H. kazneno djelo počinio "…oko 16 sati u vrijeme gužve, u blizini škole, vrtića, doma zdravlja, a konačno i policijske postaje…". Naime, prvostupanjski sud je isto cijenio kroz već spomenutu težinu počinjenog kaznenog djela, a za primijetiti je kako spomenuti navodi žalbe u biti ukazuju na obilježja kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 215. KZ/11., u odnosu na koje optuženi G. H. nije optužen.

7. Radi svih navedenih razloga nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. travnja 2021.