Baza je ažurirana 15.04.2025. 

zaključno sa NN 66/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1                            Poslovni broj: I -Us-11/2021-4

 

 

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I -Us-11/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek - Šabijan, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. Đ. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. u svezi članka 257. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog A. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj: Kv I-Us-27/20 od 29. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2021.,

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog A. J. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-Us-27/2020 od 29. ožujka 2021., na temelju članka 402. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), određeno je suđenje u odsutnosti optuženicima A. J. i P. K., kojima se u optužnici Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj: K-US-110/14 od 11. siječnja 2016., stavlja na teret počinjenje kaznenog djela izbjegavanje carinskog nadzora u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 2. u svezi članka 257. stavak 1. KZ/11.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. J. po branitelju B. M., odvjetniku iz S., jer, kako se to navodi u žalbi, pobijano rješenje „ne daje razloge o odlučnim činjenicama i nerazumljivo je“ te predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine to rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu žalitelj kad u žalbi navodi da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da je nerazumljivo, što predstavlja žalbenu osnovu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članku 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

5.1. Svoje uporište vezano uz nedostatak razloga o odlučnim činjenicama žalitelj vidi u tome što je, kako navodi u žalbi, suđenje u odsutnosti izuzetak te je suprotno Ustavu Republike Hrvatske i odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), a osim toga smatra da u konkretnom slučaju nisu postojali osobito važni razlozi što je zakonski uvjet iz članka 402. stavak 3. ZKP/08. da se odredi suđenje u odsutnosti.

 

5.2. Suprotno prethodno iznesenom stavu žalitelja suđenje u odsutnosti nije protivno Ustavu Republike Hrvatske jer je u članku 29. stavak 2. alineji 5. Ustava propisano da u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog kaznenog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo:

(…)

-da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu.

 

Isto tako suđenje u odsutnosti nije protivno niti Konvencijskim odredbama, pa je u tom dijelu žalba optuženog A. J. neosnovana.

 

5.3. Nije u pravu žalitelj niti kad u žalbi ističe da u konkretnom slučaju nisu bili ostvareni zakonski uvjeti iz članka 402. stavak 3. ZKP/08. da mu se sudi u odsutnosti. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je za njim u srpnju 2014. bila raspisana međunarodna tjeralica a iz obavijesti Interpola Sarajevo proizlazi da je pronađen i uhićen u Bosni i Hercegovini (dalje: BiH), a kako je utvrđeno da je isti državljanin BiH, pušten je na slobodu time da je nadležni sud donio rješenje kojim se obustavlja njegovo izručenje u Republiku Hrvatsku budući da prema Ugovoru s Republikom Hrvatskom („Narodne novine“ broj: 1/14. i 3/14.), BiH ne može izručivati vlastite državljane.

 

5.4. U svjetlu činjenica koje su navedene u prethodnoj točki, a koje optuženi A. J. niti ne dovodi u pitanje, očito je da isti nije dostižan državnim tijelima Republike Hrvatske, kako je to prvostupanjski sud ispravno utvrdio. U tom kontekstu, imajući u vidu činjenicu da je za inkriminirano kazneno djelo, osim optuženog A. J., optuženo još šestero osoba od kojih njih petorica su hrvatski državljani, kao i samu prirodu kaznenog djela za koje se isti terete, kazneni postupak protiv ovog optuženika nije moguće provesti u stranoj državi odnosno BiH. 

 

5.5. Što se tiče postojanja osobito važnih razloga kao zakonskog uvjeta za određivanje suđenja u odsutnosti, na što žalitelj također upire u svojoj žalbi, zbog činjenice da je od počinjenja inkriminiranog kaznenog djela prošlo gotovo sedam godina, a od podizanja optužnice više od pet godina, za koje vrijeme postupak pred prvostupanjskim sudom nije niti započeo, time se dovode u pitanje prava ostalih suoptuženika da im se omogući suđenje u razumnom roku u kojem će sud ispitati utemeljenost optužnice koju je podigao Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kako bi se utvrdila njihova kaznena odgovornost, što je jedan od temeljnih ustavnih i konvencijskih postulata. Prema tome, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispravno prvostupanjski sud nalazi da je suđenje u razumnom roku onaj osobito važan razlog iz članka 482. stavak 3. ZKP/08. da se optuženom A. J. sudi u odsutnosti.

 

5.6. S druge strane, za slučaj da u ovom postupku u kojem će mu se suditi u odsutnosti, žalitelj bude proglašen krivim, imat će adekvatnu pravnu zaštitu, jer ako nakon toga a tijekom drugostupanjskog postupka bude lišen slobode, sukladno članku 483. stavak 3. ZKP/08., drugostupanjski sud  će po službenoj dužnosti ukinuti prvostupanjsku presudu te će u novom postupku imati mogućnost osporiti dokaze optužbe i dokazati svoju nevinost, a ako presuda postane pravomoćna, sukladno članku 497. stavak 3. ZKP/08., ima pravo zatražiti obnovu kaznenog postupka te mogućnost da i tada ospori osuđujuću presudu. Osim toga, za vrijeme trajanja kaznenog postupka optuženi A. J. imat će branitelja koji će ga zastupati i štititi  njegove pravne interese.

 

5.7. Isto tako, nije u pravu žalitelj kad u žalbi ističe da je pobijano rješenje nerazumljivo, bez da je pojasnio u čemu se ta nerazumljivost sastoji. Suprotno ovako paušalno iznesenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je u odnosu na sve bitne činjenice koje su važne za odluku o suđenju u odsutnosti kao i zakonske odredbe koje je na njih primijenio, u obrazloženju naveo razloge koji su jasni, određeni i razumljivi, pa je žalba optuženog A. J. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., neosnovana.

 

6. Slijedom iznesenog, a budući da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju čl. 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 20. travnja 2021.

 

 

                                                                     

Predsjednica vijeća

 

Snježana Hrupek-Šabijan,v.r.

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu