Poslovni broj: Pn-79/2020-14

 

  

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

    Sv. Florijana 2, Požega

 

Poslovni broj: Pn-79/2020-14

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja zavod, OIB … protiv tuženika osiguranje d.d., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik N. R., radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 16. ožujka 2021. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. M., a nenazočnosti punomoćnika tuženika N. R. i presude objavljene 19. travnja 2021.

 

p r e s u d i o     j e

 

I              Tuženik osiguranje d.d. OIB … dužan je tužitelju zavodu OIB … platiti na ime naknade štete iznos od 14.599,97 kn sa zateznom kamatom od 5,89 % godišnje počevši od dana podnošenja tužbe, odnosno određenom kamatnom stopom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena pa do isplate.

S preostalim zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 14.599,97 kn tužitelj se kao s neosnovanim odbija.

II              Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj zavod podnio je tužbu protiv tuženika osiguranje d.d. radi naknade štete. U tužbi navodi da je osiguranica tužitelja T. A. u prometnoj nesreći dana 19. listopada 1990. zadobila teške tjelesne povrede. Po tom osnovu tužitelj je priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad po osnovi povrede izvan rada rješenjem zavoda, broj spisa 55920 od 3. travnja 2009. počevši od 6. veljače 2009. Prometnu nesreću prouzročio je V. B. tako što je dana 19. listopada 1990. upravljajući osobnim automobilom marke Ford Sienna registarskih oznaka …. (koje vozilo je u momentu štetnog događaja bilo obvezo osigurano kod tuženika) ispred naseljenog mjesta A. prilikom obilaženja udario biciklistkinju malodobnu T. M. sada A. koja se kretala ispred njega pravilno uz rub kolnika, u jednom momentu je naglo poduzela radnju skretanja ulijevo te se isti zbog brzine kretanja vozila 75 km/h nije uspio izbjeći biciklistkinju, došlo je do udarca te je ista od udarca pala i zadobila teške tjelesne povrede. Presudom Općinskog suda u Požegi broj K-76/91 od 27. ožujka 1991. V. B. oglašen je krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće. Po ovom pravnom osnovu tužitelj je od tuženika već potražio naknadu štete, a zadnji zahtjev tužbe bio je 4. listopada 2018. te je presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj P-377/2017 od 12. prosinca 2019. tuženik obvezan tužitelju naknadu štete koju isti trpi isplatom invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad priznat u punom iznosu za razdoblje od 1. listopada 2016. do 31. kolovoza 2018. umanjen za 50 % doprinosa osiguranice tužitelja. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu u odbijajućem dijelu – tužitelj smatra da je presudom previsoko utvrđen doprinos osiguranice tužitelja te isti smatra da je doprinos osiguranice tužitelja 30 %, dok je doprinos osiguraniku tuženika nastanku štetnog događaja 70 %. Ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad priznate po osnovi povrede izvan rada osiguranici T. A. za razdoblje od 1. rujna 2018. do 31. svibnja 2020. u iznosu od 20.439,96 kn. Za razdoblje od 1. rujna 2018. do 31. svibnja 2020. tužitelj je isplatio na ime invalidske mirovine osiguranici T. A. iznos od 29.199,94 kn koji iznos je tužitelj umanjio za 30 % doprinosa svoje osiguranice nastanku štetnog događaja. Tuženik je temeljem odredbe članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) odgovoran tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 20.439,96 kn. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom je tuženik osiguranje dužan tužitelju zavodu platiti na ime naknade štete iznos od 20.439,96 kn sa zateznom kamatom od 5,89 % godišnje počevši od dana podnošenja tužbe, odnosno određenom kamatnom stopom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena pa do isplate kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana.

2.              Tuženik osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu naveo je da tuženik potvrđuje činjenicu istaknutu u tužbi tužitelja da je između parničnih stranka pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnoj službi u Slavonskom Brodu pod poslovnim  brojem P-377/2018 (u tužbi je tužitelja omaškom naznačen broj P-377/2017) u tijeku parnica po tužbenom zahtjevu tužitelja za naknadom štete koja se odnosi na isplaćene mirovinske izdatke za tužiteljevu osiguranicu T. A. za razdoblje 2016. – 2018. Obje su parnične stranke u odnosu na prvostupanjsku presudu donesenu u tom parničnom predmetu uložile žalbu. Tuženik samo rezimira da je Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slav. Brodu u spomenutoj parnici P-377/2018 pravilno utvrdio obujam doprinosa tužiteljeve osiguranice nastanku vlastite štete iz razloga koji su obrazloženi po tuženiku u priloženim podnescima te potvrđeni prometnim vještačenjem. Također, tuženik je u predmetnim podnescima iz parnice P-377/2018 dao argumentaciju o neprihvatljivosti pravnog stajališta da se u primjeni za ovaj spor mjerodavnog materijalnog prava izuzme Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao (jedini) lex specialis koji regulira pitanje primjene i sadržaja ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti koji je ugovor (jedini) pravni temelj pasivne legitimacije tuženika u ovom sporu naspram predmeta ove parnice, odnosno koji propis (jedini) regulira prava i obveze društava za osiguranje temeljenih na zaključenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti. Pravni učinak (valjane) primjene odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kod utvrđenja opsega obveze tuženika u odnosu na ovdje utuženu tražbinu tužitelja, točnije primjene odredbe članka 27. istog zakona, dovodi do zaključka da tuženik nema i ne može imati obvezu da tužitelju naknadi utuženi iznos mirovinskog davanja njegovu osiguraniku u punom isplaćenom iznosu već, upravo kako to propisuje označena zakonska odredba samo razmjerni iznos te mirovine (u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu). Obzirom da predmet ove parnice nije označeni razmjerni iznos mirovine za tužiteljeva osiguranika već puni isplaćeni iznos te mirovine, između koji tražbina ne postoji objektivnog identiteta odnosno radi se o (objektivno) neistovjetnim tužbenih zahtjevima (pa bi hipotetska preinaka postojećeg tužbenog zahtjeva tužitelja u zahtjev za isplatom spomenutog razmjernog iznosa mirovine nedvojbeno predstavljala objektivnu preinaku tužbe), tako sud u slučaju prihvaćanja pravne argumentacije tuženika o pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, jedino može donijeti odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti (hipotetska odluka o (djelomičnom) prihvaćanju tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na razmjerni dio značila bi tako prekoračenje tužbe po sudu). Tuženik slijedom navedenoga, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti.

3.              Tužitelj se u podnesku od 25. rujna 2020. očitovao na odgovor na tužbu tuženika te je naveo da se protivi navodima iz odgovora na tužbu koji su suprotni navodima iz tužbe. Tužitelj ističe da je zahtjev za puni iznos mirovine počevši od 1. rujna 2018. do 31. svibnja 2020. postavio sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1061/03 od 23. rujna 2004. kojom odlukom je isti sud zauzeo stajalište da tužitelju ne pripada jednaka visina odštete za cijelo razdoblje već različito s obzirom na važenje Zakona o mirovinskom osiguranju u periodu za koje je izvršena isplata. Sukladno odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) koji je vrijedio u momentu isplate invalidske mirovine za razdoblje od 1. rujna 2018. do 31. svibnja 2020. tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu. Obračun razmjernog dijela štete nije preinaka tužbenog zahtjeva i to iz razloga što tužitelj ostaje kod tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, a obračun je dostavio u cilju ekonomičnosti postupka, odnosno da sud ima sve prilikom odluke o pravnom pitanju, ima utvrđene sve činjenice na kojima može temeljiti svoju odluku. Tužitelj predlaže da sud odbije prigovore tuženika kao neosnovane, a tužbeni zahtjev kao osnovan usvoji u cijelosti.

4.              U dokaznom postupku izvršen je uvid u banku podataka doznačenih mirovinskih primanja (listovi 3 do 11 spisa), pročitan je preslik nalaza i mišljenja prometnog vještaka, pročitano je rješenje zavoda od 3. travnja 2009., stručno mišljenje povjerenstva za reviziju zavoda, preslik presude Općinskog suda u Požegi od 27. siječnja 1991., preslik presude Trgovačkog suda u Osijeku od 12. prosinca 2019. te je izvršen uvid u izračun zavoda od 25. rujna 2020.

5.              Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da je rješenjem zavoda od 3. travnja 2009. osiguranici tužitelja T. A. priznato pravo na invalidsku mirovinu budući je zbog ozljede izvan rada kod iste nastala opća nesposobnost za rad, a invalidska mirovina priznata je istoj počevši od 6. veljače 2009. Nadalje je nesporno utvrđeno da je osiguranica tužitelja dana 19. listopada 1990. stradala u prometnoj nesreći koju je prouzrokovao V. B.. Isti je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi od 27. ožujka 1991. bio proglašen krivim za tu prometnu nesreću. Iz nalaza i mišljenja o invalidnosti zavoda od 6. veljače 2009. proizlazi da je osiguranica tužitelja u nesreći 1990. zadobila kontuziju mozga i da je zbog te zadobivene ozljede utvrđena invalidnost i opća nesposobnost za rad, odnosno trajni gubitak radnje sposobnosti.

5.1.              Nesporno je nadalje da je tuženik kroz razdoblje od kolovoza 2018. do 31. svibnja 2020. svojoj osiguranici T. A. isplaćivao invalidsku mirovinu tako da je u kolovozu 2019. isplatio istoj iznos od 1.427,32 kn, za rujan 2019. iznos od 1.427,32 kn, za listopad 2019. iznos od 1.427,32 kn, od rujna 2018. iznos od 1.335,74 kn, od rujna 2018. do veljače 2019. za svaki mjesec iznos od 1.335,74 kn, od ožujka 2019. do lipnja 2019. za svaki mjesec iznos od 1.351,01 kn, za mjesec srpanj 2019. iznos od 1.393,30 kn, za kolovoz 2019.  iznos od 1.427,32 kn, za period od studenog 2019. do veljače 2020. iznos od 1.427,32 kn, a za period od travnja 2020. do svibnja 2020. za svaki mjesec iznos od 1.437,40 kn. Dakle, nesporno je da je tužitelj svom osiguraniku A. T. isplatio invalidsku mirovinu i to za period od 1. rujna 2018. do 31. prosinca 2018. iznos od 5.342,96 kn, za period od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. iznos od 8.106,06 kn, za period od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. iznos od 8.563,92 kn, a za period od 1. siječnja 2020. do 31. svibnja 2020. iznos od 7.187,00 kn.

5.2.              Dakle, za period od 1. rujna 2018. do 31. svibnja 2020. tužitelj je svom osiguraniku T. A. isplatio na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 29.199,94 kn.

5.3.              Nesporno je između stranaka da je kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu vođen postupak po tužbi tužitelja zavoda protiv tuženika osiguranje radi naknade štete u kojem postupku je tužitelj potraživao naknadu štete za isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku T. A. za period od 1. listopada 2016. do 31. kolovoza 2019., te da je nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj P-377/2018-24 od 12. prosinca 2019. tužitelj djelomično uspio u tom postupku, a djelomično je odbijen s tužbenim zahtjevom. Iz obrazloženja naprijed navedene presude proizlazi da je sud utvrdio uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Požegi broj K-76/91 od 17. ožujka 1991. i provođenje prometnog vještačenja, da je osiguranica tužitelja T. A. u vrijeme kada je došlo do prometne nesreće 19. listopada 1990. bila u dobi od 10 godina i u vrijeme prometne nezgode upravljala biciklom te vršila radnju skretanja ulijevo. Brzina kojom je upravljao okrivljenik u tom kaznenom postupku V. B. automobilom marke Ford Sienna registarskih oznaka ….. prije kočenja bila je 85 km/h, a da je tehnička sigurna brzina pri kojoj je moguće zaustavljanje vozila u konkretnim uvjetima trebala biti 78 km/h jer bi pri svakoj manjoj brzini vozač automobila mogao zaustaviti vozilo prije naleta na dijete. Prometni vještak zaključio je da je  osiguranica tužitelja vršila pravilnu provjeru prije poduzimanja skretanja ulijevo mogla se uvjeriti da tu radnju ne može izvršiti na siguran način i da je tako mogla spriječiti nastanak prometne nesreće. Sud je zaključio da je doprinos oba sudionika nastanku predmetne prometne nezgode jednak.

6.              Tužitelj u tužbi navodi da smatra da je doprinos njegovog osiguranika prometnoj nesreći 30 %, te je tužbenim zahtjevom zatražio 70 % iznosa isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku za razdoblje od 1. rujna 2018. do 31. svibnja 2020., odnosno iznos od 20.439,96 kn.

7.              Prema odredbi članka 161. stavak 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

7.1.              Prema odredbi članka 164. stavak 1. istog zakona zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučaju iz članka 161. ovog zakona i iznimno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

8.              Tužitelj ovom tužbom od tuženika kao osiguravatelja potražuje štetu u visini 70 % invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao zbog opće nesposobnosti za rad svog osiguranika T. A. priznate po osnovu povrede izvan rada za razdoblje od 1. rujna 2018. do 31. svibnja 2020.

9.              Nesporno je utvrđeno da je tužitelj kroz naprijed navedeni period isplatio svom osiguraniku invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 29.199,94 kn.

10.              Sud nalazi da je do opće nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja došlo zbog ozljede osiguranice tužitelja koju je prouzrokovao osiguranik tuženika dana 19. listopada 1990. kada je prouzrokovao prometnu nesreću u kojoj je osiguranica tužitelja zadobila teške tjelesne ozljede.

11.              Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka D. K. koji je dan u postupku kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj P-337/2018 proizlazi da je osiguranik tuženika V. B. dana 19. listopada 1990. upravljajući osobnim automobilom Ford Sienna ostvario na lijevoj prometnoj traci potpuni frontalni kočeni nalet na bicikl kojim je T. A., tada M. vršila radnju skretanja ulijevo ili polukružno okretanje i tada je bila u dobi od 10 godina. Osobni automobil izvršio je bočno izmicanje u lijevo, a radi namjere pretjecanja bicikla, a u trenutku početka kočenja njegova brzina je bila 85 km/h, dok je u trenutku naleta na dijete na biciklu brzina bila oko 45 km/h. Pri svakoj brzini manjoj od 78 km/h zaustavio bi osobni automobil prije naleta na dijete. Osiguranica tužitelja nije namjeru radnje skretanja pravovremeno označila tako da je vozač automobila neposrednu opasnost uočio tek početkom skretanja bicikla ulijevo.

12.              Sud nalazi, a kako je to našao i Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu u postupku pod brojem P-337/2018 da je nastanku prometne nezgode jednako doprinio kako osiguranik tuženika V. B. upravljajući osobnim automobilom tako i roditelji osiguranice tužitelja koji su propustili nadzor nad djetetom koje je u dobi od 10 godina upravljalo biciklom bez odgovarajuće opreme i bez dovoljno znanja da prilikom radnje skretanja druge sudionike mora pravovremeno o namjeri skretanja obavijestiti pružanjem ruke ulijevo.

13.              Stoga sud nalazi da je doprinos osiguranika tužitelja štetnom događaju 50 % u smislu članka 1092. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

14.              Sud nalazi da je temeljem članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju tuženik odgovoran za štetu tužitelju nastalu isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku.

15.              Stoga sud nalazi da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja. No, kako je utvrđeno da je doprinos osiguranika tužitelja 50 % to je sud dosudio tužitelju iznos od 14.599,97 kn te je do tog iznosa tužbeni zahtjev tužitelja usvojio, a tuženika s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 14.599,97 kn kao s neosnovanim odbio.

16.              Tuženik smatra da je u ovom sporu mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju o prometu kao lex specialis koji regulira pitanje primjene i sadržaja ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti koji jedini regulira prava i obveze društva za osiguranje temeljenim na zaključenom ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, a prema odredbi članka 27. istog zakona tuženik nema i ne može imati obvezu da tužitelju naknadi utuženi iznos mirovinskog davanja njegovu osiguraniku u punom isplaćenom iznosu već upravo kako to propisuje označena zakonska odredba samo razmjeran iznos te mirovine (u visini razlike između invalidske mirovine određene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu).

16.1.              Sud nalazi da se odštetni zahtjev tužitelja temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj vršio isplatu invalidske mirovine svom osiguraniku te je prilikom svake isplate za njega nastupila šteta u visini isplaćenih mirovinskih davanja, te je našao da je  sukladno odredbama toga zakona tužbeni zahtjev tužbe tužitelja djelomično osnovan.

17.              Budući da stranke nisu tražile trošak parničnog postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

18.              Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Požegi 19. travnja 2021.

 

                                                                                                                                 S u d a c

 

                                                                                                                                 Ilka Leko, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

 

DNA

1. zavod
2. osiguranje d.d.