Posl.br. Pn-92/2019-90

                           

 

 

                           

 

 

                                         

 

                                          Posl.br. Pn-92/2019-90

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T SK E

 

P R E S U D A

 

 

            Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. H. OIB 6... iz P., zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu A. Z., V. Z. i T. K. iz P. protiv tuženika 1. I. Č. OIB ... iz P.., zastupanog po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P. i 2. T. M. OIB ... iz P.., zastupane po punomoćniku N. S., odvjetniku iz P., radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 27. studenog 2019. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, objavljene dana 19. travnja 2021.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I              Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se nalaže tuženicima da tužitelju solidarno na ime naknade štete isplate iznos od 28.190,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe 28. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005) primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

II              Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženicima da tužitelju solidarno isplate naknadu štete od 16.460,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. lipnja 2014. do isplate.

 

III              Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak od 15.284,46 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. travnja 2021. do isplate po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu od 10.183,54 kunu trošak odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužbom od 25. srpnja 2012. podnijetom protiv I. Č., D. J. i T. M. tužitelj navodi da su tuženici 1*. ožujka 20**. oko 3 sata u P. pred ulazom zgrade u K. fizički nasrnuli na njega, udarali ga rukama i nogama po cijelome tijelu, da je pao na tlo,a tuženici su ga tukli nogama pretežito u području glave nanijevši mu više fizičkih ozljeda, da je privatnom tužbom pokrenuo kazneni postupak broj K-2**/1* čije vođenje je preuzelo općinsko državno odvjetništvo nakon provedenog medicinskog vještačenja kojim su utvrđene teške tjelesne povrede, da su napad i ozljede uzrokovali strah, fizičke boli, naruženje i smanjenje životne aktivnosti zbog čega potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 27.000,00 kuna te 17.650,00 kuna za popravak oštećenog zuba prema ponudi od 28. rujna 2010.

Podneskom od 8. srpnja 2019. tužitelj postavlja zahtjev umanjujući ga za iznos primljen od D. J. na način da za polovinu primljenog iznosa umanjuje zahtjev neimovinske  i imovinske štete, skraćujući tijek zatezne kamate za razdoblje od utuženja do zaključenja sporazuma J..

 

2.              I. Č. i T. M. odgovorom na tužbu osporavaju iznos naknade imovinske štete od 17.650,00 kuna jer je nastao u privatnoj klinici, a popravak je mogao biti izveden u okviru sustava redovne zdravstvene zaštite. Priznaju dio zahtjeva naknade ne imovinske štete u iznosu od 10.000,00 kuna smatrajući ga primjerenim zadobivenim ozljedama i posljedicama jer je iz medicinske dokumentacije vidljivo da se tuženik zbog alkoholiziranosti štetnog događaja ne sjeća, ranije je operativno rješavao tegobe s nosom, a netočna je kvalifikaciju teške tjelesne ozljede jer se nalazom od 15. ožujka 2013. prema RTG snimci konstatira fraktura nosnih kostiju bez pomaka.

 

3.              Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-26**/20** od 2*. svibnja 20**. ukinuta je presuda ovoga suda P-12**/1* od 2*. lipnja 20**. zbog bitne povrede postupka jer ne uzima u obzir sporazum tužitelja i štetnika D. J. od 2*. lipnja 20**. o isplati 11.385,00 kuna na ime naknade štete i 1.250,00 kuna na ime dijela troška premda je riječ o solidarnoj obvezi svih sudionika štetnog događaja.

 

4.              U odnosu na D. J. tužba je povučena 1. srpnja 2014., a on je dopisom od 4. srpnja 2014. obaviješten o parnici u skladu s člankom 211. Zakona parničnom postupku.

 

5.              U dokaznom postupku pročitan je spis ovoga suda K-2**/1*, saslušan je D. J., provedena su medicinska vještačenja po doktoru R. Č. i A. K..

 

5.1.              Čitanjem spisa ovoga suda broj K-2**/20** utvrđeno je da je tužitelj podnio 14. lipnja 2010. privatnu tužbu protiv I. Č., D. J. i T. M. zbog nanošenja lakše tjelesne ozljede. Nakon što je sudsko medicinskim vještačenjem po doktoru I. K. utvrđeno da je tužitelj zadobio krvni podljev oko desnoga oka, krvni podljev i otok hrpta nosa, otok gornje usnice, prijelom krunice zuba 13, višestruki prijelom nosne kosti, etmoida i donjeg zida desne očne šupljine koji u svom zbiru predstavljaju običnu tešku tjelesnu ozljedu, općinsko državno odvjetništvo je preuzelo kazneno gonjenje podnoseći 28. ožujka 2012. optužni prijedlog K-DO-220/12. Presudom ovoga suda K-2**/1* od 17. rujna 2012. optuženici su proglašeni krivima što su 1*. ožujka 20**. oko 3 sata ispred ulaza zgrade u K. ulici zajednički i dogovorno u nakani da teško ozljede G.H., nakon što je ovaj sišao ispred zgrade po prethodnom pozivu T. M., D. J. i T. M. su ga udarcima šaka u lice oborili na tlo gdje su ga J. i Č. nastavili tući nogama u predjelu glave i ruku, a T. M. je sjela na njega i šakama ga udarala u predjelu lica čime su mu nanijeli  teške tjelesne ozljede zbog čega im je izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počine novo kazneno djelo. Odluka je postala pravomoćna 22. ožujka 2013.

 

5.2.              D. J. (strana 223) se ne sjeća štetnog događaja, načina na koji je bilo tko od njih sudjelovao u događaju, zna da je putem odvjetnice tužitelju isplatio novac.

 

5.3.              Sudski vještak specijalista opće kirurgije i traumatologiju doktor R. Č. nalaz od 20. listopada 2015. (strana 132) temelji na medicinskoj dokumentaciji, RTG snimkama, zdravstvenom i stomatološkom kartonu te razgovoru i fizikalnom pregledu tužitelja. Udarcima šakama po licu i glavi tužitelj je zadobio višeiverni prijelom nosnih kostiju, prijelom rešetnice s desne strane, prijelom donje stjenke desne očne šupljine, natuk lica,  krvni podljev oko desnog oka i nosa te prijelom zuba predkutnjaka 3 lijevo gore. Povodom zadobivenih ozljeda tužitelj je 13.3.2010. pregledan na hitnoj medicinskoj pomoći i upućen na pregled otorinolaringologu i radiologu koji je utvrdio prijelom nosnih kostiju s distrakcijom ulomaka. Dana 16. ožujka je RTG snimkom čeljusti i fizikalnim nalazom utvrđen horizontalni prijelom krune zuba 13 desno, te je  izvađen preostali dio zuba i korijen, pripremljeno ležište implantata, uzet otisak, stavljena privremena krunica, most na implantat i kompozitna ispuna. Otorinolaringolog 7. travnja 2010.  ustanovljava frakturu dna desne orbite. Liječnik opće medicine 21. travnja 2010. zbog psihičke napetosti uslijed ozljeđivanja postavlja dijagnozu reakcije na stres i tužitelja upućuje psihijatru o kojem pregledu nema nalaza u spisu.  Tužitelj se od rujna do prosinca 2010. liječio  kod stomatologa.

Subjektivne tegobe tužitelja ogledaju se u povremenom osjećaju teže prohodnosti i disanja na lijevu nosnicu. Objektivno, nakon pregleda, vještak ustanovljava da je nosna piramida pravilno konfiguriranja uz manju devijaciju u lijevo, da je lijeva nosnica slabije prohodna, da je implantat izvađenog zuba 13 desno ne upadan, identičan susjednim zubima, da na čelu, vlasištu i licu nema vanjskih vidljivih tragova ozljede i da nepravilan poprečni ožiljak dužine 2 cm na korijenu nosa ne potječe iz ovoga štetnog događaja.

Prijelom nosnih kostiju u kombinaciji s prijelomom kosti rešetnice i dna očne šupljine izazvale su bol jakog intenziteta dva dana koja je bila pulsirajuća, onemogućavala disanje na nos i otvaranje usta, a smanjila se uz analgetike i spontano. Bol srednjeg intenziteta je trajala 7 dana u razdoblju regresije bolova jakog intenziteta te dva dana prilikom ugradnje nosača umjetnog zuba u gornju čeljust. Bolovi blagog intenziteta su trajali 21 dan pri mimici, hranjenju, umivanju, pražnjenu nosa sve dok prijelomi nisu počeli zarastati čvrstim vezivom i koštano.

Primarni strah je postojao minutu dvije koliko je trajao period tjelesnog napada spontano se povukao ne ostavljajući posljedice. Sekundarni strah jakog intenziteta povremeno je trajao tijekom 9 mjeseci u vidu lagane zabrinutosti za funkcionalni, a osobito estetski rezultat implantacije zuba potaknut višekratnim odlascima stomatologu.

Zakrivljenost nosne piramide ne izaziva pozornost okoline nije upadljiva u kolokvijalnim kontaktima ali je vidljiva pri gledanju u lice s namjerom da se procjeni da li je nos tužitelja ravan ili ne te je riječ o naruženju blagog stupnja.

Tužitelju je bila neophodna tuđa pomoć po 3 sata tijekom 7 dana, a sastojala se u nabavci, pripremi namirnica, pomoći prilikom obavljanja osobne higijene. CT nalaz upućuje na pomak fragmenata nosnih kostiju i prijelom kosti rešetnice koje je smještena iznad i iza korijena nosa što upućuje na intenzitet sile koja je djelovala na nos tužitelja. Konzervativno liječenje zadobivenih ozljeda nije praćeno komplikacijama niti su ozljede  ostavile   trajne  funkcionalne posljedice, a devijacija nosne piramide je anatomska posljedica. Suženje  lijeve nosnice je posljedica devijacije nosnog septuma koji nije bio ozlijeđen u ovom  događaju.  Liječenje trajno izgubljenog zuba s gornje desne strane vilice provedeno je po principima moderne medicina koju proceduru Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne plaća kao što ne plaća niti jeftinije vidove protetskih radova zbog čega je tužitelj bio primoran platiti tržišnu cijenu postupka. Činjenica trajnog gubitka jednog zuba u 29-oj godini života ima za posljedicu umanjenje životnih i radnih aktivnosti od 1% uzimajući u obzir da u vezi s nosom nisu nastale trajne posljedice, osim manje anatomske promjene.

 

5.4.              Sudski vještak specijalist otorinolaringolog doktor A. K. (strana 151,161) temeljem dokumentacije u spisu i pregleda tužitelja nalazi da je uslijed ozljeda zadobivenih u štetnom događaju kod tužitelja došlo do prijeloma nosnih kostiju, promjene oblika nosne piramide koja je šira u području nosnih kostiju i iskrivljena u njenom hrskavičnim dijelu te devijacije lijeve nosne pregrade s kristom bazalno desno zbog čega je otežan prolaz struji zraka prilikom malo većeg napora, da je zbog gubitka zuba došlo do umanjenja životne i radne aktivnosti između 7- 8% u čemu implantat sudjeluje s 0,5% jer nije isto imati vlastiti zub i implantat, a svaka devijacija septuma ima posljedice pa makar to bilo brže zatvaranje nosnice zbog prehlade ili alergijske reakcije. Primarni strah trajao je par minuta, a sekundarni u vidu zabrinutosti za izgled i ponovne operativne zahvate mogao je trajati oko pola godine. Bolovi jakog intenziteta su bili prisutni u trenucima pucanja kostiju i mogli su trajati par dana. Bolovi srednje jakosti trajali su oko 7 dana, a laki bolovi oko 3 tjedna.  Postoji blago naruženje, a potreba za tuđom pomoći trajala je tijekom 7-8 dana po 3-4 sata. 

 

6.              Štetni događaj opisan je u činjeničnom opisu kaznene presude K-2**/1* od 17. rujna 20**. godine, koja je postala pravomoćna 22. ožujka 2013. prema kojoj su I.Č., D. J. i T. M. oglašeni krivima što su 13. ožujka 2010., D.J. i T. M. udarcima šaka u lice tužitelja oborili na tlo gdje su ga J. i Č. nastavili tući nogama u predjelu glave i ruku, a T. M. je sjela na njega i šakama ga udarala u predjelu lica.

Tjelesne ozljede nastale premlaćivanjem tužitelja vidljive su iz medicinske dokumentacije, a posljedice su utvrđene provedenim vještačenjima. Udarci šakama po licu i glavi uzrokovali su pad tužitelja, a nastavljeno udaranje šakama i nogama uzrokovao je krvni podljev oko desnoga oka, podljev i otok hrpta nosa, otok gornje usnice, prijelom krunice zuba 13, višestruki prijelom nosne kosti, etmoida i donjeg zida desne očne šupljine koje ozljede u svom zbiru predstavljaju običnu tešku tjelesnu ozljedu.

 

7.              Prema članku 12. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda kojim se optuženik oglašava krivim.

Svi štetnici odgovaraju solidarno sukladno odredbi čl. 1107. st. 4. Zakona o obveznim odnosima  ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.) jer se iz činjeničnog opisa djela i opisa ozljeda ne može utvrditi tko je prouzročio koji ozljedu.

 

8.              Oba vještaka su suglasna u pogledu trajanja fizičkih bolova (dva dana jaki, sedam dana srednje jaki i tri tjedna blagi), pretrpljenog straha (primarni par minuta, sekundarni 6 do 9 mjeseci), blagog stupnja naruženosti, potrebe za tuđom pomoći. Mišljenja vještaka o stupnju umanjenja životne aktivnosti su različita, 1% i 7%, a sud je prihvatio mišljenje dr. K., koji kao otorinolaringolog, raspolaže specifičnim saznanjima o tužiteljevim ozljedama.

 

9.              Sud je 40-godišnjem tužitelju zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje prema čl. 19. Zakona o obveznim odnosima uslijed fizičkim napadom uzrokovane teške tjelesne ozljede sukladno čl. 1100 st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima odmjerio pravičnu novčanu naknadu od 25.875,00 kuna, smatrajući preostali dio zahtjeva previsoko postavljenim. Za posljedice utvrđene po vještacima sud je odmjerio iznos od 5.625,00 kuna za fizičke bolove, duševne boli uslijed pretrpljenog straha iznos od 6.000,00 kuna, za duševne boli zbog blage naruženosti 3.750,00 kuna, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti (implantata zuba, promjeni oblika nosne piramide, devijaciji nosne pregrade te posljedičnom smanjenju protoka zraka) 10.500,00 kuna.

 

10              Sud je utvrdio da tužitelj trpi štetu koja opravdava dosudu troška nastalog zbog ozljeđivanja u smislu čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema računu stomatološke ordinacije dr. Alena Rajkovića broj 128 od 2. travnja 2010. godine (list 11) od 13.700,00 kuna za saniranje frakture krune zuba.

Odbijen je dio zahtjeva od 3.950,00 kuna zajedno sa sporednom tražbinom jer se temelji na ponudi od 28. rujna 2010. (list 12), a nema dokaza o izvršenom plaćanju.

 

11.              Sporazum tužitelja i D. J. od 27. lipnja 2014. (strana 46) prema kojem je tužitelju isplaćeno 11.385,00 kuna na ime naknade štete i 1.250,00 kuna na ime troška parničnog postupka premda ne obvezuje preostale dužnike ima učinak prema njima jer je za taj iznos umanjena odmjerena naknada, smanjena je njihova obveza, kao solidarnih dužnika, prema tužitelju.  Sud je utvrdio da tužitelju po ovome štetnom događaju pripada naknada od ukupno 39.575,00 kuna, ali ju je umanjio za nagodbom od 27. lipnja 2016. utvrđenu obvezu D. J. od 11.385,00 kuna te dosudio iznos od 28.190,00 kuna.

 

12.              Prema čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a obveza pravične novčane naknade sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Sud je početak tijeka sporedne tražbine, zakonske zatezne kamate, odredio uzimajući u obzir zahtjev tužitelja u podnesku od 8. srpnja 2019., dan nakon postizanja sporazuma s D. J. 28. lipanj 2014., a ne dan podnošenja tužbe 25. srpnja 2012. godine i dana ispostavljanja računa 2. travnja 2010. Zatezna kamata je određena u skladu s čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 7% ("Narodne novine" 74/11.,1/12.,73/12.,1/13., 83/13.,1/14.,80/14. i 1/15.), a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

13.              Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 4.800,00 kuna (2.000,00+2.000,00+800,00), te prema vrijednosti predmeta spora od 44.650,00 kuna pristojba na tužbu i presudu po 796,50 kuna, nagrada punomoćniku za sastav tužbe, zastupanja na ročištu 2. srpnja, 15. listopada 2013., 1. i 10. srpnja 2014., 8. studenog 2016.,27. travnja i 12. svibnja 2017. sastav podneska od 8. srpnja 2019. zastupanja na ročištu 17. listopada i 27. studenog 2019. po 100 bodova, sastav žalbe 125 bodova, ukupno 1225 bodova, što primjenom Tbr. 42, 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 91/04., 37/05., 59/07.,148/09.,142/12.,103/14. i 118/14.) iznosi 15.312,50,00 kuna.

Tužitelju nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu 8. srpnja 2019. koja je odgođeno zbog predanog podneska tužitelja i ročištu 19. rujna 2019. odgođenom zbog mogućeg dogovora.

 

14.              Svakom tuženiku je prema vrijednosti predmeta spora od 44.650,00 kuna priznat trošak nagrade punomoćniku za sastav odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu 2. srpnja, 15. listopada 2013., 1. i 10. srpnja 2014., 8. studenog 2016.,27. travnja i 12. svibnja 2017., 8. srpnja 2019., 17. listopada i 27. studenog 2019. po 100 bodova, sastav žalbe od 125 bodova ukupno 1225 bodova, što primjenom Tbr. 42, 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iznosi 15.312,50 kuna. Tuženicima nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu 19. rujna 2019. odgođenom zbog mogućeg dogovora.

 

15.               Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019.)

U odnosu na konačno postavljen zahtjev od 44.650,00 kuna tužitelj je uspio s 29.575,00 kuna ili 66,23%, a tuženici s 15.075,00 kuna ili 33,76%, jer su tuženici učinili nespornom naknadu do 10.000,00 kuna, te je tužitelju od 15.312,50 kuna nagrade za zastupanje odmjereno 66,23%, odnosno 10.141,46 kuna.

Tužitelju je dosuđen cjelokupni priznati trošak vještačenja 4.800,00, potreban zbog osporavanja zahtjeva, pristojbe 1.593,00 kune te uspjehu razmjeran dio nagrade od 10.141,46 kuna, sve umanjeno za 1.250,00 kuna isplaćenih po J. D. na ime troška postupka.

Analognom primjenom čl. 30. st.2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017) sud je odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po propisanoj stopi od dana donošenja odluke do isplate. 

 

U Puli, 19. travnja 2021.

 

                                                           S u d a c

                                                 Tamara Došen, v.r.

                                                                                     

     UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje Županijski sud u Rijeci.

 

 

Dna:

1. tužitelju po ZOU A. Z., V. Z. i T. K. iz P.
2. prvo tuženiku po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P.
3. drugo tuženici po punomoćniku N.S., odvjetniku iz P.