Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

              Poslovni broj:  5 UsIzs-66/20-25

             

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E NJ E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Taraš, u upravnom sporu tužiteljice E. B. iz O., T. I. R. , OIB: , koju zastupa opunomoćenica J. P., odvjetnica u Z., B. , protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske (ranije Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić, OIB: 53969486500, radi priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu, nakon javne rasprave zaključene 9. travnja 2021. u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužiteljice A. Č., odvjetnice u Splitu, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 19. travnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

  1. Poništava se rješenje Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-551-07/18-01/334, Urbroj: 519-08/3-20-5 od 16. ožujka 2020.

 

  1. Poništava se rješenje Centra za socijalnu skrb Omiš, Klasa: UP/I-551-07/17-01/235, Urbroj: 2155-10-14-18-6 od 27. ožujka 2018.

 

  1. Tužiteljici se priznaje pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom opsegu počevši s danom 17. kolovoza 2017.

 

r i j e š i o  j e

 

  1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 8.250,00 (slovima: osamtisućadvjestopedeset) kuna u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

 

  1. U preostalom dijelu, za više zatraženi trošak u iznosu od 6.250,00 (slovima: šesttisućadvjestopedeset) kuna, zahtjev tužiteljice se odbija kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika ranije Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-551-07/18-01/334, Urbroj: 519-08/3-20-5 od 16. ožujka 2020. odbijena je žalba E. B., ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Omiš, Klasa: UP/I-551-07/17-01/235, Urbroj: 2155-10-14-18-6 od 27. ožujka 2018.

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na doplatak za pomoć i njegu, uz obrazloženje u bitnom kako kod tužiteljice ne postoji teži niti teški invaliditet prema Uredbi o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 62/17 i 56/18, dalje Uredba), dok prihod dvočlanog domaćinstva tužiteljice iznosi 3.489,77 kuna, što prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavak 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17 i 130/17).

Protiv osporenog rješenja tuženika tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona, te što se u postupku koji je prethodio donošenju rješenja nije postupilo po pravilima postupka. Naime, tužiteljica u bitnom prigovara provedenim vještačenjima, te ističe kako je prvostupanjsko tijelo vještačenja, sastavljeno od pulmologa i socijalnog radnika, pogrešno utvrdilo njezin stupanj oštećenja, pri čemu se obvezuje na navedenu okolnost dostaviti izvansudsko vještačenje po vještakinji medicine rada, te ujedno predlaže izvesti dokaz njezinim saslušanjem. Mišljenja je kako je pobijanim rješenjima propušteno utvrditi kako je ona osoba s težim promjenama u zdravstvenom stanju, u kojem pak slučaju nije od nikakvog značaja okolnost kako prihod od dvočlanog kućanstva iznosi 3.489,77 kuna mjesečno, a što prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavak 2. Zakona o socijalnoj skrbi. Tužbenim zahtjevom je predložila poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-551-07/18-01/334, Urbroj: 519-08/3-20-5 od 16. ožujka 2020. i rješenje Centra za socijalnu skrb Omiš, Klasa: UP/I-551-07/17-01/235, Urbroj: 2155-10-14-18-6 od 27. ožujka 2018., kao i da sud meritorno riješi ovu upravnu stvar, na način da joj prizna pravo na doplatak za pomoć i njegu, te naloži prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku propisanim odredbom članka 81. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS), podredno da sud poništi navedena rješenja, te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovi postupak. Ujedno potražuje trošak upravnog spora.

              U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

Za istaći je kako je stupanjem na snagu Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 85/20), odnosno 23. srpnja 2020., prestalo s radom Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a poslove iz njegova djelokruga koji se odnose na područje socijalne politike i obitelji preuzelo je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, koje tijelo je označeno kao tuženik u uvodu presude.

U sporu je održana rasprava 24. rujna 2020. i 9. travnja 2021., kada je rasprava i zaključena, čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a održana bez njegove prisutnosti.

Opunomoćenica tužiteljice je popisala trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, podneska od 15. ožujka 2021., te pristupa na ročišta od 24. rujna 2020. i 9. travnja 2021., sve po 250 bodova, odnosno ukupno 1000 bodova, odnosno 10.000,00 kuna sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%. Ujedno je potraživala trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. M. M. D., spec.med.rada.

Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno jesu li na strani tužiteljice ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu.

Odredbom članka 57. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je kako se pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

Prema stavku 2. citirane zakonske odredbe pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može se priznati osobi:

-          koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju,

-          koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu,

-          koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti,

-          ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti,

-          ako doplatak za pomoć i njegu može ostvariti po posebnom propisu,

-          kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa,

-          kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje, sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima.

Stavkom 3. navedene zakonske odredbe propisano je kako pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje centar za socijalnu skrb s danom podnošenja zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

Prema odredbi članka 58. Zakona o socijalnoj skrbi pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati u punom ili smanjenom iznosu, ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu.

Odredbom članka 59. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je kako visina doplatka za pomoć i njegu iznosi:

-          u punom iznosu 120% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona,

-          u smanjenom iznosu 84% osnovice iz članka 27. stavak 2. ovoga Zakona.

Prema odredbi članka 60. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 57. stavka 2. podstavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona, priznaje se:

-          osobi s težim invaliditetom

-          osobi s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju ili

-          slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja nije osposobljena za samostalan život i rad.

Stavkom 2. navedene zakonske odredbe propisano je kako se pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 57. stavka 2. podstavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona, priznaje: slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja je osposobljena za samostalan život i rad ili osobi potpuno lišenoj poslovne sposobnosti.

Odlukom Vlade Republike Hrvatske o osnovici za izračun iznosa drugih prava iz sustava socijalne skrbi („Narodne novine“, broj 114/14) propisano je kako osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava iz sustava socijalne skrbi iznosi 500,00 kuna.

Iz spisa predmeta proizlazi kako je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužiteljice za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu, koji je pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen 17. kolovoza 2017.

U provedenom postupku je utvrđeno kako je tužiteljica korisnica mirovine od cca. 3.489,77 kuna (prileži obavijest o mirovinskim i invalidskim primanjima za mjesece travanj, svibanj  i lipanj 2017.), te su provedena vještačenja po stručnim tijelima vještačenja oba stupnja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, a radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi priznavanje navedenog prava socijalne skrbi.

Prvostupanjsko tijelo vještačenja (vijeće vještaka Područnog ureda S.) u svom nalazu i mišljenju o težini i vrsti invaliditeta-oštećenje funkcionalnih sposobnosti, Klasa: 551-01/17-03/13469, Urbroj: 426-04-05/7-17-3 od 7. veljače 2018., evidencijski broj vještačenja: 62960, od 7. veljače 2018., ocjenjuje kako prema Uredbi kod tužiteljice postoji tjelesno i metalno oštećenje trajne promjene u zdravstvenom stanju, sposobnost za osposobljavanje za samozbrinjavanje, postoji potpuna nesposobnost za rad (trajno), kako ne postoji teži invaliditet (III stupanj), niti teški invaliditet (IV stupanj), postoji trajna potreba u smanjenom opsegu (III stupanj, a moguće i II stupanj), te se radi o osobi s invaliditetom. U obrazloženju mišljenja se ističe kako tužiteljica ima dugogodišnje tegobe od strane kralježnice, kukova i koljena, 2004. kako joj je implantiran TEP desnog kuka, a 2007. TEP desnog kuka, radi osteoartroze. Nadalje se navodi kako je tužiteljici dijagnosticiran Mb.Von Villebrand, a liječi se i psihijatrijski ambulantno zbog depresivne simptomatologije. Zaključno se navodi kako joj je utvrđeno funkcionalno oštećenje II. stupnja i prijeka potreba trajne pomoći i njege u smanjenom opsegu.

Nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja potvrđen je kao pravilan u nalazu i mišljenju viših vještaka u drugostupanjskom postupku (Središnji ured) Klasa: 551-01/17-03/13469, Urbroj: 426-04-01/21-18-5 od 13. lipnja 2018., evidencijski broj vještačenja: 109942, od 13. lipnja 2018. U obrazloženju mišljenja se navodi kako se radi o osobi u dobi od 74. godine, koja ima dugogodišnje smetnje sa strane cjelokupnog lokomotornog sustava. 2004., odnosno 2007. godine kako su izvršene operacije desnog kuka, odnosno lijevog kuka - TEP, zbog obostrane koksartroze. U nalazu ortopeda od 28. srpnja 2017. se navode dg. St post arthroplasticam art cocae bil.  Gonarthrposis bil Genu valga. Sdr lumbosacrale Discarthrosis verteb.  lumbalis, Sdr cervicobrachiale chr. PHS. bil.o. Tijekom operacije, a nakon transfuzije kako se razvila alergična reakcija, a potom je utvrđena Mb. Von Villebrandt. Liječi se po psihijatru zbog anksiodepresivne simptomatologije, uzima sedative. Slijedom navedenog Vijeće viših vještaka sukladno Listi težine i vrste invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti utvrđuje vrstu Tjelesnog oštećenja: Kronične bolesti 2. stupnja; Mentalno oštećenje: Psihičke bolesti 1. stupnja, a ukupno oštećenje funkcionalnih sposobnosti izraženo je u mjerilima 2. stupnja. Postoji više vrsta oštećenja (tjelesno i mentalno oštećenje). Nije utvrđen teži niti teški invaliditet, jer se ne radi o težini kronične bolesti sa komplikacijama u terminalnoj fazi ili dekompenzaciji kroničnih bolesti. Kod tužiteljice kako postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju te joj je potrebna trajna pomoć i njemu druge osobe u smanjenom opsegu, jer joj je potrebna povremena pomoć u aktivnostima svakodnevnog života kao i kod korištenja zdravstvene zaštite. 

Slijedom navedenih utvrđenja i naprijed citiranih odredbi Zakona o socijalnoj skrbi, tuženik je odbio žalbu tužiteljice smatrajući da je odluka prvostupanjskog tijela donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu  primjenu zakona, te da kod tužiteljice ne postoji teži invaliditet, a koji invaliditet je, u smislu Zakona o socijalnoj skrbi, osnova za priznavanje prava na dohodak na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, neovisno o imovinskom cenzusu.

Sud ne može prihvatiti obrazloženje tuženika kao pravilno i zakonito, pri čemu sud ima u vidu utvrđeno činjenično stanje tijekom ovog upravnog spora.

Naime, sud je povodom tužbe u ovom upravnom sporu prihvatio prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada, te je izveden dokaz medicinskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr.sc. M. M. D., dr.med., a sve na okolnosti je li kod tužiteljice sukladno odredbi članka 60. stavak  1. Zakona o socijalnoj skrbi, a u svezi Uredbe, postoji teži invaliditet ili druga teža trajna promjena u zdravstvenom stanju, odnosno je li nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Klasa: 551-01/17-03/13469, Urbroj: 426-04-01/21-18-5 od 13. lipnja 2018. ispravan.

U nalazu i mišljenju od 23. veljače 2021., koje je kod ovog suda zaprimljeno 26. veljače 2021., imenovana stalna sudska vještakinja za medicinu rada je istaknula kako su: teški periartritis desnog ramena i osteoartritis desnog lakta i šaka sa šifrom dijagnoze po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje MKB) M75 i M13.9, degenerativna bolest zglobova koljena sa šifrom dijagnoze po MKB-u M17, stanje poslije ugradnje proteze u oba kuka sa šifrom dijagnoze po MKB-u Z96.6, degenerativna bolest vratne i leđne kralježnice sa šifrom dijagnoze prema MKB-u M50, M54, stres inkontinencija mokraće sa šifrom dijagnoze po MKB-u R32, kronična simptomatska vrtoglavica sa šifrom dijagnoze po MKB-u R42, Morbus Von Villebrand sa šifroim dijagnoze prema MKB-u D68, anksiodepresivni sindrom sa šifrom dijagnoze po MKB-u F41.2 i otoskleroza, kronične bolesti koje kod tužiteljice u svojoj ukupnosti uzrokuju posljedični teži trajni invaliditet sukladno Uredbi. Nadalje, ističe kako nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za nije ispravan, jer nije utemeljen na pravilima vještačenja, sukladno Uredbi. Zaključno je navela kako je ona nalaz i mišljenje dala temeljem kliničkog pregleda tužiteljice od 23. veljače 2021., detaljnog uvida u medicinsku dokumentaciju u sudskom spisu, uvidom u nalaz i mišljenje Viših vještaka Zavoda, a poznavajući principe ocjene i utvrđivanja funkcionalne sposobnosti cijelog organizma, na kojim poslovima kako radi više od 40 godina, a što je u ovlasti specijaliste medicine rada, sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13 i 116/15).

U obrazloženju nalaza i mišljenja imenovana sudska vještakinja medicine rada je u bitnom istaknula kako je nakon što je pregledala tužiteljicu, u kliničkom statusu utvrdila slijedeći patološki nalaz: tužiteljica je sniženog raspoloženja, otežano hoda uz dvije dolakatne štake i pratnju druge osobe, nagluha, teška kontraktura desnog ramena, blaže ograničena pokretljivost u desnom laktu, šake otežano formira, mali zglobovi šaka artrotski deformirani, gruba snaga obje šake oslabljena, opozicija palca otežana, a neke prstiju nemoguća, kretnja u lijevom segmentu kralježnice ograničena za ½ opsega kretnje, oba kuka pokretna do 90 st. fleksije, koljena u valgus položaju, nosi ortoze, artrotski izmijenjena, bolna na dodir, pokretna uz bol do 1/3 opsega kretnje, izraženi varikoziteti na obje potkoljenice, više desno, Barthel indeks 48. Ističe kako je utvrdila dijagnoze: degenerativni osteoartritis desnog ramena, desnog  lakta, obje šake, degenerativne promjene kralježnice (lijeve i vratne) i oba koljena, i stanje nakon ugradnje totalnih proteza u oba kuka, anksiozno depresivni sindrom, te bolest s urođenim poremećajima koagulacije krvi.  Sukladno Prilogu 5. Uredbe i Listi težine i vrste invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti za tjelesno oštećenje, kako je kod tužiteljice utvrdila 3. stupanj ili teži invaliditet. U nalazu i mišljenju vijeća vještaka u prvom stupnju od 7. veljače 2018. u anamnezi tužiteljice se navode dugogodišnje tegobe od strane kralježnice ", ali u kliničkom statusu vještakinja ne opisuje funkciju kralježnice, niti se u popisu dijagnoze navodi degenerativna bolest kralježnice. Iako opisuje  klinički nalaz u oba koljena kao "kretanje terminalno bolno ograničene", u popisu dijagnoze ne navodi degenerativnu bolest koljena i valgus položaj koljena. U kliničkom nalazu ne opisuje nalaz funkcije desnog ramena, koji je u teškoj kontrakturi (ukočenju), ni desnog lakta,  ne opisuje promjene na malim zglobovima šaka i funkciju šake, i ne navodi ih u popisu dijagnoza. U obrazloženju mišljenja, vijeće viših vještaka navodi funkcionalno oštećenje 2. stupnja, međutim, kako istog ne obrazlaže opisom opsega oštećenja funkcije, niti prilaže nalaz specijaliste za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, a niti daje Barthelov indeks funkcioniranja, premda navedeno u Prilogu 2. Uredbe, u pregledu opsega i sadržaja dokumentacije za ocjenu funkcijske sposobnosti, stoji kao uvjet. Stoga, ističe kako nalaz i mišljenje vijeća vještaka u prvom stupnju nije utemeljen na Uredbi, te je isti paušalan.

Nadalje, ističe kako je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka u drugom stupnju gotovo identičan nalazu iz prvog stupnja, osim što je nadodana dijagnoza, postraumatska artroza ostalih zglobova šifre dijagnoze po MKB - M19.18, (?), koja je nepostojeća u MKB-10 (i za koju se ne  zna na što se odnosi, s obzirom na to da u anamnezi tužiteljice nema podataka o traumi koštanog sustava,) i što u obrazloženju mišljenja navode degenerativne bolesti koljena, leđa i vratne kralježnice, i desnog ramena, ali bez opisa funkcija i bez stavljanja na popis dijagnoza koje utječu  na invaliditet. Neutvrđivanje težeg ili teškog invaliditeta kako nije dokumentirano Barthelovim indeksom, niti nalazom specijalista za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, sukladno Uredbi. Tvrdnja iz obrazloženja da se ne radi o dekompenzaciji kronične bolesti kako nije utemeljena na pravilima struke, s obzirom da je tužiteljičin teži invaliditet uzrokovan dekompenzacijom kroničnih bolesti za kretanje (mišićno-koštani sustav i vezivnog tkiva), pa time i nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka od 13. lipnja 2018. nije utemeljen na Uredbi, te je paušalan. Zaključak je imenovane sudske vještakinje kako je, nakon kliničkog pregleda svih organskih sustava, kod tužiteljice s obzirom na oštećenje funkcije uzrokovane pogoršanjem kroničnih bolesti mišića- koštanog sustava i vezivnog tkiva, ispitivane uz pomoć Bartelov indeksa, a sukladno Uredbi, utvrđen teži invaliditet.

Predmetni nalaz i mišljenje dostavljen je na očitovanje tužiteljici, koja na isti nije imala primjedbi, te tuženiku, koji je uz podnesak od 6. travnja 2021. dostavio očitovanje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 23. veljače 2021.

U očitovanju Vijeće viših vještaka se osvrće na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, te u zaključku ističe kako se primarno može zaključiti kako je degenerativni artritis progresivna bolest kod koje je neophodno provoditi stalnu odražavajuću terapiju, pa se klinički pregled obavljen u veljači 2018. ne može uspoređivati sa kliničkim pregledom obavljenim 23. veljače 2021., budući da je vrlo vjerojatno kako je u proteklom vremenskom periodu (tri godine) došlo do progresije osnovne bolesti. Ističe kako su vijeće vještaka i vijeće viših vještaka pravilno utvrdili kako je tužiteljici na dan vještačenja neophodna pomoć i njega druge osobe, ali u smanjenom opsegu, jer je u svakodnevnom zbrinjavanju bila djelomično samostalna. Tijekom vremenskog odmaka, kako je najvjerojatnije došlo do pogoršanja statusa, međutim, kako bi se navedeno trebalo ocijeniti tijekom novog postupka vještačenja, temeljem novije medicinske dokumentacije i ponovnog kliničkog pregleda. Stoga, Vijeće viših vještaka ističe kako ostaje kod ocijene dane 13. lipnja 2018.

Predmetnom očitovanju tuženika prigovorila je zamjenica opunomoćenice tužiteljice na raspravi pred ovim sudom 9. travnja 2021., navodeći kako su navodi iz istog neobjektivni, nepravilni i usmjereni ka izbjegavanju vlastite obveze. Pri tome je posebno istaknula kako je u ovoj upravnoj stvari napravljeno i izvansudsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada E. E., koje je predano na raspravi održanoj pred ovim sudom 24. rujna 2020. i sudsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada mr.sc. M. M.-D., koja oba nalaza i mišljenja potvrđuju kako je odluka tuženika nezakonita i nepravilna, kao i da je tužiteljica  osoba s težim invaliditetom. Zaključno je istaknula kako je nesporno utvrđeno kako su nalaz i mišljenje ovlaštenih tijela vještačenja paušalni, nisu sačinjeni po pravilima struke, niti su utemeljeni na Uredbi.

U pogledu ocjene radi li se kod tužiteljice o teškom invaliditetu ovaj sud vjeruje nalazu i mišljenju mr.sc. M. M.-D., dr.med., stalne sudske vještakinje za medicinu rada, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, s obzirom da je osoba, kojoj je povjereno vještačenje, vještakinja uže specijalnosti, i njezino je vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja je priložena uz tužbu i priložena je spisu upravnog tijela, te je podrobno i detaljno obrazloženo.

Naime, sudski vještak specijalist medicine rada je, prema stajalištu ovog suda, daleko stručniji od doktora medicine, socijalnog radnika i prof. logopeda, da iz priložene medicinske dokumentacije jasno utvrdi koji stupanj invalidnosti je prisutan kod tužiteljice pa pribavljeno pisano vještvo ovaj sud drži dostatnim dokazom na kojem može utemeljiti odluku suprotnu onima donesenim u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, a sve iz razloga jer je sudski vještak na jasan način u pisanom vještvu naveo razloge za takvu ocjenu stanja tužiteljice.

Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicinu rada i športa E. E., dr.med. od 8. rujna 2020., kojeg je opunomoćenica tužiteljice priložila na raspravi pred ovim sudom od 24. rujna 2020., proizlazi kako je detaljnim ispitivanjem funkcijske sposobnosti pomoću Barthelovog upitnika te rezultatom od 48 bodova, nesporno utvrđeno kako je tužiteljica u potpunosti ovisna o tuđoj pomoći i njezi u svim aktivnostima samozbrinjavanja, odnosno kako se radi o teškoj ovisnosti o drugoj osobi. Isto tako iz liječničke potvrde izdane od izabrane liječnice opće medicine tužiteljice dr. T. B. od 17. srpnja 2017. proizlazi kako tužiteljica ima proteze u oba kuka, te je jako teško pokretna bez tuđe pomoći i njege, kako ista boluje od bolesti zgrušavanja krvi (Mb. Von Willebrandt), od kroničnog depresivnog sindroma, pa nije sposobna za samostalnu skrb o sebi, te joj je potrebna tuđa pomoć i njega.

Slijedom sveg navedenog, sud je ocijenio kako je osporenim rješenjem tuženika, kao i prvostupanjskim upravnim rješenjem, povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

Stoga je sud pozivom na odredbu članka 58. stavak 1. ZUS-a poništio osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-551-07/18-01/334, Urbroj: 519-08/3-20-50 od 16. ožujka 2020. i rješenje Centra za socijalnu skrb Omiš, Klasa: UP/I-551-07/17-01/235, Urbroj: 2155-10-14-18-6 od 27. ožujka 2018., pri čemu sud nije vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, već je ovom presudom priznao tužiteljici pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom opsegu počevši s danom 17. kolovoza 2017. (od dana podnošenja zahtjeva, a u skladu s odredbom članka 57. stavak 3. Zakona o socijalnoj skrbi), te na taj način dovršio upravni postupak. Ako pozitivno rješenje u ovoj vrsti upravne stvari, po ustaljenoj praksi tuženika, pored priznavanja prava sadržava druga prateća i razrađujuća utvrđenja, prvostupanjsko tijelo donijet će o tome, u izvršenju ove presude, odgovarajuće rješenje, ne preispitujući ponovno meritum stvari, o kojem je odlučeno ovom presudom. Stoga je presuđeno kao u izreci ove presude.

Oduka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a kojom je propisano kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, a tuženik u cijelosti izgubio, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, te Tbr. 23. Tarife tužiteljici priznat trošak na ime sastava tužbe i pristupa na ročište od 9. travnja 2021., sve po 250 bodova, ukupno 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 5.000,00 kuna, te uvećano za vrijednost PDV-a od 25% iznosi 6.250,00 kuna. Ujedno tužiteljici je zbog uspjeha u ovom sporu priznata zahtijevana naknada za trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn. Stoga je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja, a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a.

Sud nije ocijenio opravdanim trošak za sastav podneska od 15. ožujka 2021, jer se ne radi o podnesku koji sadrži činjenična i pravna razlaganja potrebna za vođenje spora. Također nije ocijenio opravdanim trošak za pristup na ročište 24. rujna 2020., jer je ročište bilo odgođeno radi provođenja medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

 

U Splitu, 19. travnja 2021.

 

                               S U T K I N J A

 

                                Anđela Becka, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. i članak 67. stavak 1. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članka 67. stavak 2. ZUS-a).

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Tamara Taraš

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu