1                            Poslovni broj: Gž-388/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-388/2021-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. G. d.d. (OIB:…) iz Z., zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Š. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženice G. P. (OIB:…) iz Z., 2. zastupana po punomoćnici J. M., odvjetnici u Z., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5856/20-7 od 02. veljače 2021., 19. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja – i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5856/20-7 od 02. veljače 2021.

             

             

Obrazloženje

 

1.               Pobijanim se rješenjem Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučio da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

 

2.              Protiv toga rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj putem svojih punomoćnika iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), sa obrazloženjem, u bitnome, da se u ovoj pravnoj stvari ne mogu primijeniti odredbe čl. 34.b toč. 2. i 3. ZPP-a te čl. 40. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima na koje se poziva tuženica, da je rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga temeljem koje je tužitelj isplatio imatelju dionica iznos od 89,32 kune po dionici poništeno presudom Vrhovnog suda RH od 09. srpnja 2019. čime da je otpala osnova po kojoj je tužitelj izvršio plaćanje tuženici, da se radi o povratu plaćenog iznosa te da se stoga ne radi o sporu koji je isključivo vezan za položaj stranke te njihova prava i obveze kao članove društva, da je stoga u članskim pravima već ranije odlučeno (u postupku), a rješenje Agencije predstavlja odluku koje je donijelo državno tijelo sa javnim ovlastima koje za to nije bilo nadležno ali koja odluka je svojom snagom obvezivala tužitelja te je stoga isti po njoj morao i postupiti. Žalbeni je prijedlog "da se pobijano rješenje ukine te predmet vrati Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnji postupak". 

 

3.              U svom odgovoru na žalbu tužitelja tuženica navodi da je tužitelj kao glavni dioničar dakle, član društva podnio tužbu protiv manjinskog dioničara, također člana društva, da se stoga radi o sporu koji se vodi između članova društva međusobno i to sporu u svezi sa njihovim pravima i obveza koje proizlaze iz položaja u trgovačkom društvu K. v. d.d., da je stoga predmetni postupak vezan isključivo za članska prava trgovačkog društva kojega su tužitelj i tuženica bili dioničari jer je upravo po osnovi članstva tuženici došlo do isplate iznosa na ime istisnutih dionica a o kojoj isplati se vodi predmetni postupak pa postoji nadležnost trgovačkog suda. Predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

 

4.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.              Pobijanim se je rješenjem sud prvog stupnja oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odlučio da će nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu, s obzirom da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu za čije je suđenje u smislu odredbe čl. 34.b toč. 2. i 3. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) nadležan trgovački sud, a sve primjenom odredbe čl. 17. st. 2. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 47. st. 1. ZPP-a.

 

6.              Odluka suda prvog stupnja suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilna je i zakonita. Naime, tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtjeva povrat iznosa od 8.932,00 kune koji iznos je tužitelj kao glavni dioničar isplatio tuženici temeljem rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 14. srpnja 2011., a koje rješenje je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom od 09. srpnja 2019. donijetom pod poslovnim brojem U-ZPZ-4/2014-10 poništio i postupak obustavio. Radi se dakle o sporu koji proizlazi iz Ugovora o prijenosu dionica, odnosno sporu koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja spor o raspolaganju članskim pravima u trgovačkom društvu, a za suđenje u takvom sporu prema odredbi čl. 34. b. toč. 2. i 3. ZPP-a stvarno je nadležan trgovački sud.

 

7.              Odredbom čl. 34. st. 2. ZPP-a propisano je da općinski sudove sude u prvom stupnju u svim drugim sporovima iz čl. 1. toga Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova. Stoga jer se u ovom konkretnom slučaju radi o sporu o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu za koje je prema odredbi čl. 34.b toč. 2. i toč. 3. ZPP-a stvarno nadležan trgovački sud, u ovom konkretnom slučaju Trgovački sud u Zagrebu, a ne radi se o sporu o kojem uvijek sude općinski sudovi (čl. 34. st. 1. ZPP-a) niti o sporu za koji je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.

 

8.              Slijedom iznijetog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja (po čl. 380. toč. 2. ZPP-a).

 

 

U Puli-Pola 19. travnja 2021.

 

 

Sudac

 

Dolores Peruško