- 1 -              Poslovni broj: II Kž-84/2021-7

 

Poslovni broj: II Kž-84/2021-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek – Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. C., zbog kaznenih djela iz članka 118. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv I-11/2021-6 (K-20/2020.) od 3. ožujka 2021. o odbijanju prijedloga državnog odvjetnika za produljenjem istražnog zatvora i ukidanju istražnog zatvora optuženiku nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2021.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

I U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon izrečene nepravomoćne presude, pod točkom I izreke odbijen je prijedlog državnog odvjetnika za produljenjem istražnog zatvora optuženom I. C. kao neosnovan, dok je pod točkom II izreke optuženiku ukinut istražni zatvor.

 

2. Nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru, broj K-20/2020 od 19. siječnja 2021., optuženi I. C. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede, opisano u članku 118. stavku 1. i 2., a kažnjivo po članku 118. stavku 2.  KZ/11.; pokušaja teške tjelesne ozljede, opisano u članku 118. stavku 1., u svezi člankom 34. stavkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11. te kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci, na način da mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a preostali dio kazne od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provedeno na izdržavanju kazne neće biti uračunato u vrijeme provjeravanja. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanje slobode od 2. travnja 2020. do 19. siječnja 2021.

 

3. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

6. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., odnosno pobijano rješenje ne može se ispitati jer su u obrazloženju pobijanog rješenja izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

 

7. Naime, uvodno valja napomenuti kako je prvostupanjski sud rješenjem, broj K-20/2020. od 19. siječnja 2021. po izrečenoj nepravomoćnoj presudi ukinuo istražni zatvor optuženiku koji je bio određen iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te optuženiku odredio mjere opreza iz članka 98. stavka 1. točki 3., 4. i 5. ZKP/08. i to: obveza redovitog javljanja optuženog I. C. iz T., …, svakog 1. u mjesecu u Policijsku postaju u V.; zabrana približavanja oštećenoj A. G., iz T., …, na udaljenost manju od 50 metara; zabrana približavanja oštećenoj R. S., iz T., …, na udaljenost manju od 50 metara; zabrana uspostavljanja ili održavanja veze sa oštećenom A. G., iz T., … i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze sa oštećenom R. S., iz T., …. Točkom III. izreke optuženik je upozoren da će u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste biti zamijenjene istražnim zatvorom. Točkom IV. izreke određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude kao i da je provedbu naloženih mjera opreza dužna izvršavati Policijska postaja V..

 

7.1. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08. ističući kako prvostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama jer u smislu članka 98. stavka 1. ZKP/08. nije obrazložio razloge koji opravdavaju primjenu mjera opreza, odnosno iz kojeg razloga smatra da će se mjerama opreza ostvariti svrha istražnog zatvora.

 

7.2. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je rješenjem, broj II Kž-13/2021. od 3. veljače 2021. prihvatio  žalbu državnog odvjetnika, ukinuo pobijano rješenje i predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je odbio prijedlog državnog odvjetnika za produljenjem istražnog zatvora optuženom I. C. kao neosnovan te optuženiku ukinuo istražni zatvor pri čemu je u obrazloženju naveo da bi svako daljnje zadržavanje optuženika u istražnom zatvoru dovelo do povrede načela razmjernosti između nepravomoćne izrečene kazne zatvora i vremena koje je optuženik dosad proveo u istražnom zatvoru.

 

9. Iz prednje navedenog proizlazi kako prvostupanjski sud nije postupio sukladno uputi iz gore citiranog rješenja ovog suda, odnosno nije utvrdio iz kojeg razloga je prestala postojati istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao i iz kojih razloga se svrha istražnog zatvora eventualno može ostvariti mjerama opreza.

 

10. Stoga je razvidno kako iz ovakvog obrazloženja proizlazi da prvostupanjski sud nije potpuno, jasno i nedvojbeno utvrdio egzistira li ili ne egzistira opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika kao posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisane odredbom članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

11. Tako šturo iznesen stav prvostupanjskog suda koji ne sadrži niti jedan konkretan razlog zbog kojeg sud smatra da je optuženiku trebalo ukinuti istražni zatvor bez da je obrazloženo iz kojeg razloga je otpala istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. čini pobijanu odluku nejasnom i nedostatno obrazloženom, čime je, prvostupanjskim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja povreda nije istaknuta u žalbi državnog odvjetnika. 

 

12. Osim toga, protivno zaključku prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. vodeći pri tom računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela te nepravomoćno izrečene kazne kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prije svega ponovno razmotriti i preispitati sve okolnosti koje su odlučne za donošenje odluke, vodeći pritom računa, kako o postojanju opće, tako i o postojanju posebne zakonske osnove za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, te otkloniti opisanu bitnu povredu nakon čega će donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje koje rješenje će valjano obrazložiti u svim njegovim dijelovima.

 

14. Slijedom svega navedenog, trebalo je u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukinuti pobijano rješenje i odlučiti kao pod točkom I izreke na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., čime je žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna.

 

 

Zagreb, 20. travnja 2021.