Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Gž Ovr-810/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja L. J., OIB:... iz I., zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz P., protiv ovršenika D. C., OIB:... iz I., radi ovrhe na mirovini, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1808/17 od 14. svibnja 2018., 25. listopada 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe ovršenika ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1808/17 od 14. svibnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem u točci I. izreke određena je ovrha na mirovini ovršenika radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 12.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te troškova ovršnog postupka.  Točkom II. izreke ovrhovoditelju je odmjeren trošak postupka u iznosu od 1.750,00 kn.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovršenik iz razloga mjesne nenadležnosti suda jer da sukladno Ovršnom zakonu ("Narodne novine” broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ) i Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 91/10 i 112/12, dalje: ZPONS) ovrhu na novčanim sredstvima provodi Financijska agencija, a ne sud pa da je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Prema stanju spisa pobijano rješenje doneseno je povodom prijedloga za ovrhu podnesenog 20. travnja 2017. na temelju ovršne isprave, radi naplate tražbine ovrhovoditelja na mirovini ovršenika.

 

Iako se ovršenik žalbom poziva na mjesnu nenadležnost prvostupanjskog suda, (koja je u ovom predmetu pravilno utemeljena na odredbi čl. 171. st. 1. OZ-a), prema cjelokupnom sadržaju žalbe razvidno je da ovršenik zapravo upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava određivanjem sudske ovrhe na mirovini ovršenika.

 

Prema odredbi čl. 197. st. 1.OZ-a, rješenjem o ovrsi na plaći određuje se pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja, s time da se navedena odredba pozivom na odredbu čl. 203. OZ-a na odgovarajući  način primjenjuju i na ovrhu na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika, dakle i na ovrhu na mirovini.

 

Dakle, sukladno navedenim zakonskim odredbama sudska ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima regulirana odredbama čl. 196.-203. OZ-a provodi se samo ukoliko se radi o plaći ili drugim stalnim novčanim primanjima koja ovršenikov dužnik ne isplaćuje ovršeniku na račun kod banke, dok se u slučaju ovrhe na plaći odnosno drugim stalnim novčanim primanjima koja se ovršeniku isplaćuju na račun kod banke, ovrha provodi sukladno  pravilima o ovrsi na novčanoj tražbini po računu propisanoj odredbama čl. 204.-213. OZ-a.

 

Odredbom čl. 209. OZ-a propisana je izravna naplata na temelju određenih ovršnih isprava, između ostalog ovršne odluke domaćeg suda, putem Financijske agencije, s time da je odredbom čl. 211. OZ-a propisano da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

 

Dakle, da bi sudska ovrha na mirovini ovršenika bila dopuštena, ovrhovoditelj je bio dužan pružiti dokaz da se ovršeniku mirovina ne isplaćuje na račun kod banke, kako to tvrdi u prijedlogu za ovrhu, međutim takav dokaz ovrhovoditelj nije dostavio uz prijedlog za ovrhu pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo  iz odredbe čl. 197. st. 1. u svezi sa čl. 203. OZ-a kada je donio pobijano rješenje o ovrsi, već je bio dužan primjenom odredbe čl. 109. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj  53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1,  25/13 i 89/14, dalje: ZPP), u svezi sa čl. 21. OZ-a pozvati ovrhovoditelja na ispravak prijedloga dostavom isprave o načinu isplate mirovine ovršeniku te sukladno tome odlučiti o osnovanosti prijedloga za ovrhu ili isti odbaciti ukoliko ovrhovoditelj ne bi postupio u skladu sa danom uputom.

 

Iz navedenih razloga valjalo je pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, kao u izreci.

 

U Rijeci 25. listopada 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu