- 1 -              Revd 1098/2021-2

Broj: Revd 1098/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice D. T.-S., OIB: ..., Z., i II. tužitelja N. T., OIB: ..., V., koje zastupa punomoćnik mr. sc. D. C., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. T., OIB: ..., K., koju zastupa punomoćnik mr. sc. M. R., odvjetnik u V., radi predaje nekretnine u suposjed i isplate,  odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1015/2020-2 od 10. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Ps-1/2019-140 od 19. ožujka 2020., u sjednici održanoj 20. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1015/2020-2 od 10. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Ps-1/2019-140 od 19. ožujka 2020.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji su postavili jedno postupovnopravno i tri materijalnopravna pitanja za koja navode da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

U obrazloženju važnosti postavljenih pitanja općenito su se pozvali na sve razloge iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a u prilog tvrdnji o različitoj praksi drugostupanjskih sudova citirali su pravno shvaćanje iz odluke Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-996/04-2 od 16. rujna 2004., IO VSRH 2/2004.

3. Tuženica je u odgovoru na prijedlog tužitelja predložila da se u ovom predmetu ne dopusti podnošenje revizije.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog tužitelja nedopušten.

5. Predmet spora je zahtjev za uvođenje u vlasnički suposjed nekretnine te zahtjev za isplatu naknade za korištenje iste nekretnine.

Pošavši od utvrđenja da je predmetna nekretnina etažirana te da tužitelji nisu vlasnici odnosno suvlasnici svih etažnih jedinica, nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelji ne mogu tražiti predaju u posjed odnosno suposjed cijele predmetne nekretnine,  niti mogu tražiti naknadu za korištenje cijele nekretnine, slijedom čega su tužbeni zahtjev odbili.

6. U odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-996/04 od 16. rujna 2004. na koju su se tužitelji pozvali izraženo je pravno shvaćanje da se, imajući na umu primjenu načela pravne jedinstvenosti nekretnine, ne mogu različito utvrđivati suvlasnički dijelovi  za jedan odnosno drugi građevinski objekt te posebno za zemljište na kojem su sagrađeni ti objekti odnosno da ista osoba ne može imati različite suvlasničke dijelove na zgradama i zemljištu. Navedena odluka, a s obzirom na razloge odbijanja predmetnog tužbenog zahtjeva, nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. 

7. Budući da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu izloženi odgovarajući ni dostatni razlozi važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije. Stoga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješio kao u izreci.

Zagreb, 20. travnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.