-   -              Poslovni broj: 8 UsI-1088/21-6

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

                                                  

                                    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

   P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja P. d.o.o. P. G., , K., OIB: …, zastupanog po direktoru S. P. a ovaj po opunomoćeniku K. B., odvjetniku u I., , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi prisilne naplate poreza i drugih proračunskih prihoda, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 09. travnja 2021. godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. travnja 2021. godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-415-01/18-01/467, URBROJ:513-04-20-2 od 20. listopada 2020. godine  i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Varaždin, KLASA:UP/I-415-02/18-01/1, URBROJ:513-07-05/18-10 od 19. lipnja 2020. godine.

 

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. U tužbi dostavljenom ovom sudu kojom traži poništenje rješenja tuženika, KLASA:UP/II-415-01/18-01/467, URBROJ:513-04-20-2 od 20. listopada 2020. godine    tužitelj je u bitnom naveo: da tužbu podnosi zbog bitnih povreda pravila postupka, zbog povrede i pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja; da se u obrazloženju rješenja o ovrsi od 19. lipnja 2018. godine navodi da je rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda V., Klasa: UP/I-415-02/18-01/1, Urbroj:513-07-05/18-06 od 08. siječnja 2018. godine poreznom dužniku C. d.o.o., V. zabranjeno raspolaganje potraživanjem koje ima od tužitelja, a dužniku ovršenika P. d.o.o. je naloženo da dužni iznos umjesto ovršeniku uplati na uplatne račune poreznog duga; da se u ovršnom postupku temeljem rješenja o ovrsi n od 19. lipnja 2018. godine ne naplaćuje porezni dug tužitelja već sporno potraživanje  iz cesije iz 2017. godine, koje potraživanje potječe iz 2013. godine, koja tražbina je zastarjela da se rješenjem o ovrsi tužitelj ovršava za dug koji je u zastari; da je dana 17. lipnja 2013. godine potpisan ugovor o cesiji između tužitelja, kao cedenta i G. d.o.o., kao cesionara, kojeg je potpisao i cesus B. g.d.o.o., a kojom cesijom cesus B. g. d.o.o je trebao uplatiti na žiro račun društva G. d.o.o. iznos od … kn, čime su tražbine cedenta i cesionara namirene do navedenog iznosa; da dana 18. prosinca 2017. godine društvo G. d.o.o., kao cedent i društvo C., kao cesionar sklapaju ugovor o cesiji u kojem ugovoru je tužitelj naveden kao cesus; da je za navedeni ustup duga tužitelj saznao donošenjem rješenja o ovrsi i da je podnio prigovor poreznom tijelu a i ugovornim strankama; da je tužitelj po primitku obavijesti o ugovoru o cesiji od dana 18. prosinca 2017. godine se očitovao društvu C. d.o.o., društvu G. d.o.o. i poreznom tijelu prigovarajući da je njegova tražbina prestala ispunjenjem temeljem ugovora o cesiji od 17. lipnja 2013. godine, te da se radi o dugu koji je zastario. Poziva se na članak 151. Općeg poreznog zakona, članak 21. Ovršnog zakona, članak 84. Zakona o obveznim odnosima; da je tužitelj, kao dužnik-cesus prema primatelju, društvu C. d.o.o, pored prigovora koje ima prema njemu mogao isticati i prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje; da cedirana tražbina koja proizlazi iz trgovačkih ugovora ili ugovora o prometu robe sklopljenom između pravnih osoba, sukladno članku 374. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima zastarijeva za tri godine; da je trogodišnji zastarni rok protekao pa da je prvostupanjsko porezno tijelo trebalo prihvatiti očitovanje-prigovor tužitelja da on nema dug prema društvu G. d.o.o., a time ni prema društvu C.d.o.o., jer društvo G. nije mogao zahtijevati ovrhu po tražbini koja je zastarjela; da se o njegovom prigovoru zastare nije očitovalo prvostupanjsko porezno tijelo a ni tuženik, te da su propustili ispitati je li tražbina zastarjela; da su u postupku povrijeđene odredbe članka 52., 8. i 51. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog rješenja.

 

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

 

3. Osporenim rješenjem tuženika od 20. listopada 2020. godine  odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi  Ministarstva financija, Područnog ureda V., KLASA: UP/I-415-02/18-01/1, URBROJ: 513-07-05/18-10 od 19. lipnja 2018. godine. Navedenim rješenjem o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke-temeljem ovršne isprave pod točkom 1. izreke utvrđeno je da ovršenik P. d.o.o. je na dan 19. lipnja 2018. godine dužan iznos od … kn. Točkom 2. do 4. nalaže se Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te da zaplijenjeni novčani iznos uplati u korist označenih računa, da obračuna daljnje kamate na glavnice duga počev od 20. lipnja 2018. godine do podmirenja duga te za iznos obračunatih kamata izdati nalog banci da prenese ovrhovoditelju u korist označenih računa. Točkom 5. određeni su troškovi ovrhe u iznosu od … kuna koji se uplaćuju na označeni račun. Točkom 6. određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

 

4. Na ročištu od 09. travnja 2021. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak a kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te je popisala trošak sastava tužbe i pristupa na ročište u iznosu od po … kuna uvećano za PDV od 25 %.

 

5. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 20. listopada 2020. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

 

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 20. listopada 2020. godine, odnosno da li je pravilno i zakonito rješenjem o ovrsi  od 19. lipnja 2018. godine pokrenut postupak prisilne naplate poreznog duga koji je utvrđen ovršnim ispravama i da li je zakonito proveden postupak koji je prethodio donošenju rješenja o ovrsi.

Među strankama je odnosno sporno je li bilo zakonske osnove da se  u konkretnom slučaju rješenjem o ovrsi pokrene postupak prisilne ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava koje tužitelj ima na računu kod banke a temeljem ovršne isprave, radi naplate duga u iznosu od … kn.

 

8. Člankom 140. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj:15/16, 106/18, 1221/19, dalje: OPZ-a), je propisano da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Prema stavku 2. istog članka ovršna isprava je među ostalim i rješenje o utvrđivanju poreza. Prema stavku 3. istog članka vjerodostojna isprava jest knjigovodstveni izlist stanja poreznog duga potpisan od ovlaštene osobe poreznog tijela.

Člankom 141. stavak 2. OPZ-a je propisano da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavak 4. ovog Zakona, mora sadržavati i naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškove ovrhe i uputu o pravnom lijeku.             

Člankom 142. istog Zakona propisano je da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. st. 2. istog Zakona može podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Žalba na rješenje na odgađa rješenja o ovrsi, te se žalbom na ovršno rješenje ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

 

9. Prema stanju spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured V., Klasa: UP/I-415-02/18-01/1, Urbroj:513-07-05/18-01 od 8. siječnja 2018. godine, pljenidbom novčanih tražbina ovršenika koje ima prema svom dužniku, pod točkom 1. izreke utvrđeno da ovršenik C. d.o.o. V. temeljem vjerodostojne isprave na dan 31. prosinca 2017. godine ima porezni dug u iznosu od … kn. Točkom 2. izreke utvrđuje se da je predmet pljenidbe novčana tražbina ovršenika (C. d.o.o.) koju ima prema dužniku P.i d.o.o. Točkom 3. izreke naloženo je dužniku ovršenika (P. d.o.o.) da dužni iznos iz točke 2. umjesto ovršeniku u roku 8 dana od dana primitka ovog rješenja ili ako tražbina nije dospjela, po njezinom dospijeću, uplati u korist označenih računa  te da uplati daljnje kamate na glavnicu duga počevši od 01. siječnja 2018. godine do podmirenja. Točkom 4. određeno je da dužnik ovršenika (P. d.o.o) mora u roku od 8 dana od dana primitka rješenja obavijestiti Poreznu upravu, Područni ured V., priznaje li tražbinu kao utemeljenu, koja prava prema tražbini polažu druge osobe te je li zbog kojih prava već zaplijenjena  za druge vjerovnike. Točkom 5. utvrđeno je da ako dužnik ovršenika ne postupi po ovom rješenju, a ne ospori tražbinu, da će se naplata poreznog duga izvršiti pljenidbom njegovih novčanih sredstava, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 91/10. i 112/12.) Točkom 6. izreke utvrđen je iznos troška.

 

10. Iz rješenja o ovrsi od 8. siječnja 2018. godine proizlazi da  je dug ovršenika (C. d.o.o.) utemeljen na vjerodostojnim ispravama (knjigovodstvenom izlistu Porezne uprave), prema kojem porezni dug  ovršenika na dan 31. prosinca 2017. godine iznosi … kn, a da potraživanje ovršenika prema dužniku P. d.o.o. se temelji na Ugovoru o cesiji od 8. prosinca 2017. godine.

Ugovorom o cesiji od 08. prosinca 2017. godine  u članku 1. utvrđeno je da cedent-trgovačko društvo G. d.o.o. ima novčana potraživanja prema društvu P. d.o.o. (cesusu) po osnovi izvršenih radova u iznosu od … kn, a da društvo C. d.o.o, kao cesionar ima novčana potraživanja prema cedentu u iznosu od … kn po osnovi izvršenih radova. Člankom 2. Ugovora utvrđeno je da cedent-G.in d.o.o. umjesto ispunjenja svoje obveze, prenosi svoje potraživanje koje ima prema cesusu na cesionara za iznos dugovanja prema cesionaru iz članka 1. Ugovora u visini od … kn, koji time za taj iznos postaje vjerovnik prema cesusu, a obveza cedenta prema cesionaru se gasi. Člankom 3. je utvrđeno da je cesionar ovlašten temeljem ovog Ugovora naplatiti cediranu tražbinu od cesusa-društva P., a člankom 4. da se cedent obvezuje obavijestiti cesusa o prijenosu potraživanja, koje je predmet ovog Ugovora.

Nadalje proizlazi da je cesionar društvo C. d.o.o. ugovor o cesiji uz dopis dostavio Poreznoj upravi, Područni ured V. kod kojeg je isti zaprimljen dana 14. prosinca 2017. godine, te je dopisom obavijestio porezno tijelo da imaju potraživanje prema dužniku P. d.o.o. koje nisu mogli naplatiti, pa da se njihov porezni dug po osnovu PDV-a naplati iz potraživanja koje imaju prema dužniku P. d.o.o. u iznosu od … kn.

Rješenje o ovrsi  od 8. siječnja 2018. godine dostavljeno je tužitelju dana 11. siječnja 2018. godine, što je vidljivo iz preslika dostavnice o uručenju rješenja. Tužitelj je protiv rješenja o ovrsi od 8. siječnja 2018. godine podnio prigovor. Naime, tužitelj je nakon zaprimanja rješenja o ovrsi od 08. siječnja 2018. godine Poreznoj upravi, Područni ured V. dostavio očitovanje koje je kod poreznog tijela zaprimljeno dana 16. siječnja 2018. godine, u kojem je naveo da nema nikakvog duga prema društvima G. d.o.o. i C. d.o.o., a da je dug prema društvu G. d.o.o. prestao temeljem ugovora o cesiji od 17. lipnja 2013. godine između tužitelja, društva G. d.o.o. i društva B. grad d.o.o., uz koji je dostavljena konto kartica. Isto tako tužitelj je podneskom zaprimljenim kod Područnog ureda V. dana 19. siječnja 2018. godine  uz već navedene razloge, obavijestio isto porezno tijelo da tražbinu navedenu u rješenju o ovrsi od 08. siječnja 2018. godine ne priznaje i da ju u cijelosti pobija kao neosnovanu.

 

11. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podneskom od 16. siječnja 2018. godine preporučenom poštanskom dostavom  obavijestio društvo C. d.o.o. i G.d.o.o. da prema istim društvima nema obveza jer su sve obveze ispunjene, jer da je zadnji dug podmiren temeljem ugovora o cesiji od 17. lipnja 2013. godine kojim ugovorom je izvršen ustup potraživanja  tako da je prestala tužiteljeva obveza prema cesionaru-G. d.o.o.

 

12. Tužiteljev prigovor-očitovanje vezano za dug porezno tijelo je dostavilo društvu C. d.o.o. koje se po istom očitovalo  podneskom od 21. veljače 2016. godine u kojem je odbacio navode iz tužiteljevog prigovora; da u prigovoru tužitelj navodi da „nema nikakvih otvorenih stavki“ a da ne prilaže nikakav dokaz da je dugovanje podmireno; da prilaže karticu partnera G. d.o.o. u kojoj ima lažno-neutemeljeno knjiženje zatvaranja cesije iako za to nema dokaza; da iz dokumentacije društva G. d.o.o. je vidljivo da tužitelj i dalje ima dugovanje. Slijedom navedenog da odbacuju prigovor tužitelja jer ničim nije dokazao da je potraživanje plaćeno, a da iz kartice partnera je vidljivo da se radi o krivotvorenoj-lažnoj dokumentaciji kojom se pokušava obmanuti porezna uprava.

 

13. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured V. je donio rješenje, KLASA: UP/I-415-02/18-01/1, URBROJ:513-07-05/18-06 od 22. veljače 2018. godine kojim je odbilo tužiteljev prigovor podnijet protiv rješenja o ovrsi od 08. siječnja 2018. godine uz obrazloženje da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je pljenidba potraživanja ovršenika izvršena temeljem zahtjeva za naplatu C. d.o.o. i temeljem priloženog Ugovora o cesiji od dana 08. prosinca 2017. godine između društva G. d.o.o. i društva C. d.o.o.; da je po navedenom zatraženo očitovanje ovršenika, te na temelju dostavljene dokumentacije utvrđeno da dug društva P. d.o.o. prema društvu G. d.o.o. nije podmiren; da ovršenikov dužnik uz prigovor nije priložio dokaze da je dugovanje podmireno, odnosno da je cesija zatvorena, radi čega je prigovor odbijen. U rješenju je dana uputa o pravnom lijeku da protiv rješenja ovršenik ima pravo izjaviti žalbu Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.

Rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda V. od 22. veljače 2018. godine, kojim je odbijen tužiteljev prigovor protiv rješenja o ovrsi od 08. siječnja 2018. godi, dostavljeno je tužitelju dana 27. veljače 2018. godine, što je vidljivo iz preslika dostavnice o uručenju istog rješenja.

Tužitelj je protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda V. od 22. veljače 2018. godine podnio žalbu koja je odbijena  rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-415-01/18-01/164, URBROJ:513-04/18-2 od 14. svibnja 2018. godine, čime je postupak konačno završen. Navedeno drugostupanjsko rješenje je dostavljeno tužitelju dana 15. lipnja 2018. godine, što je vidljivo iz preslika dostavnice priložene u spisu.

U spisu nema dokaza da je tužitelj osporio rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda V. od 22. veljače 2018. godine, tužitelj u tužbi navedeno ne ističe.

Stoga, proizlazi da je rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda V. od 22. veljače 2018. godine postalo pravomoćno, što znači da je i rješenje o ovrsi od 08. siječnja 2018. godine postalo pravomoćno, dakle, da se istim pravomoćnim rješenjem utvrđuje da  tužitelj, kao dužnik ovršenika C. d.o.o. dužan umjesto ovršenika na ime poreznog duga u korist označenih računa uplatiti dug koji ima prema  ovršeniku.

 

14. Kako prema iznijetom stanju spisa nespornim proizlazi da je rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured V.  od 08. siječnja 2018. pravomoćna, dakle, da je istim rješenjem  pravomoćno utvrđeno postojanje poreznog duga i tužiteljeva obveza po prijenosu duga, zakonito je prvostupanjsko rješenje donijelo rješenje o ovrsi od dana 19. lipnja 2018. godine.

Slijedom navedenog  tužbeni navodi vezano za postojanje obveze tužitelja (da je obveza podmirena odnosno da je obveza zastarjela) nije od utjecaja za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari jer predmet ovog upravnog spora nije ocjena postojanja duga tužitelja prema poslovnom partneru G.d.o.o. (postojanje-nepostojanje tog duga) tužitelj je mogao rješavati sa navedenim poslovnim partnerom ili utvrđenje istog tražiti u drugom sudskom postupku kod nadležnog suda, odnosno mogao je pokrenuti upravni spor protiv rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/18-01/164, URBROJ: 513-04/18-2 od 14. svibnja 2018. godine, jer prema izloženom stanju spisa i tužbenim navodima ne proizlazi da je tužitelj isti postupak pokrenuo, jer isto ničim nije dokazao, čime je rješenje o ovrsi od 08. siječnja 2018. godine postalo pravomoćno. U ovršnom postupku ne može se isticati prigovor zastare.

 

15. Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

 

16. Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

                                 U Splitu, 19. travnja 2021. godine

                                                                                                       S U D A C

 

                             Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

              DNA:

-          opunomoćeniku tužitelja, K. B., I., , uz zapisnik o objavi

-          tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 09.04. i 19.04.2021.g.,

-          u spis.

 

 

Kalendar 30 dana