Pristupanje sadržaju
- 1 - I Kž 389/2018-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. T. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 90. u vezi s člankom 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06. i 110/07. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika T. T., optuženika V. F. i optuženika M. Y., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 10. travnja 2018. broj K-12/2017-194, u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.
II. Uslijed odluke pod I., žalbe optuženika T. T., optuženika V. F. i optuženika M. Y. su bespredmetne.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru, optuženici T. T., V. F. i M. Y. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv života i tijela, pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavka 1. i uvezi s člankom 33. stavkom 1. KZ/97. te su na temelju navedenih odredaba i uz primjenu članka 5. KZ/97., članka 6. KZ/97. i članka 56. KZ/97. osuđeni i to optuženik T. T. na kaznu zatvora od četiri mjeseca, a optuženici V. F. i M. Y. na kaznu zatvora od osam mjeseci svaki. Na temelju članka 63. stavka 1. KZ/97. optuženicima T. T., V. F. i M. Y. u izrečene kazne zatvora uračunato je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelom po policijskim službenicima u trajanju od dva dana svakom.
2. Na temelju članka 80. stavka 1. KZ/97. optuženicima T. T. i V. F. izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta te je od optuženika T. T. oduzeta aluminijska šipka dužine 36cm, promjera 2,4cm, težine 433 grama, a od optuženika V. F. jedan kuhinjski nož s PVC drškom, smeđe boje, ukupne dužine 21cm, dužine oštrice 10,5cm.
3. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08-17), oštećenik S. O. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.
4. Na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08-17 optuženici T. T., V. F. i M. Y. oslobođeni su obveze naknade u cijelosti troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08-17.
5. Protiv te je presude državni odvjetnik podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17., povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08-17, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 470. stavka 2. ZKP/08-17) te odluke o kazni u odnosu na sve optuženike (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom da se ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženici osude na strože kazne.
6. Protiv presude se žali i optuženik T. T. po braniteljici mr. sc. V. M., odvjetnici iz V., zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom „da Vrhovni sud rješavajući po žalbi postupi po čl. 486. ZKP-a, te donese odbijajuću presudu s obzirom na čl. 452.st.6., odnosno da postupi po čl. 483 ZKP-a i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.
7. Žalbu je protiv presude podnio i optuženik V. F. po braniteljici B. T., odvjetnici iz V., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, predlažući „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanju presudu Županijskog suda u Vukovaru broj: K-12/2017 od 10. travnja 2018. godine i vrati predmet na ponovno odlučivanje“.
8. Protiv navedene je presude žalbu podnio i optuženik M. Y. osobno i po braniteljici J. B., odvjetnici iz V. Osobna je žalba podnesena zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanju presudu Županijskog suda u Vukovaru broj: K-122017 od 10. travnja 2018. godine i vrati predmet u ponovno odlučivanje“, dok se žalba po braniteljici podnosi zbog „bitne povrede Kaznenog zakona počinjenog na štetu okrivljenika budući da se radi o već presuđenoj stvari i predlaže da Vrhovni sud RH usvoji žalbu okrivljenika ukine prvostupanjsku presudu i postupak obustavi, odnosno donese presuda kojom se optužba odbija“. Budući da se ove dvije presude sadržajno podudaraju i nadopunjuju, s obje je žalbe postupljeno kao s jednom optuženikovom žalbom.
9. Odgovor na žalbe sve trojice optuženika podnio je državni odvjetnik, smatrajući žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona neosnovanom, dok se u odnosu na žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni upućuje na razloge iznesene u državnoodvjetničkoj žalbi. Optuženici na žalbu državnog odvjetnika nisu podnijeli odgovore.
10. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
11.1. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 koju državni odvjetnik nalazi u tome što u izreci u odnosu na kaznu zatvora na koju je osuđen optuženik T. T. nisu navedene zakonske odredbe o ublažavanju kazne, dok u obrazloženju nisu dani razlozi zbog kojih je tom optuženiku kazna ublažena ispod zakonom propisanog minimuma za kazneno djelo iz članka 99. stavka 1. KZ/97. Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi optuženika T. T. osuđuje na kaznu zatvora od četiri mjeseca, smatrajući pogrešno da je za kazneno djelo iz članka 99. stavka 1. KZ/97. propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine te mu na takav način izriče kaznu nešto višu od minimalne kazne propisane za to djelo ne primjenjujući odredbe o ublažavanju kazne. Prvostupanjski je sud tu očigledno propustio uočiti da je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenom u („Narodne novine“ broj 71/06.) izmijenjena kazna zatvora za djelo iz članka 99. stavka 1. KZ/97. na način da je kao minimalna kazna za to djelo predviđena kazna zatvora od šest mjeseci. No, time je povrijedio kazneni zakon u korist optuženika (što i državni odvjetnik navodi u svojoj žalbi). Međutim, s obzirom na to da je, i prema ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi pogrešno utvrđeno činjenično stanje, to je ova povreda kaznenog zakona za sada bespredmetna. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
11.2. Pobijana presuda ispitana je sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) te nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio da se u konkretnoj situaciji ne radi o presuđenoj stvari.
12.1. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je u pobijanoj presudi činjenično stanje, za sada, pogrešno utvrđeno.
12.2. Naime, prvostupanjski sud smatra da optuženici T. T., V. F. i M. Y. nisu imali namjeru usmrtiti oštećenog S. O. već ga teško tjelesno ozlijediti. Takav zaključak prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je, premda su kritičnog dana optuženici kod sebe imali sredstva pogodna za usmrćenje oštećenika, da ni od koga nisu bili sprječavani, ometani, niti onemogućavani u daljnjem zadavanju udaraca oštećenom kada je ovaj ležao na tlu, u bespomoćnoj situaciji, namjera optuženika kritične zgode bila da oštećenika teško tjelesno ozlijede, a ne da ga usmrte. Pritom je prvostupanjski sud imao na umu sve okolnosti događaja i to da se oštećenik i optuženici ne poznaju od ranije i da nisu ni u kakvom sukobu, da su u vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženici V. F. i M. Y. bili mlađi punoljetnici, da se događaj zbio u centru grada u pješačkoj zoni, u neposrednoj blizini kafića i tržnice, da su optuženici djelovali u grupi, da su sva trojica jače fizičke konstitucije od oštećenika, da su sredstva upotrijebljena za izvršenja djela više nego podobna za nanošenje teških tjelesnih ozljeda sa smrtnim ishodom, da je oštećenik zadobio tjelesne ozljede, da su udarci šipkom i nogama takvog intenziteta da su mogli izazvati tjelesne ozljede, da se oštećenik nije branio rukama od udarca šipkom po glavi te tako umanjio intenzitet udarca te je na temelju svih tih okolnosti zaključio da optuženici nisu imali namjeru usmrtiti oštećenika, već upravo učiniti ono za što ih je taj sud i proglasio krivim, ne nalazeći pritom ni motiv optuženika da usmrte oštećenika.
12.3. Međutim, s pravom državni odvjetnik takvo utvrđenje prvostupanjskog suda povezuje s iskazom oštećenika S. O., koji je iskaz i prvostupanjski sud prihvatio kao istinit, a iz kojeg proizlazi da je optuženik V. F. nožem zamahnuo prema vitalnom dijelu tijela (prsima) oštećenika, dok je nastupanje bilo kakve posljedice spriječeno isključivo reakcijom oštećenika, a ne voljom optuženika V. F., o čemu prvostupanjski sud uopće nije vodio računa prilikom obrazlaganja svoje presude.
12.4. Nadalje, pravilno državni odvjetnik ističe i nespornu činjenicu da je oštećenik od strane optuženika T. T. zadobio udarac u glavu aluminijskom šipkom težine gotovo pola kilograma. Premda je prema izmijenjenom nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka taj udarac bio umjereno jakog intenziteta te nije ni na koji način amortiziran od strane oštećenika, za sada je neprihvatljivo obrazloženje prvostupanjskog suda kojim se na temelju navedenog isključuje namjera optuženika za usmrćenje oštećenika. Naime, ocjena je i ovog suda da udarac metalnom šipkom u oštećenikovu glavu nije voljno doziran kao umjereno jak, a prema nalazu i mišljenju navedenog vještaka udarac jakog intenziteta metalnom šipkom s karakteristikama kao što je predmetna, u područje glave podoban je izazvati ozljede s posljedičnim smrtnim ishodom. Pritom svakako treba imati na umu da izostanak težih posljedica ne upućuje nužno i na izostanak namjere na lišenje života, osobito kada se ima na umu lokalitet ozljeda (udarac u glavu metalnom šipkom, pri čemu su sve ozljede koje je oštećenik zadobio lokalizirane upravo na glavi i vratu, dakle, vitalnim dijelovima tijela, s time da je glava vrlo pokretljiv organ i teško je točno dozirati jačinu udarca u glavu), odnosno pokušaja nanošenja ozljeda (zamahivanje nožem prema prsima oštećenika, dakle, opet vitalnom dijelu tijela), pri čemu je, kao što je već navedeno, nastanak posljedica uslijed djelovanja nožem optuženika V. F. spriječen upravo reakcijom oštećenika.
12.5. Stoga iz svih navedenih okolnosti proizlazi da je, za sada, neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da namjera optuženika kritične zgode nije bila usmrćenje oštećenika već nanošenje teške tjelesne ozljede, osobito kada se ima na umu da optuženici nakon banalnog sukoba optuženika T. i oštećenika, organizirano dolaze obračunati se s oštećenikom, ponijevši pritom sa sobom nož i metalnu šipku, odnosno sredstva itekako pogodna za lišenje života.
12.6. S obzirom na sve navedeno, činjenično stanje je za sada pogrešno utvrđeno, kako to pravilno tvrdi državni odvjetnik u svojoj žalbi pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem. Uslijed prihvaćanja žalbe državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbe optuženika T. T. zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, optuženika V. F. zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te optuženika M. Y. zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni su postale bespredmetne.
13. U ponovnom suđenju, prvostupanjski će sud ponovno izvesti sve do sada izvedene dokaze te po potrebi i druge dokaze, raspravit će sva sporna pitanja i otkloniti nedostatke u utvrđivanju činjeničnog stanja na koje je upozoren ovim rješenjem, nakon čega će savjesnom ocjenom svih tako izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti u smislu članka 459. stavka 5. ZKP/08-19. Pritom će, ako smatra da optuženici nisu postupali u okviru zajedničkog dogovora s ciljem lišenja života oštećenika, razgraničiti namjeru svakog od njih, odnosno utvrditi s kojim je ciljem svaki od njih postupao.
14. Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 1. ZKP/08-19, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Damir Kos, v.r.