1

Poslovni broj 80 Gž-289/2021-5

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 80 Gž-289/2021-5

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice K. Đ., OIB: … i 2. tužitelja I. Đ., OIB: …, oboje iz S., …, zastupani po punomoćniku B. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: …, iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3768/11-46 od 8. lipnja 2015., 20. travnja 2021.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.  Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj  Pn-3768/11-46 od 8. lipnja 2015.

 

              II.   Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3768/11-46 od 8. lipnja 2015. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je odbijen zahtjev 1. i 2. tužitelja preko dosuđenog iznosa, dakle za svakog tužitelja u visini 15.500,00 kn i sudi:

 

1.  Nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici daljnji iznos od 15.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, sve u roku 15 dana.

 

2.  Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužitelju iznos od 15.500,00 kn za zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, sve u roku 15 dana.

 

              III.  Nalaže se tuženiku da nadoknadi 1. i 2. tužiteljima trošak žalbenog postupka u visini 1.562,00 kn, u roku 15 dana.

 

              IV.  Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1.   Pobijanom presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je 1. tužiteljici dosuđen iznos od 14.950,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom. Pod točkom II. izreke je 2. tužitelju dosuđen iznos od 14.950,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom. Pod točkom III. izreke je odbijen zahtjev 1. i 2. tužitelja preko dosuđenog iznosa, te za zateznu kamatu za razdoblje pobliže navedeno u toj točki izreke.

 

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa, žalbu su podnijeli 1. i 2. tužitelji zbog žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te predlažu presudu suda prvog stupnja preinačiti uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv navedene presude, žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP, te predlaže presudu suda prvog stupnja preinačiti uz naknadu troškova žalbenog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode 1. i 2. tužitelja te predlaže njihovu žalbu odbiti.

 

5. Žalba 1. i 2. tužitelja je osnovana, a žalba tuženika neosnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, svaki u iznosu od 30.450,00 kn, tvrdeći da su štetu pretrpjeli dana 5. svibnja 2009. kada su se nalazili u poslovnici tuženika, kao klijenti, a kojom prilikom je došlo do oružane pljačke te pucnjave kada je došla policija.

 

7. Prvostupanjski sud je, u bitnome, utvrdio:

          - da je dana 5. svibnja 2009. došlo do oružane pljačke u poslovnici tuženika kojom prilikom je došlo i do pucnjave,

         - da su se 1. i 2. tužitelji u tom trenutku nalazili u poslovnici tuženika,

         - da je tuženik sa zaštitarskom tvrtkom S. M. i dr. sklopila Ugovor o pružanju usluga tehničke zaštite putem centralnog dojavnog sustava i Ugovor o pružanju usluga tjelesne zaštite osoba i imovine,

          - da je ugovorno jedno zaštitarsko mjesto, te da je u trenutku štetnog događaja u poslovnici tuženice radio jedan zaštitar,

         - da je neposredno prije ulaska počinitelja kaznenog dijela zaštitar otišao u podrum poslovnice "na gablec",

         - da je podrum opremljen video nadzorom putem kojeg je zaštitar utvrdio da je došlo do pljačke te pozvao policiju,

        - da je zaštitar ostao u podrumu tijekom trajanja oružane pljačke,

        - da su 1. i 2. tužitelji pretrpjeli akutnu stresnu reakciju sa poremećajem prilagodbe što je umanjilo njihovu životnu aktivnost za 2% svakome; da su pretrpjeli kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, potom jačeg oscilirajućeg intenziteta 3 dana, srednjeg oscilirajućeg intenziteta 4 tjedna, a manjeg oscilirajućeg intenziteta 3 mjeseca dok je zaostao kasni povremeni strah u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj; te da im je bila potrebna tuđa pomoć svakome u trajanju 30 sati.

 

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tuženicima sukladno čl. 1045. i čl. 1049 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08,125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) obzirom osobe, kao ni imovina u banci neposredno prije, kao ni tijekom počinjenja kaznenog djela razbojništva nisu bile zaštićene na način propisan čl. 8. Zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima („Narodne novine“, broj 173/03 - dalje: ZMMZPGV), radi čega je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev sukladno čl. 1100. ZOO i 223. ZPP.

 

9. Suprotno tvrdnjama tuženika pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je odgovornost tuženika prema tužiteljima kao klijentima poslovnice, subjektivna te da tuženik odgovara sukladno čl. 1045. ZOO. Krivnju tuženika nalazi u tome što nije osigurao prisutnost drugog zaštitara kad je jedan odsutan sa ulaza u predmetnu poslovnicu, čime je faktično propustio poduzeti mjere sigurnosti propisane čl. 8. ZMZPGNV, koje su inače bile ispunjene, ali samo formalno. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik imao adekvatnu tehničku zaštitu poslovnice, ali da je izostala djelotvornost pružene usluge tjelesne zaštite osoba i imovine, zbog činjenice da je u smjeni zaposlen samo jedan zaštitar, koji nema zamjenu kad je odsutan, a da se šteta dogodila upravo u trenutku kada je taj jedini zaštitar bio odsutan sa ulaza u poslovnicu.

 

10. Naime, odredbom čl. 7. st. 1. ZMMZPGV propisano je da se novčarske institucije štite primjenom sljedećih minimalnih sigurnosnih uvjeta zaštite: 1. protuprovalnog sustava sa centraliziranom dojavom i nadzorom alarma, 2. protuprepadnog sustava s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma, 3. neprekidnog videonadzora s mogućnošću pohranjivanja videozapisa, 4. tjelesne zaštite i 5. pregradnjom radnog prostora zaposlenika neprobojnim pregradama u visini etaže i protuprovalnim vratima od prostora koji su dostupni strankama i drugim osobama.

 

11. Odredbom čl. 8. st. 1. ZMMZPGV propisano je da su novčarske institucije I. kategorije dužne u objektima u kojima posluju osigurati minimalne sigurnosne uvjete zaštite iz čl. 7. st. 1. t. 1., 2., 3. i 4. ovog zakona.

 

12. Sukladno navedenom čl. 8. st. 1. ZMMZPGV propisani su minimalni sigurnosni uvjeti zaštite za novčarske institucije prve kategorije, kao što je predmetni tuženik. Jedan od sigurnosnih uvjeta zaštite je i tjelesna zaštita.

 

13. U konkretnoj situaciji, angažirajući u dvije smjene po jednog zaštitara, u predmetnoj poslovnici nije bila osigurana kontinuirana tjelesna zaštita, radi čega tuženik nije postupio u skladu sa zakonskom obvezom osiguranja fizičke zaštite štićenog prostora. Propust tuženika, koji se ogleda u neangažiranju dovoljnog broja fizičkih osoba zaštitara, koji bi u suprotnom omogućili kontinuirani odnosno permanentni nadzor i prisutnost u prostorijama tuženika, upravo je doveo do toga da nisu bili zadovoljeni minimalni sigurnosni uvjeti zaštite sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZMMZPGV.

 

14. Stoga je, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda u pogledu postojanja krivnje i odštetne odgovornosti na strani tuženika.

 

15. Tužitelji žalbom osporavaju presudu suda prvoga stupnja u dijelu u kojem je odbijen njihov zahtjev za naknadu štete preko dosuđenog iznosa. Naime, tužitelji su na ročištu dana 5. veljače 2015. snizili tužbeni zahtjev i to svaki na iznos od 30.450,00 kn, za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti 30.000,00 kn i 450,00 kn za tuđu pomoć i njegu. Prvostupanjski sud je dosudio svakom od tužitelja naknadu štete za povredu prava osobnosti iznos od po 14.500,00 kn i za tuđu pomoć i njegu po 450,00 kn, dok je u prostalom dijelu, dakle za iznos od 15.500,00 kn njihov zahtjev odbio.

 

16. Osnovana je žalba 1. i 2. tužitelja u pogledu visine naknade neimovinske štete. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu težinu povrede i okolnosti slučaja, a vodeći računa o kvalifikatornim okolnostima u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO tužiteljima za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada zatražena naknada u cijelosti.

 

17. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je 1. i 2. tužiteljima, a s obzirom na intenzitet straha koji su pretrpjeli povodom predmetnog događaja koji se javio zbog oružane pljačke (u kojoj su bili prisiljeni leći na pod dok je počinitelj hodao preko njihovih glava s uperenom cijevi oružja prema njima) i pucnjave koja je uslijedila dolaskom policije, a koji događaj je uzrokovao i trajne posljedice na psihičko zdravlje tužitelja, valjalo utvrditi pravičnu naknadu u daljnjem iznosu od 15.500,00 kuna, koja naknada je primjerena za dosudu u situaciji u kojoj su se 1. i 2. tužitelji našli. Pri tom je ovaj drugostupanjski sud imao u vidu i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/20., a koji kriteriji se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja.

 

18. Slijedom navedenog je prvostupanjska presuda po žalbi tuženika potvrđena, a po žalbi 1. i 2. tužitelja preinačena na način da je prihvaćen i odbijajući dio u visini 15.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama za svakog tužitelja, te je odlučeno kao u točki I. i II . izreke ove drugostupanjske odluke sukladno čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. t. 3. ZPP.

 

19. Budući su 1. i 2. tužitelju uspjeli sa žalbom u cijelosti to im je sukladnno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP dosuđena naknada troška žalbenog postupka i to za sastav žalbe u visini 1.250,00 kn po Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) s PDV u visini 312,50 kn što ukupno daje iznos od 1.562,50 kn.

 

20. Odluka o troškovima odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za ovaj postupak.

 

21. O žalbi tužitelja na troškove parničnog postupka odlučeno je dopunskom odlukom prvostupanjskog suda.

 

 

U Zagrebu 20. travnja 2021.

 

                                                                                                        S u t k i nj a:

Gabriela Topić Kordej