Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz S.,
OIB: …zastupan po punomoćniku S. K., odvjetniku u S.,
S., protiv tuženika, P. b. Z. d.d.,
OIB:…, zastupana po punomoćnicima J. M., B. B. i V.
V., odvjetnicima u O. društvu M., B. i V. d.o.o., S.,
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 08. ožujka 2021. u nazočnosti
punomoćnika tužitelja S. K. i punomoćnika tuženika B. V., na
ročištu za objavu 19. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,
članak, 1. Ugovora o kreditu broj 9010834340 od 14.11.2005. godine, zaključenog
između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako se kredit
odobrava u kunskoj protuvrijednosti 26.300,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF
tuženika važećem na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem se kamata
obračunava u CHF, članak 5., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, a
naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan
plaćanja kamate, članak 6. u dijelu 6.2 u kojem se kamata iz prethodnog stavka
obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste
banke važeće na dan plaćanja kamate, članak, 7. u dijelu u kojem se kredit u iznosu
26.300,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan
plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.
II.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,
članak 4 Ugovora o kreditu broj 9010834340 od 14.11.2005. godine, zaključenog
između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa
promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.
III.Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 19.341,52
kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do
31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih
poena, a od 01.08.2015.g do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog
pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
Na iznos od
27,62 kn 31.08.07.
19,85 kn 30.09.07.
18,79 kn 31.10.07.
24,43 kn 30.11.07
21,84 kn 31.12.07.
29.80 kn 31.01.08.
102,92 kn 29.02.08.
110,28 kn 31.03.08.
96,19 kn 30.04.08.
90,04 kn 31.05.08.
94,92 kn 30.06.08.
84,99 kn 31.07.08.
84,29 kn 31.08.08.
88,13 kn 30.09.08.
123,96 kn 31.10.08.
97,65 kn 30.11.08.
127,91 kn 31.12.08.
146,68 kn 31.01.09.
155,17 kn 28.02.09.
131,79 kn 31.03.09.
136,26 kn 30.04.09.
109,91 kn 31.05.09.
102,02 kn 30.06.09.
101,60 kn 31.07.09.
102,56 kn 31.08.09.
100,22 kn 30.09.09.
95,27 kn 31.10.09.
106,14 kn 30.11.09.
127,25 kn 31.12.09.
157,27 kn 31.01.10
150,39 kn 28.02.10.
191,13 kn 31.03.10.
183,41 kn 30.04.10.
198,47 kn 31.05.10.
328,88 kn 30.06.10.
302,03 kn 31.07.10.
384,04 kn 31.08.10.
355,71 kn 30.09.10.
310,13 kn 31.10.10.
406,29 kn 30.11.10.
528,63 kn 31.12.10.
442,01 kn 31.01.11.
477,70 kn 28.02.11.
438,97 kn 31.03.11.
445,92 kn 30.04.11.
610,31 kn 31.05.11.
626,32 kn 30.06.11.
763,66 kn 31.07.11.
693,11 kn 31.08.11.
615,88 kn 30.09.11.
8.072,75 kn 12.10.11.
IV.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu
od 9.500,00 kn sa zateznom kamatom od 19. travnja 2021.godine pa do isplate, po
kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, u roku od 15 dna i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 07. svibnja 2019 tužitelj je naveo da je
dana 14.11.2005., s tuženikom kao kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu (dalje
Ugovor) broj 9010834340, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit
iskazan kao 26.300,00 CHF, isplačen u kunama prema srednjem tečaju tuženika.
I.Tuženik u gore navedenom, unaprijed formuliranom stadnardizironom Ugovoru, i to
u čl. 1. Ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak te je otplatu kredita, u čl. 4.
čl. 7. Ugovora, vezao uz ovu valutu te je u čl. 4. naveo visinu kamatne stope u iznosu
5,50 % godišnje ugovorivši kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i
isključivo o jednostranoj odluci same banke ( "odlukom o kreditiranu građana") bez
navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koje način će se ona
mijenjati. Postupajući na ovakav način i to tako da je Ugovor ugradio nepoštenu i
ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravnima i
obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih
stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno
pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu
na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o
zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu
savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznom prava, te protivno
zakonodavstvu Europse unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. II. Zbog ovakvog protupravnog
postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa
potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u
Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački
sud RH je dana 13.06.2014. g., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod
poslovnim brojem Pž-7129/13-14, u točki II, potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni
broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik P. b. Z. d.d. (kao
drugotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.09.2003. god. do 31.12.2008.g.
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i
prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu
ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom
postojanja ugovorne obveze promjenjiv u skladu s jednostranom odlukom banke, o
kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom
presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. potvrdio presudu
TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik P.
b. Z. d.d. (kao drugotuženik u tom postupku) u razdoblju u razdoblju od
01.11.2004. do 31.12.2008 povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a
time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima
ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana
galvnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih
ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene ana potpunoj obavijesti,
a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo
za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time
tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača
("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do
31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača
("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96.
i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
2.Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao u cijelosti neosnovanom,
predlaže stoga isti odbiti uz nalog tužitelju i na naknadu troškova postupak. Tužitelj i
tuženik su zaista dana 14. studenoga 2005. godine zaključili Ugovor o kreditu broj
9010834340kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koje
odgovara protuvrijednosti do 26.300,00 CHF po srednjem tečaju tečajne liste banke.
Odredbom članka 4.1. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom
banke a koja je na dan sklapanja predmetnog ugovora 5,50 % godišnje. Budući da je
u konkretnom slučaju dvojbeno radi li se o naknadi štete ili o parnici radi utvrđenja
ništetnosti i isplati temeljem stjecanja bez osnove, predlaže se pozvati tužitelja na
očitovanje o pravnoj naravi svoje tužbe budući da, iako sud nije vezan pravnim
osnovom koju tužitelj navodi u svojoj tužbi, jasno je da dokazni prijedlozi imaju smisla
jedino ako su učinjeni u skladu sa činjeničnim supstratom u tužbi.Osim toga, u
konkretnom slučaju ne postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se
odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih
odredbi iz Ugovora o kreditu broj 9010834340. Stoga opetovano, pozivanje na
presudu trgovačkog suda je nebitno i zbog razloga nedostatka objektivnog identiteta
ugovornih odredbi.Nadalje, nesporno je Zakonom o obveznim odnosima i to baš
člancima 22. i 26. izričito dopušteno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive
kamatne stope. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom
položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima pravnog
posla. Ratio zakonske odredba člnaka. 22. ZOO-a jest da kroz cijelo vrijeme trajanja
ugovornog odnosa što je posebice značajno za dugoročne kredite) novčana tražbina
bude zaštičena valutnom klauzulom koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni
obvezu. A sukladno načelu monetarnog niminalizma sadržanog u članku 21. ZOO-a,
dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obveza glasi.Budući je
temeljem odredbe članka 22. ZOO—a valutna klauzula izrijekom dopuštena i budući
sudovi sude na temelju zakona, onda je jasno da sud o okviru svoje zakonodavne
uloge tu odredbu smije i mora primjenjivati onako kako ona glasi.Prednje izneseni
pravni stav u pogledu primjene i dopuštenosti valutne klauzule iskazao je Vrhovni
sud u svojoj odluci Vs Rev-1990/91 kada navodi:Nadalje, tužitelj samo uopćeno
navodi kako bi promjena kamatne stope bila sporna i nezakonita te potražuje povrat
pretplate, po osnovi povećanja zbog promjenjive kamatne stope te pogrešno
zključuje kako mu presude trgovačkih sudova daju za pravo primjenu fiksne kamatne
stope. Odredbom čl. 59. ZZP propisan je obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom
zajmu, koji između ostalog treba sadržavati odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i
pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, kao i o efektivnoj kamatnoj stopi
i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti.Kriterij promjenjivosti kamatne
stope sadržani su i u odredbi članka 3.6. prednje navedenih Općih uvjeta tuženika.
Tuženik je nadalje sukladno odredbi članka 306. st. 4. ZOKI učinio potrošačima
dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi informacije o načinu promjene
kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela
banke. Nakon stupanja na snagu ZOKI, tuženik je sukladno odredbi članka 308.
stavak 1. citiranog zakona informirao tužitelja o promjeni kamatne stope 15 dana prije
primjene izmijenjene stope te je uz obavijesti dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Iako
u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala zakonska odredba o
osobnom obavještavanju korisnika kredita, već se urednim smatralo obavještavanje
putem sredstava javnog priopćavanja, tuženik je ipak svojim klijentima dostavljao
personalizirane obavijesti o promjenama kamatnih stopa i novoj visini
anuiteta.Imajući u vidu gore izneseno, jasno je da je tuženik prilikom zaključivanja
predmetnog ugovora s tužiteljem, u cijelosti poštovao tada važeću zakonsku
regulativu. Pozivanje na zakonsku regulativu važeću danas, a ne u vrijeme
zasnivanja obveze, promašeno je i pogrešno.Svakako, nemogućnost predviđanja
kretanja onih elemenata koji utječi na promjenu kamatne stope, a isključivo ovise o
tržišnim kriterijima, a ne volji banke, izuzimaju se iz ocjene poštenosti čak i prema
primjenjivim kriterijima europskog prava. Iako sada tvrdi drugačije, iz opisanog
ponašanja tužitelja moguće je jedino zaključiti kako su mu prilikom sklapanja
predmetnog ugovora bile jasne i poznate ugovorne odredbe, kao i prava obveze koje
iz njega proizlaze, što je u konačnici i potvrdio podnošenjem isprave na
solemnizaciju. Štoviše solemnizacijom ugovora o kreditu stvorena je neoboriva
pretpostavka da je tužitelj kao korisnik kredita upoznat sa svim ugovornim
odredbama koje svoj temelj imaju u zaklonu, koje stoga nisu ništetne, neodređene i/ili
neodredive, niti su ugovaranjem tih odredbi narušena načela obveznih odnosa. Tako
se u presudi Županijskog suda u Puli, GŽ-265/12 navodi:Tuženika u odnosu na
postavljani tužbeni zahtjev ističe prigovor zastare kojeg drži u cijelosti
osnovanim.Itekako se može opravdati tvrdnja VSRH-a da postoje znatne teškoće
prilikom ostvarivanje restitucijskih zahtjeva iz ništetnosti ugovora, a koja tvrdnja se
nalazi u predmetnim presudama. No rješenje za otklanjanje tih znatnih teškoća ne bi
smjela biti ovlast suda da stvara novo pravilo, kao niti promjena dosadašnje sudske
prakse, a da se pritom ne osvrne na tu praksu i na odgovarajući način obrazlože
razlozi za zauzimanje drukčijih stajališta. Najvažnije, promjena sudskog stajališta
koja je dosada važila ne smije dovesti do različite primjene istih pravila na pojedine
adresate. Zbog svega toga, jedini je ispravan put za otklanjanje tih teškoća da se
zakonom izričito riješi pitanje zastare individualnih zahtjeva potrošača na koje oni
imaju načelno o pravo na temelju presude u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih
interesa. Pri tome bi se, svakako, moralo voditi računa da bi to novo zakonsko
uređenje moralo vrijediti samo za one povrede prava potrošača koje nastanu nakon
stupanja novoga propisa na snagu, budući je to je najbolji način osiguravanja
sigurnosti i poštovanja vladavine prava. Slijedom navedenog, predlažemo kao uvodno.
3.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Punomoćnici parničnih stranaka su potpisali trošak.
5.Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao Ugovor o kreditu od
14. studenoga 2005. godine, plan otplate kredita od 31. prosinca 2005..godine
otplatni plan od 14. studenoga 2005.godoine, specifikaciju uplata od 30. studenoga
2005.godine, prijevremenu otplatu kredita od 12.listopada2011. izračun pretplate po
kreditu, knjigovodstvenu karticu, promet po kreditu, te nalaz i mišljenje sudskog
vještaka M. J..
6.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno
da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu dana 14. studenoga 2005. godine te
da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima te promjenjiva kamatna
stopa.
7.Iz ovako provedenog dokaznog postupak među parničnim strankama se ukazalo
spornim da li su ništetne odredbe ugovora vezano za valutnu klauzulu u švicarskom
franku i promjenjivoj kamatnoj stopi, te da li tužitelj ima pravo potraživati razliku više
pretplaćenu po kreditu.
8.Predmetni kredit nije konvertiran.
9.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. oznake Pž – 7129/13-4 od 13. lipnja
2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu
posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja U. P. protiv
ovdje P. b. i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2.
da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom
odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije
pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava
potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno
ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke
preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni
zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od
01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača,
korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i
nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o
kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica
CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
10.Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio je revizije
tuženika od 1-7 među kojima i P. b. d.d. Z.., a koje su izjavljene
protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.
kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.
11.Odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015,
U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud
RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt-
249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv
presude VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem
prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici
"povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u
potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo".
12.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt -575/16-5 od 03.
listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 u dijelu
koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tuženici povrijedili kolektivne interese i
prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.
13.VTSRH je donio novu Presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio
žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja
2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i
prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima
nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom
kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao
trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za
donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u
vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno
utvrdio da su svih osam tuženih banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o
valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom
presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
14.Vrhovni su RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev-2221/2018-11
03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja
VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli
i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
15.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u
individualnim restitucijskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove
promjene kamatne stope te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja
tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je
plaćanje bilo vezano za valutu CHF.
16.Odredbom čl. 81. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje
ZZP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje
značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača,
time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo
ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač
nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed
formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj
ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno
pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP/03 bilo je propisano da nije
dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te
odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZP/03 bilo je
propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine
odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave
odredbe.
17.Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije
koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili
propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa
i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom
predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu
kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih
djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže
povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b
ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502. c ZPP propisan
učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom
odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za
naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni
zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i
propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i
prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta
utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
18.Sukladno čl. 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i
prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno
pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
19.Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika sastoji se od uplaćenih iznosa
po osnovi ništetnih ugovornih odredbi i to odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive
kamatne stope te ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koju je vezana
glavnica CHF, te povećanih anuiteta kao posljedice povećanja tečaja CHF.
20.Citiranim odredbama ZPP-a i ZZP/03-a propisan je direktni učinak presude
povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje
sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu
mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev
postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4.
izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu,
prema stavu suda, a imajući u vidu i iskaz tužitelja i svjedokinje N. V. zahtjev
tužitelja je osnovan.
21.Odluka u ovom postupku temelji se dakle kako na individualizirano utvrđenim
relevantnim činjenicama koje se odnose na predmetni Ugovor o kreditu sklopljen
između stranaka, tako i na relevantnim utvrđenjima iz navedenog postupka zaštite
kolektivnih interesa i prava (čl. 502.c ZPP).
22.Iz provedenog postupka proizlazi dakle da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed
formuliran od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj,
odnosno da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Nesporno je da
je tuženik u nekoliko navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što mu omogućeno
odredbom čl.4. predmetnog ugovora, dok tužitelj nije bio obaviješten o razlozima i
načinu donošenja odluke o povišenju kamatne stope, pa niti na odgovarajući način u
Općim uvjetima na koje ukazuje tužena, a što je u suprotnosti sa načelom savjesnosti
i poštenja te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana
na štetu tužitelja kao potrošača i kao takva je nepoštena slijedom čega je taj dio
ugovora po navedenim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom sve u skladu
sa odredbom čl. 131. ZZP/03. Takva presuda prema odredbi čl. 138.a ZZP/03
obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi
naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
23.Nadalje je stav suda da je ugovorna odredba iz čl.1. kojim se glavnica kredita
veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva te nepoštena pa
prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila
informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koji se odnose na
opći riziku vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih
promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu
na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajnapolitika HNB temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru,
dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da
je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo
potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne
klauzule i promjenjive kamatne stope.
24.Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito
nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno
da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog
franka. Stoga je nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za
švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana
na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik
znala, ali ga je prešutila dok ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF
tuženik privlači potrošače da konzumiraju upravo navedeni proizvod banke.
25.Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule
na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg
potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci kao i cijena kredita budući da se kamata
plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je
načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu u obveznopravnih odnosa.
26.Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj osnovano potražuje isplatu temelj
plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i
valutnoj klauzuli.
Istaknuti prigovor zastre sud smatra neosnovanim. Odredbom čl. 215. st.1. Zakona o
obveznim odnosima (NN 35/05 NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO)
propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao
pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a kako je presuda Visokog Trgovačkog suda u
Zagrebu Pž-7129/13-4 donijeta 13. lipnja 2014. s kojim datumom je postala i
pravomoćna i citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od tog dana je tužitelj
stekao pravo potraživati isplatu na temelju ništenih ugovornih odredbi pa kako je
tužba podnijeta dana 10. lipnja 2019.g. potraživanje tužitelja nije u zastari. Na
predmetno potraživanje primjenjuje se zastarni rok od pet godina pa kako je zastara
prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava dana 04. travnja
2012. proizlazi da je podnošenjem iste prekinuto zastarijevanje, a zastarijevanje je
ponovno počelo teći nakon što je navedena presuda Trgovačkog suda postala
pravomoćna 13. lipnja 2014.
27.Sudu nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika
koji je solemnizirao ugovor o kreditu držeći istog suvišnim za donošenje odluke.
28.U svom nalazu i mišljenju sudski vještak M. J. je naveo da je vještvo
napravljeno sukladno Rješenju Općinskog suda u Splitu od 03. prosinca 2019.
godine, u predmetu koje se vodi pod brojem P-1986/19. Prilikom izrade vještva
izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog
obračuna mišljenja je:Korisnik kredita je zbog mijenjanja kamatne stope i tečaja
švicarskog franka platio veći iznos mjesečnih anuiteta u odnosu na početno
ugovoreni anuitet s fiksnim tečajem CHF u iznosu = 17.646,45 kn.
29.Sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu im mišljenju sudskog vještaka M.
J. te kako je tužitelj u cijelosti uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju
sudskog vještaka to je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu trebalo u cijelosti usvojiti,
te naložiti tuženoj isplatu iznosa od 17.646,59 kn, te utvrditi da su ništetne i bez
pravnog učinka ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu, i promjenjivu
kamatnu stopu.
30.Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
31.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, a isti troškovi se sastoje
od sastava tužbe 100 bodova, sastava podneska 20. studenoga 2019. godine, 16.
srpnja 2020. godine 21. srpnja 2020. godine svako po 100 bodova, pristupa na
ročište od 03. prosinca 2019. godine 100 bodova, 08. ožujka 2021. godine 100
bodova, odnosno ukupno 600 bodova što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kn
daje iznos od 6.000,00 kn koji iznos je uvećan na ime 25 % PDB-V-a odnosno
1.500,00 kn te troškovi vještačenja 2.000,00 kn odnosno ukupno 9.500,00 kn koji
iznos je i naveden u izreci ove presude.
U Splitu, 19. travnja 2021.
S U D A C
DRAGAN RAMLJAK, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15
dana. Žalba se podnosi putem ovog suda za županijski sud u dovoljnom broju
primjeraka.
DNA:
-pun. tužitelja
-pun. tuženika
-u spis
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.