1

Poslovni broj: UsI-806/20-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C. C. d.o.o., Z., zastupanog po opunomoćeniku T. M., odvjetniku u odvjetničkom društvu M. i Š., Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi obračuna trošarine na energente, 29. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

1.                 Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/18-01/170, URBROJ: 513-04-20-2 od 29. siječnja 2020., za poništenje rješenja Ministarstva financija, C. u., P. c. u. Z., KLASA: UP/I-415-02/18-18/574, URBROJ: 513-02-3005/44-18-1 od 8. ožujka 2018. i za nalaganje tuženiku da tužitelju isplati iznos od 36.720,00 kn uvećano za zatezne kamate.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.               Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II 471-01/18-01/170, URBROJ: 513-04-20-2 od 29. siječnja 2020. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, C. u., P. c. u. Z., KLASA: UP/I-415-02/18-18/574, URBROJ: 513-02-3005/44-18-1 od 8. ožujka 2018. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je, kao vlasniku cisterne reg. oznaka … s prikolicom reg. oznaka …, zapremnine spremnika 12.000,00 litara, utvrđena obveza u iznosu od 36.720,00 kn po osnovi trošarine za plinsko ulje za pogon motornih vozila, tarifne oznake KN2710.
2.               Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika. Predlaže poništiti osporeno rješenje, prvostupanjsko rješenje i naložiti tuženiku isplatu iznosa od 36.720,00 kn.
3.               Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4.               Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.               Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 1. veljače 2021. i 12. travnja 2021. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
6.               Plinsko ulje tarifne oznake 2710 podliježe plaćanju trošarine i to u iznosu od 3.060,00 kn/1000 litara sukladno članku 83. stavku 1., 2. i 8. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj 22/13, 32/13, 81/13, 100/15 i 120/15; dalje: ZT) u svezi članka 84. stavka 3. i 13. ZT i članka 3. Uredbe o visini trošarine na motorne benzine, plinsko ulje i kerozin za pogon („Narodne novine“ broj 109/13, 48/14 i 43/15; dalje: Uredba). Trošarina se sukladno članku 90. stavku 1. ZT obračunava na količine koje odgovaraju obujmu spremnika pogonskog goriva, ako se plinska ulja koriste u druge svrhe osim u svrhe i na način propisan člankom 88. ZT, što je slučaj ako se označeno plinsko ulje za namjenu grijanja koristi za svrhe pogona motornog vozila.
7.               Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je u prikolici (cisterni) tužitelja, zapremnine spremnika 12.000 litara, dana 24. veljače 2016. vizualnom provjerom utvrđeno da boja pogonskog goriva, uzeta iz spremnika, upućuje na nezakonitu uporabu označenog plinskog ulja obojenog crvenom bojom.
8.               Suprotno navodima tužbe, podaci spisa tuženika i naknadno dostavljenog zapisnika o degradiranju robe treće strane od 24. ožujka 2016., uz priloženo ispitno izvješće od 25. veljače 2016., opravdavaju zaključak javnopravnih tijela da se radi o označenom plinskom ulju tarifne oznake 2710 koje podliježe plaćanju trošarine. U odnosu na naknadno dostavljenu dokumentaciju tužitelj nije imao konkretnih primjedbi niti je stavljao konkretan prijedlog (vještačenje) u svrhu osporavanja zaključaka javnopravnih tijela. Osim toga, iz podataka spisa tuženika (zapisnik KLASA: 471-01/16-18/525, URBROJ: 513-02-1973/033-16-05 od 24. veljače 2016.) proizlazi da je, prilikom uzimanja uzoraka iz spremnika, jedan uzorak plinskog ulja predan predstavniku tužitelja (vozaču M. R.). Međutim, tužitelj koji posjeduje uzorak predmetnog ulja nije dostavio bilo kakav dokaz iz kojeg bi proizlazio suprotan zaključak od onog koji su iznijela javnopravna tijela na podlozi provedenih ispitivanja.
9.               Sud smatra pravilnim zaključak javnopravnih tijela da je tužitelj predmetno plinsko ulje koristio za pogon motornog vozila, slijedom čega se obveza plaćanja trošarine odmjerava sukladno članku 90. stavku 1. ZT prema obujmu spremnika (u konkretnom slučaju 12.000 litara).
10.          Iz izjave direktora tužitelja D. J. proizlazi da je predmetno ulje nabavio 10. veljače 2016. te se isto nalazilo u prikolici (cisterni) do 23. veljače 2016. kada je dao nalog vozaču M. R. da prikolicu, koja se nalazila na adresi u Z., preveze na svoju adresu u S. radi popravka. Prethodno je dogovorio kupnju i isporuku plinskog ulja telefonskim putem s nepoznatom osobom iz društva S. t. d.o.o., koja ga je nudila po povoljnijoj cijeni. Plinsko ulje je nabavio radi grijanja objekta društva na adresi u Z.. Vozač M. R., koji je zatečen kako upravlja vozilom s prikolicom (cisternom) 23. veljače 2016., naveo je da je dobio nalog direktora da prikolicu preveze na svoju adresu u S. radi popravka.
11.          Sud ne prihvaća tužbene navode, kao i navode direktora tužitelja, da je predmetno plinsko ulje nabavljeno radi grijanja. Kada se uzme u obzir način nabave plinskog ulja (detaljno opisano u bilješci KLASA: UP/I-471-01/16-18/58, URBROJ: 513-02-1973/33-16-2 od 16. ožujka 2016., sastavljenoj nakon prikupljanja podataka od društva A. D. d.o.o. i S. t. d.o.o.), iz kojeg proizlazi da je predmetno ulje nabavljeno ispod tržišne cijene od društva S. t. d.o.o. (a to društvo je nabavilo od društva A. D. d.o.o.) koje nije upisano kao trošarinski obveznik niti je registrirano za trgovinu na malo ili na veliko naftnim derivatima, kao i činjenica da je predmetna prikolica-cisterna s uljem stajala na parkiralištu, odnosno samo ulje od trenutka nabave očito nije bilo korišteno za grijanje niti je tužitelj bilo čime dokazao da inače raspolaže poslovnim prostorom za čije grijanje se koristi predmetno plinsko ulje, to navodima tužbe nije doveden u pitanje zaključak javnopravnih tijela da se radi o uporabi plinskog ulja za svrhe pogona motornog vozila.
12.          Slijedom izloženog, valja zaključiti da su javnopravna tijela zakonito utvrdila postojanje trošarinske obveze čija visina je utvrđena prema obujmu spremnika od 12.000 litara i trošarini od 3.060,00 kn na 1000 litara, odnosno 3,06 kn po jednoj litri, što ukupno daje visinu trošarinske obveze od 36.720,00 kn.
13.          S obzirom da spisu tuženika prileže izjave direktora tužitelja D. J. i vozača M. R., koji su potpisali zapisnike o svojim izjavama i čiji sadržaj nije osporavan, sud nije smatrao potrebnim ponovno saslušavati navedene osobe.
14.          Nisu odlučni navodi koji se tiču prekršajnog postupka, jer se u ovom predmetu ne utvrđuje prekršajna odgovornost već se ispituje postojanje pretpostavki uz koje se vezuje utvrđivanje obveze na plaćanje trošarine.
15.          Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj nije uspio u sporu (članak 79. stavak 4. ZUS).

U Zagrebu 19. travnja 2021.

              Sudac

Tomislav Krušlin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.