Poslovni broj: II Kž-Us-12/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-12/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Đ. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-20/2021. (Kov-Us-30/2020.) od 1. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog Đ. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-20/2021. (Kov-Us-30/2020.) od 1. travnja 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-US-232/2019. od 1. srpnja 2020., protiv okrivljenog T. S. i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavak 1., počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. te drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), pod točkom I. produljen istražni zatvor protiv okrivljenog Đ. V. i okrivljenog K. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te protiv okrivljenog Z. B. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. Pod točkom II. u istražni okrivljenom Đ. V. i okrivljenom K. P. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. srpnja 2019. do 18. prosinca 2020. te od 8. veljače 2021. pa nadalje, a okrivljenom Zdravku Biliću od 5. srpnja 2019. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni Đ. V., po braniteljici, odvjetnici Lj. P. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "istu uvažiti te III-okr. ukinuti istražni zatvor podredno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP-a".

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama, smjerajući time na odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Neosnovani su i žalbeni navodi žalitelja da se zaključak o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na postojanje osnovane sumnje, ali i okolnosti iz istražnozatvorske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. ZKP/08., obrazlažu zbirnim razlozima sadržanim u optužnici bez navođenja konkretnih i individualiziranih činjenica. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Đ. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

6. Iznoseći razloge za svoju odluku prvostupanjski sud pobijanim rješenjem zakonito utvrđuje i pravilno obrazlaže postojanje općeg uvjeta za produljenje istražnog zatvora. Dakle, osnovane sumnje da je žalitelj počinio inkriminirana mu kaznena djela. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem izlaže da iz tijekom istrage prikupljenih dokaza, a na kojima se temelji optužnica, proizlazi osnovana sumnja na učine djela koja se okrivljeniku u ovom kaznenom predmetu stavljaju na teret. Žalitelj osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, ispušta iz vida da je u ovom kaznenom postupku, na temelju pravomoćnog rješenja, protiv njega i ostalih okrivljenika, provedena istraga tijekom koje su prikupljeni dokazi te da je potom podignuta optužnica. Razmatrajući predmetnu optužnicu i brojne dokaze na kojima se ona temelji i drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom predmetu osnovana sumnja ostvarena u dostatnom stupnju, čime je ostvarena osnovna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

6.1. S obzirom na opetovane žalbene navode okrivljenog Đ. V. ističe se da u odnosu na kazneno djelo iz točke 4.e optužnice navedena osnovana sumnja konkretnije proizlazi iz rezultata provedenih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. iz kojih proizlazi da je okrivljenik pratio kretanje oštećenika, da se u svom vozilu s okrivljenim T. S. dogovarao o načinu napada na oštećenika, a da su kasnije odustali od dogovorenog napada jer je okrivljenog Đ. V. snimila nadzorna kamera kraj oštećenikove kuće, da su adresu prebivališta oštećenika, osim okrivljenog Đ. V., nadzirali i okrivljeni T. S., J. D. i S. Ž., da su okrivljeni J. D. i S. Ž. dugogodišnji poznanici što je potvrđeno i pretragama njihovih mobitela, kao i da posjećuju caffe bar u koji dolaze i okrivljeni T. S. i Đ. V. kao i da je pretragama doma okrivljenih J. D. i S. Ž. pronađeno oružje namijenjeno napadu i nanošenju tjelesnih ozljeda. Navedena osnovana sumnja proizlazi i iz iskaza svjedoka D. P. te oštećenog I. K.

 

6.2. U odnosu na kazneno djelo iz točke 4.f osnovana sumnja također proizlazi iz rezultata provedenih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. prema kojima su okrivljenici znali da je predmetno vozilo ukradeno, da ga je okrivljeni Đ. V. uzeo "pod dug" i planirao dati u dijelove, da je ono bilo sakriveno u garaži u Zagrebu, Ulica Grada Vukovara 254, da su okrivljeni T. S. i Đ. V. na njega stavili nepripadajuće registarske oznake te za njegovu daljnju predaju angažirali i okrivljenog H. F.. Iz dokumentacije u spisu i iskaza svjedoka T. K. proizlazi da je predmetno vozilo bilo u vlasništvu Nacionalnog parka Plitvička jezera i da je ukradeno kao i da su ukradene registarske pločice stavljene na to vozilo.

 

6.3. U odnosu na kazneno djelo iz točke 4.g optužnice osnovana sumnja proizlazi iz rezultata provedenih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. prema kojima je dogovaran i proveden način vraćanja duga oštećenog opisan u optužnici, kao i iz iskaza oštećenog D. S. te svjedoka Đ. K., K. S., G. T., J. A., M. B., M. B., G. P., D. K., P. K. i D. P.

 

6.4. Iz rezultata provedenih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08. u njihovoj ukupnosti proizlazi i osnovana sumnja da bi okrivljenik Đorđe Vuletić počinio i kazneno djelo opisano u točki 3. podnesene optužnice.

 

7. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

 

7.1. Protivno takvim žalbenim prigovorima opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prije svega, ogleda se u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja se tereti okrivljeni Đ. V., a to je da je bio organizator i vođa zločinačkog udruženja zajedno s okrivljenim T. S. i okrivljenim T. S. koje je bilo osnovano s ciljem stvaranja osjećaja straha i nesigurnosti kod drugih i to fizičkim napadima i nanošenjem teških tjelesnih ozljeda te zapaljenjem automobila, kao i da se tereti zbog kaznenih djela poticanja na tešku tjelesnu ozljedu u sastavu zločinačkog udruženja, prikrivanja u sastavu zločinačkog udruženja i protupravne naplate u sastavu zločinačkog udruženja, iz čega se može zaključiti o visokom stupnju kriminalne volje okrivljenika. Stoga je osnovan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti sa sličnim kriminalnim djelatnostima. Pri tome to ne predstavlja utvrđenje "o krivnji" niti zaključak da je okrivljenik počinio sve ono za što se tereti, jer će to tek biti predmet dokazivanja i raspravljanja ako dođe do potvrđivanja optužnice.

 

8. Slijedom navedenog, neosnovano se u žalbi navodi da postojanje opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na okrivljenika nije konkretizirano kao i da se iz samih okolnosti i obilježja terećenih kaznenih djela ne može izvoditi zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika.

 

9. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, odnosno mjerom opreza kako predlaže žalitelj.

 

10. Opetovani žalbeni navodi da prilikom produljenja istražnog zatvora razlozi za njegovo postojanje moraju kvalitativno biti jači ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Đ. V., a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom ovih okrivljenika na slobodu. Stoga su bez značaja takvi navodi žalbe koji očito upiru na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem se ovaj kazneni predmet nalazi (stadij odlučivanja o potvrđivanju optužnice nakon provedene istrage unutar koje su prikupljeni dokazi potrebni za podizanje optužnice) i u kojem nije za očekivati pronalazak novih činjenica i dokaza ni postojanje novonastalih okolnosti koje bi dodatno pojačavali postojanje osnovane sumnje, a time i dodatno opravdavali primjenu istražnog zatvora protiv ovih okrivljenika.

 

11. Navodi žalitelja kojim ističe da nema opasnosti od ponavljanja djela jer je neosuđivan su bez značaja kraj svih okolnosti naravi i načina počinjenja kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret i iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenika.

 

12. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni (za teže djelo od najmanje 3 godine do najviše 12 godina zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

12.1. Za naglasiti je da je promašen navod žalitelja o odvraćajućem učinku od počinjenja novih kaznenih djela zbog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru koji ne može biti kazna. Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja počinjenja ili dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode osobe pred nadležni sud (Europski sud za ljudska prava, Lawless v. Ireland (no. 3), §§ 13-14). Mjera istražnog zatvora nikad i u nikojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Dakle, svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija - popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

 

13. Ni žalbeni navodi da je okrivljeniku u razdoblju skoro dva mjeseca istražni zatvor bio ukinut i primijenjena mjera opreza, a koje je uredno i izvršavao, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., jer je ta osnova egzistirala i tada. U tim okolnostima bez značaja su navodi žalitelja da je u razdoblju kad mu je bio ukinut istražni zatvor osigurao zaposlenje u stalnom radnom odnosu.

 

14. Također, ni navodi žalitelja da je protiv nekih suokrivljenika u ovom kaznenom predmetu ukinut istražni zatvor i primijenjene mjere opreza ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja jer se postojanje zakonskih uvjeta za primjenu istražnog zatvora utvrđuje in concreto, dakle, u odnosu na svakog pojedinog okrivljenika zasebno.

 

15. Sukladno svemu navedenom neosnovano okrivljenik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje osnovane sumnje i opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

16. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 20. travnja 2021.