Poslovni broj: 5Pr-116/2020

             

          

      Republika Hrvatska

   Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

     OIB: 29399232217

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Šbieniku postupajući po sucu toga suda Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljice: N. M. iz P., zastupane po punomoćniku B. E., odvjetniku u Š., protiv tužene: O. Š. M. u Š., zastupane po ravnateljici, a ova po Zajedničkom odvjetničkom uredu C. & C. u Š., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 18. ožujka 2021.g. u nazočnosti tužiteljice sa punomoćnikom i punomoćnika tužene, a na ročištu za objavu presude dana 19. travnja 2021.g.,

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da su nedopuštene i nezakonite Odluka tužene o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od dana 11. ožujka 2020.g. Klasa: 112-02/20-02-01, Ur.br.: 2182/01-4-1-01-20-01, kojom odlukom je otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme između tužiteljice kao radnika i tužene kao poslodavca, Klasa: 112-02-13-01/18, Ur.br.: 2182/01-4-1-01-13-1 od dana 1. veljače 2013.g. i Odluka tužene Klasa: 003-08/20-01/03, Ur.br.: 2182/01-4-1-09-20-02 od dana 3. travnja 20204.g., te da radni odnos tužiteljice kod tužene nije prestao.

2. Nalaže se tuženoj da vrati tužiteljicu na posao na radno mjesto učitelja Hrvatskog jezika sukladno ugovoru o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme između tužiteljice kao radnika i tužene kao poslodavca, Klasa: 112-02-13-01/18, Ur.br.: 2182/01-4-1-01-13-1 od dana 1. veljače 2013.g., sve u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove odluke i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi iz čl. 29. st.2. ZOO koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi iz čl. 29. st.2. ZOO koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude (19.4.2021.g.) pa do isplate.

 

Obrazloženje:

Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 14. travnja 2020.g. i tijekom raspravljanja navodi da su stranke sklopile Ugovor o radu dana 1. veljače 2013.g., broj Klasa: 112-02-13-01/18, Ur.br.: 2182/01-4-1-01-13-1 za obavljanje poslova učiteljice hrvatskog jezika, a da je tužena tužiteljici otkazala navedeni ugovor o radu Odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od dana 11. ožujka 2020.g. Klasa: 112-02/20-02-01, Ur.br.: 2182/01-4-1-01-20-01, protiv koje odluke je tužiteljica podnijela Zahtjev za zaštitu prava dana 19. ožujka 2020.g., a koji Zahtjev da je tužena zaprimila 30. ožujka 2020.g., te svojom Odlukom od dana 3. travnja 2020.g. i odbila zahtjev, te potvrdio odluku o otkazu od 11. ožujka 2020.g.. Tužiteljica ističe da je pobijana odluka predstavlja nezakonito postupanje poslodavca u postupku otkazivanja ugovora o radu, budući da nije bilo osnovanog razloga za donošenje pobijane odluke, da je tužena tužiteljici otkazala Ugovor o radu zbog navodnog kršenja obveza iz radnog odnosa koje da su se navodno manifestirale  u vidu odbijanja suradnje s drugim učiteljima, stručnim suradnicima i ravnateljicom škole zbog osobne netrpeljivosti, iznošenju u školi i izvan škole netočnih i lažnih informacija o drugim radnicima, suradnicima i ravnateljici škole, neprofesionalnom odnosu u komunikaciji s roditeljima, neprimjerenim i nepedagoškim metodama rada u radu s učenicima, neprimjerenom odgojno-obrazovnom radu s učenicima koji se očituje u nepoštivanju pravila kod ocjenjivanja učenika, nekritičnošću glede vlastitih propusta u radu i ponašanju i prebacivanje odgovornosti na druge, nepovjerenju i sumnjičavosti, pri čemu motive ravnateljice, stručnih suradnika i učitelja škole tumači stalno kao zločudne i kao napad na nju, pri čemu da krši prava drugih s kojima dolazi u kontakt, neprijatelji odnos prema drugim radnicima, suradnicima i ravnateljici škole, tako da motive drugih osoba tumači kao zlonamjerne i uperene prema njoj. Tužiteljica osporava točnost gornjih navoda i ističe da poslove svog radnog mjesta obavlja već dugi niz godina savjesno i na profesionalan način i da kroz čitav svoj radni staž u prosvjeti nije imala nikakvih primjedbi na svoj rad, čak naprotiv učenici i njihovi roditelji da su bili iznimno zadovoljni pristupom  tužiteljice ispunjavanju svojih radih obveza, te odnosom tužiteljice prema učenicima, te da se na isti način odnosila i prema svojim kolegama, sa kojima da ima korektan i otvoren odnos, međutim da je tužiteljica osoba koja je uvjereni vjernik rimokatoličke provenijencije te kao takva otvoreno iznosi svoja vjerska uvjerenja u odnosu na prilike i izazove u poslovnom i životnom okruženju, te da je svoja vjerska uvjerenja, temeljena na istini, pravdi i kršćanskom moralu, u odnosu prema svojim kolegama i ravnateljici isticala na primjerene način u prilikama kada je držala da je određeno postupanje kolega i ravnateljice u suprotnosti s navedenim načelima i interesima djece, da je upravo takav njezin stav kod ravnateljice izazvao osobnu netrpeljivost  koja je dodatno povećana činjenicom da tužiteljica jedina nije glasala za imenovanje ravnateljice na aktualnu funkciju i  koju činjenicu ista da nije niti pokušavala skrivati, te da posljedično tome i nastoji tužiteljicu odstraniti iz osnovne škole čiji je ravnatelj i primjenjuje šikanozno ponašanje s ciljem da tužiteljica sama odstupi sa svog radnog mjesta i dade otkaz, pa da je u iznesenom naumu išla toliko daleko da se tužiteljicu htjelo proglasiti radno nesposobnom no da je mišljenje liječnika specijaliste medicine rada dr. M. V. bilo da kod tužiteljice ne postoje znakovi psihičke bolesti, niti zdravstvene kontraindikacije za obavljanje poslova učiteljice hrvatskog jezika te da je navedeno kako su osobitost psihosocijalnog funkcioniranja tužiteljice visoki moralni standardi, te da je vidjevši da je tužiteljica ustrajna u svojoj namjeri da nastavi obavljati poslove svog radnog mjesta unatoč šikaniranju i ne nalazeći osnov za otkaz, ravnateljici tužene nije preostalo ništa drugo nego da tužiteljici otkaže ugovor o radu iz razloga skrivljenog ponašanja radnika, iako da je iz iznesenog razvodno da je donošenje navedene odluke bezrazložno i da je ista Odluka nezakonita, kao i da su neosnovani navodi tužene sadržani u obrazloženju pobijane odluke o otkazu i da ista nije rezultat skrivljenog ponašanja tužiteljice, već osobne netrpeljivosti prema tužiteljici, pa stoga svega predlaže da sud usvoji njezin tužbeni  zahtjev, pobliže opisan u izreci ove presude, te naloži tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak.

Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja navodi da je tužiteljica od početka rada kod tužene svoj rad obavljala na način koji nije savjestan i profesionalan, da je višekratno kršila obveze iz radnog odnosa, da je tijekom razdoblja od 2013.g.  do dana donošenja pobijane Odluke počinila niz povreda obveza iz radnog odnosa uslijed čega i višekratno upozoravana, kako u usmenom, tako i u pismenom obliku na posljedice opisanog postupanja, te bila i predmetom  inspekcijskog nadzora od strane nadležne inspekcijske službe resornog ministarstva, ali i predmetom postupanja Etičkog povjerenstva tužene, da je u listopadu 2013.g. od strane Službe prosvjetne inspekcije resornog ministarstva tužiteljici izdan Prijedlog za izdavanje pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza Ugovora o radu  u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa i da je temeljem predmetnog prijedloga tužiteljici izdao pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa sa mogućnošću otkaza, pa da je razvidno da je tužiteljica od početka rada kod tužene nesavjesno i neprofesionalno obavljala rad, a što da je utvrđeno od strane nadležne prosvjetne inspekcije, te da je utvrđenja prosvjetne inspekcije imaju uzeti kao nesporna i konačna te kao takova da nisu podložna osporavanju i daljnjem razmatranju, te daje također razvidno da je opisana povreda počinjena za vrijeme mandata ranije ravnatelja pa da se ima smatrati u cijelosti neosnovan navod tužiteljice da bi pobijana odluka o otkazu bila rezultat osobne netrpeljivosti sadašnjeg ravnatelja tužene prema tužiteljici. Nadalje, tužena ističe da je tužiteljica tijekom rada kod tužene i dalje postupala na način protivan internim aktima tužene te propisanog Kurikula i Godišnjeg plana i programa rada tužene, da je uslijed opisanog samovoljnog postupanja višekratno u usmenoj i pisanoj formi bila upozoravana na kršenje obveza sa jasnom naznakom posljedica takvog postupanja te je od iste višekratno traženo očitovanje, pa da je tako dana 12. siječnja 2016.g. traženo očitovanje u svezi odbijanja izvršenja radnih zadataka te postupanja protivno Kurikulu i Godišnjem planu i programa rada tužene, a da tužiteljica nije dostavila traženo očitovanje u za to određenom roku, pa da joj je 26. siječnja 2016.g. izdano upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi mogućnosti otkaza, da je tužiteljica pokušala svoja prava i obveze zaštititi pred Etičkim povjerenstvom tužene na način da je 15. veljače 2016.g. uputila dopis, te da je Etičko povjerenstvo na jasan i nedvojben način utvrdilo da ne postoje propusti tužene na štetu tužiteljice, te da je također na jasan i nedvojben način utvrdilo da se tužiteljica ogriješila o svoje obveze iz radnog odnosa i konstatiralo da se tužiteljica na uvredljiv način odnosi prema kolegama i da je upitno isticanje etičkih vrijednosti, poštenja, pravednosti, vjerodostojnosti i međusobnog poštovanja od strane tužiteljice. S obzirom na činjenicu da kod osobe tužiteljice postoje poteškoće s ostvarivanjem obveza iz radnog odnosa, tužena da je od nadležne Agencije za odgoj i obrazovanje zatražila savjetodavni nadzor rada tužiteljice kako bi se osobi tužiteljice pomoglo u izvršavanju obveza iz radnog odnosa budući da ista ima poteškoća sa disciplinom učenika u razrednom odjeljenju, budući da se ista teško pridržava tijeka sata, vremenika pisanih provjera, ocjenjivanja i praćenja učenika te budući da ista nije na vrijeme predala Godišnji plan i program rada te budući da ista nije na vrijeme dostavila evidenciju dopunske i dodatne nastave kao niti dnevne pripreme, a što da sve predstavlja redovite radne zadatke tužiteljice koja je zaposlena na radnom mjestu nastavnika hrvatskog jezika, a povreda kojih obveza daje osnovu za otkazu Ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika. Tužena navodi da, iako je postojala osnova za donošenjem odluke o otkazu Ugovora o radu, da je zatražila samo i isključivo savjetodavni nadzor kako bi se pomoglo tužiteljici u obavljanju radnih zadataka. Dakle, tužena da je mogla za opisane propuste još jednom tužiteljici izreći Pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi mogućnosti otkaza Ugovora o radu, ali da je postupila na način da se tužiteljici na stručan način pomogne u izvršavanju radnih zadataka. Navodi da savjetodavni nadzor Agencije ima za cilj ukazati radniku na propuste u obavljanju radnih zadataka te radniku temeljem izvršenog savjetodavnog nadzora, dati jasne upute za što lakše savladavanje uočenih propusta i poteškoća prilikom obavljanja rada, da je temeljem provedenog savjetodavnog nadzora Agencija za odgoj i obrazovanje dana 23. ožujka 2016. godine izradila Izvješće o provedenom savjetodavnom posjetu u kojem je tužiteljici izdano 9 uputa za daljnji rad, a sve kako bi se tužiteljici na što stručniji način pomoglo u obavljanju rada i kako bi se spriječilo ponavljanje uočenih povreda obveza iz radnog odnosa, pa da je nesporno da su utvrđeni propusti u obavljanju radnih zadataka kod osobe tužiteljice, a koji propusti, svako zasebno te svi zajedno, čine osnovu za donošenjem odluke o otkazu Ugovora o radu. Nadalje, neovisno o provedenom savjetodavnom nadzoru, tužiteljica da je nastavila sa navedenim obrascem ponašanja kojim krši obveze iz radnog odnosa, da je tužena dana 26. listopada 2016. godine pozvala tužiteljicu da se očituje u svezi kršenja obveza iz radnog odnosa u roku od 8 dana, a na navedeno traženje tužene, tužiteljica da nije dostavila očitovanje, pa da je tužena dana 21. studenog 2016. godine izrekla upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi mogućnošću otkaza Ugovora o radu.

Tužiteljica da je još jednom od Etičkog povjerenstva tuženika zatražila zaštitu svojih prava i da je Etičko povjerenstvo tužene u svom očitovanju zaključilo da je gđa. M. iznoseći ove činjenice teško narušila ugled i dostojanstvo svih članova UV OŠ M., a time i same škole i budući da se radi o težem obliku uznemiravanja jer se kontinuirano, ponavlja Etičko povjerenstvo da smatra da se zbog toga trebaju poduzeti dalji koraci koje propisuje zakon, pa da je, dakle, razvidno i da je tijelo tužene, a Etičko povjerenstvo, utvrdilo da nisu osnovani navodi koje iznosi tužiteljica već da opisano postupanje tužiteljice predstavlja postupanje radi kojeg bi bilo potrebno poduzeti daljnje radnje radi zaštite prava i interesa tužene te njezinih radnika. Ravnatelj tužene da je temeljem provedenog stručnog nadzora, a koji stručni nadzor je uputio ravnatelja na kontinuirano praćenje rada tužiteljice, sastavio Izvješće o provedenom praćenju rada tužiteljice i zaključak navedenog postupanja da je bio da tužiteljica i dalje čini iste povrede obveza iz radnog odnosa na način da ista kasni s gradivom, pripreme za nastavu ne piše redovito, preskače uvodni dio sata, ne pridržava se tijeka sata niti pripreme sata, ne upisuje ocjene učenicima, nastavne aktivnosti odstupaju od predviđenog izvedbenog programa, ne posvećuje pažnju učenicima kojima je posebnim rješenjem utvrđena potreba individualiziranog pristupa. Dakle, tužiteljica, neovisno o provedenom savjetodavnom nadzoru i danim uputama višeg savjetnika, i dalje da ne obavlja rad na za to propisan način. Ravnatelj tužene da, neovisno o utvrđenim propustima tužiteljice, i dalje tužiteljici sugerira mjere koje ista treba poduzeti kako bi obveze iz radnog odnosa ispunjavala u cijelosti, te da je tužena i tada imala osnove za izdavanjem upozorenja tužiteljici na kršenje obveza iz radnog odnosa, ali umjesto upozorenja tužiteljici da je predložila mjere koje ista ima poduzeti u obavljanju rada kako bi u cijelosti ispunila obveze iz radnog odnosa, a budući da tužiteljica i dalje odbija prihvatiti izrečene savjetodavne mjere, ravnatelj tužene da je opetovano od Agencije za odgoj i obrazovanje tražio angažman Agencije radi iznalaženja rješenja uz navođenje propusta od strane osobe tužiteljice koji nisu otklonjeni usprkos izvršenom savjetodavnom nadzoru i danim uputama te izrečenim mjerama osobi tužiteljice za daljnji rad. Tužena nadalje navodi da je dana 20. ožujka 2017. godine Agencija za odgoj i obrazovanje temeljem prijave roditelja provela stručno-pedagoški nadzor kojim su utvrđene brojne nepravilnosti u radu tužiteljice, a koje nepravilnosti su taksativno navedene u Nalazu o provedenom stručno-pedagoškom nadzoru od dana 20. ožujka 2017. godine i iz predmetnog Nalaza da su razvidni opetovani propusti u radu tužiteljice, a na koje je ista bila višekratno upozoravana od strane osobe ravnatelja te stručnih službi Agencije, te također, na navedene propuste upozoravali su i roditelji djece učenika tužene. Tužena navodi da, neovisno o ranije navedenom, tužiteljica je nastavila sa ranije navedenim obrascem postupanja, a koje postupanje predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa i uslijed opisanog postupanja tužiteljice, ista je pozvana da davanje očitovanja u odnosu na predmetno postupanje koje predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa i na navedeno, a radi učinjenih povreda, da je tužiteljici dana 29. siječnja 2018. godine izdano Upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza Ugovora o radu, ali da je i nakon opisanog postupanja, tužiteljica i dalje nastavila kršiti obveze iz radnog odnosa te je tuženik dana 4. svibnja 2018. godine opetovano od tužiteljice zatražio očitovanje u svezi učinjenih povreda iz radnog odnosa i uslijed opisanog postupanja tužiteljice, tužena da je tužiteljici dana 30. svibnja 2018. godine izdala Upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza Ugovora o radu. Navodi da su na rad tužiteljice, primjedbi i opaski, pored do sada navedenih, imali i roditelji djece nastavnog odjeljenja hrvatskog jezika tužiteljice, pa da je tako dana 18. lipnja 2018. godine zaprimljena pritužba roditelja na odgojni rad tužiteljice kojom se istu proziva za neprimjereno i diskriminirajuće postupanje prema učeniku i radi navedene pritužbe, ali i drugih povreda obveza iz radnog odnosa, tužiteljica da je pozivana na davanje očitovanja od strane tužene dopisom od dana 19. lipnja 2018. godine, a budući da tužiteljica nije dala jasna i nedvojbena obrazloženja opisanog postupanja, tužena da je tužiteljici izrekla Upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza Ugovora o radu dana 11. srpnja 2018. godine. Tužiteljica da je, neovisno o višekratnim upozorenjima na kršenje obveza iz radnog odnosa od strane tužene i nadležne Agencije za obrazovanje i odgoj, nastavila sa postupanjem koje predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa i uslijed navedenog postupanja tužiteljice, da su uslijedile pritužbe roditelja djece nastavnog odjeljenja hrvatskog jezika tužiteljice koji istu prozivaju na učestalo kršenje nastavnog plana i programa te neetičko postupanje uslijed čega da je tužena od tužiteljice opetovano zatražio pisano očitovanje dana 29. listopada 2018. godine i budući da je izostalo očitovanje tužiteljice, tužena da je tužiteljici dana 27. studenog 2018. godine opetovano uslijed povreda obveza iz radnog odnosa izdala pisano Upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza Ugovora o radu. Tužiteljica da je, neovisno o navedenom, nastavila sa ranije opisanim obrascem postupanja prilikom izvršavanja obveza iz radnog odnosa, a što u konačnici predstavlja kršenje istih. Slijedom navedenog, tužena da je temeljem pritužbi učenika nastavnog odjeljenja hrvatskog jezika tužiteljice izvješten da tužiteljica na satovima hrvatskog jezika, umjesto nastavnog plana i programa, učenicima u negativnom kontekstu priča o drugim kolegama, zaposlenicima tužitelja koji su u predmetnom razdoblju koristili pravo na štrajk, navodeći da isti nisu čestiti, da su dvolični te da isti nemaju dostojanstvo. Nadalje, temeljem pritužbi učenika nastavnog odjeljenja hrvatskog jezika tužiteljice, tužena da je izvještena da tužiteljica na satovima hrvatskog jezika, umjesto nastavnog plana i programa, učenicima prenosi informacije sa sjednica Razrednog i Učiteljskog vijeća tuženika te da se ne obrađuje gradivo temeljem nastavnog plana i programa u određenom roku i sadržaju. Dakle, da su učenici tužene iznijeli niz pritužbi na rad tužiteljice u izravnom razgovoru sa ravnateljem tužene, a koje pritužbe da predstavljaju grubo kršenje obveza iz radnog odnosa tužiteljica kod tužene i radi navedenog tužena da je pozvala tužiteljicu da se u pisanoj formi očituje o navedenim pritužbama dana 12. prosinca 2019. godine, a da očitovanje tužiteljice nije osnovano te isto ne sadrži jasne i nedvojbene razloge kojima bi se otklonile opisane povrede osim što tužiteljica navodi da svoj posao obavlja savjesno, profesionalno, predano i pošteno, ali pri tome je u cijelosti izostalo činjenično obrazloženje u svezi povreda obveza iz radnog odnosa. Tužena navodi da budući da je tužiteljica i dalje, neovisno o brojnim Upozorenjima sa kršenje obveza iz radnog odnosa te provedenim stručnim i inspekcijskim nadzorima Agencije za odgoj i obrazovanje kojim su utvrđeni brojni propusti i povrede tužiteljice u odnosu na obveze iz radnog odnosa i dalje nastavila sa postupanjem koje predstavlja povrede obveza iz radnog odnosa, tužena da je odlučila otkazati Ugovor o radu tužiteljici radi skrivljenog ponašanja na koje je ista upozorena u pisanoj formi i budući da je Pravilnikom o radu propisan postupak otkaza Ugovora o radu, tužena da je pokrenula proceduru otkazivanja predmetnog Ugovora. Naime, radnik da je višekratno upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa u kojem je jasno i nedvojbeno upozoren na mogućnost otkaza Ugovora o radu te je istom dana mogućnost očitovanja u svezi počinjenih povreda i time da je u potpunosti ispunjen uvjet propisan odredbom čl. 86. Pravilnika o radu tužene. Nadalje, tužena da je postupila u skladu s odredbom čl. 89. Pravilnika o radu tužene te je od sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća dana 20. veljače 2020. godine zatražila očitovanje o namjeravanoj odluci o otkazu Ugovora o radu tužiteljici, a da Sindikalni povjerenik s ovlastima radničkog vijeća nije uskratio suglasnost pa da se ima smatrati da je isti suglasan s odlukom tužene kao poslodavca. Nadalje, tužena da je prije donošenja odluke o otkazu Ugovora o radu tužiteljici ishodila prethodnu suglasnost Školskog odbora tuženika i Školski odbor tužene da je dana 5. ožujka 2020. godine dao suglasnost na namjeravano postupanje u smislu otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici, pa da je opisanim postupanjem tužene u cijelosti je ispunjen uvjet propisan odredbom čl. 89. Pravilnika o radu tuženika. Slijedom svega do sada navedenog, tužena navodi da je razvidno da su navodi koje tužiteljica iznosi u historijatu tužbe u cijelosti neosnovani te da su isti usmjereni isključivo na postizanje povoljnije procesne pozicije u ovoj pravnoj stvari, a iz spisu priležećih isprava dostavljenih od strane tužene da je razvidno da nije riječ o „navodnom“ kršenju obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice već da je ista tijekom čitavog razdoblja rada kod tužene svojim postupanjem činila povrede obveza iz radnog odnosa, te da je razvidno da je ista tijekom čitavog perioda rada kod tužene bila upozoravana na opisano postupanje koje predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa, kako u usmenoj tako i u pisanoj formi, da su nepravilnosti u radu tužiteljice, a koje nepravilnosti predstavljaju povredu obveza iz radnog odnosa utvrđene tijekom savjetodavnog i tijekom inspekcijskog nazora nadležnih tijela, kao i da je tužiteljica, usprkos navedenim upozorenjima i izrečenim uputama i mjerama, i dalje nastavila sa opisanim postupanjem koje predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa, pa da je razvidno da su u cijelosti neosnovani navodi da je opisano postupanje tužene rezultat osobne netrpeljivosti ravnatelja tužene budući da je ista bila upozoravana na kršenje obveza iz radnog odnosa od strane ranijeg ravnatelja tužene, ali i iz činjenica da je aktualna ravnateljica tužene višekratno upozoravala tužiteljicu na povrede obveza iz radnog odnosa, ali i da je zatražila savjetodavni nadzor nad radom tužiteljice od nadležnog tijela kako bi se pomoglo tužiteljici u obavljanju rada iz radnog odnosa. Opisano postupanje ravnatelja tužene da niti u kom slučaju ne predstavlja šikanozno ponašanje prema osobi tužiteljice koje za cilj ima odstraniti istu iz osnovne škole kojoj je ravnatelj budući da je tužena poduzela sve radnje kako bi se tužiteljici pomoglo da u cijelosti ispunjava obveze iz radnog odnosa, te da je čak je i Etičko povjerenstvo ukazalo na ponašanje tužiteljice koje bi po svojim karakteristikama za posljedicu trebalo imati poduzimanje radnji radi zaštite prava i interesa tužene te njezinih radnika, a da tužiteljica nikada nije dala jasne i nedvojbene razloge u svezi izdanih Upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa, niti ispunila upute i naloge nadležne Agencije koji su rezultat stručnog savjetodavnog nadzora nad radom tužiteljice, kao da nije niti pokrenula postupak radi zaštite dostojanstva radnika pred ovlaštenim predstavnikom tužene kao poslodavca, a što sugerira da ista nije imala potrebe zaštititi vlastita prava i interese,  kao i da nije pokrenula inspekcijski nadzor nad opisanim postupanjem tužene prilikom otkazivanja Ugovora o radu tužiteljice pa da se ima zaključiti da je provedena procedura otkazivanja Ugovora o radu poduzeta u skladu sa propisima i slijedom navedenog, da se ima smatrati da je tužiteljica tijekom rada kod tužene počinila cijeli niz povreda obveza iz radnog odnosa, radi čega je tužena i odbila Zahtjev tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa kao neosnovan i naposljetku predlaže da sud izvede sve predložene dokaze, u cijelosti raspravi predmet spora te odbije tužiteljicu sa istaknutim tužbenim zahtjevom u cijelosti, te naloži tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak.

U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Prijedloga za izdavanje pisanog upozorenja od 16.10.2013.g., Upozorenja na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza Ugovora o radu od 11.11.2013.g., Poziva na davanje očitovanja od 12.1.2016.g., 26.10.2016.g., 27.12.2017.g., 4.5.2018.g., 19.6.2018.g., 29.10.2018.g.,12.12.2019.g., Upozorenja na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza Ugovora o radu od dana 26.1.2016.g., Dopisa tužiteljice Etičkom povjerenstvu od 15.2.2016.g., dopisa tužene Agenciji za odgoj i obrazovanje od dana 26.2.2016.g., Očitovanja Etičkog povjerenstva od 11.3.2016.g., Izvješća Agencije za odgoj i obrazovanje od dana 23.3.2016.g., Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi mogućnošću otkaza Ugovora o radu od dana 21.11.2016.g.,  Očitovanja Etičkog povjerenstva tužene iz 2016.g., Izvješća o uvidu u nastavu od dana 24.11.2016.g., Analize praćenja rada tužiteljice od 11.1.2017.g., Nalaza Agencije za odgoj i obrazovanje o provedenom stručno - pedagoškom nadzoru od dana 20.3.2017.g., Upozorenja na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza Ugovora o radu od dana 29.1.2018. g., 30.5.2018.g., 11.7.2018.g. i 27.11.2018.g., Pritužbe roditelja na odgojni rad tužiteljice od dana 18.6.2018.g., Ocjene radne sposobnosti za tužiteljicu Specijalističke ordinacije medicine rada od 2.7.2018.g., Zahtjeva tužene Sindikalnom povjereniku za očitovanje o namjeravanom redovitom otkazu Ugovora o radu tužiteljici od dana 20.2.2020.g., Zapisnika sa 32. sjednice Školskog odbora od 5.3.2020.g., Odluke o otkazu ugovora o radu od 11.3.2020.g., Zahtjeva za zaštitu prava od 19.3.2020.g., Odluke tužene od 3.4.2020.g., Odluke Školskog odbora tužene od dana 5.3.2020.g., Rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije - Područne jedinice u Splitu od 20.7.2020.g. i od 26.1.2016.g , Pravilnika o radu tužene, Pisanih očitovanja tužiteljice, saslušanjem svjedoka V. B., M. L., I. M., I. J., V. M., I. L., S. Č. Š., M. R., L. C. Š., A. Ž., A. J., H. B., te saslušanjem tužiteljice i ravnateljice tužene kao stranaka u postupku.

Tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan

Među strankama nije sporno da je tužiteljica imala zaključen ugovor o  radu za obavljanje poslova nastavnice hrvatskog jezika, da je dana 11. ožujka 2020.g. tuženik donio odluku o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja, da je tužiteljica protiv te odluke uložila zahtjev za zaštitu prava, da je tuženik dana 3. travnja 2020.g. donio odluku kojom je odbio taj podneseni zahtjev za zaštitu prava.

Među strankama je sporno da li je tužiteljica počinila težu povredu obveze iz radnog odnosa uslijed koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog donosa nije moguć, odnosno da li je pobijana odluka tuženika donesena na osnovu zakona.

Odredbom članka 115. st. 1. t.3.Zakona o radu (NN 93/14 - dalje ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Iz Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 11. ožujka 2020.g. proizlazi da je tužiteljica obavljala poslove učitelja hrvatskog jezika temeljem Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, da je tijekom obavljanja poslova učitelja hrvatskog jezika često činila povrede radne obveze, a da je odbijala suradnju s drugim učiteljima, stručnim suradnicima i ravnateljicom škole radi osobne netrpeljivosti, da je u školi  i izvan škole iznosila netočne i lažne informacije o drugim radnicima, da je neljubazna i neprofesionalna, kako s osobljem, tako i sa roditeljima i djecom, da koristi neprimjerene metode rada, da je nekritična u odnosu na svoje propuste, a radi čega svega da je i upozoravana usmeno i pismeno, a budući da je i nakon usmenih upozorenja nastavila kršiti radne obveze, te i nakon višekratnih pisanih upozorenja, izdana i višekratna upozorenje na povredu obveza iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka kršenja tih obveza, ali da sva upozorenja da nisu postigla nikakav učinak i da je radnica, ovdje tužiteljica, nastavila s kršenjem radnih obveza, a kako da po mišljenju liječnika specijaliste medicine rada kod tužiteljice ne postoje znakovi psihičke bolesti niti zdravstvene kontraindikacije za obavljanje poslova učiteljice hrvatskog jezika, da tužena smatra da se radi o kontinuiranom, svjesnom i namjernom kršenju obveza iz radnog odnosa.

Iz pobijane odluke o otkazu proizlazi da je prije donošenja iste ravnateljica, sukladno čl. 151.st.1.t.4. ZR-a zatražila očitovanje Sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama Radničkog vijeća o namjeravanom otkazu, te da u zakonskom roku povjerenik nije dostavio očitovanje o davanju ili uskrati suglasnosti pa da se smatra da je suglasan s odlukom poslodavca (čl.151.st.1.t.3. ZR), a da je sukladno čl. 114.st.1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi Školski odbor tužene prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu dao prethodnu suglasnost ravnateljici dana 5.3.2020.g. te da je ravnateljica sukladno čl. 119.st.2. ZR-a i pozvala tužiteljicu da iznese svoju obranu, a koja da se o razlozima u zakonskom roku nije pismeno očitovala, kao i da se radnici otkazuje zbog skrivljenog ponašanja to da je utvrđen otkazni rok u dužini polovice otkaznog roka iz čl. 122.st.3 ZR-a, tj. jedan mjesec i jedan tjedan, za vrijeme kojeg otkaznog roka ima pravo uz naknadu plaće biti odsutna s rada najmanje četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja, da ima pravo na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor, a da nema pravo na otpremninu i da joj ugovor o radu i radni odnos prestaje zadnjeg dana otkaznog roka, te ako dođe do prekida tijekom otkaznog roka zbog privremene nesposobnosti za rad rdnice, da joj radni odnos prestaje najkasnije istekom šest mjeseci od dana uručenja odluke o otkazu ugovora o radu.

Iz iskaza saslušanog svjedoka V. B. proizlazi da je tužiteljica njegovoj djeci predavala Hrvatski jezik, te da se tužiteljica odnosila neprofesionalno prema njegovo djeci, pa da je tako jednom prigodom njegovoj kćerki dala četiri negativne ocjene na jednom satu nakon čega se on podneskom obratio ravnateljici i tražio preispitivanje ocjena, dakle žalio se na zaključnu ocjenu iz Hrvatskog jezika, te da misli da se učiteljica nije držala nastavnog plana i programa i njegova djeca da nisu stekla adekvatno obrazovanje odnosno pismenost, a također da je tužiteljica kao učiteljica u imeniku iznosila neumjesne primjedbe vezano uz njega kao roditelja i uz njegovu kćer osobne naravi, a takove komentare da može upisati samo učitelj i tada da je bio ljut i na školu i na ravnateljicu i mislio da je ravnateljica štitila tužiteljicu više nego što je to bilo potrebno, a da se njegova kćerka žalila na nedisciplinu u razredu i buku, te da su se roditelji organizirali radi zaštite svoje djece protiv tužiteljice kao učiteljice.

Svjedok I. M. iskazuje da je tužiteljica bila profesorica Hrvatskog jezika njenom sinu i da je imala osobni sukob sa profesoricom M. zbog nediscipline na njenom satu, kada se nije moglo raditi, nije se držala školskih prava kao što je ocjenjivanje, a znanje da se nije moglo prenijeti jer je vladao veliki nered i nedisciplina na satu, a o tome da je saznala od svojeg djeteta, o tome da je i na primanju razgovarala sa tužiteljicom i ona je rekla da ona njih jednostavno ne može umiriti, te da zna da je ona ispred cijelog razreda govorila o njoj i vrijeđala nju i njezino dijete, a njezin sin koji da je inače mirno i povučeno dijete da je u jednom trenutku rekao profesorici da ne može govoriti protiv njegove mame. Navodi da su učenici oslovljavali tužiteljicu pogrdnim riječima, a najčešće bi joj psovali majku, zvali su je M., M., a ne zna da li su učenici osnovali facebook grupu radi ismijavanja učiteljice i nije joj poznat odnos drugih profesora prema tužiteljici. Vezano uz to što je njezin sin kazao odmah nakon sata na kojem je tužiteljica to njemu govorila, navodi da je govorila da ona sinu plaća repeticije, da on sve buba napamet, a i da ona svašta priča po M. o tužiteljici, s tim da ističe da nije negativno komentirala tužiteljicu ispred trećih osoba, te da njezin sin nikada od strane škole nije bio kažnjen zbog nediscipline, a osim nje da je bilo i drugih roditelja koji su imali upravo takvih problema s učiteljicom, pa da se i ravnateljici žalila na postupanje tužiteljice i da zna da su bile inspekcije radi kontrole rada tužiteljice.

              Svjedok M. L., profesor kemije i biologije kod tuženika u OŠ M., navodi da je tužiteljica dobila otkaz zbog povrede radne discipline, da ona jednostavno nije izvršavala svoje obaveze kako treba, nije se pridržavala pedagoških standarda, prilikom ocjenjivanja i praćenja učenika, da je vrijeđala i omalovažavala kolege ali i učenike, da je ogovarala kolege pred djecom, navodeći da je profesori nazivaju "luda M.", da se profesori mogu sramiti jer su u štrajku, da je napadala zbog toga što joj pedagog i ravnatelj dolaze na sat i govorila kako ih nije sramota da se njoj dolazi, da je nakon nastave kod tužiteljice bilo teško primiriti učenike, tako da tužiteljica nije držala disciplinu u razredu i da su preko njenog sata djeca igrala igrice na kompjuteru kojeg ona koristiti, te da je ona kao razrednik i bila svjedokom toga i zbog takovog ponašanja tužiteljica da je i opominjana kako od sadašnje tako i od bivše ravnateljice, te navodi da je bila u etičkom povjerenstvu i tužiteljica da se dva puta obratila istom, a u pismima da je bilo i uvreda, ponižavanja i ogovaranja drugih kolega, pa da je zaključak povjerenstva bio da tužiteljicu treba sankcionirati, a da je u svojim zahtjevima tužiteljica prozivala ravnateljicu za osobnu netrpeljivost i blatila druge kolege, a zaključak da je bio da nije bilo osobne mržnje i osobnog provociranja tužiteljice od bilo koga. Nadalje, navodi da je kao razrednica imala prigovore roditelja, ali i učenika na rad tužiteljice najviše zbog načina na koji je tužiteljica upisivala ocjene, ali i na same ocjene, te da je rad tužiteljice bio predmetom inspekcija stalno, a zaključak je bio u bitnom da ona treba popraviti dosta toga u svom radu i upute što treba popraviti, ali tužiteljica to da nije popravljala. Naposljetku da su i druge kolegice se žalile na tužiteljicu i tražile zaštitu svog prava kod etičkog povjerenstva, jer da je tužiteljica konstanto iznosila učenicima zaključke sa sjednica, a isto tako iznosila negativne ocjene učenicima o drugim učenicima i njihovim roditeljima, a da je o tome svemu izvijestila tužiteljicu, ali joj nije iznosila ove primjedbe učenika već s tim se obratila pedagogu a to stoga što je imala negativnih iskustava sa tužiteljicom, koja da je sve odbijala, negirala, plakala i da nije mogla vjerovati da odrasla osoba tako laže.

              Svjedok I. J. zaposlenik tužene na radnom mjestu profesora geografije i sociologije iskazuje da je  problema bilo najviše u razredu zbog nediscipline, a npr. na njenim satovima da nisu bili nedisciplinirani, a na satu hrvatskog da je bio najveći nered, pa da je čak sama ulazila u razred tužiteljice smirivati učenike. Roditelji da su je kao razrednicu jako često zvali i žalili se na tužiteljicu, na ocjene, na to da nisu bili upisani bodovi, da im se na kraju godine upiše po 5-6 ocjena u jednom satu. Na satovima razrednika da je učenicima i govorila da se tako ne smiju ponašati, te a se sjeća i događaja da je jedna učenica neprimjereno oslovila tužiteljicu naslovom da je ciganka i da su svi bili da se izreče ukor razrednog vijeća, a samo da je tužiteljica bila protiv toga, a kazala je da smatra da kažnjavanje učenika nije rješenje i nije ispravno, a kolektiv je želio zaštiti tužiteljicu. Navodi da ona sama sa tužiteljicom nije bila u lošim odnosima i pomagala bi joj ali da zna da sa ostalim kolegama nije imala dobre odnose, a da se tužiteljica zbog nediscipline obraćala pedagogu, te da je pedagoginja dolazila u razred i razgovarala i sa tužiteljicom i sa učenicima, a da se većina učenika nažalost, odnosila s nepoštovanjem prema tužiteljici, a po njoj je bio razlog ta nedisciplina pa su učenici sebi i više dozvoljavali nego kod ostalih nastavnika. Nadalje, navodi da ona na svoje uši nije čula da bi profesori ogovarali tužiteljicu, te da je isto imala također problema sa učenikom na nastavi pa ju je čak jedan udario tj. skinuo joj naočale, ali da je ona na to i reagirala i prijavila sve upravi škole i dalje s tim učenikom nije imala problema, a tužiteljica da to nije radila i nije tražila zaštitu i nije zapisivala sve kako su učenici ometali nastavu, te da je znala da je od strane učenika osnovana facebook grupa gdje se govorilo protiv tužiteljice da bi i reagirala.

              Svjedok V. M. iskazuje da tužiteljicu poznaje preko 15 godina i zajedno su radile i da zna da je dobila otkaz 11. ožujka 2020. što da joj je ona sama javila, te da je bila vrlo iznenađena kad je čula da je tužiteljica dobila otkaz i da nije nikad doživjela da je netko od nastavnika dobio otkaz, a da je bilo svakakvih nastavnika, te da ona ima jako dobro mišljenje o tužiteljici, kako kao osobi tako i kao nastavniku, da je bila i izvrstan student, predložena za postdiplomski studij i ona da je jako stručan nastavnik, da je jako blaga osoba i da nije od nikoga čula da bi imao prigovor na rad tužiteljice, samo da je čula iz pouzdanih izvora da je jedna učiteljica rovarila protiv tužiteljice, a to da je tipičan primjer kad je netko nezaštićen, a ovo da se odnosi na M. i da je čudi da je ravnateljica tužene mogla ikome uručiti otkaz jer da je kao takovu ne poznaje već kao osobu koja se bori za prava radnika. Navodi da ne želi nikoga imenovati da ne bi ona dobila tužbu, a da drži da se radi o osobnim interesima i što se tiče pitanja kakvo je bilo ponašanje tužiteljice prema učenicima i ostalim kolegama i obrnuto kakvo je bilo ponašanje učenika i kolega tužiteljice prema istoj, navodi da se nije puno uživila u taj kolektiv, da je radila dva puta tjedno po 4 sata, odradila svoje i otišla kući tako da ne zna kakvi su ti odnosi, a da se umirovila 1.9.2013. godine i naposljetku da drži da nije u redu nekome ovako oduzeti pravo na rad.

              Svjedok I. L. zaposlena kod tužene kao stručni suradnik pedagog, navodi da ima saznanja za povrede koje su se sastojale u tome što je tužiteljica bila u zaostatku s izvođenjem nastavnog plana i programa, da je bilo problema s održavanjem discipline prilikom satova, nepridržavanje kriterija ocjenjivanja, nebilježenja disciplinskih mjera tijekom satova i ta saznanja da ima iz neposrednog uvida u e-dnevnik, da joj se tužiteljica obraćala sa prigovorima najčešće radi nediscipline na satu i da je trebalo umiriti razred i da je uvijek na to reagirala i jedino ukoliko to ne bi mogla zbog zauzetosti poslom onda ne bi mogla, da je zbog ovakvih situacija razgovarala sa učenicima i njihovim roditeljima ali i sa samom tužiteljicom, da od samih učenika nije čula da bi se pogrdno obraćali prema tužiteljici, ali da joj je tužiteljica o tom govorila i na to da je reagirala razgovorima sa roditeljima i učenicima, a o tome i obavještavala ravnateljicu, te ispunjavala obrazac neprihvatljivog ponašanja. Vezano uz upit da li joj se tužiteljica tužila zbog neprimjerenog ponašanja ravnateljice prema njoj, izjavljuje da jeste, a kako da nije bila svjedok i nije se to događalo ispred nje, da je upućivala da se obrati etičkom povjerenstvu, kao i da nije bila svjedokom kada je ravnateljica zalupila vrata u nos tužiteljice, a na upit da li je ravnateljica upadala tužiteljici na nenajavljene kontrole njezinog rada, izjavljuje što se tiče uvida u nastavu da se to može raditi na način da ravnatelj i stručni suradnik mogu nenajavljeno ući u razred i promatrati rad učitelja i učenika, s tim da je neslužbena praksa da se to radi po dogovoru, ali da može i nenajavljeno, s tim da ima informaciju da je bila u razredu, a da li se najavila ili nije da nema tu informaciju, a da pretpostavlja da je tako bilo i sa drugim nastavnicima a direktnih saznanja da nema. Vezano uz upit kakvi su bili odnosi između tužiteljice i drugih kolega i da li je bilo neprijateljstava prema tužiteljici izjavljuje da to nije vidjela, a ono što zna iz čuvenja da jeste da je bila u lošim odnosima sa kolegicom Š. i detaljnije da ne zna taj odnos i ne želi iznositi netočne informacije. Što se tiče pitanja da li se tužiteljica žalila na ponašanje učitelja i da isti huškaju učenike protiv tužiteljice, ponavlja da to zna samo iz njezinih riječi, a saznanja o tome da nema i ponavlja da je o tome obavještavala ravnateljicu. Nadalje, navodi da li je u svom radu pomagala tužiteljici na način da je upućivala da mora poštivati zakon, pravilnike, kao i da mora voditi računa o disciplini u razredu i poštivati pravilnik o pedagoškim mjerama i pravilnik o ocjenjivanju, a pomagala joj na način da je išla kao pratnja u izvođenju izvanučeničke nastave, u pripremanju planova i programa, u traženju suglasnosti roditelja o izvođenju te nastave, intervencijom na satovima, u kurikularnom planiranju, razgovarala s roditeljima i s učenicima savjetodavno kako se odnositi prema tužiteljici i nakon sveg ovog što je radila i pomagala tužiteljici kod iste da nije bilo bitnog pomaka a najveći problem da je bila nemogućnost održavanja reda u učionici, a da se odazvala na svaki poziv tužiteljice i reagirala u skladu sa svojim ovlastima, a da pretpostavlja da je i ravnateljica škole postupala u skladu sa svojim ovlastima prema tužiteljici, te naposljetku da je tužiteljica bila predmetom inspekcijskog nadzora i da je ona sa gospodinom L. i bila na nastavi kod tužiteljice i on da je dao svoje izvješće i koje bilo upućeno na ravnateljicu.

              Svjedok S. Č. Š. iskazuje da je do 2016. godine bila zaposlenik tužene, a profesorica engleskog jezika, a s tužiteljicom da je bila kolegica kako u školi P. K. I. tako i u ovoj školi i s tužiteljicom da je bila u korektnim odnosima, te da drži da je bitno kazati da je profesorica N. u toj školi bila izložena mobingu nezapamćenom pa tako da ima i niz primjera koji to pokazuju. Ravnateljica tužene da je svakako vršila mobing prema tužiteljici i ona da je bila svjedokom neprimjerenog ponašanja ravnateljice prema tužiteljici  kada je ona N. zalupila vrata u nos, a ne može reći zašto je ona to napravila. Ravnateljica da je imala dvostruka mjerila prema tužiteljici i prema drugoj nastavnici hrvatskog jezika. Što se tiče pitanja suca da li je ikad bila svjedokom da bi tužiteljica učinila nešto zbog čega bi ista bila opomenuta od strane ravnateljice i da li je ista opomenuta, izjavljuje da ta saznanja nema, da ne može reći da li je pedagoginja I. L. bila nazočna tom događaju kad je ravnateljica zalupila vrata ispred nosa tužiteljici, da ima saznanja, kako od učenika, tako i od roditelja, da su ravnateljica i druge kolegice neprimjereno govorila o tužiteljici, da su se sprdali s njom i da su je nazivali L. M. i to da je krajnje nekorektno i žalosno da jedna ravnateljica i kolegice se tako ponašaju. Profesorica N. da je stvarno bila korektna u odnosu sa svima i učenici da su je jako voljeli ali i roditelji, te da smatra da je otkaz tužiteljici rezultat netrpeljivosti tužene prema tužiteljici, te da zna da je tužiteljica dobila opomenu pred isključenje zato što je odvela učenike nakon nastave u obližnju crkvu da izmole Očenaš i to je bio zadnji dan škole a 2015. godine, dok u istovrsnim slučajevima sa drugim profesorima oni nisu dobivali nikakve kazne. Vezano uz upit pun. tužene da li joj je poznato da li je tužiteljica zbog mobinga o kojem govori ikada tražila zaštitu, izjavljujem da ju je ona više puta to nagovarala i izjavljuje da nije zatražila zaštitu jer je karakterna i poštena osoba, a na upit da li joj je poznato da li je tužiteljica bila 11 puta upozorena izjavljuje da može biti, ali ponavlja, pitanje je zašto drugi nisu bili upozoravani i navodi da su drugačija bila pravila prema profesorici N. i drži da su upozorenja neosnovana.                            

Svjedok M. R. iskazuje da je tužiteljica bila profesoricu starije joj kćerke, te suviše toga, da je i radila kao i asistent u nastavi, odnosno, bila na zamjenama, pa tako i kod tužiteljice, te da je jako zadovoljna sa znanjem koje je tužiteljica prenijela njezinoj kćerki, a koja da ima poteškoće i 100 postotni je invalid. Tužiteljica da ima jako veliku empatiju i u nijednom trenutku nije dozvolila da druga djeca kćerku joj doživljavaju kao manje bitnu, da je i ona sama bila u razredu sa svojom kćerkom i da nije bila svjesna koliko su djeca neodgojena, bezobrazna i ne poštivaju profesore, a da je tomu tako da je svjedočila i na drugim satima kod drugih profesora. Ono šta da mora kazati da jeste to da se učenicima daje jako velika sloboda, a što nije u redu prema profesorima i da je ona bila na mjestu tužiteljice da misli da bi bila i stroža, kao i da je i kod drugih profesora bilo nediscipline  iako su oni znali biti i stroži od tužiteljice. Navodi da ne zna kakav je bio odnos tužiteljice sa drugim profesorima, ravnateljicom, međutim, da je bila svjedokom kad je jedna profesorica došla na vrata učionice i smirivala djecu kojoj je tužiteljica predavala, a drži da to nije smjela učiniti na takav način jer je dodatno umanjila autoritet tužiteljice, te da drži i da je to reći tužiteljici u četiri oka. Na upit pun. tužiteljice kakvo je znanje tužiteljica prenijela njezinom djetetu, izjavljuje da ima jako dobre temelje, a što su potvrdila i sva tri profesora u njezinom srednjoškolskom obrazovanju, dok na upit pun. tuženika da li ima kakvih saznanja o povredama o obvezama iz radnog odnosa iz ožujka 2020. navodi da nema jer je njezino dijete izišlo iz ove škole prije četiri godine.

Svjedok L. C. Š. iskazuje da je tužiteljica predavala hrvatski jezik troje njezine djece i da ima vrlo pozitivna iskustva s tužiteljicom, da je njezino dijete invalid, ima oštećenje vida i zahvaljujući tužiteljici da je odlikaš, da mu je prenijela dobro znanje. Profesorica M. da je uvijek pozitivna, otvorena, spremna za pomoć, održavala je i dodatnu nastavu i dodatna sate je održavala kome je to bilo potrebno, jednom tjedno. Njezino da je iskustvo da je tužiteljica jako empatična i pravedna i podizala je njezinom djetetu moral i nikad nije pokazala prema nekom drugom da bi bio manje vrijednosti, a da je ona zbog tog problema u školi bila minimalno tri puta dnevno, te da zna da su tužiteljicu učenici doživljavali kao nježnu, a što se tiče odnosa sa drugim profesorima i sa ravnateljicom da joj je ravnateljica kazala da tužiteljica ima problema sa održavanjem discipline u razredu, ali da je izuzetan profesor i predavač, da je ona odlazila na njezine sate i to vidjela. Navodi da je istina da je tužiteljica imala problem sa disciplinom, međutim po njezinom mišljenju nitko nije na adekvatan način tužiteljici pomogao da se taj problem i riješi, te da, koliko god je tužiteljica imala empatiju, druga profesorica a ona iz informatike da nije, što je i ravnateljica znala i kazala je samo da je ona takva. Također da ima i problem sa profesoricom iz glazbenog, dakle da hoće kazati da svijet nije savršen, a da se treba pomoći učeniku, a što da je tužiteljica radila, te da je prije ovog bio skladan odnosu kolektivu i ne zna što se sada promijenilo da tomu više nije tako i da je došlo do distanciranja i da se nada da to neće imati utjecaja na njezino dijete koje završava osmi razred, a koje i ne zna da je on tu i nastoji dijete izolirati od svega toga. Navodi da od svog djeteta nije moglo puno saznati jer je šutljiv, ali da je od drugih učenika saznala što bi se dogodilo i da bi drugi profesori i ravnateljica ulazili u učionicu tužiteljice, a radi uvođenja discipline. Iskazuje nadalje da je tužiteljica već dobila zamjenu, da je to profesorica K., a koja je bila na edukaciji kod druge profesorice još i prije nego je tužiteljica dobila otkaz s tim da u onom periodu kada je tužiteljica i bila pred otkazom ili je dobila otkaz radeći s djecom to ničim nije pokazivala. Na daljnji upit da li su probleme sa disciplinom imali i drugi profesori a ne samo tužiteljica, izjavljuje da sigurno jesu i koliko je čula da je bila i inspekcija za profesoricu iz glazbenog, a za ostale da nema saznanja. Što se tiče pitanja da li su njezina djeca kad su izišli iz osnovne škole u srednjoj školi ima problema sa poznavanjem hrvatskog jezika izjavljuje da nisu i tužiteljica da im je prenijela kvalitetno znanje, s tim da joj nije poznato da bi tužiteljica bila predmetnom inspekcijskom nadzora i da li je tužiteljici pružena stručna adekvatna pomoć u njezinom radu, te da također nema saznanja o povredama obveza iz radnog odnosa u periodu koji je prethodio otkazu s tim da kazuje da je u tom periodu bio štrajk i odnosi su već bili poremećeni, a saznanja crpi kako sam već ranije rekla zbog toga što je često dolazila u školu. Nadalje, da je bila na nastavi kod tužiteljice na jednom satu i na tom satu da nije bio takav veliki problem oko discipline, a u odnosu na ponašanje te djece u drugim razredima koja su inače živahnija, te se o dosta problema i razgovaralo međutim o ovom problemu sa tužiteljicom i nije, a da su roditelji učenika petih razreda bili nezadovoljni ovom odlukom da se tužiteljica udalji, s tim da je vezano uz otkaz tužiteljice ravnateljica njoj poslala mail da je tužiteljica na bolovanju, a ne da je dobila otkaz, znači o tome da se šutilo.

Svjedok A. Ž. iskazuje također da je tužiteljica bila profesorica njezinoj djeci, a to da je bilo prije više od osam godina, te da je čula da je tužiteljica dobila otkaz, a ne zna sto posto koji su tome razlozi, a vezano uz tužiteljica da može reći samo ono što zna od svoje djece, a tužiteljica da je bila sve naj-naj, ne znajući što je ovo sad i što će biti i nikakvih problema da nije bilo i tužiteljica da je njezinoj djeci prenijela jako dobro znanje i imale su dobru maturu iz hrvatskog i također da je tužiteljica prema njoj kao roditelju dok je dolazila na sastanke imala super odnos, a što se tiče odnosa između tužiteljice i ostalih kolega da u to ne može ulaziti, te da nema niti saznanja da li je tužiteljica počinila povrede i kakve povrede u 2019. godini.

Svjedok A. J. koja također poznaje tužiteljicu kao učiteljicu svoje troje djece navodi da o njoj kao učiteljici može reći samo sve najbolje, da je djeci prenijela dobro znanje, a djeca da su joj 2017. izišli iz te škole, te da nema saznanja od 2017. pa na ovamo osim da je čula da je dobila otkaz i što se tiče tog otkazivanja da joj je zaista malo nelogično i nejasno kako je tako brzo izišao novi natječaj nakon njezinog otkazivanja. Što se tiče pitanja vezano uz eventualno postojanje osobne netrpeljivost između tužiteljice i njezinih kolegica navodi da je samo primijetila jedan nekorektan odnos tadašnje razrednice njezine djece profesorice O. prema tužiteljici, a obrnuto ne. Što se tiče discipline misli da ona ovisi o samim đacima, a ne misli da su djeca bila samo na njezinom satu nedisciplinirana, te da kada je govorila o korektnosti razrednice tada da nije mislila na to da ona nešto govori protiv tužiteljice, nego da je isticala tu nedisciplinu u njezinom razredu.

Svjedok H. B. iskazuje da tužiteljicu poznajem budući je bila učiteljica njezinoj djeci u osnovnoj školi do prošle godine, da zna da je tužiteljica dobila otkaz ali da ne zna točan razlog, ali da se pitala koja je povreda radne discipline i službeničkih odnosa, te da joj je bilo šokantno kad  ju je mlađa kćer K. u petom mjesecu 2020. godine izvijestila da je profesorica dobila otkaz, a kada je pitala kćerku mogu li se informirati o razlozima ona da joj je kazala da to ne učini jer ona još ide u školu i boji se da će je netko za to prozvati i da će imati neugodnosti do kraja školske godine. navodi da ona može iznijeti svoj subjektivni stav jer je dolazila na priredbe i roditeljske sastanke kao i na informacije kod tužiteljice, te da je imala dojam narušenih radnih odnosa sa profesoricom M., a što da joj je bilo kontradiktorno prema saznanjima koje je dobila od svoje djece, te navodi da ima najbolje mišljenje o tužiteljici kako profesionalno tako i osobno, da je ugodna i topla osoba u komunikaciji, a profesionalno stručno da je za vrlo visoku ocjenu jer je pratila bilježnice koje su vrlo dobro napisane i sada u daljnjem školovanju njezina djeca da imaju dobar uspjeh iz hrvatskog jezika tj. odličan uspjeh. Nadalje navodi da ne može konkretizirati ono što je kazala vezano za netrpeljivost i da uglavnom ta saznanja crpi od kazivanja svoje djece, a sama da nije bila svjedokom tako nečega. Djeca da bi joj kazala da roditelji napadaju profesoricu M., kontroliraju ravnateljica i profesori njezina predavanja, da je jedna učenica tražila komisijsko ispitivanje jer je navodno tužiteljica nije dobro ocijenila i na kraju da je rezultat bio da ta učenica nije prošla pred komisijom i da je dobila manju ocjenu od one koju joj je dala tužiteljica, a da ne zna kakav je bio odnosno između tužiteljice i ravnateljice. Naposljetku da joj nisu poznati razlozi zbog kojih je tužiteljica dobila otkaz u ožujku 2020. godine, ali da naslućuje da je to možda što je učenike vodila u crkvu, te da joj nije poznato da bi tužiteljica bila predmetom inspekcije stručnih komisija, ali da joj je kao pročelnici Službe za unutarnju reviziju poznato da je bila prosvjetna inspekcija u školi vezano za provođenje javnog natječaja za novu profesoricu hrvatskog jezika i nije joj poznato da li su tužiteljici tijekom rada izricane opomene zbog povreda radnih odnosa.

Tužiteljica N. M. vezano uz upit da li su se povrede radne obveze manifestirale odbijanjem suradnje s drugim učiteljima, stručnim suradnicima i ravnateljicom škole zbog osobne netrpeljivosti iskazuje da nisu i da ona nije imala nikad nikakve sukobe bilo s kim u školi jer da jednostavno nije takva osoba, da je imala suradnju sa svojim kolegama onako kakva je i trebala biti, a posebno sa psihologinjom, a i pedagoginjom, da živi miran, kvalitetan i ispunjen život i ne bavi se niti tračevima niti tuđim životima, kada odradi svoje da se ide baviti sa dvojim maslinama, a ne sa drugim ljudima i ponavlja da je sa svim učiteljima, suradnicima u korektnom odnosu, osim što sa profesoricom hrvatskog jezika H. Š., nije baš imala dobar odnos, a to da se vuče još iz prethodne škole u kojoj su radile, da bi ona njoj upadala u razred, uopće joj se ne bi obraćala, te da zaista ne zna koji je razlog tome, pa da je tako ona npr. nasilno djecu iz njenog razreda njoj pred očima izvela iz razreda iako su imali dovršiti diktat. Što se tiče odnosa sa roditeljima navodi da su oni potpuno svjesni njezine situacije u školi oduvijek, a njezin jedini problem da jeste što je kao osoba drugačija, ali oni da su je gledali sa dubokim poštovanjem i tako se sjeća situacije kada se sa roditeljima dogovorila da djecu vodi u kazalište u Split i sve je to bilo riješeno, međutim kada je došlo vrijeme da trebalo ići ravnateljica da nije htjela potpisati dozvolu da idu i da ne zna što je htjela s tim postići. Što se tiče učenika da uvijek imate u svakom razredu koji su loši i koji prave probleme i dakle je uglavnom to mali broj učenika, međutim problem što se i ostali povedu za njima i ona da je njih smirivala i odgajala, a na način da ih odgaja, a ne dresira i da je bilo možda par puta da je gospođa Š. došla smiriti učenike radi velike buke, ali nitko drugi nije, ali tako da je znalo i biti u drugim razredima. Što se tiče ocjenjivanja učenika a nije ni s tim imala problema i da su laži da je upisivala ocjene u vrijeme kada nije smjela, da bi unijela jedinicu olovkom tako da oni nauče, a poslije bi izbrisala i to da je bila odgojna metoda i njoj da je cilj da mališan nauči, a ne da ga kazni i da je vidjela da to kod njih pali, ako nije naučio danas naučit će za koji dan. Što se tiče navoda da bi imala neprijateljski odnos sa ravnateljicom i drugim suradnicima i kolegama navodi da ne zna što to znači, da može reći da budući da se znalo dogoditi u više navrata da bi netko nešto napravio i njoj nanio time štetu a također se znalo dogoditi da bi nestalo i zadaća, ali da nije osoba da sumnja i to bi i rekla ravnateljici, ali i kad bi to rekla ravnateljici ona bi mislila da to infišaje. Nadalje, da su nju svako malo dočekivala pisma iz škole i tražilo se njezino očitovanje vezano uz nekakve povrede, ali to da je bilo na granici sa inteligencijom, uglavnom da se očitovala i sam vidjela da je sve to unaprijed smišljeno da ju se kazni, a da se ona držala svega propisanog kao učitelj i da nije istina da da nije postupala sukladno uputama i da nije mijenjala svoj odnos prema radu i što se od nje tražilo da je i promijenila. Navodi, nadalje, da je vodila djecu u crkvu, ali to da nije bilo za vrijeme nastave, a to da je bilo 2013. godine ali nakon toga da to nije više radila s tim da napominje da u cijelom svome radu nikad nije zakasnila na nastavu, niti izostala s nastave i ovo da je bilo, ponavlja, izvan nastave. Vezano uz daljnji upit da li je učenicima izdavala informacije sa sjednica, roditeljskog vijeća, izjavljuje da to nije istina i da može kazati da je u Osnovnoj školi M. poznato da se stalno radi o nekakvim tračevima i ide trač na trač, djeca također između sebe tračaju i oni bi to saznali, ali ne od nje. Što se tiče rada sa tako problematičnim učenicima koja su preosjetljiva, koji imaju probleme u obitelji, navodi da je njih učila kako se treba ponašati i odnositi prema drugim ljudima i njihovim stvarima. Što se tiče pitanja vezano uz štrajk navodi da ona ne štrajka i tome se izričito protivi jer volim rad i radi od svoje 15-te godine i njoj da su djeca dolazila za vrijeme štrajka i pitali je zašto ne štrajka i da im je rekla to isto, ali da nije pred njima osuđivala druge profesore koji su štrajkali i drži da svatko imaju svoju savjest, ali da je ona doživljavala napade zbog toga što nije štrajkala ali i ponižavanja, a naročito od ravnateljice. Što se tiče odnosa između nje i ravnateljice, ponavlja da je prema njoj tužiteljica bila korektna, a ona prema njoj da je bila grozna i da ne može vjerovati da čovjek prema čovjeku može biti takav i ravnateljica da je roditeljima o njoj jako loše govorila, da je ona unaprijed sve smislila da je kazni, da je to govorila o ovdje nazočnoj ravnateljici i suviše iskazuje da je ona učinila sve da je se eliminira iz te sredine, a i da je se ponizi duboko kao osobu. Što se tiče pitanja od kada je zaposlena kod tužene izjavljuje od samog otvaranja te škole, a na upit da li joj je poznato kada je proveden prvi inspekcijski nadzor od prosvjetne inspekcije nad njezinim radom navodi da je to bilo onda kada je došla ovdje nazočna ravnateljica i tada da su se počeli nizati ti nadzori s tim da je i bilo inspekcije za vrijeme ravnateljice M., ali to da je sve normalno da dolaze inspekcijski nadzori. Što se tiče zaključaka tih inspekcijskih nadzora da su to bile sitnice i da je ispoštovala te zaključke i ponavlja svi su joj zaključci dobro poznati i drži da to stvarno nisu neke povrede i to da je ništa i ništa ne znači i iako ih je bilo 9 ponavlja da su to sitnice. Na upit da li se sukobila s gospodinom L. izjavljuje da je to korektan dragi čovjek, intelektualac i da su kolege i nisu se sukobili. Na upit zašto joj je Ministarstvo izdalo upozorenje pred otkazom ako je sve to minorno, da ne zna o čemu se tu priča i da nije njoj Ministarstvo izdalo upozorenje pred otkaz i da nije točno niti to da je Etičko povjerenstvo škole pokrenulo protiv nje i predlagalo ravnateljici pokretanje postupka, te da je cinka osoba koja nije korektna, a da nije izbjegavala dolaziti na sjednice učiteljskog i razrednog vijeća jer je to dio njezinog posla i možda da se jednom dogodilo da nije mogla doći, a inače da je uvijek dolazila i da postoje i potpisi. Navodi nadalje da ravnateljica ne smije biti u štrajku, ali da je dužna osigurati profesorima koji ne štrajkaju normalan rad, ali to njoj ravnateljica da nije osigurala, te da joj je gospođa Š. rekla "bolesnice ne obraćaj mi se" više puta i to pred učenicima, a to da je i prijavila i pedagoginji svaki put, ali da je trebala i Ministarstvu ali nije, te, naposljetku, da ona nije imala krive kriterije vrednovanja pri ocjenjivanju i da joj nije poznato da je to pronađeno i to da nije moglo biti utvrđeno inspekcijskim nalazom, te da je totalno neosnovan ovaj otkaz i van pameti i da nije u redu da ju je izbacilo dva mjeseca prije kraja nastave kada je krenula online nastava, a na način da nema nikakva prava i u najgore vrijeme korone.

Ravnateljica tužene M. V. ističe da sva upozorenja tužiteljici je donijela na temelju pisanih zapisa, bilo da se radilo o pedagoškoj dokumentaciji, bilo o pisanim podnescima roditelja, etičkog povjerenstva, dakle da u arhivi škole ima sve pisano, potpisano i zabilježeno, a osim pisanih pritužbi da je bilo puno i usmenim pritužbi, a  o kojim je najčešće pokušavala razgovarati sa tužiteljicom i iako nije bila sigurna da je taj razgovor bilo plodonosan, da nije dalje postupala u skladu sa svojim ovlastima jer je davala tužiteljici šansu da ispravi svoje nedostatke i pogreške. U više navrata, kako ona kao ravnateljica, tako i stručna tijela škole, da su savjetodavno djelovali prema tužiteljici, pa da je tako i gospodin L. pozvan da dođe u savjetodavni uvid i on da je prvi put došao sam, proveo nekoliko sati u školi, bio na nastavi tužiteljici, razgovarao sa pedagoginjom, psihologinjom i tužiteljicom jer je to praksa i nakon toga poslao svoje mišljenje i nalaz, a u kojem je dao upute kako unaprijediti svoj rad, a njoj kao ravnateljici obvezu da prati tužiteljicu i da ga o tome izvijesti. Tužiteljica da nije ništa radila po tim uputama i o tome da je i obavijestila gospodina L., a obavijestila i da se nedovoljno stručno usavršava i u njenom dosjeu da ne postoji niti jedna potvrda o stručnom usavršavanju. Ovo je bilo 2016. godine, a nakon toga da se dogodio incident sa učenicima i to da su riješili interno da bi potom u drugi savjetodavni uvid došao uz gospodina L. i voditelj Agencije za odgoj i obrazovanje, Podružnica Split, profesor V. M. a koji je ujedno savjetnik za ravnatelje. Tada da je i napravljena anketa među djecom jer je pritužba roditelja bila da se tužiteljica ne odnosi korektno prema djetetu, a ta anonimna anketa je i potvrdila navode tog roditelja. Navodi da je problem tužiteljice što nema fokusa, što skreće s teme, a što se može čuti i iz njenog današnjeg izlaganja, pa da je tako njoj lako skrenuti pozornost na bilo što, a to su djeca i koristila i tako da je bilo i kaotično i anarhično ponašanje na njezinom satu s tim da izričito ističem da takvog ponašanja nije bilo u drugim razredima. Vezano uz upit pun. tužiteljice da li se tužiteljici obratila neprimjernim riječima i rekla joj da je luda, navodi da se iz njezinih usta takve riječi ne čuju i da to njoj nije sigurno rekla, a da drži neprimjerenim ono što je tužiteljica rekla njoj ispred gospodina L. i M., a da joj treba egzorcist. Vezano uz upit zašto je dala tužiteljicu na procjenu poslovne sposobnosti navodi da je to stoga što joj nije bilo jasno da tako visoko obrazovana osoba i nakon toliko upozorenja i uputa ne mijenja nikako svoj način rada dakle da je sumnjala u njezinu radnu sposobnost i sposobnost za održavanje nastave hrvatskog jezika. Što se tiče pitanja da li joj se tužiteljica obraćala zbog određenih problema koje je imala, ravnateljica iskazuje da nije direktno, ali da je sama zvala pedagoga i ravnateljicu da dođu smirivati učenike, a na upit zašto otkaz zbog svega toga nije tužiteljici dan ranije ravnateljica iskazuje da se nadala da će se popraviti jer je cijelu 2018. i 2019. bila online edukacija Lumen budući se ulazilo u reformu obrazovanja i nadala se da će se tužiteljica tu bolje snaći i bolje educirati, ali uopće da ne zna ući u platformu Lumen, a svi su drugi profesori da su to uspjeli, s tim da edukacija traje od kad zna za sebe i da su edukacije vodili savjetnici u informatičkoj učionici ali da ne zna je li tužiteljica pohađala tu edukaciju jer im nije dostavila potvrdu o edukaciji iako ju je pozivala u dva navrata da to dostavi, a to stručno usavršavanje da je pravo i obaveza svakog učitelja, a da je neposredan razlog za otkazivanje u ožujku 2020. godine neprofesionalan odnos prema kolegama i neodržavanje nastave iz hrvatskog jezika u prosincu 2019. godine i to da je bilo doista vrijeme štrajka, a jedino tužiteljica da nije štrajkala i neko drugo nenastavno osoblje, nju da nitko nije smetao u štrajku i tada da se nije držala plana i programa u prosincu nego je samo govorila protiv kolega i na takvo neodržavanje nastave iako je bila nazočna na satu da su se učenici osmih razreda jako žalili i to su učenici završnih razreda i jako im je stalo da drži dobru edukaciju, a o tome da ima i pisani trag, te da zna da je učenike koji su se tome bunili nazivala špijunima i drugim nazivima, dakle nije držala nastavu i to je bio glavni razlog. Navodi da je to i razmotrila, a i sama tužiteljica da je u dnevnik stavila bilješku kojom se više bazira na pisanje o dostojanstvu nego na samo gradivo. Vezano uz I. K. navodi da je profesorica, negdje 2018. počela moliti da je prime po mjeri HZZ-a, Stručno osposobljavanje na rad bez zasnivanja radnog odnosa i da je nije odmah primila, nego negdje nakon godinu dana kad je morala ispoštovati sve mjere. Tada kada ju je primila po mjeri ona da nije bila zaposlenik škole, a sad je na ugovoru o radu na određeno vrijeme. Naposljetku, da nije proveden inspekcijski nadzor radi ovog otkaza i da nije bilo nikakvih nepravilnosti, a što se tiče pitanja da li su poduzeli sve radnje da se tužiteljici pomogne izjavljuje da naravno da jesu, te da su i tražili pomoć i sa strane.

Pregledom poziva na davanje očitovanja od 12.1.2016.g., 26.10.2016.g., 27.12.2017.g., 4.5.2018.g., 19.6.2018.g., 29.10.2018.g. i 12.12.2019.g. razvidno je da je tužena pozivala tužiteljicu da se očituje zašto je odbila sudjelovati u radu Povjerenstva za popis inventara u koje je bila imenovana i pravovremeno o istom obaviještena, zbog čega je pozivala učenike u školu za vrijeme zimskog učeničkog odmora mimo donesenog Kurikula i Godišnjeg plana i pr9grama rada škole, zašto je izostala sa sjednice Razrednog vijeća 6.a razreda, te sa sjednice Učiteljskog vijeća u listopadu 2016.g., te zašto se ne pridržava vremenika pisanih provjera te ga samovoljno mijenja, zašto učestalo na satovima Hrvatskog jezika u negativnom kontekstu govori o drugim djelatnicima škole i time grubo krši Etički kodeks škole, zašto je izostala s dežurstva u prosincu 2017.g., zašto u svibnju 2018.g. nije sudjelovala u radu Učiteljskog vijeća, na temelju čega je zadnji nastavni sat upisivala učenicima ocjene u sve sastavnice a da većinu učenika nije ispitala, niti pravovremeno upisala bilješke, zbog čega se oglušila na poziv ravnateljice na razgovor nakon sjednice Učiteljskog vijeća 18.6.2018.g., da se očituje na navode gđe M., a majke G. M. iz 6.b. razreda, da se očituje na navode učenika 8.a. razreda koji su se žalili kako od okončanja štrajka konstantno na satovima hrvatskog jezika priča o učiteljima koji su bili u štrajku u negativnom kontekstu, te iznosi razgovore koji se odvijaju na sjednicama Razrednih i Učiteljskih vijeća, da se gradivo ne obrađuje i ne poštuju dogovori ni rokovi, da se satovi gube u pričama o njezinom djetinjstvu, obitelji i plaču, da oni koji ometaju nastavu prolaze nekažnjeno, dok se primjedbe upisuju onima koji sjede mirno, da je tužiteljici naloženo da u Tajnišvo škole dostavi sve potvrde o stručnom usavršavanju u kalendarskoj godini 2019.

Pregledom očitovanja tužiteljice razvidno je da su ista napisana rukom, opsežni, a u istima tužiteljica navodi da su zahtjevi smiješni, tužni, da ravnateljica ne štiti dostojanstvo radnika, da krši njezina prava, da joj podmeće i da je podla, a je zove "glupa M.", iznosi situacije i razgovore sa drugim nastavnicima, navodi da je cilj ugroziti njezin ugled, čast i dostojanstvo, da je u školu dolazila ne znajući da čini "smrtni grijeh" i da su svi tako dolazili za vrijeme praznika, da su učenici koji su bezobrazni, šetaju po razredu, bacaju papire, glasno se dovikuju i ne rade u najprisnijem odnosu s ravnateljicom, da je učenici izvrću ruglu, a da to rade po nečijem nalogu, da nema riječi na optužbe učenika i ne vjeruje što piše na papiru koji su učenici predali ravnateljici i na što se pritužuju, dakle u bitnome sve opovrgava, negira, nigdje ne nalazi svoju krivnju i za sve što joj se stavlja na teret nalazi opravdanje, pri čemu i vrijeđa svoje kolege, ali i učenike i njihove roditelje. 

Iz višekratnih upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu razvidno je da je tužiteljica upozorena da je učinila povrede time što je zadnji nastavni sat poslije zaključenja ocjena (za vrijeme nastave) odvela učenike 6.b. razreda u crkvu, izmolili molitvu i vratila se s učenicima u Školu sve bez dopuštenja ravnatelja, da je odbila sudjelovati u Povjerenstvu za popis inventara i time se ogriješila o čl. 5. podstavak 1.2. Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, da je pozivala učenike u školu preko zimskih praznika, a o čemu nije izvijestila ravnatelja i čime se ogriješila o čl. 28.st.3.,4.,6. i 7. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, da je bez opravdanog razloga izostala sa sjednice Razrednog vijeća 6.a razreda i sa sjednice Učiteljskog vijeća te nije u 8.b razredu ispoštovala vremenik pisanih provjera i time se ogriješila o čl. 5. podstavak 1.1. i 1.2. Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, čl. 5. Pravilnika o radu tužene i čl. 10. Pravilnika o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, što je na satovima hrvatskog jezika u negativnom kontekstu govorila o pojedinim djelatnicima tužene s namjerom da povrijedi ugled i dostojanstvo tih osoba, te istovremeno degradira stručni rad tih osoba, što je otišla s radnog mjesta a da o tome nije nikoga obavijestila izbjegavši dežurstvo za koje je bila zadužena, kao i sjednicu vijeća pri tome izbjegavši radne obveze, što je u zadnjim nastavnim satovima većini učenika unesen veći broj ocjena iz više sastavnica i brojčano ocjenjivanje nije pratila primjerena pisana bilješka, a što nije u skladu s Pravilnikom o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, što se nije očitovala na događaj vezano uz pritužbu roditelja učenika tužene.

Kako je to razvidno iz prijedloga više prosvjetne inspektorice pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta RH, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službi prosvjetne inspekcije, ista je tuženoj dana 16.10.2013.g. i dostavila prijedlog za izdavanje pisanog upozorenja nastavnici N. M. uz obrazloženje da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je ista zadnji nastavni sat poslije zaključenja ocjena za vrijeme nastave odvela učenike u crkvu a bez dopuštenja i znanja ravnateljice, te je ravnateljica pozvana da u roku od 45 dana od dana zaprimanja prijedloga i obavijesti inspektoricu o izdavanju pisanog upozorenja, a što je ravnateljica i učinila izdavanjem pisanog upozorenja od 11.11.2013.g.

Nadalje, iz izviješća Agencije za odgoj i obrazovanje od 23.3.2016.g. o provedenom savjetodavnom posjetu, a obavljenog od strane dr.sc. S. L., višeg savjetnika Agencije, proizlazi da je postupak savjetodavnog posjeta pokrenut na temelju podneska ravnatelja tužene uz suglasnost ravnatelja Agencije, te da je izviješće utvrđeno nakon obavljenog uvida i razmatranja stanja s učiteljicom, stručnim suradnicima i ravnateljicom škole, a zaključak i prijedlozi mjera da se tužiteljica dužna stručno usavršavati na stručnim skupovima u organizaciji Ministarstva znanosti…, da je savjet da tužiteljica izradi nove planove za odjele kojima predaje hrvatski jezik, da mora zahtijevati poštivanje dogovorenih pravila, mora biti dosljedna i pozitivna u odnosu s učenicima, pravilno komunicirati i tako razvijati kvalitetan odnos s učenicima, da dobro isplaniranim aktivnostima potiče i održava učeničku pozornost i razvija osjetljivost za uzajamno poštovanje i razumijevanje, da treba neprestano nastojati da prisilne vanjske metode održavanja pozornosti (kažnjavanje i nagrađivanje) postupno zamijeni unutarnjom regulacijom pozornosti, odrediti granice i dosljedno ih provoditi, predlaže joj se stručno usavršavanje za razvijanje kompetencija koje se odnose na umijeće poučavanja, vođenja razreda te komunikacije te proučiti suvremenu stručnu literaturu i zatražiti pomoć i savjet stručno razvojne službe u školi, te joj se preporuča smanjenje broja testova znanja, kao i način testiranja, kao i da je dužna uskladiti kriterije vrednovanja i ocjenjivanja na razini škole i dostaviti ih na uvid savjetniku, dok je ravnateljici predloženo kontinuirano praćenje rada tužiteljice u suradnji sa stručnom službom u cilju pružanja pomoći i nadzora izvršavanja predloženih preporuka i takovu analizu poslati savjetniku.

Iz zaključka Izviješća o uvidu u nastavu prof. N. M. od dana 24.11.2016.g., a koje je izradila ravnateljica škole i koje Izviješće tužiteljica je odbila potpisati proizlazi da je u Izvedbenom programu za 6. razred tužiteljica planirala 62. sat kao sat medijske kulture, dok da je pripremu za taj sat predala s nastavnom jedinicom Glagoli, da je za taj sat imala pisanu pripremu u bilježnici u kojoj je bilo svega 11 priprema te da je bilo jasno da kasni s gradivom ili pripreme ne piše redovito, da nije čitala polazni tekst, niti razgovarala o tekstu, da je potpuno preskočila uvodni dio sata i u većem se dijelu nije pridržavala tijeka sata niti planirane pripreme, da je plan ploče u pripremi preopširan, a od toga na ploči zapisala svega jednu rečenicu, da su učenici bili disciplinirani i nisu je ometali u radu već je naprotiv navodili, da do tog sata tužiteljica nije imala upisanu niti jednu ocjenu u 11. mjesecu, a upisane nastavne jedinice u Razrednoj knjizi jako odstupaju od predviđenog Izvedbenog programa, da u tom razrednom odjeljenju su dva učenika s rješenjem o individualiziranom pristupu zbog disgrafije a da im se tužiteljica nije obratila niti riječju, te je prijedlog mjera bio da se tužiteljica dužna stručno usavršavati na stručnim skupovima i to primjenjivati u praksi, da je potvrdu sudjelovanja potrebno dostaviti u Tajništvo škole, da je potrebno ponovno izraditi Izvedbene programe jer postojeći se u potpunosti ne poklapaju s realiziranim, pridržavati se planiranog, u pripremama smanjiti plan zapisa na ploču, lektiru obavezno provoditi krajem mjeseca i nikako ne prolongirati u slijedeći mjesec, poštivati i pridržavati se kriterija ocjenjivanja, rezultate pisane provjere donijeti na vrijeme te ocjene upisivati u redovnoj nastavi, a nikako na dodatnoj, dopunskoj ili van toga.

Nadalje, iz analize rada tužiteljice koju je ravnateljica poslala savjetniku Agencije od 11.1.2017.g. proizlazi da tužiteljica i dalje u školu ne dostavlja potvrde s eventualnih stručnih usavršavanja, da planove koje je izradila ne provodi, da se ne pridržava planova, da se planirano i ono upisano u e-dnevnik podudara svega u prvih pet sati, da je upitno koliko se upisano uopće podudara s realiziranim, da nema nikakvih pravila, za vrijeme nastave da učenici viču, skaču, u učionici je kaos, da tužiteljica često šalje učenike po pedagoginju da joj pomogne umiriti učenike, da za vrijeme pisanih provjera rješava učenicima zadaće ili oni slobodno prepisuju, da čak i nakon donesene ispravljane pisane provjere ne upisuje rezultate kako su ostvareni već učeniku usmeno propituje, nadopisuje broj ostvarenih točnih rješenja te tako nadopunjenu ocjenu upisuje pod pisanu provjeru, da kriterije ocjenjivanja koje je dostavila ne primjenjuje, da stihijski unosi ocjene, četo izvan sata, te ponekad učenicima i kad nisu na nastavi upisuje ocjene iz usmenog odgovora, da na najavljeni uvid u nastavu od strane ravnatelja nije bila spremna, a je sat bio potpuni promašaj, da je ravnatelj zamolio tajnika škole da bude nazočan za vrijeme razgovora s tužiteljicom o tom satu, a ponukana iskustvom da tužiteljica izvrće i negira činjenice, te da tužiteljica nije ostala do kraja razgovora već pobjegla iz ureda a da nije analiziran cijeli sat te tvrdila da nije bilo tako kako je to ravnateljica zabilježila, da pedagoginja pokušava tužiteljici pomoći vezano i za učenike s rješenjima o prilagođenom programu ili individualiziranom pristupu, no da tužiteljica sa svima radi podjednako govoreći učenicima da su svi isti i da ih ona ne želi izdvajati, pri tome tim  učenicima uopće ne daje pisane provjere pa ih samim time ipak izdvaja od ostalih, te naposljetku obavještava savjetnika da je tužiteljici i izrekla mjere upozorenja na obveze iz radnog odnosa  u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu i zbog kojih razloga, te da je reakcija tužiteljice na opomenu bio pisani podneska naslovljen na ravnateljicu u kojem je oklevetala svoje kolege, te obavještava savjetnika da tužiteljica smatra da radi ispravno, da na sve ukazane nedostatke reagira negativno, da primjedbe roditelja shvaća kao napad na sebe i potom ih bezočno napada usmeno i pisano, da je mišljenja da nitko ništa ne zna, da su roditelji neobrazovani i loši koji svoju djecu uče obmanama te da u sve upliće Boga i deklarira se kao jako pobožna, a svi ostali da su nevjernici i nedostojni posla koji rade, te naposljetku da ne zna na koji način razriješiti ovu situaciju s tužiteljicom i na koji joj način pomoći te moli savjetnika da je uputi što joj je dalje za činiti.

Kako je to razvidno iz Nalaza Agencije za odgoj i obrazovanje od 20.3.2017.g. o provedenom stručno-pedagoškom nadzoru tužiteljice, a obavljenog od strane dr.sc. S. L., višeg savjetnika Agencije, pokrenutog temeljem anonimnog podneska jednog roditelja učenika tužene i suglasnosti ravnateljice Agencije, tužiteljici je naloženo da treba prilagoditi testove pravilima struke, da se književni sadržaji trebaju ispitivati pitanjima esejskog tima i usmeno uz upute, te da takve tekstove i školske zadaće najprije valja vrjednovati pa ocijeniti tako da učenici unaprijed poznaju načine vrjednovanja i ocjenjivanja, da treba sastaviti nove kriterije vrjednovanja i ocjenjivanja i usuglasiti ih s drugom učiteljicom u školi, a iste kriterije poslati savjetniku na uvid i objaviti na vebnoj stranici škole nakon njegove suglasnosti, da treba planirati domaću zadaću isključivo prema planiranim učincima učenja, a ne zbog navike da učenici "trebaju pisati domaću zadaću i koje zadaće se ne ocjenjuju nego samo vrjednuju, a da se ocjene "za zalaganje" ne mogu unositi jer se ne mogu vrjednovati, da je dužna pratiti svoj plan i ostvarivati nastavne sadržaje prema planu, surađivati sa svim osobama u školi i ostvarivati školski kurikul u skladu s odlukama Učiteljskog vijeća i Školskog odbora škole, dok da je ravnateljica dužna posjećivati nastavu i druge oblike odgojno-obrazovnog rada te analizirati rad tužiteljice i o tome izvijestiti Agenciju za odgoj i obrazovanje.

Kako je to razvidno iz prijave roditelja 6a razreda upućenog ravnateljici proizlazi da isti prijavljuje neprimjereno i diskriminirajuće postupanje i ponašanje tužiteljice prema njegovom djetetu, kada je prilikom zaključivanja ocjene postupila neuobičajeno surovo kada je upisala četiri negativne ocjene uz niz zapisanih neistina, laži i objeda  te time prekršila odredbe Pravilnika o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi i predlaže da ravnateljica istraži što se točno dogodilo i da poduzme mjere u svrhu zaštite prava i mentalnog zdravlja njegove kćeri, a učenice tužene.

Iz očitovanja Etičkog povjerenstva škole od 11.3.2016.g. upućenog tužiteljici proizlazi da se isto sastalo povodom zamolbe tužiteljice i očitovalo da je u dopisu tužiteljice primjetno niz uvredljivih navoda na račun kolega, da je upitno isticanje etičkih vrijednosti, poštenja, pravednosti, vjerodostojnosti i međusobnog poštovanja, da naročito zabrinjava činjenica da se u problematiku uvlače maloljetna djeca, učenici škole, čime da narušava ugled svih djelatnika te škole kao institucije.

Iz očitovanja Etičkog povjerenstva škole od listopada 2016.g. upućenog ravnateljici škole proizlazi da je zaključak tog povjerenstva da tužiteljica iznoseći činjenice navedene u tom očitovanju, a da s članovi vijeća imaju problem sa zdravim razumom i mentalnom higijenom, da aludira na stručnost nastavnika, uvredljivim stavovima  je teško narušila ugled i dostojanstvo svih članova UV tužene a time i same škole, te budući da se radi o težem obliku uznemiravanja, jer se kontinuirano ponavlja (čl. 67.) povjerenstvo smatra da se zbog toga trebaju poduzeti dalji koraci koje propisuje zakon.

U postupku nije bilo sporno da se tužiteljica odlukom Školskog odbora tužene uputila na ocjenu radne sposobnosti zbog sumnje u narušeno psihofizičko zdravlje, te da je zaključak od 2.7.2018.g. dr. med. spec. medicine rada M. V., a temeljem kliničkog pregleda i rezultata opsežnog psihologijskog testiranja, da kod tužiteljice ne postoje znakovi psihičke bolesti, niti zdravstvene kontraindikacije za obavljanje poslova učiteljice hrvatskog jezika.

Pregledom Zahtjeva za očitovanjem o namjeravanom redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja od 20.2.2020.g. upućenom Sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama Radničkog vijeća razvidno je da se isti obavještava da je tijekom obavljanja poslova učiteljice hrvatskog jezika tužiteljica učestalo činila povrede radne obveze i zbog čega i u više navrata upozoravana na skrivljeno ponašanje, da je nastavila s kršenjem radnih obveza i nakon upozorenja i nakon savjetodavnog uvida u nastavu  višeg savjetnika za hrvatski jezik dr.sc. S. L., a čineći povrede detaljno opisane u tom zahtjevu za očitovanjem, te se od Sindikalnog povjerenika traži da dostavi svoje očitovanje o namjeravanom otkazu a temeljem čl. 150. Zakona o radu.

Pregledom zapisnika sa 32. sjednice Školskog odbora tužene od dana 5.3.2020.g. razvidno je da je dnevni red iste, između ostalog, pod točkom 9. davanje prethodne suglasnosti Školskog odbora ravnateljici za redovno otkazivanje ugovora o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa učiteljici hrvatskog jezika N. M., te da je nakon rasprave prijedlog ravnateljice prihvaćen jednoglasno i na temelju čl. 114.st.1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi dana prethodna suglasnost za redovito otkazivanje ugovora o radu tužiteljici zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP), utvrđeno je:

- da je tužiteljica na temelju Ugovora o radu od 1.2.2013. zasnovala radni odnos kod tužene na neodređeno vrijeme, na poslovima učitelja hrvatskog jezika,

- da je tužena 11.3.2020. donijela Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu od 1.2.2013.g., zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice,

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu tužiteljici proizlazi da se istoj stavlja na teret da je nesavjesno i nemarno izvršavala radne zadatke, nekorektno se odnosila prema radnicima, roditeljima učenika i učenicima, učestalo kršila Pravilnik o ocjenjivanju, nije poštivala učenikovu ličnost, a osobito učenika koji se školuju po prilagođenom programu,

- da ju je zbog toga poslodavac više puta opominjao usmeno, a da joj je bilo uručeni i više pisanih opomena, odnosno, upozorenja, u kojima je izričito bilo navedeno u čemu se sastoji kršenje obveza iz radnog odnosa, kao i poziv da je dužna u tom pravcu korigirati svoje ponašanje i postupke, te joj je ukazano da će joj u protivnom biti izrečen otkaz ugovora o radu,

- da unatoč svih opomena i mjera poduzetih od strane poslodavca koji je tražio njeno izjašnjenje i korekciju u postupanju, te višekratnih nadzora od ravnatelja tuženika, te prosvjetne inspekcije, ali i Etičkog povjerenstva škole, tužiteljica nije izvršila tražene korekcije u svom ponašanju i postupanju u izvršavanju svojih radnih obveza,

- da je tužiteljica nekritična u odnosu na vlastite propuste i za sve poteškoće odgovornost prebacuje na druge, ako je riječ o učenicima na njih i njihove roditelje, a ako je riječ o kolektivu na kolege učitelje, stručnu službu i ravnatelja, te da je očigledno da ju se izbjegavalo sankcionirati za uočene propuste, iako ni nakon brojnih inspekcijskih i stručno pedagoških nadzora nisu uočena bitna poboljšanja, prije svega u promjeni odnosa prema učenicima i kolegama,

- da je poslodavac namjeru da otkaže tužiteljici ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja dostavio Sindikalnom povjereniku tužene koji nije dao svoje očitovanje  na namjeravani otkaz,

- da je Školski odbor tužene dao suglasnost na otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja,

- da je tužiteljica, kao učiteljica hrvatskog jezika sustavno kršila svoje obveze iz ugovora o radu kršenjem Pravilnika o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, nekorektno se ponašala prema učenicima, njihovim omalovažavanjem i to naročito učenika koji se obrazuju po prilagođenom programu, nekorektno se ponašala prema kolegama, a izostala je i svaka suradnja s pretpostavljenima, u svrhu korigiranja neprimjerenog ponašanja i postupanja tužiteljice koje je bilo predmet i pisanih upozorenja roditelja.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud ponašanje tužiteljice nalazi nedopuštenim, a suviše, kada odbija promijeniti svoj odnos prema radu i nakon izričitih upozorenja poslodavca, takovo njezino ponašanje predstavlja razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem, pa su ostvarene pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu, radi čega se Odluka o otkazu ugovora o radu ukazuje osnovanom, da je poslodavac imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici na temelju odredbe 115. st. 1. t.3 Zakona o radu, a kojem otkazu je pravilno prethodilo pisano upozorenje poslodavca, kao i provedeno savjetovanje sve u smislu odredbe čl. 150. ZR, radi čega svega je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154.st.1., čl. 155. i čl. 164 ZPP-a i Tbr. 7. t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tuženoj priznat trošak, koji je isti imao na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova, što iznosi 2.000,00 kn, a uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.500,00 kn, koliko je tužiteljica dužna naknaditi tuženika na ime parničnog troška (toč. II. izreke).

 

U Šibeniku, 19. travnja 2021.g.

Sudac:

 

Silvana Klisović